18. 01. 2019.

Austrougarska kasarna u Rogatici



Okupacione austrougarske vlasti su u vojnom pogledu dobro utvrdile naseljena mjesta u istočnoj Bosni, a posebno Rogaticu i Goražde. Kako je Rogatica imala važan geostrateški položaj prema istočnoj granici Monarhije, tako je na na samom ulazu u Rogaticu, iz pravca Sarajeva, na Plandištu, izgrađen veći vojni garnizon. U Rogatici je iz predostrožnosti bila smještena stalna vojna jedinica kao i u Podromaniji (178 vojnika) u Prači (133 vojnika). Radi obezbjedenja javne sigurnosti postavljene su žandarmerijske sta­nice u Rogatici, Sokocu, Prači, Sjemeću, Sjeverskom, Žljebovima, Han Pijesku, Knežini,  Ustiprači i Međeđi. U krugu vojnih “Baraka” na ulazu u grad isticala se velika dvospratna zgrada vojne kasarne, bolnice izgrađena 1901. godine, a nešto kasnije i “oficirski paviljon”. U isto se vrijeme ukazala i potreba za izgradnjom dostojna Božjeg hrama kako za vojnike, tako i za katoličko civilno stanovništvo te je još 1878./1879. u sklopu kasarne na Plandištu izgrađena i katolička kapelica u čast Gospe od sedam žalosti.




 
BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U ROGATICI 1895. i 1910. GODINE
Vojska je u  gradu bila važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je, zajedno s činovnicima, preduzetnicima, intelektualcima i radnicima, postao nosilac novog, drugačijeg načina života, donoseći nove manire u naše krajeve. Preko oficirske kasine, vojnog orkestara i brojnih društvenih manifestacija dobro plaćeni oficiri sa svojim porodicama čine važan dio novog doseljeničkog građanstva. Svojim prisustvom među građanstvom oficiri su unijeli u tu, često zatvorenu, sredinu u najmanju ruku drugačiji način života.Vojne liferacije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaćim trgovcima i zanatlijama.
 
DOSELJENICI (STRANCI) U ROGATICI 1885-1910. GODINE

Prema podacima iz 1885. i 1895. godine  doseljenici ili stranci, koji su činili veoma šaroliku socijalnu, vjersku i nacionalnu skupinu u visokom procentu žive u gradu Rogatci. Doseljenici u Rogatici   imalo je u ovom razdoblju priraštaj 656 (iz Austrougarske 591, druge države 65) i doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910. godine tako da su 1910.godine činili 21,08 % stanovništva grada Rogatice.
 
1905.g.

Vojska izgrađuje znatan broj objekata za svoje potrebe. Za potrebe grada, a naročito za potrebe vojnog garnizona u Rogatici, još 1893. je podignuta veća stočna klaonica. U Borikama je 1903. osnovana vojna ergela za uzgoj konja arapske i bosanske brdske pasmine. Tokom 1905/1906. o trošku vojske i opštine izgrađen je moderan gradski vodovod u Rogatici. Kaptirano je “Hladno vrelo” i uređen rezervoar na Plandištima niže Seljana, odakle je sa udaljenosti od 4 km. provedena voda u grad i vojni logor,  gradska vodovodna mreža dobila je više javnih česama. Iz strategijskih razloga izgrađena je Istočnobosanska željeznička pruga, koja od Sarajeva pored rijeke Prače prolazi južnom granicom rogatičkog sreza. Gradnja pruge trajala je od 1902. do 1906. Austrougarska vlast je odmah preduzela i gradnju puteva pa su najprije opravljeni postojeći drumovi: 1879. drum koji je vodio od Sarajeva preko Podromanije i Rogatice do Višegrada u dužini od 148 km i tokom 1880.-1883. je izgrađen novi drum od Rogatice preko Gnjila do Goražda u dužini od 26 km. Time je saobraćaj znatno uvećan, pa je Rogatica oživjela.

07. 01. 2019.

Pomoć najsiromašnijim učenicima


Sarajevski list . 1891 - 01- jan.

Svake se godine kod našeg dobrog gragjanstva pokupila neka sumica novaca, za koje bi se najsiromašnijim učenicima nabavilo ponešto haljina, ali ove godine bijaše uspjeh vrlo sjajan.
Nastojanjem i trudom poglavitog gosp. kotarskog predstojnika pl. Barcsay-a priregjena bi tombola na 31. decembra pr. g. u korist siromašnih učenika. Za istu priložiše gg. oficiri, činovnici i gragjani mnogobrojne darove. Za novac, koji se prilikom izigra­vanja tombole dobio i koji je u gotovom prije sabran (u iznosu od 96 for. 30 novč.), nabavljeno je siromašnim učenicima haljina, koje su se na dan 9. januara o. g. u prisustvu gg. oficira, činovnika i gragjana siromašnim učenicima podijeliie. Radost siromašne mla­deži ganula je ovdašnjeg g. kadiju Hadži Ejub eff. Hafizovića tako, da je poslije podjele haljina još 33 for. ostalim učenicima podijelio a g. potpukovnik pl. Fischern 5 for.
Svima darovateljima, koji ovom prilikom pokazaše, da svoj narod i školu ljube, izričem ovom prilikom ispred školske mladeži najveću blagodarnost, želeći, da ih Bog mnogo godina poživi.

Rogatica, 14. januara 1891.

Filip Lugonjić
učitelj nar. osnovne škole

Da li će ovo zlo već jednom naći makar svoju granicu?



Da li će ovo zlo već jednom naći makar svoju granicu?
 Islamski glas - 1936

Poštovani čitaoci »Islamskog Gla­sa« sigurno su pročitali u broju od 17. januara ove godine noticu »Jedna socijalna mana pod sarukom«, u kojoj pisac iznosi kako loše vaspitno djeluje na okolicu što se ponegdje vidi da čak i neke saruklije javno igraju karata, odnosno zabavljaju se onim što ma­hom služi kao sredstvo za onaj veliki porok — kockanje. Pročitali su i onaj lijepi uvodni članak »Alkohol — smrt­ni neprijatelj čovjekov« — i sigurno su se složili s onim što je izneseno u spomenutoj notici a iz onog što je re­čeno u pomenutom članku o. alkoholu ostali, potpuno uvjereni i ubij edeni u ono što je u članku istaknuto. Kad sam ja te obadvije stvari pročitao,sjetio sam se nečega što sam vidio u svom mjestu i odmah poslije mubarek ramazana i Bajrami-šerifa, a čega ra­nije nisam viđao, pa me to ponukalo da ovako javno postavim gornje pita­nje, i da o stvari reknem nekoliko riječi. U mom mjestu odavno se pije pu­sta rakija, Jedan čovjek, sada već sta­rac, pričao mi je jednom, kako je on momkovao sa svojim drugovima, te kako bi se pri pojedinim svojim pot­hvatima »nakitili«.
Jest, bilo je toga ,ali to je bilo sa­svim drukčije. Onda je bilo više obra­za i stida i to nije dalo ni onim deli­jama, koji bi se nekad »nakitili«, da se takvi pokazuju pred drugovima. Njihovi putovi bili su skriveni, da ih ne bi vidio — odnosno njihovu sramo­tu i grijeh — a možda bi naročito pa­zili da se ne bi susreli sa nekim poštovanim starcem. Ovo što sam rekao za one koji su znali da se »nakite«', važi i za one koji su to radili samo iz maloga ćeifa. I dosad je bilo neke granice u to­me. Mnogi koji su išli skoro svaku noć na akšamluk i koji su bili stalni gosti izvjesnih mjesnih birtija gledali su da se zavuku u neku drugu sobu, na neko zaklonjeno mjesto, da bi tako manje upadali u oči sa svojim poro­kom.
Danas kao da više nema nikakvih granica tome poroku, a s time, eto, potpuno pade ako ništa drugo, onaj vanij i stid i obraz naročite vrste, za koji držimo da je bio i da je sada potreban.
Evo šta se desilo. Oni, koji su iz­vjesnoga dana iza Bajrama, nekako iza akšarna, išli u čaršiju a naročito oni, koji su svrćali u izvjesni dućan vidjeli su kako je u tome dućanu za­sjek) izvjesno birano društvo za »pultom« na kome je bilo sve što je potrebno za pravi akšamluk: deci i findžani, rakija i meze. Kako rekoh sjedilo je birano društvo: nedavni prvi građanin našega mjesta, nedavni kandidat..., jedno uvaženo i ozbiljno službeno lice, simpatični trgovac (vla­snik radnje) i jedan bećar. Kako vi­dite, sve ljudi koji osim jednoga, po svome položaju i zvanju treba da nam služe za ugled i primjer. Kako vidite, također su našli i mjesto gdje ih mo­že svatko vidjeti i ugledati se na njih: sedmogodišnjeg djeteta koga je maj­ka poslala da joj nešto uzme, pa do nekog starca od 88 ljeta. Dućan je mjesto u koje razne potrebe upućuju svakoga.
Ali dragi čitatelji, priznati ćete, da je to bolan i žalostan primjer, za one, koji bi trebali da se ugledaju u one, koje bi trebalo da oponašaju, da ih uzimaju sebi za primjer. Naučili bi se pijenju alkohola, koje zlo i onako nemilo truje i zatire naš svijet. Moji sugrađani će se dugo sjećati jednoga nedavnoga potresnoga ubistva u pijanstvu, a koje se je desilo na oči, u udaljenosti od 2— 3 koraka, pred obo­jicom današnjih prvih građana (pretstavnikom građana i upravne vlasti.)
Da li će ovaj primjer na pomenute djelovati tako da oni uznastoje da ko­liko-toliko suzbiju ovo zlo, nije mi po­znato. Idemo da vidimo! Aii mi od­mah možemo istaknuti da sumnjamo u to. čini nam se da je to rakijanje i pijenje u duhu današnjih zakona i odredaba, jer kako bi inače, na prim­jer jedan zanačija koji po svome za­natu apsolutno ne bi smio piti — jer u tom slučaju svojim zadahom odbija mušteriju — mogao ispeći 788 kg rakije?!
Sa ovo nekoliko riječi imali smo na­mjeru da ovako javno ustanemo pro­tiv onoga uvođenja u običaj da se ra­kija pije po dućanima gdje iz sasvim drugih razloga zalaze i naša djeca i sestre i majke i očevi. A onima, koji­ma je stalo do toga, ako već ne uvi­đaju štetnost alkohola ili nemaju sna­ge da ga prezru i odbace, — široko im na drugim mjestima. To je prvotno najviše radi toga što ta zaraza ugle­dan j em lako prelazi na druge.
Niko nek se ne nađe uvrijeđen ni­čim ovim što sam ovdje rekao! Ako izgleda da u onom nabrajanju ličnosti na onom akšamiuku nisam bio dovolj­no diskretan, sjetite se da ni mjesto nije bilo nimlao diskretno, bio je to dućan, a mi ustajemo baš protiv toga.

Rogatičanin.