18. 06. 2018.

Н. AHMED EF. PAŠIĆ


Н. AHMED EF. PAŠIĆ
PREPOROD 1988, BR.8 


21. marta navršit će se dvije godine od smrti rahmetli h. Ahmed-ef. Pašića. Rođen je na Pašiča Kuli kod Rogatice 27. 3.1895. godine od oca Mustajbega i majke Nezire rođ. Škaljić. Potiče iz ulemanske porodice jer i otac mu je bio imam, a djed po majci bio je zadnji rogatički muftija (h. Ahmed ef. Škaljić), koji je na putu za hadž 1898.god. umro na brodu.
Osnovno vjersko obrazova­nje Ahmed ef. Pašić naučava u rogatičkoj medresi - pa vidjev­ši u njemu nadarenost i interesovanje za naukom, otac ga ša­lje na dalje školovanje u Sajevo gdje završava G. Н. medre­su, a zatim i Šeriatsko-sudaćku školu 1920. god. Iste godine bi­va postavljen za imama u rod­nom mjestu na Pašića Kuli. Posliie nekoliko godina bude premješten u Cazin kao šeriatski sudija, a tu dužnost nastavlja u Visokom 1936. godine kada je sasvim doselio sa porodicom u ovaj grad. Ukidanjem šeriatskih sudova penzionisan je 1946.godine.
Od tada, pa dok ga je zdrav­lje služilo, bio je dosta aktivan I angažovan na polju rada Islamske zajednice na području Vi­sokog, pa i šire. U džamiji Tabhana dugo godina je vršio imamsku i hatibsku dužnost, a jedno vrijeme je bio i predsjed­nik Odbora IZ-e Visoko. U to vrijeme je održavao i seminare za imame a volio je da prisutni diskutuju o naznačenoj temi I daju svoje mišljenje.
U životu je bio veoma skro­man, uredan i discipiinovan. Prezirao je novotarije u vjeri I energično se tome suprotstav­ljao. Na pitanje: »šta je u životu lijepo raditi i učiti«, odgovarao bi: »Ono što je propisano drži se toga«.
Zbog narušenog zdravlja. 1975. godine na hadž šalje bedela.
Proučavajući Kur’an i učeći ga za svoju dušu i radi AIlahove nagrade, nalazio je smisao svo­ga življenja. U zadnjim godina­ma života nije osjećao bolest koliko je bio svjestan svoje sta­rosti i nemoći. Utjehu je nalazio (kako je često govorio) ukur'anskom ajetu: »Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam poslije nejakosti snagu da­je, a poslije snage iznemoglost I sijede viasi; On stvara šta hoće; On sve zna i sve može« (Rum:54).
U krugu svoje porodice i prijatelja govorio bi kako je se­be našao u ovom ajetu i da ga to veoma smiruje. 









H. Ahmed ef. Škaljić, muftija iz Rogatice, koji je umro 12.06.1898. na parobrodu kod Luveiša, ostavio je iza sebe imovinu koja je ukazivala na njegovo bogatstvo. On je od gotovog  novca ostavio 232 carska dukata, 17 groša i 20 para. Pored toga, ostavio je garderobu i sitne stvari poput: ibrika, ćebadi, jorgana sa jastukom, pribora za jelo, koje su vrijedjele 170 groša i 20 para. Ahmed ef. je ostavio i sumu od 50 carskih dukata kod hadži Numana Lihića, koju je ovaj trebao podijeliti medresama u Istanbulu, tj. siromašnim softama u njima. Nekoliko dana prije
njega, tačnije 06.05. 1898. u Mekki, umro je H. Abdullah Tihić iz Bijeljine, a iza njega je ostalo gotovog novca 6.812 groša. Isti dan na istom mjestu kao i Abdullah preminuo je i H. Salihaga H. Osmanović iz Sarajeva. Iza njega je ostalo gotovog novca ukupno 14.153 groša, od odjeće odijelo i neke male stvari koje je njegov vasi-muhtar H. Salihaga Bičakčić iz Sarajeva podijelio „fukari“ u Mekki.60

60 Prema zapisniku „sitne stvari“ su bile: razna odjeća, 11 oka hurmi, 4 oke bejturana, 1 ½  top ćefina, 1 sahat, 2 čante-tašne i 3 ihrama. Ibid

MERHUM HAFIZ ALI ef. ZAGORICA



Islamski svijet - 1933, br, 47, str. 6


Rogatica,26 jula 1933.

Na 21 jula ov. g. nenadano je ispustio svoju plemenitu dušu, udarcem od srčane kapi, naš poznati alim, muallim, imam ma­tičar i imam careve džamije u Rogatici Ha­fiz Ali ef. Zagorica.
Svoje prve nauke rahmetlija je učio u Rogatici pred bivšim muftijom H. Ahmed ef. Škaljićem, a iza toga je otišao u Saraje­vo, gdje je svršio carevu medresu pred muderisom Ahmed ef. Kresom, a iza toga je kao odličan đak prešao u đarul-muallimin i iz istoga je kao odličan đak izašao u najprvoj njegovoj generaciji. Poslije je bio imenovan za mualllma u Rogaticu, koju je dužnost revno obavljao sve do svoje smrti.
Ova velika i nenadana žalost pogodila je najviše muslimane sreza rogatičkog, a ujedno i cijelu Islamsku zajednicu, jer u rahmetliji gubimo jednog od najagilnijih islamskih radnika, koji nije žalio ni truda ni žrtava, da bi duhovno podigao islamsku sredinu u kojoj je živio i u kojoj je bio vrlo obljubljen. O njemu se može samo dobro govoriti.On je uspio da izvede na selamet i od­goji u islamskom duhu sve današnje musli­mane i muslimanke u Rogatici, koji su ispod 40 god., pa ga prema tome oplakuje, ne samo njegova uža rodbina, nego i svi mu­slimani i muslimanke grada Rogatice, a naročito sirotinja koja u rahmetliji gubi jednog od svojih hranitelja. Ne gubeći ni jednog trenutka, rahmetli Hafiz ef se je uvjek zalagao za islamske stvari te je po čitav dan radio, ako ne sa djecom u mekjtebu, a ono u kancelariji imamata i na osta­lim mjestima gdje bi god vidio da će to koristiti islamskoj zajednici. Džamiju i mekjteb u kom je radio uvjek je držao u savršenom redu i čistoći, te je iste, može se reči, i izdržavao o svojoj maloj plaći. Koliko je bio obljubljen među svijetom, najbolje se vidi po dženazi, koja je bila jedna od najposjećenijih u zadnje vrijeme, a u kojoj je zapaženo mnogo i nemuslimana. Oprosni govor održao mu je njegov bivši đak, a sadanji kadija u Čajniću Ismet ef. Ajanović, istaknuvši rahmetlijin rad i njegovo nasto­janje za poboljšanjem islamske zajednice.
Dženazi mu je prisustvovao i hatib sa­rajevske careve džamije g. H. Jahić, koji se je slučajno potrefio u Rogatici, te mu je isti i dovu na kaburu proučio.
Ožalošćeni muslimani grada Rogatice žele njegovoj porodici sabri džemil, a nje­mu da Bog podijeli firdeusi ala đžennet.
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasia.
H. G. M.

MERHUM HADŽI MUHAMED ef. HADŽIAHMETOVIĆ



Glasnik Islamske zajednice-1952


Iz redova naše ilmije nestalo je još jednog vrijednog službenika Islamske vjerske zajednice; umro je naglom smrću 10-Х1-1951 godine Hadži Muhamed ef. Hadžiahmetović, dugogodišnji džematski imam u Rogatici.
Merhum H.M. Hadžiahmetović potječe iz čestite porodice. Rodio se 23 aprila 1885 godine od oca Osmana i majke Pašije u Rogatici. Početne nauke završava u rodnom mjestu. Godine 1901 kao re­dovan učenik pohađa Atmejdan medresu i sluša predavanja pred muderisom H. Hafiz Šaćir ef. Pandžom u Sarajevu. Za­tim prelazi u Darul-muallimin i uspješno ga završava 15 jula 1909 godine. Prvim dekretom Ulema medžlisa u Sarajevu imenovan je mualimom mektebi-ibtidaije u Hrenovici (srez rogatički), a godine 1911 premještan je u istom svojstvu u Rogaticu, gdje služi kao mualim, imam, zatim stalni vjeroučitelj građanske i osnovnih škola, te kao džematski imam do kraja svog života.
Merhum H.M. Hadžiahmetović je početkom 1935 god. išaio u sveta mjesta Meku i Medinu zajedno sa skupinom hadžija iz istočne Bosne, da obave Hadž. S njim su tada krenuli: H. Muhamed ef. Škaljić, H. Abdulah Nalbantić i H. Hasan Karahmet - svi iz Rogatice, H. Halid Hadžić iz Goražda, H. Halim Hatibović iz Foče, te H. Munib Redžović, braća H. Halilbeg i H. Hamzabeg Batotići iz Čajniča.
Merhum H. Muhamed Hadžiahmetović u životu je bio skroman, vrijedan i radin vjerski službenik, u društvu mlađih i starijih rado primljen, pun životnog iskustva i korisnih savjeta na putu vjersko-moralnog i kultumo-prosvjetnog napretka svojih džematlija. I nakon oslobođenja naše zemlje, i ako već u starim danima, on je svakom prilikom bio primjerom svojih džematlija u svemu što je dobro i korisno, a što je služilo općem dobru našeg naroda i domovine. Bio je revan član Udruženja ilmije NR BiH, učestvujući u izvršavanju zada­taka koji su stajali pred Udruženjem kao kolektivom, pa je prošle godine na skupštini izabran u glavni odbor Udruženja ilmije.
Koliko je rahmetlija bio cijenjen u narodu svoga kraja, najbolji je dokaz njegova dženaza i impozantni ispraćaj do vječne kuće, u kojem su uzeli učešća pored muslimana i pripadnici drugih vjeroispovijesti. Na 11-Х1-1951 godine ukopan je u haremu Husejnbegove džamije u Rogatici.
Rahmetullahii alejhi rahmeten vasiah!

Fevz

17. 06. 2018.

NURIJA MILIĆ (1941. - 1992.)



Preporod 1997, br. 11
Bajro PERVA

Mahala (Rogatica) - Sarajevo – Goražde ovodunjalučki je trokut kretanja skromnog i plemenitog te od mnogih nikad dovoljno shvaćenog hair sahibije

Za Nuriju Milića može se reći da je bio prvikolporter "Preporoda”. S buntovima pr­vog broja, relativno daleke 1970.godine,kad su mnogi danas "prvosafovci” bježali od svega što ima prefiks vjerskog, Nurija je obi­lazio sarajevske sokake i dućane, mahale i džamije, tražeći od ljudi da kupe novu, musli­mansku novinu. Već po pojavljivanju drugog, trećeg, četvrtog broja išao bi do Konjica, Fojnice, Travnika i na licu mjesta demantovao one koji su mislili da vjerska novina nema pro­đu. Uz "Preporod" on je prodavao i "Zem zem ”,"Glasnik” te tespihe, serdžade, hamajlije...
Za sve one koji nisu pobliže upoznali Nuriju on je bio prilično zagonetna ličnost. Jedni su ga smatrali osobenjakom, drugi pak d a je , malkice,"puko po šavu”, treći da je drzak... Međutim, on je bio plemenit i dobroćudan čovjek. Rođen je u Mahali kraj Rogatice. Bilo je to početkom četrdesetih. Tamo je završio četiri razreda os­novne škole. Iz vojske biva prije vremena demobilisan. Potom se zapošljava u jednu građe­vinsku firmi i zbog "dugog" ali iskrenog jezika dobiva nogu u.... Potom odlazi na omladinske radne akcije gdje dobija udarnička priznanja. Sve to u njemu je provrilo u strahoviti gnjev pre­ma tadašnjoj politici, privredi, sistemu u cjelini. Iz siromašne i male Mahale dolazi u Sarajevu da bi sitnom trgovinom pokušao održati goli živ­ot. Iz te svoje zarade podiže nišane svom gaz­di (jedinstven primjer u svijetu!), počinje gradnjudžamije u rodnoj Mahali...
Rat ga zatiče u Mahali, gdje je otišao na dženazu jednom svom komšiji. Zajedno sa Mahaljanima dijeli sudbinu nadolazećih opas­nosti. S njima odlazi u obližnje zbjegove, pa u muhadžirluk u Bare, pa konačno u Goražde, u zbirni centar koji je bio smješten u jednoj školi.
Muhadžirluk u Goraždu teško mu pada.Redovno bi dolazio džam iji Sinanbega Sijerčića, sjedio pored šadrvana i razmišljao o Mahali, o nedovršenoj džamiji. Njegovo inače od ranije narušeno zdravlje sve se više pogoršavalo. U njegovo dokusurivanje uplela se i nestašica hrane. Helem , četvrtog decem bra 1992.godine gradom se pronijela vijest da je umro Nurija Milić. Na vječni svijet, u haremu Kolijevka, ispratili su ga goraždanski muftija Hamed ef. Efendić, im am Sulejman ef.Osmanagić, Nezir Čelik i drugi Goraždani.
"Tako, eto, ostadoše njegovi nezavršeni hajreti. Ostade i naš dug, dug svih medresanata i ostalih prema Nuriji. On je prodavao naš "Preporod”, i naš "Zemzem” i onda kad su drugi okretali glavu da ih ne vide” - kaže muftija Hamed ef. Efendić.
Allahovom voljom otišao je na Ahiret čov­jek koga smo sretali na Baščaršiji, na otvoren­jima džam ija, na d ženazam a. Znali smo ga I po njegovoj neizmjernoj ljubavi prem a Gazi Husrev-begovoj medresi i njenim učenicima. U učenicima ove škole on je vidio svoj evlad koji nikada nije imao. Vjerujem o da će I Gazinovci, kako bi ih on volio zvati, naći vre­mena da se, makar Fatihom, sjete svog pri­jatelja Nurije.
Neka je Allahov rahm et na njegovu ple­menitu dušu.