Šumska željeznička pruga Kusače-Žepa

Lokomotiva "Kusača"

autor:Mirsad Durmišević
 u PDF https://www.box.com/s/i43vbah1pyhos0q4vy3d
 *Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst

Pruga Zavidovići-Olovo-Han Pijesak-Kusače dolaskom Austro-Ugarske monarhije izgrađena je kao šumsko-industrijska pruga za eksploataciju drvene mase. Puštena je u saobraćaj 10. juna 1902. godine za teretni, a za putnički saobraćaj 1919.godine. Dugačka je 118,7 km. Međutim, pošto se eksploataciono područje firme »Eissler i Ortlieb« protezao i istočnije od Kusače, a s obzirom na vojno-strategijski značaj ove pruge za koju je bio zainteresovan i tadašnji zemaljski poglavar i vojni zapovjednik u Bosni i Dalmaciji Oskar Potiorek, to je 1913. godine došlo do produžetka pruge do Slapa u klancu Žepe.
Pruga je od 1926-30 godine izbila na rijeku Drinu preko Vratara do Ribioca kod mjesta Slap, a kroz šumsko područje Ratak-Devetak. Prema podacima iz 1928. površina šume i šumskih zemljišta gdje se nalazila trasa ove pruge na području Žepe  je 63.400 ha.

Ovo je karta iz arhiva "Krivaje",načinjena krajem tridesetih godina.Stanica Kusače se nalazi kod slova "i" u riječi Kuštravica,a od nje ima još nekih pedeset kilometara pruge.

 

Od stanice Kusače pruga ide uz dolinu potoka Žepa, preko sela Rijeke, Plana, južnije od Podžeplja, preko Brložnika, sela Gođenja i Mandre, do Ribioca (Podzide), sa dužinom od 15.2 km. Prije II sv. rata vlasnik pruge Podzid - Devetak i koncesionar šuma bila je  Trgovačko-Industriska Banka iz Beograda. Pruga je  imala teže uspone i dosta oštrih zavoja. Ovakvu trasu su mogle savladavati samo  „Mallet“ lokomotive ili male dvoosovinske  lokomotive. Izgradnja željezničke pruge sa planine u dno klanca Drine bi bila tehnički gotovo nemoguće, i vrlo skupo. Zato su izgrađene dvije trake pruge niz Ribiočke stijene, od Podzide do Slapa duge gotovo 2 km, s nagibom od nekoliko stotina ‰! 

 

Kada je "VERA"morala biti prevezena u Zavidoviće, radi periodičnih popravki, onda su "čekrkom" spuštali sa Podzida, niz Ribiočke stijene, 800 metara niže do Slapa dva vagona napunjena s kamenjem, koja su svojom težinom podigla lokomotivu na Podzid

Građa se eksploatisala, izvozila iz šume, prevozila do lagera, a onda prugom odvozila do Podzide. Odatle su se vagoni  čekrkom, spuštali niz Ribiočke stijene 800 metara niže do Slapa. Sistem prevoza je bio tako organizovan da je u isto vrijeme niz okomito brdo na šinama spuštan vagon pun građe, a izvlačio je iz Slapa na Podzid prazan vagon, dakle bez ikakvog motornog pogona. To su radili posebno kvalifikovani čekrk-majstori. U Slapu su građa uvezivala u splavove, koje su potom  vrsni splavari, brzom i hitrom Drinom vozili do Beograda, Šapca, Zvornika, Bajine Bašte.  O njihovim  podvizima u savladavanju hirovitih matica i  bukova kojih je bilo na dosta mjesta u kanjonu Drine i danas prepričava među tamošnjem stanovništvu. Među splavarima su se naročito isticali; Tabakovići, Vilići, Popovići i dr. iz Slapa, Tatinice i Starog Broda. Pruga je  bila u  funkciji  sve  do  1955.godine,  kada  je ukinuta,  a onda  je,  njenom  trasom,  izgrađen  makadamski  put  koji  je još u upotrebi. Ukidanjem ove pruge stanovništvo Žepe je ostalo bez ijednog preduzeća u kojem bi se, na tom prostoru, neko mogao zaposliti i od toga živjeti. 



Ovo je lokacija Podzid (sjeverno od sela Ribioci). Tu je bila gornja postaja čekrka (Bremsbahn, Bremsberg). Do Podzida, željeznica je bila "prava" (imala je lokomotivsku vuču). Niz Podzid je bio instaliran "Bremsbahn", šinski sistem gdje se pun vagon spušta niz padinu, od gornje postaje prema donjoj, a taj pun vagon istovremeno povlači prazan vagon, od donje postaje prema gornjoj

 

Ovako je izgledao sistem čekrka
 Ova livada se nalazi na desnoj strani rijeke Žepe. U dnu donje fotografije vidi se Žepa, odnosno korito te rijeke.Na ovoj livadi bila je donja postaja čekrka. Na donjoj fotografiji se vidi duga i strma padina na kojoj je bio instaliran Bremsbahn (čekrk, Bremsberg).S lijeve strane rijeke Žepe je selo Slap.

Na karti iz prve polovine pedesetih [prilog 2] gdje piše "Ribioc", ucrtane su željezničke šine do lokacije Podzid, zatim je ucrtan čekrk (Bremsberg, Bremsbahn) od Podzida do desne obale Žepe, pa se (opet) nastavljaju željezničke šine, ali uz lijevu obalu Žepe prema lijevoj obali Drine, gdje je bilo točilo niz koje su se debla "puštala" do Gornjeg Buka (Slap na Drini)
Na mjestu gdje se prelazilo preko Žepe, svakako je bio most, ali ne onaj kameni iz XVI. st. [prilog 3], kojeg je briljantno opisao Ivo Andrić, a nalazio se nadomak ušća Žepe, dakle između donje postaje čekrka i Drine. Taj kameni most je prije pola stoljeća razložen, pa je sastavljen kod naselja Žepa, dok je staru lokaciju kamenog mosta, prekrilo Perućačko jezero, kad je, usljed izgradnje brane Bajina Bašta, mistična rijeka nepovratno uništena

Ovuda je prolazila stara pruga Vratar(Zepa

Od Han -Pijeska do Zepe  su vozle lokomotive popularno nazvane "Knezevicke" koje nisu bile identične mada su bile vrlo slične. Njihov naziv potiče odatle što je njihov vlasnik bilo preduzeće Vase Kneževića (koje je inače bilo deo Trgovačko-Industriske Banke iz Beograda). Ovo preduzeće je pre II sv. rata bilo zakupac tj. koncesionar šuma u Podžeplju i bilo je vlasnik pruge Podzid - Devetak (20 km) sa ogrankom ka Baturi a koristilo je i državnu prugu Kusače - Podžeplje - Laze (27 km). Ovo preduzeće je imalo 5 lokomotiva označene kao "Knežević I - V". Sve ove lokomotive su bile troosovne tenderke. Dve su proizvedene 1927. godine u minhenskoj fabrici Maffei (fab. br. 4221 i 4225) a dve u berlinskoj fabrici Orenstein & Koppel (fab. br. 11595/1928 i 13027/1937). Za petu ne mogu trenutno da iskopam podatke.

Meho Vatreš
 

"Ja nisam stogodišnjak, ali sam šesdesetpetogodišnjak i sjećam se svih detalja. Osobno sam poznavao i gledao kao djete kad rahmetli Mehmed Guhdija doveze parnjaču sa vagonima na Podzid,  tj. Ribioc, sa vagonima punim tehničkog drveta koje koje se na Podzidu preuzimalo i tadašnjom tehnikom spustalo u Slap i spajalo u splav te transportiralo niz Drinu u Srbiju. A nama kao djeci,  naravno u to doba je bilo puno toga interesantno npr. kad u vratarskim čairima se na pumpi za vodu zaustavi taj šumski''gigant'' ćiro i napuni se vodom, tako isto bili su interesantni ''čekrici'' za spuštanje vagona.  Ta tehnologija se i sada primjenjuje u nekim segmentima.

Napomena; ja mislim da ima još neko od živih ljudi koji su ovde radili a znam sigurno da je živ Sejfo Heljić tadasnji KV kovač."