12.4.14.

BILJEŠKE IZ ARHEOLOGIJE I - Plješevica (Rogatica)


Naše starine 1964 


ZAŠTITA ENDEMNE PANČIĆEVE OMORIKE - Rogatica



DR. ING. PAVLE FUKAREK
ZAŠTITA ENDEMNE PANČIĆEVE OMORIKE
U NR BOSNI I HERCEGOVINI 
Naše starine VIII 1962
https://app.box.com/s/upkcigtq7ru6zb03ahy4




A. VEĆE  I  M A N J E  S A S T O J I N E
II. ROGATIČKI SREZ

4. S a s t o j i n a »Novo Brdo«
Ova sastojina opisana je u literaturi detaljnije tek neposredno prije prošlog rata, iako su za nju već ranije znali mještani, lovci i šumarsko osoblje. Usljed toga što je bila gotovo nepoznata i što je u njoj i u okolnim šumama vršena sječa, sastojina je danas vrlo lošeg izgleda i znatno ugrožena od šteta. Navodno su iz te sastojine na Tesla Planini vađene mlade biljke i prenošene u botaničke vrtove Beča i Budimpešte. Kroz nju je sprovedena zemljana klizina (riža) niz koju se spuštaju balvani sa planinske visoravni do na šumsku željeznicu koja prolazi nešto niže ispod nje. Zbog toga se s pravom može pretpostavljati da je ova sastojina bila nekada nešto prostranija i svakako ljepšeg  izgleda nego što je danas. Danas je tu još preostalo nekoliko desetina, preko 100 godina starih stabala Pančićeve omorike s oskudnim podmlatkom. Nadmorska visina iznosi nešto između 1000 i 1100 m; ekspozicija sjeveroistočna. Padine su vrlo strme i kamenite, Sastojina je mješovita, uz Pančićevu omoriku dolazi jela, bukva, smrča I gorski javor, te nešto crnog i bijelog bora i jasike. Ovu sastojinu ubrojio sam među one, koje su »u sutonu« — »ne zbog prirodnih nepodesnih uslova staništa, nego usljed razornog djelovanja čovjeka.«

5. S a s t o j i n a »Panjak«
Nekada su na području oko Podžeplja postojale četiri lijepe sastojine Pančićeve omorike. Danas je preostala samo jedna, i to mala sastojina na Panjku u Javor Planini, dok su ostale tri (Dobrotuš, Brloške Stijene i Vranovina) potpuno izgorjele 1947 godine. Panjak je isto tako jedna izrazita, sjeveru okrenuta kamena hridina sa »strugovima « i grebenima. Na njegovim padinama, u nadmorskoj visini od oko 1350 m nalazi se preko stotinu srednjedobnih i nešto mladih stabala Pančićeve omorike, zajedno sa crnim borom, jelom, smrčom, jasikom, jarebikom i sa nešto bukve. To je danas jedna vrlo osamljena sastojina Pančićeve omorike, koja će također brzo nestati, ako se ne poduzmu mjere da se zaštiti. Odmah ispod nje nalaze se prostrane kosanice i nije nimalo nemoguće, oda pokoje stablo Pančićeve omorike ode za stožinu ili za ogradu oko stogova. Stari sjemenjaci su tu već davno posječeni, pa bar njihov podmladak treba sačuvati od uništenja.

B. GRUPE I POJEDINAČNA STABLA
II. SREZ ROGATIČKI


e. S t a b l o  na  G o l o m  V r h u
Ovo se stablo nalazi u sklopu takozvanih Starogorskih Stijena i lako je dostupno iz sela Vratara, odnosno iz sela Stara Gora. Zapravo ne radi se tu o jednom stablu, nego o jednoj skupini od nekoliko stabala, koja su vjerovatno nastala zakorjenjivanjem donjih grana oko jednog starog stabla, te zbog toga izgledaju iz daljine, kao da se radi o jednom, nešto širem (ne usko piramidalnom)stablu. U blizini tog »stabla« bile su do 1947 godine još dvije skupine Pančićeve omorike, ali su one stradale od požara. »Stablo« na Golom Vrhu dobro rada i vjerovatno bi postepeno moglo naploditi jedan dio susjednog požarišta. Ukazuje se preka potreba da se to »stablo« ogradi jednom širom ogradom (ukoliko se ne preduzme zabrana paše u požarištu u kom slučaju bi bila dovoljna ograda koja bi štitila samo »stablo« od oštećivanja) i da se za izvjestan niz godina ne sabiru s njega češeri.

f . S t a b l o  u  š u m i M e h r I  na  S e m e ć u
Nekad su se na Semeću, u odjelima oko Mehre, spominjala dva visoka i stara stabla Pančićeve omorike, ali o njima danas ne znamo ništa sigurnije. Prema jednom podatku sa tamošnjeg terena, postoji samo još jedno stablo i to u odjelu 237 gospodarske jedinice, Semeć. Ono se ne može baš tako lako pronaći u šumi. Čak ga I pojedinci, koji su dolazili često i dobro poznavali taj teren, nisu mogli i znali pronaći. I ovo jedno stablo može biti ostatak nekadašnje veće sastojine, pa bi ga bar trebalo pronaći, označiti i onda ograditi običnom drvenom ogradom.

10.4.14.

Bokšanica



Bokšanica 

autor: Rogatica - BiH



Nalazi se u sjevernom dijelu općine Rogatica, u istočnoj Bosni. Udaljena je od općinskog centra oko 20 kilometara. Najviši vrh je Klanac s nadmorskom visinom od 1275 metara. Bokšanica je smještena između Žepske kotline na sjeveru, planine Devetak (1417 m), na zapadu,  Boričke visoravni, na jugu i kanjona Drine, na istoku. U orografskom pogledu cijeli ovaj sjeverni prostor Rogatičke općine  je prostrana planinska visoravan, kojoj daje specifično obilježja planina Bokšanica. U geotektonskom pogledu planina Bokšanica pripada zoni unutrašnjih Dinarida, odnosno u centralnoj ofiolitskoj zoni i dijelom u unutrašnjoj zoni paleozojsko-trijaskih masiva Istočne Bosne. Veći dio planine Bokšanice izgrađen je od krečnjačko – dolomitskih naslaga gornjeg trijasa predstavljene klastičnim sedimentima, pješčarima, laporcima, krečnjacima i dolomitima kao i komformnim izljevima vulkanskih stijena sa piroklastitima i rožnacima. Sjeverozapadni obronci planine Bokšanice odlikuju se strmim odsjecima koji su na više mjesta ispresijecani strmim olučastim žljebovima, sve do podnožja odsjeka. Olučasti žljebovi, kroz koje se kreće stjenoviti materijal predstavlja točila na čijem je kraju nagomilan materijal kupastog uzvišenja, koji se naziva sipar. Na pojedinim mjestima planine Bokšanice u blizini naselja Slap mogu se primijetiti jedinstveni siparski pojasevi koji su rezultat intenzivnog fizičkog razaranja stijena i dugotrajnog nagomilavanja siparskog materijala. Ovi siparski pojasevi su plazevi čija je gornja i donja ivica skoro paralelna, a uslijed nagomilavanja pad terena je znatno smanjen.

Vegetacijski pokrov na području Bokšanice rezultat je djelovanja različitih fizičkogeografskih faktora kao što su geološka građa, reljef, klima, vode, pedološki pokrov i antropogeni uticaji. Šume bukve i jele sa smrčom (Piceo-Abieti-Fagetum) imaju najveće rasprostranjenje.Vegetacijski kompleks šuma medunca i crnog graba (Querco-Ostryetum carpinifolise), šuma crnog bora (Pinetum nigrae), termofilnih šuma bukve (Seslerio-Fagetum, Ostryo-Fagetum, Aceri obtusati-Fagetum) sa fitocenozama stijena i sipara naročito je razvijen na istočnim i jugoistočnim padinama planine Bokšanica. Pančićeva omorika (Piceetum omorikae), kao endemična vrsta, pojavljuje se na padinama Bokšanice sa žepske strane. A na krajnjem jugoistoku ovog područja, u uskom pojasu uz rijeku Drinu, zastupljene su šume sladuna i cera (Quercentum contertae-cerris).

Na području Bokšanice zastupljena je i raznovrsna fauna. Ovaj prostor je pogodno stanište za vrste kao što su: srna (Carpelous carpelous), zec (Lepus europaeus), vuk (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), mrki medvjed (Ursus arctos), jazavac (Meles meles), vjeverica (Sciurus vulgaris), kuna (Martes martes), divlja svinja (Sus crofa), divokoza (Rupicapra rupicapra) itd.  Područje je stanište mnogih vrsta ptica, kao što su: vrana (Corvus corone), svraka (Pica pica), vrabac (Passer domesticus), djetlić (Dendrocopos minor), kreja (Garrulus glandarius), sjenica (Parus ceruleus), slavuj (Luscinia megarhynchos), sova (Strigidae), jastrijeb (Accipiter gentilis), zeba (Fringilla coelebes) i dr. Antropogeni uticaji, kao što su intenzivna eksploatacija šuma i nezakoniti lov, uticali su na drastično smanjenje broja pojedinih životinjskih vrsta.

8.4.14.

Godimiljska džamija




autor: Rogatica - BiH


Čuvena Godimiljska džamija, sagrađena je davne 1472.godine.Po dolasku Turaka na ove prostore, s obzirom da je ovo bio gusto naseljen kraj, u Godimilju izgradiše džamiju koja je okupljala džemat od oko trideset sela tog kraja. Postoji narodna predaja koja se vezuje za gradnju „turske džade“ koja je presjeca ove prostore koji jednim djelom vode kroz močvarno područje. Na brezovoj kori Godimiljani napisaše ovo: „ Ozan, ve bolozan, veoka je, ve duboka je, ve udaše ve voda najviše. Aman care Patišahu poplave, prolazit' se ne može.“ Na njihovu molbu  stigoše „akči iz carske kase“, ali umjesto da sagrade put, džematlije radije sagradiše vjerskli objekat u kome će se moliti Uzvišenom Stvoritelju. Helem, kada se vršila provjera, „carska izvidnica“ dojavi sultanatu u Carigrad da su Godimiljani sagradili džamiju i tek nešto malo „carskog druma“. „Care, po ljepoti gradnje takve nadaleko nejma u tvome carstvu“ – javiše poslenici i ubrzo dobiše povratnu poruku. Rekoše: „Da niste sagradili tako lijepu džamiju, glave bi vam letjele sa ramena!“
Pouzdanih podataka o imenima graditelja ove džamije nema. Mnogi iz Godimilja vjeruju kako se staro turbe u obližnjem mezaristanu vezuje za graditelje ovog prelijepog zdanja, čiji temelji datiraju iz 1472.godine. Prema nekim pokazateljima bila je druga po starini džamija u istočnoj Bosni, odmah poslije Turhan Emin-begove džamije u Ustikolini kod Foče. U Drugom svjetskom ratu  stanovništvo sela Godimilje je teško stradalo, a četnici su znatno oštetili ovaj graditeljski dragulj, oskrnavivši munaru koja je imala dva šerefeta. Nakon rata obnovljena je uz pomoć džematlija i preživjelih stanovika ovog kraja. U periodu do devedesetih godina od godimiljskog džemata, formirana su još četiri džemata i napravljene džamije u selima Šetići, Živaljevići, Brankovići i Đedovići.

Ćupovi u zidu su davali akustiku džamiji
Dimenzije džamije su 14 x 19 metara, sa kamenim zidovima debljine od jednog metra. Dimenzije džamije, širina zidova i sam način izgradnje daje simboliku ne samo vjerskog objekta, već istorijsko-arhitektonskog spomenika o života na ovim prostorima. Kako je objekat s polja fascinirao svojom graditeljskom ljepotom i bjelinom kamena, tako je i iznutra imao svoju ljepotu i funkcionalnost, sa svim onim što jedan ovakav objekat čine mjestom molitve Uzvišenom Stvoritelju. Ljudski glas u akustičnom prostoru dobijao je kristalnu jasnoču za uho, zahvaljujući specijalnim „zvučnim kutijama“ ugrađenim u kamen.
Agresijom na našu domovinu 1992.-1995. godine, četnici su ponovo počinili još teži zulum, uništili su džamiju, pobili i protjerali bošnjačko stanovništvo i sa zemljom sravnili njihovu imovinu. Od džamije su su ostali samo zidovi, a prema nekim svjedočenjima četiri masivna kamena zida bila su jača od mina i vatre. Džamija u Godimilju se obnavlja,  ljudi su ponovo u njoj, ne daju da ovaj biser istočne Bosne zaraste u trnje i korov. Džamija će zablistati u najljepšem svijetlu i prkositi prošlim, sadašnjim i budućim generacijama, kao biser koji sa velikom ljubavlju i pažnjom treba čuvati i njegovati

Mirhab srušene džamije




28.3.14.

Bereški vodopad kod Rogatica



Bereški vodopad 26.3.2014.g.

autor: Mirsad Durmišević


Bereški vodopad nalazi se na ušću Berega u rijeku Rakitnicu u blizini sela Rakitnice, na oko 8 km od Rogatice. Tu je rijeka Bereg formirala bigrenu (sedrenu) prečagu.  Pjenušava, bistra i hladna voda, se gotovo vertikalno, sa visine od oko 10-12 m, posle prelivanja preko bigrenih kaskada, obrušava u obliku vodene zavjese u duboki amfiteatar (bigrenu kadu). Na dnu amfiteatra nalazi se jezerce duboko oko 2 metara, okruženo bigrenim blokovima. Voda u jezercu tirkizno je zelene boje. Sa strane glavnog vodopada postoji još više manjih, koji tokom ljeta, kada rijeka smanjuje svoj kapacitet vode, nestaju. Prema tipu nastanka spada u akumulacione vodopade, nastale akumulacijom bigra (sedre). Vodopad  je značajan zbog svoje izuzetnosti i očuvanosti kao geomorfološki objekat površinskog kraškog reljefa. Čitav prostor oko vodopada predstavlja malu oazu netaknute prirode. Stojeći sa strane imate mogućnost da osjetite efekat hladnog tuša koji je idealno rashlađenje po ljetnjim vrelinama. Tokom ljetnih mjeseci mladi iz sela Rakitnice i okolnih sela tu su pronalazili mjesto za kupanje i osvježenje. Izaberite mijesto koje vam najviše odgovara (bilo na nekoj od stijena ili na travi oko vode), prepustite se užitku, zaboravite na svakodnevnicu i predajte se prirodi. Bereški vodopad je Božiji dar, i svi  trebamo biti sretni što na svojoj teritoriji imamo ovakav dragulj prirode.