20. 09. 2019.

Vijesti iz Rogatice 1933


Vijesti iz  Rogatice
Rogatica  14.  jula  1933

U  vremenu  kada  skoro  u  svakom  mjestu Bosne  i  Hercegovine  ruši  se  jedna  po  jedna džamija,  prepuštena  na  milost  i  nemilost  današnjeg  islamskog    življa,  dotle  se  u  našoj divnoj  Rogatici  džamije  u  koliko  su  oharabile  dovode  u  red  i  popravljaju.
Na  inicijativu  samih  građana  još  prije 2  godine  započeta    je  akcija  da  se  džamija Šejh  Đahudin,  koja  je  za rata  1914  god.  do  te­melja  izgorjela,  a  jedino  munara  ostala,  ponovno  izgradi,  te  se  odmah  pošlo  na  rad,  zakazan  bi  sastanak  u  kiraethani  gdje  se  iskupilo  oko  60  uglednih  građana  i  izabraše  odbor  pod  predsjedništvom  g.  Galib  eff.  Hafizovića.  Tu večer  je  odmah upisato  dobrovoljnog priloga  oko  40.000  dinara.
Mjeseca maja ov.  god.  započeto  je sa  gradnjom  džamije  koja  će  biti  dogotovljena  do konca  augusta,  kada  će  biti  svečano  otvorenje.
Osim  toga  Careva  džamija  je  ovih  danaoboji-na  kao  i  električno  osvjetljenje  uvedenote  mezaristan  očišćen  temeljito,  a  Šejh-ul-islam  džamija  obojena  te  na  novo  postavljenalem.
Sve  ove  materijalne  žrtve  podnesoše  svi-jesni  građani  naše  Rogatice  nP  tražeći  ničije pomoći,  pa  se  po  tome  može  ocjeniti  njihova islamska  svijest.
Neka  im  je  najljepša  hvala,  a  drugim  bilo  na  ugled.

OGDRŽATE  HATME
Rogatica,  30  juna  1933.

Uz   prisustvo   članova  Vakufskog  Povjerenstva  i  ogromnog  broja  roditelja  i  građana  održana  je  na  24.  juna  za  mušku  djecu  a 25.  za  žensku  hatma  na mektebi  ibtidaiji,  koje  su  imale  uspjeh  odličan  a  hatmu  je  učilo oko  80  djece.
Nakon  proučene    hatme,  dijeljeni  su  po običaju  rahatlokuimi,  somuni   i  hurmadžici.
Roditelji  kao  i  svi   građani  kod  su  prisustvovali učenju  hatme  pratili  su  sa  oduševljenjem  ovaj  odličan  uspjeh  u  nauci,  svakako  ima  se  zahvaliti  radu  marljivih  mualima koji  sa  velikom    voljom  i  nastojanjem  kod djece  polučuju  ovake  lijepe  uspjehe  u  vjeronauci.
Neka  im  je  i  od  nas  hvala.
Ašab.

10. 09. 2019.

HADŽI MUSTAFA SUĆESKA




PREPOROD 1985, br. 11

Dana  21.  11.  1983.  godine umro  je  u  Sarajevu  hadži  Mustafa  ef.  Sućeska.   Prošlo  je,dakle,  više  od  godinu  dana  odnjegove  smrti, .ali  još  niko  nijeništa  napisao  o  njemu  da  otrgne  od  zaborava  ovog  našegzaslužnog   čovjeka.   Zato   sesmatram pozvanim da to ja učinim.
Merhum  hadži  Mustafa  ef. Sućeska  je  rođen  u  selu  Jasenicama  kod  Rogatice  8.  Marta 1900.  godine  od  oca  Derviša  imajke  Munevere.  Poslije  završenog  školovanja  u  medresi stupa  u  službu  Islamske  zajednice  u  selu  Turkovićima  kod Fojnice.  Njegov  rad  kao  imama u   Turkovičima  je   trajao   od 1944-1950.  U  tom  periodu  je postigao  vidne  rezultate,  mada u teškim  uslovima.  Nakon toga, slijedi  preseljenje  u  svoj  rodni kraj  Jasenice  i  zapošljava  se  u selu  Godimilju  kod  Rogatice. Ovdje  vrši  imamsku  dužnost punih  10  godina,  od  1950.  do 1960.
Uslovi rada i ovdje su bili veoma  teški.  Jedna  od  najvećih poteškoća je  bila  ta  što  je  stanovao  u  Jasenicama  udaljenim od  Godimilja  više  od  dva  sata pješačkog hoda. Ali, i pored toga, dužnost je vršio veoma savjesno  i  najviše  besplatno,  odnosno  fi  sebililahi.  Naročito  je to  putovanje  bilo  teško  u  zimskim danima.  I  muezim godimiljske džamije bio je  iz ovog sela - rahmetli  hadži Adil Sućeska, pa  su  njih  dva  mnogo  puta  po sniježnoj   mećavi   odlazili   na džumu  u  Godimilje.
Godine 1961.  hadži  Mustafa ef.  napušta  svoj  rodni  kraj  Jasenice  i  Godimilje  te  odlazi  u selo  Goduša  kod  Visokog  i  tu prima džamiju. Ovdje je bio vrlo lijepo  primljen  od  džematlija. Imao  sam  priliku  da ga jednom posjetim  u  ovom  mjestu  i  u  to se  lično  uvjerim.  U  ovom  mjestu  ostaje  do  1966.  godine  kada odlazi  u  mirovinu  i  završava svoju službu  u Islamskoj zajednici. Poslije svega ovoga preseljava se u Sarajevo (Bare). Tu je sagradio  sopstvenu  kuću  u  kojoj  je  proveo dostojno  preostale  godine  u  mirovini. 
Merhum  h.  Mustafa  ef.  Bio je  oženjen  Ševalom  Jahić  iz Rogatice.  Ona  mu  je  izrodila devetoro  djece,  ali  od  toga  je samo dvoje živo:  Mustafa i  Munevera,  koja  se  udala  u  Kiseljak.  Hadž je obavio  1971.  godine.  Njegov život je  zaista  bio  u duhu  islamskog  ahlaka.  Osamdesetih  godina  zdravlje  mu  je popustilo.  Nakon  starosne  bolesti  preseljava  na  Ahiret.  Dženaza  mu  je  klanjana  23.  11.1983.,  a obavio ju je  hadži  hafiz Kajamil  ef  Silajdžić.  Ukopan  jeu groblju u Barama.  Molim AIlaha dž. š. da ga nagradi Džennetom,  a  njegovu  porodicu  sabri džemilom. 
Rahmetuilahi  alejhi rahmeten  vasiah!
Ramiz  Dumanjić

03. 09. 2019.

Otvorenja novog mekteba u selu Radič 1933


OTVORENJE  NOVOG  MEKTEBA.
ISLAMSKI SVIJET 1933, BR. 60

Već odavno osjećala se je potreba za gradnju mekteba u selu Radič, opšt. Dubske, pošto su mnoga  djeca i  iz  okolnih  sela  ostajala bez vjerskog  obrazovanja.  Inicijativom  nekolicine mještana otpočet je rad na gradnji mekteba narodnom snagom uz pomoć priloga iz mjesta i sa strane. Ove godine dovršena je lijepa zgradica, te je u petak dne 27. oktobra bilo svečano otvorenje. Istom je prisustvovao veći broj mještana i  gostiju  iz  okoline.  Toga dana  u  mektebskoj zgradi  proučen je mevlud-šerif,  a  po  svršetku prisutni su  otišli  u obližnje selo Brda, gdje su u tamošnjoj džamiji u zajednici klanjali đuma-namaz.  Za gradnju mekteba darovali  su:  Po 500 Din. Abdulah Karahmet; po 100 Din. Salihović Bego, Salihović Haso, Salihović Bajro; po 50 Din,  Jašarević  Alija,  Jašarević Mejra,  Fočo i dr., Šabat Ibro; po 34 Din. Muhamed ef. Pašić; po 30  Din.  Omanović Ramo,  Ahmetspahić Ha­mid, Ahmetspahić Bećir, Braća Hađiahmetović; po 20 Din. Omanović Mustafa, Solak Ibro. Bilo je još mnogo  darovatelja sa manjim  svotama, a g. Hasan i Nurija Karahmet, darovali su svo potrebno gvožđe za gradnju mekteba.Ovim se svim darovateljima zahvaljujemo.
N.  K.

26. 08. 2019.

Nastavak priče o Saneli


Preporodov vremeplov: nastavak priče o Saneli
PREPOROD 2018, BR. 13


Rani dodir s islamom i odgoj u islamskom duhu trasirali su moj životni put
Za Preporod kaže Sanela Ćatić–Hadžiabdić, intelektualka, sa radnim angažmanom u prosvjeti, sretno udata žena i majka



Negdje na početku moje profesionalne novinarske karijere, u aprilu 1981. godine, sa Omerom ef. Kadrićem, imamom u Rogatici, posjetio sam prigradsko naselje Kovanj i u njemu čestitu porodicu Ćatić. U toj porodici razgovarao sam sa petogodišnjom djevojčicom Sanelom koja je naučila suru Ja-sin napamet. Bio sam impresioniran njenom ozbiljnošću i željom da uz pomoć svoje nane nauči što više sura iz Kur’ana Časnog. Nažalost, nisam više imao priliku navratiti u džemat, mada sam panoramu sela Kovanj gledao na svakom putovanju u Rogaticu. Nakon trideset i više godina od tog malog razgovora u porodici Ćatić, dobio sam poruku od Sanele, sada udate žene i majke, u kojoj me pitala kako može doći do kopije teksta objavljenog u Preporodu. Budući da sam tu poruku na fejsbuk profilu sa znatnim zakašnjenjem primijetio, u međuvremenu je Sanela preko svog muallima Omera ef. Begića došla do kopije tog tekstića. Predložio sam joj nastavak priče za naš Preporod što je ona i prihvatila.

Uzor mi je bila majka hadži Rukija

Zanimalo me je kako Sanela danas vidi prvo pojavljivanje u Preporodu?

Sanela Ćatić–Hadžiabdić danas
„Iako bijaše davno, u memoriju mi se urezao dolazak novinara Perve i efendije Begića iz našeg džemata. Kao petogodišnja djevojčica naučila sam suru Ja-sin napamet, a efendija je smatrao da se to mora zabilježiti. Čuvala sam ovaj članak i bila ponosna, ne zbog objave nego zbog toga što sam naučila suru Ja-sin. Često mi postavljaju pitanje da li još uvijek znam napamet ovu suru, Naravno, memorisana je i često učena. Hvala Allahu. Zbog ratnih djejstava članak koji sam brižno čuvala je uništen. Moja nastojanja da pronađem kopiju članka nisu urodila plodom. Čak ni u arhivi Preporoda. A onda, prije nekoliko godina, sasvim slučajno efendija s početka priče mi je poslao članak. Zaista sam bila presretna. Sjećanja naviru. Osjećaji pomiješani. Djevojčica sa fotografije danas je supruga i majka. Brižno čuvam sjećanje na taj hladni april i novinarska pitanja. Čitateljima je posebno bio simpatičan odgovor o broju godina. “

Koliko je memoriranje sure Ja-sin u petoj godini i pojavljivanje u renomiranom listu Preporod utjecalo na Vaše daljne islamsko i opće edukovanje, pa i na život u cjelini?

„Kao petogodišnja djevojčica nisam bila svjesna da su to počeci mog islamskog odgoja koji će se u potpunosti odraziti na daljnji život. Zahvalnost dugujem prije svega našem Gospodaru, zatim mojoj nani Munibi Džambasović  i mojim roditeljima. Moja mama, hadži-Rukija, rahmet joj duši, bila je moj uzor. Učila me da islam i vjera u Allaha, dž. š., obogaćuje dušu, osnažuje biće, daje sigurnost i uči dobru. Sazrijevajući postajala sam svjesna da islam utječe pozitivno na moje postupke. Upravo rani dodir s islamom i odgoj u islamskom duhu su trasirali moj životni put. Trudila sam se da niti jedan moj postupak ne bude u suprotnosti s onim što su me učili od malehna. Posebno sam ponosna na odluku da ispunim ibadet hidžaba, u ime Allaha, dž. š. Mahrama nije prepreka za poslovne uspjehe niti teret. Naprotiv. Život je posebno lijep u pokornosti Stvoritelju. Vrlo pozitivna iskustva nosim i iz
mekteba. Naime, mektebsku nastavu sam pohađala od svoje četvrte godine. Moja dva starija brata su me redovno vodili sa sobom u mekteb i zato sam vrlo rano započela sa mek-tebskom nastavom. Punih deset godina sam bila redovan đak u mektebu. Posebno u sjećanju čuvam pripreme za mevlude, još uvijek memorisane recitacije ̋Dova djece male ̋, ̋Dobra djeca ̋ i dr. “

Kako danas vidite vjeronauku u školi i islamsku pouku u našim džematima?

„Islamska poduka djece danas je također veoma značajan segment u životu ličnosti koje će danas-sutra biti temelj našeg društva. Mišljenja sam da lijep ahlak koji se njeguje u našim islamskim porodicama kao i život kroz vjeru može i treba pozitivno da se odrazi na društvo. Ja sam prosvjetni radnik, nastavnica geografije. Prosvjetni radnik je ujedno i pe-dagog i metodičar, ali i neko ko dosta ulaže u odgoj mladih bića kojima su nastavnici uzor. Podučavala sam đake geografiji, no veoma bitna karika svakog nastavnog sata je i dio koji se odnosi na odgojnu komponentu. Upravo u mektebskoj nastavi ova komponenta je mnogo zastupljena. Pouka koju djeca ponesu iz mekteba je značajna za budućnost. Ponašanje u određenim situacijama je vrlo bitno podrediti islamskom učenju. “

Naše će čitaoce zanimate gdje je Sanela danas. U prethodnom odgovoru otkrili ste da radite u prosvjeti. Šta nam još u tom kontekstu mo-žete kazati?

„Diplomirala sam na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarejevu. Danas sam zaposlena u Sindikatu i na neki način pomažem u zaštiti prava radnika u osnovnom obrazovanju. Moja najveća podrška je moj suprug Narcis, također prosvjetni radnik. I on je odgojen u islamu i sve te okolnosti utjecale su da našu kćerku usmjerimo na pravi put, put istine i pokornosti Stvoritelju. Nisam nikada ni pomislila da će se desiti nastavak razgovora od prije 36 godina. Drago mi je da se priča nastavlja. Mislim da bi moji voljeni koji su preselili na bolji svijet, Ahiret, a koji su u mnogome utjecali na moje vjersko usmjerenje, moja nana, moj otac i posebno moja majka, bili zadovoljni i sretni što su uspješno ispunili svoju roditeljsku zadaću. Da im Allah, dž. š., odredi najljepše mjesto u Dženetu. Amin. “

Omer ef. Begić o Ćatićima i Kovanju

Na kraju sam zamolio Omera ef. Begića, jednog od najboljih muallima koje je naše podneblje iznjedrilo, a koji je, stjecajem okolnosti, predvodio dženazu namaz Sanelinim roditeljima, da u nekoliko rečenica oživi sjećanja na Kovanj.
„Džemat Kovanj nalazi se nadomak Rogatice. U njemu su živjeli vrijedni i pobožni muslimani, koji su imali imanja u selu, a bili su zaposleni u Rogatici. Skoro sva djeca su prošla mektebsku nastavu, a većina je naučila učiti u Kur’anu. Ali, što je vrlo važno, i nakon mekteba su dolazili u džamiju. Iz ovog džemata je i šehid Mehmed ef. Hajrić, ratni imam u Podžeplju i Žepi, koji je išao sa komandantom Žepe Avdom Palićem na pregovore sa krvnikom Mladićem pa je ubijen u MUP-u u Rogatici. Ukopan je u selu Vragolovi, a kasnije ekshumiran i ukopan kod Alipašine džamije u Sarajevu. U mektebu su se isticali i Elvedin, Zehrudin i Sanela Ćatić koji su dobro učili u Kur’anu, a mati i nana su ih mnogo bodrili i stimulisali. Njihov otac Adem je ubijen u Novoseocima na Glasincu sa četrdeset i nekoliko Bošnjaka. Džamija je obnovljena i otvorena septembra 2012. godine. Poseban doprinos u obnovi džamije dao je inženjer Sakim Hodžić, veliki dobrotvor i organizator. Samo je jedan Bošnjak iz Kovanja zamijenio imanje sa Srbinom iz Barica kod Sarajeva koji ga je čak i prevario jer vlasništvo nije uredu. Iako je na magistralnom putu Rogatica – Sarajevo u ovom džematu nikad nije bilo kafane. Za njih je veliku radost donosio softa iz Sarajeva. Ovdje su ramazan proveli Rušid ef. Nurković, Duran ef. Pintol, Safet ef. Hadžić i drugi. Njihov zet je i dugogodišnji glavni imam u Rogatici Omer ef. Kadrić. Svake godine, ujesen, u Kovanju je organiziran mevlud na koji su dolazile i džematli-je iz drugih džemata. “

BAJRO PERVA

25. 08. 2019.

UREĐENJE TURBETA I GROBLJA U SELU KRAMER KOD ROGATICE



Preporod 1972, br. 49

U istočnoj Bosni, nudomak Rogatice, nalazi se selo Kromer koje posjeduje turbe i groblje koje je bilo zapušteno i neuređeno. Ovo selo ima 80 domaćinstava muslimana. Oni su svojim zalaganjem i dobrovoljnim prilozima omogućili da se turbe obnovi i da se oko groblja napravi ograda, te da se dotjera u najbolji red.
Glavni pokretač za ovu akciju je Sinan Kapu. Groblje je veliko oko deset hiljada kv. metara. Ovo groblje održava kao i turbe 80 godišnji Alaga Kapo. Ovo je za ugled svim muslimanima ovog kraja, pa je poželjno da se i drugi o Alagu ugledaju.Mi se kako Alagi tako i Sinanu Kapi najljepše zahvaljujemo i da ih Bog dž. š. za ovo dobru djelu nagradi.

Selim Kapo

11. 08. 2019.

Gradske džamije u Rogatici kojih više nema

Gradske džamije u Rogatici kojih više nema



Do Drugog svjetskog rata u gradu Rogatici bilo je sedam džamija, i to šest od masivnog materijala i s kamenom munarom, a jednu od polumasivnog materijala i s drvenom munarom. Ni jedna džamija nije imala kupole. Svih sedam rogatičkih džamija po svojoj arhitekturi, munarama i unutrašnjim uredenjem, predstavljale su dragocjene spomenike islamske arhitekture i kulture. Njihovo uništenje je nenadoknadiv gubitak za Bošnjacko-muslimanski narod ali i za arhiktekturu ovih prostora uopće.
Od  7 džamija u gradu Rogatici kraj Drugog svjetskog rata dočekale su samo dvije i to, Čarsijska džamija i Arnautovića džamija, ali i kod njih su samo munare oni stari, originalni elementi.

Tokom 1992 godine porušene su sve džamiji na teritoriji općine Rogatica. Srušene su i obje džamije u gradu Rogatici. 

 


Gradske džamije kojih više nema u Rogatici


Serhadija, Tekijska i Oručagina džamija posle završetka Drugog svjetskog rata







Tekijska ili Šejh-islamija džamija je sagrađena u prvim decenijama XVI stoljeća (između 1485 i 1516. g.). Podigao ju je čuveni Sinan-vojvoda, kao prvu džamiju na trgu koji se tada zvao Čelebi Pazar. Oko nje se razvila mahala Tekija, pa su kasnija pokoljenja tu džamiju prozvala Tekijska. Ova džamija nije bila velika, unutrašnji prostor 9,60 X 7,40 m., i zidana je od kamena. Imala je kamenu munaru dosta pomno oblikovanu. Lijepu umjetničku vrijednost u toj džamiji činio je drveni strop i unutrašnja drvena galerija, a sve izvedeno u rezbariji, po kojoj se naročito isticala velika rozeta ili sofraluk u intarziji na sredini stropa. U vanjskoj kompoziciji objekta vanredno je djelovao perforirani zid oko džamije koji je u vidu jače horizontalne lamele pružao krasnu dopunu vertikalno izvedenim linijama munare i stabla kraj nje. Zapaljena je 1943 godine i nikada više nije obnovljena.


Careva džamija (Hungarija) je spadala među najljepše kulturne građevine na ovom području. Nalazi se u jugozapadnom dijelu naselja pod brdom Hrid u predjelu oko potoka Toplik.  Prozvana je Carevom jer ju je sagradio sultan Selim drugi 1571/72 godine. Imala je izvanredno lijepu i visoku kamenu munaru. Sliku objekta dopunjavao je horizontalni pojas visoke kamene ograde. Lijep i izuzetno vrijedasni detalj u  Carevoj džamiji predstavljala je velika slika u bojama na zidnom malteru veličine 2,55 X 1,50 metara. Slika se nalazila u unutrašnjosti džamije više ulaza i pokazivala džamiju Aja-Sofiju s njenih šest munara. Sve je do temelja propalo krajem 1943 godine.
Oručaginu džamiju izgradio je Oruč-aga, sin Sinan-vojvode između 1529. i 1558.  godine u mahali Gračanica. Sagrađena je prije 1558. kako se vidi iz vakfije Huseinbegove džamije od 5. redžepa 965. (23./IV. 1558) Huseinbegova žena Hatidža bila je sestra Oručagina i uvakufila je nešto imetka za bratovu džamiju. Izgrađena je od polumasivnog materijala sa tipičnom drvenom munarom sa uzdužnim letvicama i pokrivenom galerijom. Imala je malo predvorje na drvenim stupovima i isto tako malom unutrašnjom površinom 12,00 X 6,20 m. U vanjskom izgledu potpuno je jednostavna sa jednim redom prozora, nešto izduženog oblika. Zapaljena 1943.g. i nikada nije obnovljena.
 
Serhadija džamija se nalazila na južnoj periferiji grada. Ne zna se kada je sagrađena, niti ko je graditelj. U prošlom vijeku bila je dotrajala, pa je na njenim temeljima novu džamiju sagradio 1873. godine rogatički muftija hadži Ahmed efendija Škaljić, pa je zovu i muftina džamija. On je bio ujedno i posljednji rogatički muftija, a umro je 1898. godine.

To je manji objekat ( unutrašnji prostor 7,65 X 5,76 m) i pokazuje običnu obradu. Zna se da je i zgradu i munaru, koja je slične obrade kao i sama džamija, zidao neimar Krsto Lalović iz Sočica. Narod je ovu džamiju nazivao Ahmedija ili Muftijina.I ova džamija je porušena 1943 godine i nije obnovljena.





Serdarija džamija je zadužbina nekog janičarskog serdara ili zabit-age Ibrahima. Stajala je na dnu čaršije tik uz samu ulicu. Ne zna se kad je sagrađena. To je bio objekat manje veličine (unutrašnjost 9,60 X 5,90 m), bez naročite obrade u arhitekturi i s munarom s lijeve strane, do same ulice, što predstavlja iznimku, vjerovatno zato da bi se glas s nje mogao bolje čuti na što većem prostoru čaršije. Munara je stradala od groma oko 1932. god. i odmah zatim definitivno je porušena. Sam objekat džamije propao je u požaru 1943. godine.