Rogatica, svečano slavlje 1882

Sarajevski list, Broj 83 .dne 4. jula 1882.

Dne 1. jula t.g. slavila je varoš Rogatica svečano slavlje; taj dan uručeni su Previšnji znakovi odlikovanja dvojici za­služnih muževa ovoga kotara i to: rogatičkomu na­čelniku Abdi agi Šteti zlatni krst za zaslugu sa krunom i načelniku Ibrabim begu Ajanoviću iz Duba, zlatni krst za zaslugu. Svečanost je tekla slijedećim redom:

Već u večer toga svečanoga dana bijahu zgrade kotarske oblasti i beledije svečano okićene i sjajno rasvjetljene, a glazba c.kr. 80. pukovnije, koja je iz Višegrada naročito za ovu svečanost ovamo došla — svirala je mirozov gradom uz pratnju bakljade. — Ustavila se pred stanovima gg. kotar, predstojnika barona Sedlnitzkoga, načelnika Abdi age Štete, kadije Nurudin ef. Hafizovića i podnačelnika Šemši bega Tankovića, odsvira svagdje po dva krasno izvedena komada.

Ranim jutrom na sam dan svečanosti sviraše glazba budnicu gradom, koji je granjem i cvijećem bio vrlo lijepo okićen. Narod iz čitavog kotara bez razlike vjere zaodjenut u svečano rubo, sakupljaše se pred vojničkijem barakama, odaklen je trka konja prema „Mandinoj ćupriji“ slijediti imala. U 7 sati jutrom dodje c. k. vojni mjestni zapovjednik g. major Časek sa častništvom ovdjašnje posade i mnogom stranom gospodom, koja su ovoj svečanosti kao gosti došli, a g. kot. predstojnik baron Seđlnitzky sa činovništvom kot. oblasti i inteligencijom naroda na čelu, da takodjer toj trki prisustvuju. Glazba zasvira „Radeckovu poputnicu,“ a konji počeše trkati, te za tili čas isčezoše kao munje ispred očiju gledaoca dok ne dodje jedan poslanik koji javi, daje prvu nagradu od 3 cesarska dukata dobio vranac ovd. ži­telja Zejnila Smailbegovića, drugu od 2 dukata gjogat Radovana Koića iz Hadrovića, a treću na­gradu od 3 aršina čohe alat Ahmed bega Šahinpašića iz Glasinca.

Narod čekaše veselim srcem povratak dobit­nika konja, a pri dolasku istih odsvira glazba neko­liko lijepih komada, a onda carevku. Za tim je sljedila trka pješaka te je prvu nagradu od 1ces. dukata dobio Alija Husekić,drugu od tri srebrne forinte Veisil Branković,a treću nagradu od dva aršina crvene čohe Feizija Berber. Ovima u čast odsvirala je glazba svakomu po jedan komad, a za tim takodjer carevku.

U 10 sati prije podne sakupilo se mnogobrojno stanovništvo i činovništvo sa glazbom u vojničkoj bašti, gdje se pod vedrim nebom djeljenje Previšnjih znakova obaviti imalo. Mrtva tišina zavlada, kada je g. kot. predstojnik baron Sedlnitzky pristupio k lijepo okićenom stolu, na kojem su Previšnji znakovi ležali, pozvav odlikovane da naprijed stupe, progovori im u bosanskom jeziku slijedeće jezgrovito slovo: „Gospodo! Veoma se sretnim cijenim, što mi je ta častna zadaća u dio pala, da vam ove znakove, podijeljene vam za vaše krjepostne vrline i zasluge od Njegovog Veličanstva našeg premilostivog Cesara i kralja Franje Josipa I. uručiti mogu. Vi ste gospodo u svako doba išli na ruku meni i mojim predčastnicima, te ste u svakom pogledu sa požrtovnošću promicali interese visoke vlade. Za ove vaše zasluge i vrline odlikovalo je Njegovo ces. i kralj. Apostolsko Veličanstvo tebe, načelnice Šteta sa znakom svoje Previšnje milosti, podijeliv ti zlatni krst za zaslugu sa krunom, a tebe načelniće Aja­noviću sa zlatnim krstom za zaslugu! Ovim zlatnim zvijezdama prednjačite i sjajte kao sunce pred na­rodom, a crvena sveza neka vas uvjek na to sjeća, da su vam ovi Previšnji znakovi za tri najplemeni­tije krijeposti i to: ljubav prema svomu caru, narodu i domovini podijeljeni. Prikopčajuć vam ove zna­kove kličem: „da Bog poživi Njegovo Veličanstvo našeg premilostivog Cesara i kralja Franju Josipa I.!“

Urnebesni „živio!“ sa svih strana gromovito zaori a glazba zasvira carevku.

Kada se ova klika utišala i glazba prestala, zahvali se odlikovani gradonačelnik Šteta po pri­lici u  sljedećim rječima:

„U ime moje i mog odlikovanog druga zahva­ljujem vam g. predstojnice i svoj onoj gospodi, koja su tome doprinijela, da naše male zasluge sa ovako velikim znakovima od Njegovog Veličanstva nada­rene budu. Mi ćemo nastojati da i odjako našim malim silama doprinesemo iskru onomu svetomu cilju, koji će nam narod i domovinu pod žezlom Njegovog ces. i kr. Apostolskog Veličanstva našeg premilostivog gospodara Franje Josipa I. usre­ćiti. Živio!“

Gromoviti „živio!“ proprati i ovaj lijepi govor a glazba odsvira carevku.

U 1 sah. poslije podne bio je u vojničkoj kasini svečani objed, komu je častništvo, činovništvo i mnogobrojno otmjenije gradjanstvo prisustvovalo. Dvorana bijaše krasno urešena. Poslije trećeg jela ustade c. kr. vojni mjestni zapovjednik g. major Gasek i napije slijedeću zdravicu: „Štovana go­spodo! Mi smo se danas ovdje sastali da čim dostoj­nije proslavimo ovako rijetku svečanost. Njegovo c. i kr. Apostolsko Veličanstvo uđostojilo je da po­dijeli svoje Previšnje znakove dvojici vrijednih mu­ževa, od kojih meni danas jedan desno a drugi lijevo sjedi. Ovi muževi promicali su u svakom po­gledu interese visoke vlade Njegovog Veličanstva, te svakomu ,;d nas veselo srce zaigra, kada na pr­sima ove d’^,ice ures i znak Njeg. Veličanstva vi­dimo. (Prema gradjanstvu) Ugledaj se mili narode u ovu dvojicu zaslužnih muževa i gledaj da u svemu udovoljiš onomu, što Cesar i zakon zahtjeva! Trud ti ne će ostati jalov, jer će ti kroz to procvasti tvoja mila domovina a ti ćeš onda potpunoma sretan i zadovoljan biti. Neka ide na ruku činovnik častniku, častnik činovniku a narod obojim, te ćemo tako sa sjedinjenim silama moći udovoljiti onoj plemenitoj zadaći, koja nam je u ovim zemljama namjenjena. Medju tim uskliknimo: „da Bog poživi Njegovo Veli­čanstvo Cesara i kralja Franju JosipaI. i sav habsburški dom!“

Gromoviti „živio!“ razljegao se dvoranom a glazba sviraše carevku.

Za tim je napio g. kotarski predstojnik baron Sedlnitzkyu krasnim riječma njeg. preuzvišenosti zemaljskom poglavici fzm. baronu Dahlenu gosp. vojnom mjestnom zapovjedn'ku majoru Časeku i obojici odlikovanih, g. major Časek opet g. pred­stojniku i tako se sa ushićenjem redaše zdravice, koje su sve sa burnim „živio!“ i jekom glazbe propraćene bile. Za cijelog objeda sviraše glazba iza­brane komade.

U 5 sah. poslije podne uputi se sve sa glazbom u narodnu bašču, gdje se zabavljalo, pjevalo i ple­salo do kasne večeri. Igrajuć narodno kolo, prišapne mi jedan poznati gradjanin: „Beli ti kažem, da jošt nikada ovako veseo bio nijesam, noge mi lete kao po loju a kako i ne bi, ta čuj muziku, sve tra la la i tako dalje.“