09. 12. 2018.

Ratko Jovičić


Ratko Jovičić (Gučevo, kod Rogatice, 1. januar 1919 — Sarajevo, 11. februar 1991), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija

Rođen je 1. januara 1919. godine u selu Gučevu, kod Rogatice. Poticao je iz siromašne zemljoradničke porodice. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a nakon toga se bavio zemljoradnjom sve do 1941. godine. Povremeno je radio i kod imućnijih seljaka u svom kraju.
Jula 1941. godine kada je na Romaniji izbio narodni ustanak Ratko je stupio u prvu partizansku grupu, koju je kod Rogatice formirao Danilo Đokić. Ova grupa je potom otišla u Sjemeć, gde je formirana Sjemećka partizanska četa. U toku Narodnooslobodilačkog rata, Ratko je obavljao razne vojne dužnosti — zamenika komandira i komandira Gučevske čete Romanijskog partizanskog odreda, komandanta Rogatičkog bataljona Romanijskog odreda, komandira čete u Glasinačkom udarnom bataljonu, koji je u prvoj polovini 1942. godine izvesno vreme bio u sastavu Prve proleterske udarne brigade, a potom je prešao u sastav tada formirane Šeste istočnobosanske udarne brigade. Godine 1944. je bio postavljen za komandanta Drugog bataljona Dvadesete romanijske brigade, a kasnije i za zamenika komandanta ove brigade. Nakon toga je bio komandant Devetnaeste birčanske brigade i na ovoj dužnosti je ostao do kraja rata.
Ratko Jovičić se istakao kao hrabar borac u svim borbama u kojima je učestvovao. U prvoj akciji Sjemićke partizanske čete izvedenoj jula 1941. godine na putu Rogatica—Višegrad, kada su razbijene ustaše i oslobođena grupa ljudi, koje su ustaše povele u Rogaticu na streljanje, Ratko se jurišajući na neprijatelja istakao među borcima. Isticao se i u kasnijim borbama na Sjemiću, u Pešurićima, na Rorici, u napadu na Rogatici, oko Stambolčića, Sjetline, Prače, u borbama na Kovanju, kao i u borbama oko Vrbnice u toku Treće neprijateljske ofanzive. Posebno se istakao u borbi s Nemcima na Kozari, na početku Pete neprijateljske ofanzive kada je Ratkova četa uništila 20 vozila i izbacila iz stroje više neprijatljeskih vojnika. Prilikom napada na Zvornik, 1944. godine, zajedno s borcima Drugim bataljonom Dvadesete romanijske brigade upao u grad i razbio jaku ustašku posadu, koja je branila grad.
Kao jedan od istakntih boraca Šeste istočnobosanske brigade bio je novembra 1942. godine primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).
Nakon završetka rata Ratko je radio u Narodnoj miliciji — bio je načelnik za unutrašnje poslove Sarajeva i komandant Milicije NR Bosne i Hercegovine. Takođe, bio je aktivan i kao društveno-politički radnik — bio je član Republičkog i Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN), član Republičkog i Saveznog odbora Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), član Gradskog komiteta i Oblasnog komiteta Saveza komunista Sarajeva. Biran je za narodnog poslanika Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine i za člana Saveta Republike SR Bosne i Hercegovine.
Umro je 11. februara 1992. godine u Sarajevu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 27. novembra 1953. godine.


 

08. 12. 2018.

Selo Okruglo – nekropole stećaka



Selo Okruglo – nekropole stećaka

Selo je od grada Rogatice udaljeno 6 kilometara vazdušne linije u pravcu sjeveroistoka . Područje sela Okruglog bilo je gusto naseljeno u srednjem vijeku . Dokaz za to su četiri nekropole stećaka sa 132 stećka.  Gledajući po oblicima tu je 115 sanduka (4 dvostruka  sanduka), 17 sljemenika. Ukrasi se nalaze na 2 sanduka i 4 sljemenika.

1 — Na lokalitetu Selište, ravničastom brijegu jugozapadno od sela, uz savremeno pravoslavno groblje, nalazi se skupina sa 55 stećaka (48 sanduka i 7 sljemenjaka). Spomenici su vrlo dobro obrađeni, a danas su djelomično oštećeni. Ovdje se nalaze 3 dvostruka sanduka. Postavljeni su po pravcu z — i, u nizovima. Ukrašeno je 6 primjeraka, i to 2 sanduka i 4 sljemenjaka. Njihovi ukrasni motivi su polumjesec, jabuke, mač, koncentrični vijenci, čekić i predstava ruke.

2 — Na lokalitetu Trnovik, oko 300 m zapadno od prethodne nekropole, raspoređena u dvije skupine, nalazi se nekropola sa 60 stećaka (50 sanduka i 10 sljemenjaka). Obrada je osrednja i slaba. Spomenici su prilično oštećeni. Jedan sanduk je dvostruk (spojena 2 sanduka razne visine). Postavljeni su po pravcu z — i, u nizovima. Nemaju ukrasa. Nekropola je nekada bila brojnija. U blizini su 2 stara nišana, od kojih je na jednome predstavljena ljudska figura, što je sasvim neuobičajeno.

3 — Na lokalitetu Mramorje (njiva Miloša Lubarde) nalazi se nekropolica sa 4 stećka u obliku sanduka. Spomenici su osrednje obrađeni, danas su oštećeni i prevaljeni. Postavljeni su po pravcu sz — ji, u nizu. Nemaju ukrasa.

4 — Око 200 m sjevemo od seoskih kuća nalazi se nekropola sa 13 stećaka, u obliku sanduka, raspoređenih na dvije humčice. Spomenici su osrednje klesani i očuvani. Orijentacija im nije zabilježena. Nemaju ukrasa.

26. 11. 2018.

ODBORU ISLAMSKE ZAJEDNICE ŽEPA SVIM PRIPADNICIMA ISLAMSKE ZAJEDNICE ŽEPA 1994

Glasnik Islamske zajednice 1994

Sarajevo, 1. džumade-l-ula 1415. h.g. 6. oktobar 1994. g.

ODBORU ISLAMSKE ZAJEDNICE ŽEPA SVIM PRIPADNICIMA ISLAMSKE ZAJEDNICE ŽEPA

Uvažena braćo i sestre, ponosni Žepljaci!
Imam izuzetnu čast da Vam se obratim ovim pismom i da vam u ime cijele Islamske zajednice, Rijaseta i svoje lično izrazim najdublju zahvalnost za vašu herojs­ku žrtvu koju činite za našu uzvišenu vjeru i časnu domovinu Republiku Bosnu I Hercegovinu. Žepa i Žepljaci su ponos i dika Bosne, obraz svih Bošnjaka. Hvala Allahu, dž.š., što ste svjesni puta kojim idete i što cilj koji je zacrtan ni po cijenu ži­vota ne zanemarujete. Inšallah, mi Bošnjaci smo na putu da, bez ikakve sumnje, dođemo do svoga cilja, do slobode. Ona je izvjesna! Borba vaših heroja je zadivila svijet. Ona je postala legenda, nadahnuće svim borcima širom Bosne.
Mi znamo šta ste do danas podnijeli, kakvim ste iskušenjima izloženi i kolika su Vam stradanja. Međutim, znamo i to, da Vaše žrtve nisu i neće biti uzaludne. I zato, u ime Allaha, i u ime časnosti i slobode naše Bosne, jedine nam domovine, nemojte stati, nemojte se pokolebati, nemojte ničim pomutiti ciljeve naše borbe. Mi ćemo porušene džamije ponovo izgraditi a šehidi će nam biti uzor u životu, jer oni nisu mrtvi, kako je Allah, dž.š., rekao u Kur'anu. Vodite računa o porodicama šehida, o invalidima, o jetimima, o starijima, o slabima i ugroženima. Samo zajedničkim snag­ama moći ćemo ovom zlu, koje nas je snašlo, stati ukraj. Agresor nas želi uništiti samo zbog toga što smo Bošnjaci, što smo pripadnici islama. Ali, Allah određuje pobjednika. Pobjeđuju oni na čijoj je strani On. Zbog toga se nemojte pokolebati, ne­mojte stati, nemojte izgubiti nadu. Ako budete međusobno složni, solidarni, ako se budete međusobno uvažavali i brinuli se jedni o drugima, nikakva sila vam neće biti ravna. Ja znam da ste takvi, pa govorim ono što znam, kao da vas gledam i kao da ovog momenta pred vama stojim. Ponosan sam što sam reis takvim ljudima. Ja sam danas najmanji reis najvećem narodu, sve heroju do heroja. Neka Ti je, Allahu, hvala na tome.
Mislimo na vas i činimo što možemo da Vam pomognemo. Ovih dana pokušavamo da vam pošaljemo islamske literature. Nadam se da ćemo uspjeti.
Uvaženi Žepljaci, izražavam vam iskrene selame i činim dovu Allahu, dž.š., da vam olakša i dušmane porazi. Primite selam od svih muslimana izvan Žepe.
Es-selamu 'alejkum ve rahmctullahi ve berekatuhu.

Reis-l-ulema
Prof.dr. Mustafa Cerić

15. 11. 2018.

Slučajni susret sa Ibrahimom Šehićem


Sarajevo, april. 2011. godine
 autor Mirsad Durmišević

Danas se dogovorih sa našim rogatičaninom, Muazom Šabanićem – Muzom da odemo na kafu. Muza radi u Hrasnom pa smo pošli u kafić Amara Osima „TUBORG GREEN“ koji je blizu njegovog radnog mjesta. Na ulazu u kafić sretoh mog učenika, rogatičanina, golmana sarajevskog Željezničara i člana BH "A" reprezentacije Ibrahima Šehića, koji se vraćao sa treninga kući. Dugo se nismo vidjeli, pozdravismo se, na kratko ispričasmo, o porodici, nogometu, školskim danima... Ibrahimu, njegovoj rahmetli sestri Adisi i mlađoj sestri Edi sam predavao četiri godine, a stanuju u zgradi odmah do moje škole na Dolac Malti. Za par dana (12.4.) će biti 2 godine kako je njegova sestra Adisa preselila na Ahiret u 21 godini nakon duge i teške bolesti. Rahmetli Adisa, Ibrahim i Eda su bili dobri i promjerni đaci (posebno rahmetli Adisa) što me je uvjek činilo ponosnim jer su moji Rogatičani. Uvjek sam kolegama isticao da su to djeca našeg šehida, rahmetli Hasana Šehića, da žive sa majkom Sabahetom i nanom Nusretom. Rahmetli Adisa i Ibrahim su išli skupa u isti razred. Posebno mi je ostao u sjećanju taj brižni odnos Ibrahima prema sestri. Ibrahim je bio svjestan stanja u kojem se Adisa nalazila i uvjek joj je bio pri ruci, da joj pomogne u bilo kojoj situaciji. Ta Ibrahimova pažnja, briga i neizmjerna bratska ljubav su vjerovatno davali razloga da Adisa bude tako uspješna, svima tako draga. Često bih na času uhvatio taj Ibrahimov brižni bratski pogled. Taj odgovorni odnos i briga prema rahmetli sestri Adisi, sada mlađoj sestri Edi i majci Sabaheti ga je samo ojačalo i natjeralo da ide dalje ka svom uspjehu.
Samo naprijed Ibrahime...