08. 11. 2018.

Stećak sa Vilina Kola kod sela Jarovića




Ovaj stećak se nalazio u nekropoli Vilino Kolo, na brežuljku pokraj puta u blizini sela Jarovića na putu prema Batovu polju. Nekropola je nekad imala  23 stećka (19 sanduka i 4 sljemenjaka (sarkofaga) sa postoljem), a bilo ih je ranije sigurno više. Spomenici su dobro obrađeni, ali su djelomično okrnjeni i utonuli, a neki su i prevaljeni. Postavljeni su po pravcu Z — I, osim 3 primjerka, koji leže po pravcu S — J. Materijal stećaka je sivi trijaski krečnjak. Ovaj je stećak je oblika sljemenaka (sarkofaga) sa postoljem je iz jednoga kamena sječen i najveći je u ovoj nekropoli. Dimenzije  su mu: duljina nadgrobne ploče 2,67 m, širina 1 m, visina 80 cm,  duljina sarkofaga 2,2 m, visina 1,1 m a širina 0,8 m. Ima originalne, neobične ukrase sa tri strane. Sa jedne duže bočne strane je uklesan konjanik. S jedne čeone strane je je uklesan pijetao na postolju, a sa druge čeone strane čovjek na istom takvom postolju sa glavom drugog čovjeka i sa štapom. Stećak je oko 1965. godine prenesen u baštu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Prilikom transporta stećak je oštećen, napukao je ukoso, skoro dijagonalno.




04. 11. 2018.

Dom zdravlja Rogatica


Dom zdravlja Rogatica

Zdravstvene prilike u rogatičkom srezu krajem XIX vijeka bile su dosta loše zbog loših uslova života i nedovoljne higijensko-zdravstvene prosvijećenosti, prvenstveno seoskog stanovništva. Rogatički kraj bio je endemsko žarište pjegavog tifusa. Vojni austrougarski ljekari su liječili i civilno stanovništvo do 1883.godine kada na  teritoriju kotara Rogatica dolazi prvi civilni ljekar, od kada počinje i organizovana zdravstvena služba u narodu.
Rogatica je imala bolnicu od 1919. godine, smještenu u jednoj od zgrada bivšeg vojnog logora. Raspolagala je sa 12 postelja. Bio je zaposlen jedan ljekar, tri bolničara i jedna babica. Zahvaljujući stručnosti njenog upravnika dr. Alije Tomića, bolnica je pružala dobre usluge stanovništvu. Dr. Božo Bulajić, vrsni ljekar, imao je vlastitu savremeno opremljenu ordinaciju sa rendgen-aparatom i jednom medicinskom sestrom. Babica Vukadinović samostalno je i vrlo uspješno obavljala porođaje. Mr. Ph. Šanto Papo u rogatičkoj čaršiji držao je dobro snabdjevenu i opremljenu apoteku za spravljanje lijekova. U Rogatici je kao zubar radio najprije Pavle Knežević, a nakon njega Vejsil Komarica.
Prvi ljekar u Rogatici poslije Drugog svjetskog rata bio je dr Geh, zarobljeni njemački oficir sa nekoliko bolničara. U kraćem periodu radio je i doktor Birsa, Slovenac, ali bilo je i prekida kada nije bilo ljekara, pa su zdravstvene usluge pružali medicinski tehničari.
Novu zgradu bolnice Rogatica je dobila 1948. godine i to je sadašnja stara zgrada Doma zdravlja u kojoj su postojali stacionar, ambulanta, porodilište, služba zaštite na radu, rendgen, laboratorija i apoteka, ali su sve do 1950. godine ljekari bili zarobljeni Nijemci: dr Johan i dr Leha Urlih. Njih su vremenom zamijenile doktorice Divna Petković i Danica Vasić. Prvi domaći ljekari bili su Mustafa Ajanović, Hasan Hadžijahić i Milutin Planojević.
U Zdravstvenoj stanici 1968. godine su radila četiri ljekara, dok je stacionar raspolagao sa 20 bolesničkih postelja. Još jedna bolnička zgrada izgrađena je 1971.godine, a već 1973. tu je osam ljekara, 42 medicinska tehničara i 40 bolesničkih kreveta. Uz terenske ambulante na Borikama, Žepi, Šljedovićima, Mesićima i Stjenicama pružana je kompletna primarna zdravstvena zaštita za više od 25.000 stanovnika. Narod ovog kraja sa žaljenjem je dočekao zatvaranje stacionara 1979.godine.
Zdravstvena stanica je prerasla u Dom zdravlja, koji je nosio naziv „Rasim Džindo“ Rogatica. Sada ova ustanova nosi naziv: Dom zdravlja “Dr Zoran Mitrović” Rogatica. Godine 1991 Dom zdravlja je imao slijedeću organizacionu i kadrovsku strukturu:

- Dom zdravlja 1
- Terenske ambulante 5
- Broj zdravstvenih radnika 53
- Broj ljekara 19
- Broj specijalista
11


29. 10. 2018.

Rogatička čaršija u vrijeme austrougarske uprave



Rogatica je i u vrijeme austrougarske uprave zadržala svoj izgled kakav je imala u doba turske uprave. Dućani su se nizali s jedne i druge strane glavnog druma. Okolni narod je dolazio u kasabu u većem broju ponedeljkom kada je bio pijačni dan, a masovnije je posjećivao godišnji vašar koji je održavan dva puta godišnje: u proljeće 25.-27. aprila i u jesen 13.-17. oktobra. 

Rogatička čaršija se brzo razvijala. Najviše je bilo dućana u kojima se prodavala mješovita roba, a velike dućane mješovitom robom pri kraju austrougarske uprave držali su Suljaga Vaizović, Bećir Čapljić, Lutvo Daidžić i Mile Janković a samo je Nazif-efendija Daidžić imao veliki dućan sa željeznom robom. Manje dućane sa mješovitom robom držali su: Osman Akšamija (1897.), Alibeg Babić (1914.), M. Barara (1912.), Ibro Čolić (1911.), Uzeir Daidžić (1890.), Z. Danon (1912.), Nazif Ferhadbegović (1911.), Todor Gojković (1901.), Mahmud Hadžiahmetović (1901.), Ilija Kojić (1904.), Gavrilo Janković (1901.), Mile Janković (1914.), Giovani Suffi (1914.), Mustafa Nalbantić (1904.), Risto Savović (1904.), Pero Milinković (1914.), Mustafa-efendija Muftić (1914.), Ljubo Obradović (1912.), hadži Abdulah Pašić (1911.), Jakupaga Škaljić (1897.), Mustafa Škaljić (1897.), Anton Skopal (1901.), Nurbeg Teskeredžić (1904.) i Semišbeg Tskeredžić (1908.). Manju trgovinu željeznom robom držao je hadži Ahmet Ahmetašević, vojni liferant je bio Lutvibeg Branković, a trgovci stokom bili su Hasib Kazić (1898.) i Aksentije Kojić koji je držao mesnicu.
Zanati su izumirali tako da je u Rogatici bilo samo nekoliko zanatlija. "Sahadžisku radnju" je držao Sabit Gladan od 1912., a obućarsku hadži Mehmed Ahmetović od 1904. godine. 

U Rogatici je neko vrijeme radila i "tobhana", domaća radionica za štavljenje kože, a bilo je i radionica koje su izrađivale i papuče. Pokušano je da se osnuju i manja preduzeća, pa je 1890. otvorena manja fabrika likera sa etivažom šljiva, ali je brzo propala.
Zatim je sagrađena pekara, a prilikom njene gradnje 1885. naišlo se na mrki ugalj. Ispitivanja su pokazala da je u pitanju lignit po kvalitetu sličan onom koji je vađen u Donjoj Tuzli. Međutim, s obzirom na to da je sjeverna Bosna bila bogata tim ugljem, da je onaj u Zenici bio boljeg kvaliteta i da je Rogatica udaljena od Sarajeva 72 km, to je ovaj pronalazak zanemaren.Bio je veći broj kafana i svratišta, a veće ugostiteljske radnje «protokolirali» su Ernestina Gotfrid, kaja je izdavala putnicima dvije sobe, i Franc Jakić koji je imao četiri sobe za iznajmljivanje.