16. 02. 2019.

Stećak vojvode Miotoša sa Lađevina kod Rogatice





Stećak se do 1914 godine nalazio u nekropoli od 32 stećka na grebenu Brdo u blizini sela Lađevine. Arheolog Ćiro Truhelka je angažujući i neke jedinice Austro-ugarske armije ovaj stećak i stećak Vlatka Vlađevića prenio u Sarajevo gdje se i danas nalaze u bašti Zemaljskog muzeja i predstavljaju najkarasteričnije i najreprezentativnije dokumente o običajima, pismenosti i umjetničkim težnjama tadašnjih žitelja ovog kraja. Stećak je u obliku sanduka sa pločom (postoljem) iz istog komada istesan, dimenzija: dužina 2, 61 m, širina 1,70 m, visina 1,08 m, a ploča je dimenzija:  3,01 m duga, 1,95 m široka, a 0,36 m debela. Spomenik ima zapreminu 6,90 m3, a težinu od 18 768 kg. U natpisu na stećku se kaže da tu leže vojvoda Miotoš i njegov sin Stjepko te da je to ležište kod nogu gospodina Vlatka Vlađevića, kojeg je Miotoš služio za života, a mrtva sahranio i pobilježio (podigao mu spomenik) uz božju pomoć i milost kneza Pavla. Tekst stećka može se čitati samo ako se tri puta obiđe oko njega, s tim što se mora kretati u smjeru suprotnom od kazaljke sata. Vojvoda Miotoš je mogao biti vlastelin u službi Vlatka Vlađevića, najuglednijeg čovjeka na dvoru Pavla Radenovića u Borču, za kojeg se pretpostavlja da je poginuo 1408/09. Između te godine i 1415. kada je ubijen Pavle Radenović, umro je i vojvoda Miotoš. 


 


Stećak sina vojvode Miotoša Stjepka je ukrašen lijepom spiralnom ornamentikom na čeonoj strani i jednoj bočnoj plohi. Sredinu čeone strane ukrašava križ s pticom na vrhu, a sa svake strane križa nalazi se po jedna vertikalna linija iz koje izlaze manji spiralni zavoji i po jedna velika, pravilna, kao puž savijena spirala. Bočnu stranu ukrašavaju četiri spirale, također lijepo i pravilno formirane; dvije su savijene prema dolje, a dvije prema gore. Oba prikaza nalaze se unutar pravilno isklesana okvira.

15. 02. 2019.

Stećak Ozrisala Kopijevića


Ozrisal Kopijević je poznata ličnost rogatičkog kraja s početka XV. st. Njegova životna priča vrlo je zanimljiva. Kao župan vjerno je služio kneza Pavla Radinovića, zbog čega su ga protivnici klevetali, boli, sjekli i pljačkali, ali mu nisu nasilno oduzeli život. Umro je prirodnom smrću, a njegov ga je gospodar dostojno pokopao i podignuo mu nadgrobni spomenik. Stećak se nalazio u selu Varošište, blizu srednjovjekovnog grada Borča, 200 metara sjeveroistočno od lokaliteta Begovina (kod štale Ostoje Obradovića) u nekropoli od sedam sljemenika. Svi spomenici u nekropoli su dobro obrađeni, a ovaj stećak je ukrašen. Njegovi ukrasni motive su dosta originalni: friz od povijene lozice sa višelistićima, par ruku koje drže po jednu jabuku (?), dvostruku spiralu i scena lova na jelena. Spomenik ima natpis na bosančici. Natpis je napisao Radoje Milosalić, vitez kneza Pavla Radinovića. Stećak se sada nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu.






Radič Ozrisaljić je bio bosanski trgovac i diplomata na dvoru porodice Pavlovića. Porijeklo je vodio iz Rogatice,a bio je sin Ozrisaja Kopijevića. Imao je tri brata Vukosava, Bogišu i Hvala. Bio je oženjen Stoisavom s kojom je imao sina Vlatka Popovića.
Radič je rođen početkom XV vijeka, a prvi put se u izvorima spominje 1424. godine i to kao carinik vojvode Radoslava Pavlovića u Drijevima. Iskoristivši svoje umijeće i diplomatskim aktivnostima stečena poznanstva u Dubrovniku on postaje srednje imućan trgovac. Zadužujući se kod Dubrovčana, on ponajviše u Bosnu uvozi so i tkanine, a izvozi bakar i u manjoj mjeri srebro. Sklapao je brojne trgovačke poslove, a najviše sa rođacima Brailom Tezalovićem i Brajkom Hvaovićem.
Uporedo s trgovačkom razvijala se i njegova diplomatska karijera. Gotovo četiri decenije bio je u službi porodice Pavlovića. Radio je za Radoslava i njegove sinove Ivaniša, Petra i Nikolu Pavlovića, obavljajući raznovrsne ekonomske i političke poslove. Imao je posredničku ulogu i u prodaji Pavlovićeve polovine Konavala, te je za zasluge nagrađen od Dubrovčana sa 150 perpera.
Radič je bio i pisar svoga seniora Radosava, bavio se prepisivanjem povelja. Bio je carinik u Ledenicama na kojoj dužnosti se spominje 1426. (Radiç Osrisaglich gabellotus Ledenize) Za vrijeme Konavoskog rata nalazio se u Drijevima kao carinik Pavlovića. Sredinom pete decenije XV stoljeća Radič je nosioc titule kneza, prilikom preuzimanja konavoskog dohotka za Ivaniša Pavlovića. U vremenom koje je uslijedio Radič se javlja sa titulom dvorskog kneza, što bi u suštini predstavljalo titulu upravnika dvora. U posljednjim godinama života najčešće njegove diplomatske misije su podizanje konavoskog dohotka i njegovo ulaganje na dobiti u Dubrovniku. Posljednji spomen o Radiču Ozrisaljiću datira iz 1461. godine