20. 10. 2017.

MUSLIMANKA 1941.,1942...."

Sifra:"BOJIC"-"JA SAM SVE OVO OD SRBA DOZIVJELA KAO MUSLIMANKA 1941.,1942...."

Rodjena sama na Palama gdje sam zavrsila osnovnu skolu i frizerski zanat.Radi zaposlenja sam otisla u Rogaticu,jer mi na Palama Srbi nisu dali da se zaposlim,iako sam u svome zanatu bila vrlo uspjesna.U Rogatici sam upoznala svog buduceg muza i udala se za njega,pocetkom 1991.godine.
Kada je na Bosnu JNA iz Srbije izvrsila agresiju,moj muz Salko pridruzio se Teritorijalnoj odbrani.Znam da je spominjao Ismeta Osmanovica,nekog Adila i druge.Braneci Rogaticu,poginuo je 26.VI 1992.godine.
Zivjela sam sama u Rogatici iz koje se vise nije moglo izbjeci.Krila sam se i nisam izlazila nikud,mijenjala sam konacista,ali uhapsena sam sa vise civila Bosnjaka 11.XI 1992.godine u Dumanjicima,opcina Rogatica,od strane srpske vojske.Odveli su nas sve u logor"RASADNIK".Dok su nas vodili u logor nisu nas tukli,ali kada smo dosli,tada su nastale nase nesnosne muke.Sve nas je preuzeo cetnik MILE SARENAC,upravnik logora.Poslije izvjesnog vremena njega je zamijenio VINKO BOJIC iz Pljesivice.On je prema nama bio jos gori od Mile Sarenca.
Nakon nekoliko dana,licno sam vidjela kako su ubili 4 covjeka Bosnjaka.Odveli su ih u jednu logorsku prostoriju gdje je stajao alat i tu ih tukli sve do smrti.Ibrahima Karamana su prvo vodili na njihovo mucenje,to su zvali"ispitivanje",bas u sobi gdje sam i ja bila.Naredili su mi da se okrenem...Cula sam kako su ga tukli i maltretirali sve dok nije podlegao.Sutradan je dosao njihov srpski doktor i izjavio da je
Karaman umro od srcanog udara.Tako je i napisao.Nama su naredili da ga sahranimo,ne dozvolivsi da ga presvucemo,okupamo i ucinimo to po vjerskom obicaju.Jedne prilike,u vrijeme rucka,u prostoriju su doveli nekog covjeka,Bosnjaka.Nisam ga ranije ni vidjela,ni poznavala.Upravnik Vinko Bojic ga je pitao kako se zove.Ovaj je odgovorio:"Alija..."Kada su culi njegovo ime,divljacki su skocili na njega i brutalno ga pretukli.Izveli su ga iz logorske zgrade i vrlo brzo se cuo pucanj.Kasnije smo,iza zgrade,vidjeli njegovu krvavu odjecu.
Jednog dana me je upravnik logora,Vinko Bojic,pozvao na ispitivanje.Pitao me je jesam li imala s nekim drugim seksualne odnose,osim sa svojim muzem.Odgovorila sam da nisam kurva i da nisam,na sta mi je on rekao da cu ubrzo morati,KAKO BIH RODILA NEKOLIKO SRBA,KOJI CE SE OSVETITI MAJCINIM TURCIMA ZA PORAZ SRBA NA KOSOVU 1389.GODINE.
"SVUDA OKO NAS JE BILA PROSUTA KRV..."
Dobro pamtim taj dan.Tog 19.decembra 1992.godine,oko 21 sat,pozvao me je u svoju kancelariju.Tu,
u njegovoj kancelariji sam zatekla MUJU KEPESA i sa njim jos tri Bosnjaka.Naredio mi je da se poklonim i da poljubim ruku jednog starijeg,bradatog cetnika.Prvo sam sutjela i stajala,a kada me je udario u slabinu,prisla sam mu i taj stari cetnik me je grubo odgurnuo.Pala sam,a upravnik Vinko Bojic mi je naredio da ustanem i da policijskom palicom tucem tri Bosnjaka koja su tu bila.Morala sam uzeti palicu i pocela sam kao da ih tucem,a onda mi je Vinko prisao,istrgao mi palicu i poceo njome jako da tuce i njih i mene.Muju Kepesa je udarao palicom i parao mu nozem tijelo.Sest njegovih cetnika mu se pridruzilo udarajuci Kepesa i gazeci ga nogama.Svuda oko nas,po podu,bila je krv...Zaprijetili su nam da nikada nikome ne smijemo reci sta se sve tu dogodilo,ne zbog toga sto se oni"nekoga plase",kako je vriskao Bojic,"vec zato sto moramo pokorno da ih slusamo".
Onda sam ja dosla na red.Vinko mi je naredio da se skinem gola,sto sam morala uraditi nakon sto me dva puta osamario.Uveo je potom u sobu jednog mladica i rekao mu da me odmah siluje i onda je izasao.Taj mladi cetnik me tada nije dirao.Bojicu je kasnije,cula sam u hodniku,rekao da jeste.Vinko je onda u sobu doveo jos jednu zenu i naredio joj da se skine gola pred nama i da plese siptarsku igru"sotu".Ona ga je morala poslusati.Kasnije ju je silovao preda mnom u sobi i radio od nje sve ono sto divljak moze zeni da uradi.Meni je rekao da se odmorim od mladog cetnika i da gledam kako on
"tuca"Turkinju,jer ce ubrzo,kad se okupam,i mene.
Jednu vecer me je ponovo pozvao da dodjem kod njega.Bio je pijan.Pomislila sam da bi bilo dobro da se posluzim lukavstvom i molila sam ga da me ne dira,jer sam,kao,bolesna.Odgovorio mi je da ga ne ljutim,inace ce me silovati,unakaziti,ubiti.Ponovo sam ga molila placuci i govorila mu kako me je silujuci onaj mladi cetnik povrijedio i kako sam vanredno dobila menstruaciju.Onda je naglo skocio i naredio mi da brzo idem i da se operem.Rekao mi je da dodjem za 10 minuta,a da ce on dovesti onog momka cetnika da me siluje pred njim,jer zeli da vidi i da se uvjeri koliki je spolni organ kod momka a kolika je moja...Izletjela sam i sve kazala ostalim logorasicama i molila ih da mi pomognu,da me sakriju medju sobom.Starije zene su mi rekle da ce Srbi ono sto nakane,to uraditi po svaku cijenu."Nasli bi te,a onda bi puno gore bilo i nama i tebi...",rekla mi je jedna nena Fata,koju smo tu zatekli zatocenu kada smo dosli u logor..."JA SAM SVE OVO PROSLA KADA SU CETNICI FASISTI,PROGONILI I KLALI MUSLIMANE 1941.,`42.,`43.,PA IH BACALI U DRINU,PALILI IM KUCE...",rekla je,dodavsi mi da pokusam sama sebi olaksati,ako budem mudra.
"KOCILE SU MI SE,GRCILE I NOGE I RUKE..."
Vratila sam se u sobu upravnika Bojica koji me je docekao sa tim mladim cetnikom.Momak je ranije bio milosrdan prema meni.Zvao se DRAGAN i bio je CRNOGORAC kao sto je to bio i Vinko Bojic.
Natjerao nas je oboje da se skinemo potpuno goli pred njim,dok je on drzao flasu u rukama,a na stolu pred njim bilo je izrezano suho meso,pored kojeg je stajao dugi vojnicki noz...
Pokusala sam ga opet moliti,prisavsi mu da ga poljubim u ruku a on je zagalamio na mene udarivsi me cokulom u cjevanicu.Osjetila sam jaku bol i pala na pod.Onda je Bojic naredio Draganu da me skine golu,sto je ovaj,odmah,bez pogovora i ucinio.Drhtala sam od nekakve hladnoce u tijelu,koja je bila uzrokovana padom,a jos vise panicnim strahom i sokom,u kome sam se nalazila.Kocile su mi se,grcile i noge i ruke.Cula sam,lezevci na podu,kako je Bojic naredio Draganu da se i on skine:"HAJDE CRNOGORCINO,POKAZI NASE JUNASTVO I NA OVOM BOJNOM POLJU PROTIV TURKINJE".
Mladic se svukao i prisao mi da me uzme...Zatvorila sam oci i odlucila da se opustim,da sve izdrzim.Sto prije prodje,to ce mi lakse biti,ponavljala sam u sebi.Trazila sam u sebi i fizicku i psihicku snagu i molila se Allahu,nadajuci se da ce mi pomoci da podnesem i ovo iskusenje,da ce me osnaziti makar onoliko,kolikim me iskusenjem opterecuje...
Cekala sam zatvorenih ociju da prodre u mene,a nisam ga osjetila,osim sto sam na sebi osjecala njega i njegovu tezinu.
To je trajalo 5-6 minuta,a onda je Bojic vrisnuo.Otvorila sam oci i vidjela kako otkopcava vojnicki
opasac i kako se skida do pojasa.Zamahnuo je kaisem i nekoliko puta snazno udario Dragana preko ledja.Vristao je:"NE MOZES,NE DIZE TI SE,UPLASIO TI SE K.... TURSKE P....",urlao je Bojic,udarajuci ga i dalje.Onda mu je naredio da sjedne i da gleda kako ce me on silovati.Prisao mi je i zajasio me,ali ni on nije mogao nista,ni njemu se nije bio digao...Iako fizicki ponizena,u sebi sam likovala i radovala se sto sam ih,iako to nisam ni mogla,ni toga bila svjesna,pobijedila kao"Turkinja",kako su cetnici,izmedju ostalih imena,nazivali nas Bosnjakinje. Dragan je po strani sjedio sutke,a onda se sa mene digao i upravnik Bojic,pravdajuci se da ga je pijanstvo sprijecilo da se pokaze muskarcinom.Nije puno pricao,nije me ni tukao.Naredio je i meni i Draganu da se obucemo i sto prije napustimo njegovu sobu. Kada sam izasla vani,u hodnicima je bilo puno cetnika.Bili su ubijedjeni da sam opet od strane dvojice cetnika silovana i zlostavljana...
Do 29.V 1993 godine,do kada sam pred razmjenu bila zatocena u logoru,zajedno sa ostalim zenama i starijim muskarcima,prisilno sam radila sve poslove na koje su nas odvodili i bila silovana najmanje 50 puta. Sve smo izdrzali i zato sve moramo zapisati u nasem Savezu,da se ne bi zaboravilo,da nam se djeci ne bi ponovilo.

Historijsko područje – Mjesto i ostaci Arnaudija džamije, općina Rogatica


 http://1.bp.blogspot.com/-KsEF4yTgaeE/U_PEC_82d4I/AAAAAAAAFTU/Fz-hsxD-8JQ/s1600/63876_10151338152437952_7105490_n.jpg



Službeni glasnik BiH, broj 76/16 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4 Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 3. februara 2016. godine, donijela je

ODLUKU

I

Historijsko područje – Mjesto i ostaci Arnaudija džamije, općina Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik obuhvata prostor na kojem se nalazila Arnaudija džamija, kao i harem džamije.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1010 (novi premjer), k.o Rogatica 1, list nepokretnosti – prepis broj 1176/1, općina Rogatica, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 9/02, 70/06 i 64/08).
II

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za istraživanje, zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za prostor definiran u tački I stav 3 ove odluke:

­ - potrebno je izvršiti detaljno snimanje lokaliteta džamije i preostalih dijelova objekta džamije;

­ - dozvoljava se rehabilitacija objekta Arnaudije džamije, kao i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva Republike Srpske nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

­ - potrebno je izraditi detaljan projekat rehabilitacije džamije;

­ - rehabilitirani objekat džamije može biti izgrađen u savremenom arhitektonskom izrazu uz upotrebu savremenih materijala i metoda građenja, a svi originalni fragmenti izvornog objekta džamije, kao i fragmenti nišana koji eventualno budu pronađeni i sakupljeni na lokaciji ili na nekom drugom mjestu, registriraju i snime, te da se na odgovarajući način konzerviraju i prezentiraju u sklopu harema;

­ - nije dozvoljeno izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika; s obzirom na to da se radi o potencijalno višeslojnom lokalitetu, prije svega zbog postojanja antičkog lokaliteta u neposrednoj blizini i činjenice da se Rogatica nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine bez definiranog obuhvata, Vlada Republike Srpske je dužna provesti arheološka istraživanja kojima će biti utvrđene činjenice o lakalitetu. Arheološka istraživanja ne mogu dovesti u pitanje rehabilitaciju džamije.

Arheološka istraživanja trebaju biti minimalno invazivna i urađena u skladu sa sljedećim smjernicama:

­ - ukoliko konfiguracija terena to dozvoljava, potrebno je izvršiti geofizička snimanja čime bi se utvrdilo da li postoje tragovi ostataka arhitekture ili nekih snažnijih arheoloških potencijala (bez obzira o kojem se periodu radi);

­ - prema rezultatima koji se pokažu u geofizičkom istraživanju potrebno je izvršiti usporedbu sa poznatim prostorom i tlocrtom džamije te na taj način razlučiti samu džamiju od potencijalnih nalaza antičkog perioda (ukoliko se pojave);

­ - napraviti plan iskopavanja eventualnog antičkog lokaliteta u zoni obuhvata koji bi mogao biti ugrožen radovima na obnovi džamije;

­ - u okviru iskopavanja preporučuju se iskopavanja samo na sekcijama koje na geofizičkim snimcima pokažu postojanje arheološkog potencijala;

­ - ukoliko se na snimcima ne pokaže ništa u smislu arheoloških ostataka, preporučuje se otvaranje nekoliko testnih sondi (zavisno od površine iskopavanja) za utvrđivanje prisutnosti sitnih arheoloških nalaza iz antičkog perioda (keramika i sl.), čime bi se daljnje istraživanje završilo;

­ - prije bilo kakvih aktivnosti na lokalitetu džamije potrebno je ograditi harem džamije;

­ - izvještaj o rezultatima arheoloških istraživanja treba biti dostavljen Komisiji, koja će, zavisno od nalaza, odlučiti o pokretanju postupka dopune ove odluke, kako bi bili definirani uvjeti, mjesto i način konzervacije i čuvanja eventualnih nalaza;

­ - nakon izgradnje džamije potrebno je izvršiti hortikulturno uređenje harema.
IV

Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Iznošenje pokretnih nalaza iz stava 1 ove tačke iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.

Izuzetno od odredbe stava 7 ove tačke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza van zemlje, dokaze o tome prezentirat će Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog iznošenja, postupanja s njim u toku boravka van zemlje i njegovog povrata u Bosnu i Hercegovinu.
V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II–VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (www.kons.gov.ba).
IX

Prema članu V stav 4 Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj 06.2-2.3-58/16-8
2. februara 2016. godine
Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo, s. r.

09. 09. 2017.

Stari nišani Godomiljsko-boričkog platoa



Stari nišani Godomiljsko-boričkog platoa
Autor: Mirsad Durmišević




Na području opštine Rogatice, posebno  godomiljsko-boričkog platoa nalaze se najstariji nadgrobni spomenici tipa nišana koji se javljaju na terenu Bosne i Hercegovine.  U najstariju skupinu, spadaju nišani formi većih obeliska sa prikraćenim piramidama pri vrhu. Na svim nišanima ovih vrsta ima i natpisa pisanih bosančicom. Ovi nišani prve i najstarije epohe u Bosni i Hercegovini imaju dosta zajedničkih elemenata sa stednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima-stećcima i da označavaju grobove islamiziranih stanovnika Bosne. Da se radi o prijelaznoj formi prema klasičnom muslimanskom grobnom spomeniku govori i to što je muslimanski grob u pravilu obilježen s dva nišana, jednim kod glave, drugim kod nogu umrloga, i što je njegov epitaf ispisan arapskim pismom na orijentalnim jezicima, dok se u spomenutim slučajevima radi o jednome nišanu, epitafa ispisanog bosančicom na živom narodnom jeziku. S obzirom da u to vrijeme nema nišana ispisanih na drugim jezicima I drugome pismu, osim malobrojnih tzv. "skopaljskih" nišana koji nisu domaće provenijencije a ispisani su arapskim pismom, epitafi ispisani bosanskom ćirilicom na narodnom jeziku glavna su osobina ovih nadgrobnika. Na nekim starim nišanima ovog područja nalaze se najstariji epitafi pisani arapskim pismom na orjentalnim jezicima.
   


Nišan Mahmuta Brankovića

Nišan Mahmuta Brankovića nalazio se Petrovu polju u selu Brankovići, a danas krasi vrt Zemaljskog muzeja iz Sarajeva . Po svemu sudeći nišan je bio postavljen na osamljeno mjesto, pored stećaka na Petrovom polju, u čijoj su se blizini vjerojatno nalazili muslimanski nišani koji su vremenom iščezli. U obliku je uspravne četverostrane prizme (obeliska), koja se pri vrhu pretvara u prikračenu piramidu i završava jabukom. Dimenzije nišana su 300 X 45 X 45 cm.
Nišan je ukrašen sa sve četiri strane. Desnu bočnu stranu ukrašavaju tri koncentrične kružnice, isklesane u gornjem dijelu, te polumjesec i tri jabuke u donjem. Na lijevoj bočnoj strani je prikaz buzdovana. Na čeonoj strani su  uklesane reljefne predstave lava (grb),  mača i uklesan je u 15 redova natpis, pisan bosančicom, koji nam govori o pogibiji Mahmuta Brankovića. Ovaj natpis na latiničnoj transkripciji glasi ovako: 

"I POGIBE NA BOJU DESPOTOVU
A SIE (BIL(E)G' MAHMUTA BRANKOVIĆA
NA SVOI BAŠTINE NA PETROVU POLU
DA E BLA(GO)SOVENA RUKA KOJA SIEČE I PISA."

U ovom natpisu se vidi da se spomenik (nišan) zove biljeg. Na kraju natpisa je upotrebljena fraza o traženju božijeg blagoslova tvorcu spomenika, koja je po svojoj stilizaciji jedinstvena pojava u oblasti stećaka i nišana, , a ta rečenica govori da je isti majstor klesao ne samo nišan i njegove ukrase, nego da je pisao i  uklesao natpis. Postoji narodno predanje da Mahmut Branković potječe iz feudalne porodice knezova Brankovića. Mahmut je prešao na islam, te se u službi turske vlasti istakao, posebno u ratu sa despotom Vukom Grgurevićem braneći Sarajevo 1480. godine, kada je vjerovatno i poginuo.
Po obliku slova, jezičkim izrazima, po oblikovanju spomenika , a onda i po historijskim podacima, kao i svim drugim okolnostima, moglo bi se reći da ovaj nišan i njegov natpis potječu iz druge polovine XV vijeka, najvjerovatnije  oko 1480. godine.



Nišan Radivoja Oprašića iz Oprašića 


Nišan se nalazio na lokalitetu Biljeg, na  brijegu u blizinu sela Oprašići, gdje se nalazi manja nekropola stećaka i  savremeno pravoslavno groblje . Sada nišan krasi vrt Zemaljskog muzeja iz Sarajeva .  Nišan je u obliku četverostrane prizme (obeliska), sa prikraćenom piramidom i poluloptom na vrhu koji na svojim stranicama ima predstave lava, mača, topuza, koplja sa zastavicom, diska, polumjeseca i nekoliko polujabučica. Dimenzije nišana su 300 X 45 X 45 cm. Na jednoj njegovoj vertikalnoj strani, uz predstave lava i mača, uklesan je u trinaest redova natpis bosančicom. Ovaj natpis na latiničnoj transkripciji glasi ovako: 

"ASIE BILEG' POČTENOGA VITEZA VOEVODE
RADIVOJA OPRAŠIĆA DOKLE BIH' POČTENO
I GLASITO PREBIH' I LEGOH' U TUĐOJ ZEMLJI
A BILEG MI STOJI NA BAŠTINI."

Radivoje Oprašić nesumnjivo je pripadao bosanskom srednjovjekovnom plemstvu, nosio je titule viteza i vojvode, o čemu govori impozantan grobni spomenik. Njegovi rođaci podigli su mu spomenik na lokalitetu sa stećcima, što simbolizira njegovu duhovnu ukorijenjenost u bosansko srednjovjekovlje.
Tu vezu na jezičnoj razini povrđuju termini asie, bileg, počteni vitez, tuđa zemlja i baština poznati iz srednjovjekovne leksike. Budući da je nišan Radivoja Oprašića gotovo identičan nišanu Mahmuta Brankovića jer je klesan i ukrašen na isti način, budući da su im baštine u neposrednom susjedstvu, može se pretpostaviti da su oba nišana djelo jednog majstora i da su oba pokojnika suvremenici.
Po obliku nišana i po njegovim reljefnim motivima, a posebno po paleografskim I jezičkim svojstvima natpisa na njemu, kao i svim drugim okolnostima, najvjerovatnije  je da nišan Radivoja Oprašića potječe iz druge polovine XV vijeka.
 

Nišan Sulejmana Oškopice u selu Dumanjićima

Nalazi se na lokalitetu Brdo, nedaleko od nekropole stećaka, na mjestu gdje je staro i novo muslimansko groblje.  Dimenzije nišana su 135 X 27 X 33 cm. Ovaj stari nišan je u obliku četverostranog stupa (obeliska), sa prikraćenom piramidom i poluloptom pri vrhu koji ima reljefne predstave sablje, kijače, polumjeseca, kruga i kružnog vijenca. Na vertikalnoj strani, gdje je i reljef kružnog vijenca, uklesan je u šest redova  sledeći natpis:

 "A si bileg Sulimana Oškopice".

 Historičar Šefik Bešlagić smatra da se radi o majstorovoj grešci koji nije bio musliman, dok je ime napisao, odnosno usklesao kao Suliman umjesto Sulejman. Inače, Sulejman Oškopica je bio ugledni čovjek iz navedenog kraja kao što se vidi po sablji i kijači na njegovom nišanu. U blizini Dumanjića, nešto manje od 2 kilometra južno, nalazi se selo Oškoplje, koje je, vjerovatno, po ovom Sulejmanu dobilo ime, a možda je on dobio ime po tome selu.
Po osobinama nišana i njegovim ukrasima, a posebno po osobinama slova natpisa, najvjerovatnije je da nišan i natpis iz Dumanjića potječu s kraja XV ili početka  XVI vijeka.


Nišan Mustafe aga-bega u Šetićima

"Vlasnik (ovog mezara) je Mustafa aga-beg, sin Deli Husrev-pašin. Početkom časnog mjeseca Šabana 962. godine". 
Ovaj mezar nalazi se nešto južnije od sela Šetići, na lokalitetu Jelovik, gdje se nalazi staro muslimansko groblje ograđeno suhozidinom i zauzima površinu 50 x 15 metara. Na uzglavnom nišanu  je sa jedne strane isklesan mač i nadžak, a sa druge, natpis u prozi na arapskom jeziku, preko kojeg je uklesan kratki bodež.  Uzglavni nišan sa turbanom je 3, 70 m. visine, sa osnovicom 31 x 39 cm. i prema vrhu se malo sužava. Po svojoj visini ubraja se među najviše u Bosni i Hercegovini. Nožni nišan je visok 3,20 m. i završava se piramidalno. razmak između uzglavnog i nožnog nišana iznosi 5 metra što je jedinstven i karakterističan primjer, a taj razmak je stavljen svakako radi simetričnosti ovako visokih nišana.
Mustafa aga-beg je  porijeklom iz roda Sokolovića čiji su različiti ogranci živjeli na prostoru od Glasinca do Drine i Lima. Njegov otac Deli Husrev-paša (?-1544) je bio prvi visoki osmanski dostojanstvenik koji je iz roda Sokolovića putem adžami-oglana napravio karijeru u Carstvu krajem XV i u prvoj polovini XVI st.. On je još 1516. imenovan za namjesnika u Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira, Šama (Damask),  Halepa i Rumelije. Već 1535-36. susreće se na položaju egipatskkog valije, kada je imenovan za člana vezirskog vijeća. Deli Husrev-paša imao je dva sina: Kurd-bega, koji je umro 1572. na  položaju sandžak-bega u Nigdu, jugoistočno od Ankare i Mustafa-agu, koji je  izgleda živio na svom zijametu u Bosni, pošto je ukopan u Šetićima kod Rogatice, gdje mu se mezar i danas nalazi. Prema tome, Mustafa aga-beg bi mogao biti sin Deli Husrev-paše Sokolovića!