18. 04. 2018.

Pečat Pavlovića

Pečat Pavlovića

Pečat Pavlovića

Porodica Pavlović, ostavila je za sobom šest porodičnih pečata i svi oni kao osnovnu heraldičku sliku imaju kulu, odnosno utvrđen grad. Najstariji prikaz je sa pečata iz 1397. gde je prikazan grad sa jednom i sa tri kule. Utvrđeni grad sa pečata Pavlovića vjerovatno je izrađen po uzoru na dubrovačke pečate. Njihov pečat na kojem je bio oslikan grad s tri kule i danas se čuva u dubrovačkom arhivu. Grad Rogatica je ranije koristila izgled njihovog grba kao zaštitini znak



17. 04. 2018.

MEJTAŠ

MEJTAŠ




To je poseban kamen, na koji se polaže tabut sa mejtom prilikom obavljanja dženaze namaza umrlim muslimanima. Sam naziv mejtaš dolazi od arapske riječi mejt (ميت ), što znači leš ili mrtvac i turske riječi taš što  znači kamen ("kamen mrtvaca").
Ovaj mejtaš nalazi se na Topliku na prostranom raskršću ulica za čaršiju, Poljun, Hočkovac (Pohrid), Dolove i izvor Toplika. Na mejtaš se spuštao tabut sa mejtom kada se obavljala dženaza za mezarje Zahrid kako bi se ljudi odmorili pred veliki uspon. Od džamije do mejtaša tabut sa mejtom bi nosili svi prisutni na dženazi sa ruke na ruke, a nakon kraćeg odmora i do mezarja. Na kamenu – mejtašu se rahmetlije posljednji put opraštaju sa ovim dunjalukom i dunjaluk od njih. Kažu da kamen pamti, da skuplja i veselje i tugu, ali da uspomene prenosi samo odabranim. 
Nema pouzdanih podataka o vremenu kada je mejtaš postavljen na ovu lokaciju. Nije zabilježeno njegovo postojanje u pisanom i fotografskom obliku. Da li je ovo njegov prvobitni položaj ili je postavljen ovdje sa neke druge lokacije? Da nije prenesen sa neke srušene rogatičke džamije? Prostor oko mejtaša naziva se "Mejtaš" i zauzima centralni dio mahale Toplik. Dimenzije mejtaša su približno, 120 x 100 x 80 cm i mase oko 2000 kg.


16. 04. 2018.

Prvi spomen Rogatice

Rogatica se prvi put spominje u dokumentima Dubrovačkog arhiva (Monumanta Ragusina), augusta 1425. godine kao odredište karavana koji se kretao iz Dubrovnika. Vlasi Klapac Stanković i Pokrajac Milićiević obavezali su se dubrovačkom vlastelinu Andriji Bobaljeviću da će njegovih jedanaest tovara tkanina i druge robe prevesti za pet perpera po tovaru do Rogatice koja se nalazi u Bosni, pored Borča, ili do Glasinca, do crkve u Glasincu. Uz tovare će ići Radivoj Bogulinović 

Clapaç Stanchovich promisit et se obligauit super se et omnia sua Andree Petri de Babalio deferre cum equis et animalibus suis ex Ragusio usque ad loco qui dicitur Rogatiçe in Bosna supra Boraç aut usque ad locum qui dicitur Glasinaç ad ecclesiam qua ibi est prout voluint et precepit Radivoi Bogulinovich qui iturus est cum ipsis salmas, salmas undecim pannorum et mercantiarum ... yperperorum quinque grossorum sex pro qualibet salma ... Et Pocraiaç Milichievich super se et bona sua se obligauit ad predicta simul cum dicto Clapaç
  • (15. august 1425. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae, Svezak XLIII, Folija 180v-181

15. 04. 2018.

Nišan Topčo-Sinanpaše

obrada: rogatica - BiH

U selu Stop, zaseoku Tulež na tamošnjem lokalnom muslimanskom mezarju Trojan nalaze se dva velika šehidska nišana, a od kojih onaj veći pripada vojskovodi Topčo-Sinanpaši. U neposrednoj blizini nišana je i šest stećaka (4 ploče, 1 sanduk i 1 sljemenjak).  Ovaj šehidski nišan je tipičan primjer nišana iz najranijeg perioda islama, doba Feth, i pripisuju se osmanskim vojnicima poginulim pri osvajanju Bosne. Nišan na sebi ima ukrase polumjeseca, bajraka i buzdovana, što aludira da se radi o vojskovođi, sa sve četiri strane ima četiri jabuke, što asocira na broj ranjavanja, a jabuka na vrhu nišana je dokaz da je pao kao šehid.
Vlasnik ovog nišana spominje se u živoj predaju o zauzimanju Žepe od strane sultana Mehmed Fatiha koju Žepljaci čuvaju i prenose sa koljena na koljeno.
”Eno, vidiš tamo ono brdo, vele oni svakome, što se nagelo dolje kao da će sada pasti. Na vrh tog brda i dan danile imaju zidine od starih kula. To se brdo zove Grad. A selo za njim Vratar – nekadašnji grad Vratar, koji je bio vrata od Žepe i sjedište nahijskog starješine”.
Pa kad je sultan Fatihova vojska prešla Drinu, veli njihova legenda, stari ”bošnjaci” su joj se najduže opirali iz kamenih kula s grada Vratara. Sultan Fatihov  topčija Ibrahim, gađao je najprije sa žepskog polja, pa ispod Zlovrha, onda s brda Gradine, pa s Pasjaka, ali branitelja nije mogao istjerati. I tek, kada je prošao s gornje strane i počeo gađati s današnjeg Alinog Vrha, branitelji su bili prisiljeni napustiti grad i pobjeći. Sultan Fatih je poslao topčiju Ibrahima, da uvidi, da li se iko tu na gradu nalazi. On je tamo našao samo jednu staru babu koju je potjerao iz Žepe u današnje  selo Babjak. Kao nagradu za uspjeh, sultan Fatih je dozvolio svome topčiji Ibrahimu da izbere najljepše mjesto u pitomoj Žepi, gdje će se naseliti. On je izabrao današnje selo Topčije. Tu je i umro, gdje mu se još i danas  znade grob, s vrlo visokim nadgrobnim nišanima.




izvor fotografija: Žepa online