15. 02. 2019.

Stećak Ozrisala Kopijevića


Ozrisal Kopijević je poznate ličnosti rogatičkoga kraja s početka XV. st. Njegova životna priča vrlo je zanimljiva. Kao župan vjerno je služio kneza Pavla Radinovića, zbog čega su ga protivnici klevetali, boli, sjekli i pljačkali, ali mu nisu nasilno oduzeli život. Umro je prirodnom smrću, a njegov ga je gospodar dostojno pokopao i podignuo mu nadgrobni spomenik.

Stećak se nalazio u selu Varošište, blizu srednjovjekovnog grada Borča, 200 metara sjeveroistočno od lokaliteta Begovina (kod štale Ostoje Obradovića) u nekropoli od sedam sljemenika. Svi spomenici u nekropoli su dobro obrađeni, a ovaj stećak je ukrašen. Njegovi ukrasni motive su dosta originalni: friz od povijene lozice sa višelistićima, par ruku koje drže po jednu jabuku (?), dvostruku spiralu i scena lova na jelena. Spomenik ima natpis na bosančici. Natpis je napisao Radoje Milosalić, vitez kneza Pavla Radinovića. Stećak se sada nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu.






Radič Ozrisaljić je bio bosanski trgovac i diplomata na dvoru porodice Pavlovića. Porijeklo je vodio iz Rogatice,a bio je sin Ozrisaja Kopijevića. Imao je tri brata Vukosava, Bogišu i Hvala. Bio je oženjen Stoisavom s kojom je imao sina Vlatka Popovića.
Radič je rođen početkom XV vijeka, a prvi put se u izvorima spominje 1424. godine i to kao carinik vojvode Radoslava Pavlovića u Drijevima. Iskoristivši svoje umijeće i diplomatskim aktivnostima stečena poznanstva u Dubrovniku on postaje srednje imućan trgovac. Zadužujući se kod Dubrovčana, on ponajviše u Bosnu uvozi so i tkanine, a izvozi bakar i u manjoj mjeri srebro. Sklapao je brojne trgovačke poslove, a najviše sa rođacima Brailom Tezalovićem i Brajkom Hvaovićem.
Uporedo s trgovačkom razvijala se i njegova diplomatska karijera. Gotovo četiri decenije bio je u službi porodice Pavlovića. Radio je za Radoslava i njegove sinove Ivaniša, Petra i Nikolu Pavlovića, obavljajući raznovrsne ekonomske i političke poslove. Imao je posredničku ulogu i u prodaji Pavlovićeve polovine Konavala, te je za zasluge nagrađen od Dubrovčana sa 150 perpera.
Radič je bio i pisar svoga seniora Radosava, bavio se prepisivanjem povelja. Bio je carinik u Ledenicama na kojoj dužnosti se spominje 1426. (Radiç Osrisaglich gabellotus Ledenize) Za vrijeme Konavoskog rata nalazio se u Drijevima kao carinik Pavlovića. Sredinom pete decenije XV stoljeća Radič je nosioc titule kneza, prilikom preuzimanja konavoskog dohotka za Ivaniša Pavlovića. U vremenom koje je uslijedio Radič se javlja sa titulom dvorskog kneza, što bi u suštini predstavljalo titulu upravnika dvora. U posljednjim godinama života najčešće njegove diplomatske misije su podizanje konavoskog dohotka i njegovo ulaganje na dobiti u Dubrovniku. Posljednji spomen o Radiču Ozrisaljiću datira iz 1461. godine

04. 02. 2019.

RIMSKI MOST NA ŽEPI

 Seid Zimić
 vipromo

Bit će da je prošlo petnaest, šesnaest ili sedamnaest stoljeća kako Rimljani zaboraviše kameni most sa tri nepravilno raspoređena luka nadomak izvorišta Žepe. Neznani neimar u trenutku nadahnuća skroji sedamnaest metara dug i nepuna tri metra širok most kroz čije će se lukove provlačiti klobučava voda koja odavno bijeli dan vidjela nije. Uvijek ista – ni bujnija, ni tanja. Eto, da posluži njemu, njima, nama. I zvjerinju što se noću šunja okolicom, po nedefinisanoj navici, a traga na izbrušenom kamenu ostaviti neće.
Nije mario za vrijeme – novopridošle je ignorisao, sa zemljotresima se nadmudrivao, pomračenja Sunca i Mjeseca nije razumio. Nježno kameno srce bi zatreperilo zbog glupe eksplozije „105-ice“ popraćene cijukom žezli-gelera što zaluta u šipražje i postade ništa.
Rođendane nećemo brojati, nostalgiju ne smijemo buditi, dovoljno je da zmijohladne vode klobučaju ispod, a nezasito vrijeme iznad kamenih ploča koje su rukom neimara, sa previše nježnosti, poredane i zadužene da vjekove povezuju.
Seid Zimić