28. 09. 2019.

Stari nišan iz Brezja

autor: Mirsad Durmišević


Ovaj stari nišan nalazi se u selu Brezje, lokalitet Mejdan. Sve osobine nišana sugeriraju da potiče iz XVI/XVII vijeka i vjerovatno zbog svoje veličine obilježava mezar nekog uglednika iz ovog kraja. 
Niko pouzdano ne zna kome ovaj nišan tačno pripada. Postoji nekoliko narodnih predaja. Po jednoj predaji to je nišan nekog šejha ili kadije koji je dijelio pravdu. Po drugoj, ovo je nišan velikog turskog vojskovođe, čiji identitet nije poznat. Prema legendi radi se o neznanom junaku kojeg je jedna od mještanki srela kako na putu do svog mezara korača noseći svoju glavu u ruci. Nišane mještani obilaze, uče dove, fatihe, njegovim dodirom se bolje osjećaju. Zanimljivo je da nišane ovdašnji mještani često kreće zbog čega se ističu svojom bjelinom. Niko ne zna od kada i zašto se kreče, ali svi znaju da je to tradicija i običaj. 



Uzglavni nišan je oblika stuba kvadratne osnove na koju se nastavlja valjkasti vrat, a na njega turban sa kavukom (mudževezom). Saruk (platno) na turbanu  ima fino rađene kose gužve bez prevoja  koje se pri krajevima sužavaju i završavaju na vrhu vrata nišana i dnu lijepo urađenog kavuka (mudževeze). Nišan (bašluk) je visok oko 200 cm. Stan nišana čini prizma kvadratne osnove promjera oko 35 x 35. Turban je promjera oko 35 cm, kavuk oko 10 cm. Vrat je visok oko 15 cm, prečnika oko 30 cm. Na jednoj vertikalnoj strani stana nišana pojavljuje se motiv tzv. kijače  koja se  tumači kao bozduvan ili topuz, ili kao čomaga odnosno toljaga ili motka,  što aludira da se radi o vojskovođi. Ovaj simbol pojavljuje se na nišanima iz rane faze, kao i na nišanima iz kasnijeg prelaznog perioda na našim prostorima.


Uznožni nišan je visine oko 1,7 m. i prizma kvadratne osnovice 35 x 35 cm., sa oštećenim završetkom, krovom na dvije vode. Na jednoj vertikalnoj strani ovog nišanima je jedna izbočina. Ove izbočine narod naziva gutama ili jabukama. Izbočine na nišanima simboliziraju broj zadobijenih rana u borbi ili puščane kugle.
Nišani su tipološki muški, jer ženski nišani su redovito plosnati. Izrađeni su od grubo klesanog kamena krečnjaka, bez ikakvog natpisa (tariha). Razmak između nišana je oko 3 metra. Ovako veliki razmak, koji znatno nadmašuje dužinu mrtvog tijela, karakterističan je za stare muslimanske mezare, koji se nazivaju šehidski. Oba nišani   malo potonula i nageta je na jednu stranu. U selu u blizini ovog nišana nalazi se srednjovjekovna nekropola stećaka. Na širem području, na više mjesta nalaze se brojne nekropole stećaka i gromila, kao i ostaci gradina što ukazuje na kontinuitet življenja na ovom prostoru još od prahistorije. 

26. 09. 2019.

Cipus iz Starog Broda


Na Drini, u mjestu Stari Brod, pronađen je vrlo interesantan reljef. Na reljefu je prikazana rijetka scena, metamorfoza Ampela (Ampelos). 115 Ovdje prikazan dio mita o nastajanju vinove loze svakako je bio povezan s kultom pokojnika. Reljef, vrlo kvalitetan rad, nalazio se na cipusu, nadgrobnom spomeniku. Cipus je nađen na groblju ove male, ali izgleda prilično bogate rimske naseobine. Sama scena nije plod mašte domaćeg klesara. Naime, majstori su ovakve spomenike pravili prema nekom obrascu ili uzorku. Ipak je najvjerojatnije da je spomenik dovezen Drinom u ovo bogato naselje. Budući da su na nadgrobnim spomenicima u Starom Brodu vrlo često prikazani Dionisovi atributi, grozdovi i geniji s grozdovima, očito je da su stanovnici ovog rimskog naselja svoju vjeru i nadu nalazili u dionizijskoj religiji. Osim u Starom Brodu, dionizijska religija prisutna je i na nadgrobnim spomenicima i u drugim rimskim naseljima uz rijeku Drinu. 116 Dionizijska scena na spomeniku iz Starog Broda ukazuje na jedan mističan, tananiji karakter kulta, koji u Dalmaciji, prema dosad objavljenom materijalu, nije zabilježen. Ipak je moguće da su udruženja Liberovnih vjernika poznavala i ovaj aspekt Liberova kulta.



Ulomak nadgrobnog cipusa. Nalazi se na starom groblju u selu. Veličine: vis. 0,81 m, šir. 0,70 m, deb. 0,40 m. Kamen vapnenac.
Sepulkralni spomenik u obliku cipusa odbijen je sa svih strana osim lijeve. Od ornamentalnih motiva ističe se bordura u obliku užeta, a ispod epigrafskog polja poznati motiv suda u obliku kaleža u kojem raste i pada van njega vegetativni motiv vinove loze.

Natpis se sastoji od tri nepotpuna reda:
............... / MALVI [....]..... /
ET FL(avio) BAT[oni]?... /
PARENTI[bus].. / P(osuit)

Literatura: Sergejevski 1934, Br. 20.II st. n. e.

 115 SERGEJEVSKI (1934) 22, slika 8
 116 Isto, 30 -31



RIMSKA KOLONIJA U ROGATICI (Colonia Ris)


UNIVERZITET U SARAJEVU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU 
Područje istočnog dijela provincije Dalmacije u rimsko doba
Završni magistarski rad
Kandidat: Arnela Selimović, BA                         
Mentor: Doc.dr. Amra Šaĉić Beća 
Sarajevo, 2018. godine


VI. RIMSKA KOLONIJA U ROGATICI  (Colonia Ris)

Na području jugoistočne Bosne, tačnije današnje Rogatice egzistirala je rimska administrativna jedinica sa najvišim statusom. Riječ je o koloniji čija se potvrda nalazi na spomenicima, ali puno ime nije poznato iz razloga što su sačuvana samo prva tri početna slova Ris. U nauci postoje različiti načini tumačenja imena kolonije u Rogatici kao i kojoj zajednici je pripadao ovaj prostor. Na značaj ovog naselja ukazuje stjecanje ranga kolonije te činjenica da je cesta Salona -  Argentaria298 prolazila pored Rogatice.
Romanijsko – rogatičko područje nije bilo izuzetno naseljeno kao što je to bio slučaj sa drugim regijama na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Vjeruje se da su u starijem željeznom dobu ovaj prostor nastanjivali Autarijati299, nosioci glasinačke kulture.300 Za mlađi period postoje različite pretpostavke. Mesihović smatra da je tu prebivao ilirski narod koji se razvio iz urušene autarijatske zajednice, a to bi možda mogli biti Sikuloti, Partheni, Ozujei ili neki sasvim drugi narod koji spominje Plinije Stariji.301 Prema Bojanovskom to su Dezidijati koji su naknadno došli na spomenutu teritoriju.302 Zbog ograničenosti pisanih izvora jako je teško ponuditi ispravan odgovor na ovo pitanje. Može se raditi o bilo kojoj zajednici koja je prebivala na području bliskom romanijsko – rogatičkoj regiji.
Konstatacija da se u Rogatici nalazilo rimsko naselje nije dovedena u pitanje, ali se polemika vodi oko toga da li je ovo naselje zaista imalo najviši rang, odnosno bilo kolonija. Povod za to daje nadgrobni spomenik Tita Klaudija Maksima na kome je navedeno da je spomenuti bio dekurion kolonije Ris i da li se ta skraćenica odnosi na Rogaticu ili na neko drugo naselje.

1. D(is) M(anibus). / T(ito) Cl(audio) Maxi-/mo dec(urioni) / c(oloniae) Ris(...?) de(functo?)5 / [an(norum)?] LV T[---] / [------303  
Iz natpisa je jasno da je Tit Klaudije Maksim bio dekurion kolonije, ali upitno je to kojeg grada je on bio dekurion. Mommsen je iznio tezu po kome je koloniju Ris (...) identificirao sa kolonijom Risinium tj. Risan u Boki Kotorskoj. Brojni naučnici su se priklonili ovoj tezi Mommsena, smatrajući da je Tit Klaudije Maksim bio dekurion kolonije Risinium koji je umro u Rogatici,  a među njima su Sergejevski, Alföldy i Wilkes.304 Sklon tome je i Garašanin koji navodi da se radi o dekurionu kolonije koja se  najprije zbog skraćenice Ris može identificirati sa kolonijom Risinium, ali ne isključuje mogućnost da se možda radi o nekom nepoznatom gradu.305 Pašalić također ima slično mišljenje kao spomenuti, navodeći kako je u Rogatici bilo rimsko naselje, međutim sporno je da li je imala status kolonije i da li se tako nazivala.306
Pojedini autori su suprotnog mišljenja od navedenih, pa tako Patsch smatra da se podatak c(oloniae) Ris(...) odnosi na Rogaticu pri čemu kao argumentaciju navodi da se ime grada skraćeno piše samo u slučaju ako se u njemu diže spomenik i tom prilikom navodi neke primjere.307 Bojanovski se priklanja ka tome da je Tit Klaudije Maksim bio dekurion naselja u Rogatici, pri čemu navodi kako nije utvrđeno da je Risinium imao rang kolonije i da se prema tome ovaj natpis ne moţe odnositi na spomenuti grad.308 Mišljenju da se radi o dekurionu kolonije u Rogatici skloni su također Imamović i Mesihović.309                                                         
Kada se uzme u obzir sve navedeno, najvjerovatnije je da se kolonija Ris (...) može poistovjetiti prije sa Rogaticiom nego Risinium iz razloga što još uvijek nije utvrđeno da je naselje u Boki Kotorskoj uopće uživalo status kolonije. Također, poznata je samo skraćenica imena kolonije i to isto upućuje da se radi o Rogatici jer je običaj bio takav da se zbog uštede i ograničenosti natpisnog polja ime grada u kojem se postavlja spomenik piše skraćeno. Da se radi o dekurionu kolonije Risinium vjerovatno bi bilo ispisano puno ime ovog grada jer nije postavljen u tom nego u sasvim drugom gradu.
Iako je većina složna u tome da je u Rogatici postojala administrativna jedinica, pojedini autori se ne slažu sa tom konstantacijom. Mišljenje da je područje oko Rogatice ulazilo u sastav municipija u Skelanima iznijela je Loma. Tu njenu tezu prihvata Grbić koja navodi da je Loma argumentovano pokazala kako je spomenuto područje pripadalo municipium Malvesiatium.310 Spomenici na kojima su spominju dužnosnici rimskog naselja u Rogatici svakako idu u prilog tome da je to bila zasebna jedinica i pri tome nije ulazila u sastav municipija u Skelanima.
Epigrafski spomenici koji su pronađeni u Rogatici sadrže imena ljudi koji su obnašali funkciju dekuriona i duumvira. Pored toga, nailazi se i na spomen veterana. Publije Elije Klemens se javlja na dva spomenika i postoji pretpostavka da se tu radi o jednoj osobi. Naime, na jednom je tituliran kao duumvir, a na drugom kao veteran. Također, moguće je da je duumvir P. Elije Klemens Junior povezan sa spomenutim duumvirom rodbinskom vezom.311 U Rogatici se javljaju Ulpii, Aelli i jedan Claudius, a među njima su najbrojniji oni sa genitilnim imenom Aelii koji se javljaju pet puta te Ulpii dva .312

1. Invicto Mit(h)r(ae) / P(ublius) Ael(ius) Clemens / Iunior / IIvir et q(uin)q(uennalis) 5/ [-]CTI(?) vet(eranus) / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).313

2. I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / P(ublius) Ael(ius) / Clemens / IIvir 5/ v(otum) l(ibens) s(olvit).314    
                                                      
3. I(ovi) O(ptimo) M(aximo). / [P(ublius) A]el(ius) Alba-/[n]us IIvir / [q(uin)]q(uennalis) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).315 

Postavlja se pitanje kada je naselje u Rogatici steklo status kolonije. Zbog stanja izvorne građe jako je teško utvrditi kada se to zapravo desilo. Bojanovski smatra da je to za vrijeme cara Hadrijana kada su osnovani municipiji u Duvanjskom i Glamočkom polju. Kako je na natpisima najviše prisutan Elijevski nomen, Mesihović pretpostavlja da je rimsko građanstvo dobijeno za vrijeme vladavine cara Hadrijana (117 – 138). Šaĉić Beća je mišljenja da se stjecanje statusa kolonije može dovesti u vezu doseljavanjem veterana.316 Zbog toga što je pronađene spomenike nemoguće precizno datirati, kada je naselje steklo status kolonije ostaje u sferi pretpostavke. Moralo je imati određen značaj za Rimljane jer sigurno da bez kvalitetnog razloga ne bi uţivalo najviši mogući status.
Colonia Ris, sa sjedištem u današnjoj Rogatici, obuhvatala je područje između rijeke Rakitnice i brda Ljun. Romanija ju je odvajala na sjeveru i zapadu od Aqua S, dok su planine Devetak i Javor bile granice na sjeveroistoku prema Domaviji i municipiju u Skelanima.317 Na to upućuje arheološki materijal koji je prije svega rezultat slučajnih nalaza, a ne sistematskog istraţivanja ovog područja. Spomenici su bili rasprostranjeni u Mahali, zapadnoj dolini Rakitnice, Lunju i kompleksu njiva Gromionice gdje su vidljivi ostaci zidova, ulomaka i slično. Nalazi iz bilo kojeg historijskog perioda sa područja današnje Bosne i Hercegovine su obično bili korišteni u različite svrhe (posebno građevinske) i nisu dobili adekvatan tretman. Takav slučaj je i sa spomenicima iz Rogatice koji su korišteni kao mjesto za sjedenje, korita itd.318 Rezultat takvog ophođenja prema spomenicima jeste oštećenje istih. U Drugom svjetskom ratu je došlo do bombardovanja Rogatice. Tada su u velikom broju stradali spomenici iz antičkog perioda, a neki su ostali ispred porušenih objekata. Kako bi se preostali nalazi sačuvali reagirao je Zavod za zaštitu spomenika kulture SR BiH u Sarajevu koji su prikupili veliki broj spomenika.319                                                           
U Rogatici se nalazio rimski vodovod koji je otkopan 1966. godine. Tom prilikom su otkrivene vodovodne cijevi od keramike. Glavni kanal je imao podlogu od rimske opeke u malteru. Da se radi o vodovodu iz antičkog perioda sugeriše prije svega korišteni materijal: obrađena sedra, zidovi od maltera, fragmenti opeke i krovni crijep. Tada je otkopan i primjer novca iz vremena vladavine Lucija Aurelija Vera (Lucius Ceionius Commodus Verus Armeniacus, 161 – 169. god. n. e.).320  Na osnovu navedenog može se govoriti o urbanizaciji ovog prostora, ali i cjelokupnog Podrinja o čemu svjedoče ostaci brojnih građevina prije svega iz Domavije, a potom i Skelana.
U selu Stari Brod kod Rogatice konstantovani su tragovi koji upućuju na postojanje rimske vile na tom prostoru, kao i u selima Plješevica, Potpeć i Drijenke.321 Tu se radilo o vilama na većim posjedima (villae rusticae).322 Pored rimske vile tu se nalazilo i groblje iz istog perioda. Zabiljeţeni su i ostaci dvije zgrade, od kojih je jedna malo veća a druga manja. Veća zgrada je kvadratnog oblika gdje su se sačuvali odlomci dovratnika od krečnjaka. Za nju se pretpostavlja da je antička grobnica koja je bila ukopana u brežuljak. Nedaleko od ove zgrade, vidljivi su tragovi manje koja je bila sagrađena od lomljenog kamena. Pronađen je izvjestan broj rimskih nadgrobnih spomenika. Izdvaja se odlomak cipusa, cipus od krečnjaka i nadgrobna kocka od krečnjaka. Ovo groblje u Starom Brodu se ni po čemu ne izdavaja od ostalih rimskih groblja.323 Temelji rimske zgrade su pronađeni kod Crkvine, a na njivama ulomci opeke, kao i ostaci rimske ceste.324 Pronađene su i dvije nadgrobne ploče sa polufigurama pokojnika, fragmenti monumentalne  zgrade, ulomak grede, građevinski kamen.325 Na lijevoj obali Drine, u Starom Brodu, nađeni su još žrtvenik, četiri cipusa i dva fragmenta vijenca.326
 Na značaj Rogatice ukazuje i činjenica da je pored navedenog mjesta prolazila cesta Salona – Argentaria.327 Otkriveni su ostaci rimske ceste koja je povezivala Rogaticu sa dolinom Prače a njena trasa je bila najvjerovatnije Prača – Hrenovica – Gosinja planina – Dobrača, dalje preko Vragolova  i Lađevine u Rogaticu.  Jedan put je vodio u pravcu Goražda, a drugi na Drinu. Na osnovu izvorne građe poznato je da je jedan put iz Rogatice vodio u Podžeplje. Postojali su i lokalni putevi koji se prije svega povezivali obližnja sela.328
 Na prostoru Rogatice su prisutni kultovi Mitre i Jupitera. O tome svjedoče spomenici koji su posvećeni ovim božanstvima. Naročito je bilo zastupljeno rimsko vrhovno božanstvo Jupiter, koje je ujedno bilo i sastavni dio službenog kulta. Brojni žrtvenici iz Rogatice su posvećeni Jupiteru. Prvi žrtvenik je visine 1, 05, širine 0, 43 i debljine 0, 35 m,  a podigao ga je duumvir Publije Elije Klemens. Još jedan duumvir je posvetio ţrtvenik spomenutom boţanstvu a to je Elije Alban.329 Godine 2014. otkriven je spomenik sa posvetom Jupiteru (slika 10) dimenzija 0, 55 x 0, 42 x 0, 42 m. Pronađen je u Plješevici i datira se u drugu polovinu drugog stoljeća ili trećeg.330 Ara od krečnjaka koja se nalazila pored potoka Toplika je posvećena Mitri.331 Ovi nalazi potvrđuju prisustvo kultova Mitre i Jupitera. Također, zabilježeni su spomenici koji su podizali veterani332, a to ide u prilog činjenici da su se oni naseljavali na to područje.
 O samom naselju u Rogatici je poznato veoma malo informacija, tek one najosnovnije. Ipak, one nisu dovoljne kako bi se u potpunosti izvršila rekonstrukcija svih aspekata života u rimskom naselju. Ne može se sa sigurnošću ustanoviti koji je narod prebivao na ovom prostoru, kao ni to kada su stekli status kolonije. Ono je sigurno uživalo rang kolonije i neke ranije tvrdnje da se skraćenica Ris odnosi na Risinium su sa punim pravom odbačene. Nema potvrde u izvorima da je Risinium uopće bio kolonija. Postojala je uprava na čelu sa duumvirima, kao i gradsko vijeće (ordo decurionum).  Konstantovani su tragovi građevinskih objekata, vodovoda, ceste što upućuje na izvjestan stepen urbanizacije ali i na sam značaj ovog mjesta za Rimljane. Rogatica vjerovatno „krije mnogo više podataka o samoj prošlosti grada, ali uskraćenost informacija je rezultat nepostojanja interesa za sistematsko istraživanje koje bi ponudilo odgovore na mnoga pitanja.


Slika 10. (preuzeto iz Ferjančić&Samardžić, 2014, 274)



_____________________________

298 Tab. Peut. 5, 3 - 6, 2.
299 Autarijati su bili najbrojniji i najmoćniji ilirski narod u period od VI do IV st. pr. n. e. Porijeklo ovog naroda treba tražiti u kontinuiranom razvitku proto – ilirskih populacija koje su naseljavale jugoistočnu Bosnu i gornje Podrinje u brončano doba. Vremenom dolazi do ujedinjenja autarijatskih zajednica koji nakon toga započinju svoju ekspanziju prema istoku i jugu. Oni su iza sebe ostavili ogromno materijalno bogatstvo. Zabilježeno je više od 100 gradina koje su bile naseljene Autarijatima kao i hiljade tumula u koje su oni bili sahranjivani. Pokretni materijal ukazuje na specifičnosti Autarijata. O Autarijatima vidjeti: Salmedin Mesihović, Historija Autarijata, 2014a.
300 Šačić Beća, 2018, 113.
301 Mesihović, 2009, 55 – 56.
302 Bojanovski, 1988, 170 – 171.
303 CIL III, 02766b + p. 1035 = CIL III, 08369 = CIL III, 12748 = CIL III, 12748 + p. 2256 =  ILJug III, 1571 = AE 2009, 1028; Patsch, 1907, 467 - 468; Bojanovski, 1967a, 145 - 146; Bojanovski, 1988, 172; Mesihović, 2009, 59 - 58; Mesihović, 2011c, 122 - 123, Paškvalin, 2012, 258; Šaĉić Beća, 2018, 127. 
304 CIL III, 2766B; Sergejevski, 1936, 9 – 14; Alföldy, 1965, 154; Wilkes, 1969, 255.
305 Garašanin, 1967, 157, 210 – 211.
306 Pašalić, 1960, 71.
307 Patsch, 1907, 468.
308 Bojanovski, 1988, 172 – 173.
309 Imamović, 1977, 131; Mesihović, 2009, 56 – 58.
310 Loma, 2010, 288, nap.43; Grbić, 2013, 142, nap.387.
311 Šačić Beća, 2018, 115.
312 Bojanovski, 1988, 173.
313 AE 1976, 0533 = AE 2009, 1028 = ILJug II, 624; Bojanovski, 1967, 47 - 49; Zotović, 1973, 62 - 63; Imamović, 1977, 458; Bojanovski, 1981, 134; Mesihović, 2009, 59 - 60; Mesihović, 2011c, 125 – 126; Šačić Beća, 2018, 120 – 212.
314 CIL III, 8366 = ILJug III, 1566 = AE 2009, 1028; Patsch, 1907, 467 - 468; Bojanovski, 1967a, 146; Bojanovski, 1988, 172; Imamović, 1977, 374; Mesihović, 2009, 60; Mesihović, 2011c, 123 – 124; Šačić Beća, 2018, 119 – 220.
315 CIL 03, 08368. (B) = CIL 03, 12747. (B) = ILJug III, 1568 = AE 2009, 1028; Patsch, 1907, 469; Bojanovski, 1967a, 147 - 148; Bojanovski, 1988, 171; Imamović, 1977, 374; Mesihović, 2009, 62; Mesihović, 2011c, 128 – 129; Šačić Beća, 2018, 123 – 125.
316 Bojanovski, 1988,173;  Mesihović, 2009, 58 – 59; Šačić Beća, 2018, 116.
317 Patsch, 1907, 467; Bojanovski, 1988, 169, 171.
318 Patsch, 1907, 467.
319 Bojanovski, 1967, 144.
320 Bojanovski, 1967, 49 – 50; Arheološki leksikon BIH, Tom 3, 105.
321 Bojanovski, 1988, 175; Busuladžić, 2011, 32.
322 Bojanovski, 1988, 175.
323 Sergejevski, 1934, 21 – 23.
324 Sergejevski, 1936, 13.
325 Patsch, 1900, 183 – 184; Patsch, 1910, 203.
326 Arheološki leksikon BIH, Tom 3, 1988, 106.
327 Tab. Peut. 5, 3 - 6, 2.                                                    
328 Bojanovski, 1981, 186 – 188.
329 Bojanovski, 1967a, 146.
330 Ferjanĉić & Samardţić, 2014, 474 – 475.
331 Zotović, 1973, 62 – 63.
332 Bojanovski, 1967a, 148.

20. 09. 2019.

Vijesti iz Rogatice 1933


Vijesti iz  Rogatice
Rogatica  14.  jula  1933

U  vremenu  kada  skoro  u  svakom  mjestu Bosne  i  Hercegovine  ruši  se  jedna  po  jedna džamija,  prepuštena  na  milost  i  nemilost  današnjeg  islamskog    življa,  dotle  se  u  našoj divnoj  Rogatici  džamije  u  koliko  su  oharabile  dovode  u  red  i  popravljaju.
Na  inicijativu  samih  građana  još  prije 2  godine  započeta    je  akcija  da  se  džamija Šejh  Đahudin,  koja  je  za rata  1914  god.  do  te­melja  izgorjela,  a  jedino  munara  ostala,  ponovno  izgradi,  te  se  odmah  pošlo  na  rad,  zakazan  bi  sastanak  u  kiraethani  gdje  se  iskupilo  oko  60  uglednih  građana  i  izabraše  odbor  pod  predsjedništvom  g.  Galib  eff.  Hafizovića.  Tu večer  je  odmah upisato  dobrovoljnog priloga  oko  40.000  dinara.
Mjeseca maja ov.  god.  započeto  je sa  gradnjom  džamije  koja  će  biti  dogotovljena  do konca  augusta,  kada  će  biti  svečano  otvorenje.
Osim  toga  Careva  džamija  je  ovih  danaoboji-na  kao  i  električno  osvjetljenje  uvedenote  mezaristan  očišćen  temeljito,  a  Šejh-ul-islam  džamija  obojena  te  na  novo  postavljenalem.
Sve  ove  materijalne  žrtve  podnesoše  svi-jesni  građani  naše  Rogatice  nP  tražeći  ničije pomoći,  pa  se  po  tome  može  ocjeniti  njihova islamska  svijest.
Neka  im  je  najljepša  hvala,  a  drugim  bilo  na  ugled.

OGDRŽATE  HATME
Rogatica,  30  juna  1933.

Uz   prisustvo   članova  Vakufskog  Povjerenstva  i  ogromnog  broja  roditelja  i  građana  održana  je  na  24.  juna  za  mušku  djecu  a 25.  za  žensku  hatma  na mektebi  ibtidaiji,  koje  su  imale  uspjeh  odličan  a  hatmu  je  učilo oko  80  djece.
Nakon  proučene    hatme,  dijeljeni  su  po običaju  rahatlokuimi,  somuni   i  hurmadžici.
Roditelji  kao  i  svi   građani  kod  su  prisustvovali učenju  hatme  pratili  su  sa  oduševljenjem  ovaj  odličan  uspjeh  u  nauci,  svakako  ima  se  zahvaliti  radu  marljivih  mualima koji  sa  velikom    voljom  i  nastojanjem  kod djece  polučuju  ovake  lijepe  uspjehe  u  vjeronauci.
Neka  im  je  i  od  nas  hvala.
Ašab.

10. 09. 2019.

HADŽI MUSTAFA SUĆESKA




PREPOROD 1985, br. 11

Dana  21.  11.  1983.  godine umro  je  u  Sarajevu  hadži  Mustafa  ef.  Sućeska.   Prošlo  je,dakle,  više  od  godinu  dana  odnjegove  smrti, .ali  još  niko  nijeništa  napisao  o  njemu  da  otrgne  od  zaborava  ovog  našegzaslužnog   čovjeka.   Zato   sesmatram pozvanim da to ja učinim.
Merhum  hadži  Mustafa  ef. Sućeska  je  rođen  u  selu  Jasenicama  kod  Rogatice  8.  Marta 1900.  godine  od  oca  Derviša  imajke  Munevere.  Poslije  završenog  školovanja  u  medresi stupa  u  službu  Islamske  zajednice  u  selu  Turkovićima  kod Fojnice.  Njegov  rad  kao  imama u   Turkovičima  je   trajao   od 1944-1950.  U  tom  periodu  je postigao  vidne  rezultate,  mada u teškim  uslovima.  Nakon toga, slijedi  preseljenje  u  svoj  rodni kraj  Jasenice  i  zapošljava  se  u selu  Godimilju  kod  Rogatice. Ovdje  vrši  imamsku  dužnost punih  10  godina,  od  1950.  do 1960.
Uslovi rada i ovdje su bili veoma  teški.  Jedna  od  najvećih poteškoća je  bila  ta  što  je  stanovao  u  Jasenicama  udaljenim od  Godimilja  više  od  dva  sata pješačkog hoda. Ali, i pored toga, dužnost je vršio veoma savjesno  i  najviše  besplatno,  odnosno  fi  sebililahi.  Naročito  je to  putovanje  bilo  teško  u  zimskim danima.  I  muezim godimiljske džamije bio je  iz ovog sela - rahmetli  hadži Adil Sućeska, pa  su  njih  dva  mnogo  puta  po sniježnoj   mećavi   odlazili   na džumu  u  Godimilje.
Godine 1961.  hadži  Mustafa ef.  napušta  svoj  rodni  kraj  Jasenice  i  Godimilje  te  odlazi  u selo  Goduša  kod  Visokog  i  tu prima džamiju. Ovdje je bio vrlo lijepo  primljen  od  džematlija. Imao  sam  priliku  da ga jednom posjetim  u  ovom  mjestu  i  u  to se  lično  uvjerim.  U  ovom  mjestu  ostaje  do  1966.  godine  kada odlazi  u  mirovinu  i  završava svoju službu  u Islamskoj zajednici. Poslije svega ovoga preseljava se u Sarajevo (Bare). Tu je sagradio  sopstvenu  kuću  u  kojoj  je  proveo dostojno  preostale  godine  u  mirovini. 
Merhum  h.  Mustafa  ef.  Bio je  oženjen  Ševalom  Jahić  iz Rogatice.  Ona  mu  je  izrodila devetoro  djece,  ali  od  toga  je samo dvoje živo:  Mustafa i  Munevera,  koja  se  udala  u  Kiseljak.  Hadž je obavio  1971.  godine.  Njegov život je  zaista  bio  u duhu  islamskog  ahlaka.  Osamdesetih  godina  zdravlje  mu  je popustilo.  Nakon  starosne  bolesti  preseljava  na  Ahiret.  Dženaza  mu  je  klanjana  23.  11.1983.,  a obavio ju je  hadži  hafiz Kajamil  ef  Silajdžić.  Ukopan  jeu groblju u Barama.  Molim AIlaha dž. š. da ga nagradi Džennetom,  a  njegovu  porodicu  sabri džemilom. 
Rahmetuilahi  alejhi rahmeten  vasiah!
Ramiz  Dumanjić

03. 09. 2019.

Otvorenja novog mekteba u selu Radič 1933


OTVORENJE  NOVOG  MEKTEBA.
ISLAMSKI SVIJET 1933, BR. 60

Već odavno osjećala se je potreba za gradnju mekteba u selu Radič, opšt. Dubske, pošto su mnoga  djeca i  iz  okolnih  sela  ostajala bez vjerskog  obrazovanja.  Inicijativom  nekolicine mještana otpočet je rad na gradnji mekteba narodnom snagom uz pomoć priloga iz mjesta i sa strane. Ove godine dovršena je lijepa zgradica, te je u petak dne 27. oktobra bilo svečano otvorenje. Istom je prisustvovao veći broj mještana i  gostiju  iz  okoline.  Toga dana  u  mektebskoj zgradi  proučen je mevlud-šerif,  a  po  svršetku prisutni su  otišli  u obližnje selo Brda, gdje su u tamošnjoj džamiji u zajednici klanjali đuma-namaz.  Za gradnju mekteba darovali  su:  Po 500 Din. Abdulah Karahmet; po 100 Din. Salihović Bego, Salihović Haso, Salihović Bajro; po 50 Din,  Jašarević  Alija,  Jašarević Mejra,  Fočo i dr., Šabat Ibro; po 34 Din. Muhamed ef. Pašić; po 30  Din.  Omanović Ramo,  Ahmetspahić Ha­mid, Ahmetspahić Bećir, Braća Hađiahmetović; po 20 Din. Omanović Mustafa, Solak Ibro. Bilo je još mnogo  darovatelja sa manjim  svotama, a g. Hasan i Nurija Karahmet, darovali su svo potrebno gvožđe za gradnju mekteba.Ovim se svim darovateljima zahvaljujemo.
N.  K.

26. 08. 2019.

Nastavak priče o Saneli


Preporodov vremeplov: nastavak priče o Saneli
PREPOROD 2018, BR. 13


Rani dodir s islamom i odgoj u islamskom duhu trasirali su moj životni put
Za Preporod kaže Sanela Ćatić–Hadžiabdić, intelektualka, sa radnim angažmanom u prosvjeti, sretno udata žena i majka



Negdje na početku moje profesionalne novinarske karijere, u aprilu 1981. godine, sa Omerom ef. Kadrićem, imamom u Rogatici, posjetio sam prigradsko naselje Kovanj i u njemu čestitu porodicu Ćatić. U toj porodici razgovarao sam sa petogodišnjom djevojčicom Sanelom koja je naučila suru Ja-sin napamet. Bio sam impresioniran njenom ozbiljnošću i željom da uz pomoć svoje nane nauči što više sura iz Kur’ana Časnog. Nažalost, nisam više imao priliku navratiti u džemat, mada sam panoramu sela Kovanj gledao na svakom putovanju u Rogaticu. Nakon trideset i više godina od tog malog razgovora u porodici Ćatić, dobio sam poruku od Sanele, sada udate žene i majke, u kojoj me pitala kako može doći do kopije teksta objavljenog u Preporodu. Budući da sam tu poruku na fejsbuk profilu sa znatnim zakašnjenjem primijetio, u međuvremenu je Sanela preko svog muallima Omera ef. Begića došla do kopije tog tekstića. Predložio sam joj nastavak priče za naš Preporod što je ona i prihvatila.

Uzor mi je bila majka hadži Rukija

Zanimalo me je kako Sanela danas vidi prvo pojavljivanje u Preporodu?

Sanela Ćatić–Hadžiabdić danas
„Iako bijaše davno, u memoriju mi se urezao dolazak novinara Perve i efendije Begića iz našeg džemata. Kao petogodišnja djevojčica naučila sam suru Ja-sin napamet, a efendija je smatrao da se to mora zabilježiti. Čuvala sam ovaj članak i bila ponosna, ne zbog objave nego zbog toga što sam naučila suru Ja-sin. Često mi postavljaju pitanje da li još uvijek znam napamet ovu suru, Naravno, memorisana je i često učena. Hvala Allahu. Zbog ratnih djejstava članak koji sam brižno čuvala je uništen. Moja nastojanja da pronađem kopiju članka nisu urodila plodom. Čak ni u arhivi Preporoda. A onda, prije nekoliko godina, sasvim slučajno efendija s početka priče mi je poslao članak. Zaista sam bila presretna. Sjećanja naviru. Osjećaji pomiješani. Djevojčica sa fotografije danas je supruga i majka. Brižno čuvam sjećanje na taj hladni april i novinarska pitanja. Čitateljima je posebno bio simpatičan odgovor o broju godina. “

Koliko je memoriranje sure Ja-sin u petoj godini i pojavljivanje u renomiranom listu Preporod utjecalo na Vaše daljne islamsko i opće edukovanje, pa i na život u cjelini?

„Kao petogodišnja djevojčica nisam bila svjesna da su to počeci mog islamskog odgoja koji će se u potpunosti odraziti na daljnji život. Zahvalnost dugujem prije svega našem Gospodaru, zatim mojoj nani Munibi Džambasović  i mojim roditeljima. Moja mama, hadži-Rukija, rahmet joj duši, bila je moj uzor. Učila me da islam i vjera u Allaha, dž. š., obogaćuje dušu, osnažuje biće, daje sigurnost i uči dobru. Sazrijevajući postajala sam svjesna da islam utječe pozitivno na moje postupke. Upravo rani dodir s islamom i odgoj u islamskom duhu su trasirali moj životni put. Trudila sam se da niti jedan moj postupak ne bude u suprotnosti s onim što su me učili od malehna. Posebno sam ponosna na odluku da ispunim ibadet hidžaba, u ime Allaha, dž. š. Mahrama nije prepreka za poslovne uspjehe niti teret. Naprotiv. Život je posebno lijep u pokornosti Stvoritelju. Vrlo pozitivna iskustva nosim i iz
mekteba. Naime, mektebsku nastavu sam pohađala od svoje četvrte godine. Moja dva starija brata su me redovno vodili sa sobom u mekteb i zato sam vrlo rano započela sa mek-tebskom nastavom. Punih deset godina sam bila redovan đak u mektebu. Posebno u sjećanju čuvam pripreme za mevlude, još uvijek memorisane recitacije ̋Dova djece male ̋, ̋Dobra djeca ̋ i dr. “

Kako danas vidite vjeronauku u školi i islamsku pouku u našim džematima?

„Islamska poduka djece danas je također veoma značajan segment u životu ličnosti koje će danas-sutra biti temelj našeg društva. Mišljenja sam da lijep ahlak koji se njeguje u našim islamskim porodicama kao i život kroz vjeru može i treba pozitivno da se odrazi na društvo. Ja sam prosvjetni radnik, nastavnica geografije. Prosvjetni radnik je ujedno i pe-dagog i metodičar, ali i neko ko dosta ulaže u odgoj mladih bića kojima su nastavnici uzor. Podučavala sam đake geografiji, no veoma bitna karika svakog nastavnog sata je i dio koji se odnosi na odgojnu komponentu. Upravo u mektebskoj nastavi ova komponenta je mnogo zastupljena. Pouka koju djeca ponesu iz mekteba je značajna za budućnost. Ponašanje u određenim situacijama je vrlo bitno podrediti islamskom učenju. “

Naše će čitaoce zanimate gdje je Sanela danas. U prethodnom odgovoru otkrili ste da radite u prosvjeti. Šta nam još u tom kontekstu mo-žete kazati?

„Diplomirala sam na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarejevu. Danas sam zaposlena u Sindikatu i na neki način pomažem u zaštiti prava radnika u osnovnom obrazovanju. Moja najveća podrška je moj suprug Narcis, također prosvjetni radnik. I on je odgojen u islamu i sve te okolnosti utjecale su da našu kćerku usmjerimo na pravi put, put istine i pokornosti Stvoritelju. Nisam nikada ni pomislila da će se desiti nastavak razgovora od prije 36 godina. Drago mi je da se priča nastavlja. Mislim da bi moji voljeni koji su preselili na bolji svijet, Ahiret, a koji su u mnogome utjecali na moje vjersko usmjerenje, moja nana, moj otac i posebno moja majka, bili zadovoljni i sretni što su uspješno ispunili svoju roditeljsku zadaću. Da im Allah, dž. š., odredi najljepše mjesto u Dženetu. Amin. “

Omer ef. Begić o Ćatićima i Kovanju

Na kraju sam zamolio Omera ef. Begića, jednog od najboljih muallima koje je naše podneblje iznjedrilo, a koji je, stjecajem okolnosti, predvodio dženazu namaz Sanelinim roditeljima, da u nekoliko rečenica oživi sjećanja na Kovanj.
„Džemat Kovanj nalazi se nadomak Rogatice. U njemu su živjeli vrijedni i pobožni muslimani, koji su imali imanja u selu, a bili su zaposleni u Rogatici. Skoro sva djeca su prošla mektebsku nastavu, a većina je naučila učiti u Kur’anu. Ali, što je vrlo važno, i nakon mekteba su dolazili u džamiju. Iz ovog džemata je i šehid Mehmed ef. Hajrić, ratni imam u Podžeplju i Žepi, koji je išao sa komandantom Žepe Avdom Palićem na pregovore sa krvnikom Mladićem pa je ubijen u MUP-u u Rogatici. Ukopan je u selu Vragolovi, a kasnije ekshumiran i ukopan kod Alipašine džamije u Sarajevu. U mektebu su se isticali i Elvedin, Zehrudin i Sanela Ćatić koji su dobro učili u Kur’anu, a mati i nana su ih mnogo bodrili i stimulisali. Njihov otac Adem je ubijen u Novoseocima na Glasincu sa četrdeset i nekoliko Bošnjaka. Džamija je obnovljena i otvorena septembra 2012. godine. Poseban doprinos u obnovi džamije dao je inženjer Sakim Hodžić, veliki dobrotvor i organizator. Samo je jedan Bošnjak iz Kovanja zamijenio imanje sa Srbinom iz Barica kod Sarajeva koji ga je čak i prevario jer vlasništvo nije uredu. Iako je na magistralnom putu Rogatica – Sarajevo u ovom džematu nikad nije bilo kafane. Za njih je veliku radost donosio softa iz Sarajeva. Ovdje su ramazan proveli Rušid ef. Nurković, Duran ef. Pintol, Safet ef. Hadžić i drugi. Njihov zet je i dugogodišnji glavni imam u Rogatici Omer ef. Kadrić. Svake godine, ujesen, u Kovanju je organiziran mevlud na koji su dolazile i džematli-je iz drugih džemata. “

BAJRO PERVA