Mula-Zulfo ef. Hodžić (1878-1956.)

Mula-Zulfo ef. Hodžić (1878-1956.)

Ferid-ef. Alagić, imam u penziji

Pedeset godina od preseljenja na Ahiret mog prvog vjeroučitelja mula Zulfe-ef. Hodžića.Sjećanja na mog prvog vjeroučitelja u meni često bude emocije. Zbog toga odlučih da ta svoja sjećanja napišem i bar nešto od toga sačuvam od zaborava. To, ali i mnogo više od toga je zasigurno zaslužio mula-Zulfo ef. Hodžić. Moj prvi susret sa mektebom i hodžom bio je u jesen vjeroučne 1939/40. godine. Bilo je to pred sami Drugi svjetski rat, a ja sam tada imao sedam godina. Moja dva starija brata su već ranije išla u mekteb, pa sam i ja to željno očekivao. Taj prvi susret sa mektebom neću nikada zaboraviti. Kada sam hodži kazao čiji sam i kako mi je ime, rekao mi je: „Bićeš dobar ako budeš dobro učio kao tvoj brat Fehim.“ Iako mali tada sam osjetio izuzetnu dobrotu i toplinu u riječima svoga hodže i taj osjećaj ću nositi cijeloga života. Pošto sam ja kasnio nekoliko dana u meteb, hodža me je stavio u zadnju klupu, ali sam ja veoma brzo dogurao do prve klupe. Naime, u to vrijeme u prvoj klupi su sjedili samo odlični učenici. Mula-Zulfo ef. je bio visok, prosijede brade, koju je uvijek držao uredno. Uvijek je nosio ahmediju i mantil, koji su ga krasili. Bio je skroman, susretljiv, dostojanstven, a u razgovoru sa drugima osmijehnut. Zato su ga džematlije izuzetno cijenile, poštovale i voljele, ali su, također, slušale i slijedile njegove riječi i savjete. To je, naravno, bio rezultat njegovog slijeđenja Kur‘ana i Sunneta. Ono što je govorio, to je i svojim djelima potvrđivao. Nažalost, mnogo toga iz života mula-Zulfe ef. je zaboravljeno.

Lubardići

Rođen je oko 1878. god. u selu Pokrivenik kod Rogatice. Završio je medresu u Rogatici pred čuvenim muderrisom hadži-Muhammedom ef. Škaljićem, nakon čega je postavljen za imama, hatiba i mu‘allima u džema‘atu Lubardići, tada kotar Rogatica. Poslije Prvog svjetskog rata vjersku pouku je održavao po privatnim kućama, jer džema‘at nije imao mekteba. Na njegov prijedlog džema‘at je 1926. godine izgradio mekteb i od tada vjerska pouka se održavala svaki dan osim petka. Takvim tempom mula-Zulfo ef. radi sve do početka Drugog svjetskog rata 1941. god. Rat i ovdje donosi nesreću, progone, stradanja i mnoga druga zla. Mula-Zulfo ef. nastavlja imamsko-mu‘allimski rad u džema‘atu Lubardići i nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do 1954. godine, a svoj ovosvjetski život okončao je 1956. god. Njegov odnos prema džema‘atlijama bio je izuzetno lijep. Kuća mu je bila udaljena oko dva kilometra od džamije, pa je imao običaj u povratku kući poslije džume namaza da posjeti džematlije sa desne strane puta, a drugog petka sa lijeve, ne razlikujući pri tome ko je bogat, a ko siromašan. Tako je činio svakog petka. Imao je veoma lijep glas. Kada bi učio Kur‘an kod onih koji bi ga slušali često bi potekla suza. U svom životu slijedio je Poslanikovu, a.s. uputu: „Ženite se i rađajte se“. Ženio se tri puta. Sa prvom ženom je imao jednu kćerku. Nakon preseljenja na Ahiret prve žene, oženio se sa Mušikom Smajić. U braku sa Mušikom nekoliko godina nije imao djece, pa joj je predložio da se oženi, nadajući se tako rođenju svoga evlada. Ona je to prihvatila. Sama je otišla kod tada ugledne hudovice Rahime Jusufbegović, isprosila je i dovela mula-Zulfi ef. Sa Rahimom je dobio sina Kasima, koji će kasnije biti imam u džema‘atu Lubardići, a čija će dva sina, Dževad i Elmedin, također završiti medresu i FIN. Ja kao njegov učenik puno dugujem mula-Zulfi ef. Prve harfove, učenje Kur‘ana, kao i osnovne propise islama naučio sam kod njega, a to je temelj koji čovjeka čvrsto drži cijeloga života. Tako je bilo sa nizom generacija u džema‘atu Lubardići. Od njegovih učenika, pored njegovog sina Kasim-ef., imami su bili još i: Salih-ef. Kadrić, Abdulah-ef. Smajić, Omer-ef. Hodžić, kao i autor ovih redova.

Na kraju molim Allaha, dž.š. da našeg hodžu mula-Zulfu ef. Hodžića nagradi Džennetom, a meni ovo što napisah upiše u dobro djelo, a da mi oprosti ako sam nešto zaboravio.

RAHMETULLAHI ALEJHI RAHMETEN VASI‘ATEN.

Ferid-ef. Alagić, imam u penziji