05.02.2011.

Rudnik uglja Kukavice kod Rogatice

*Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst



Rudnik mrkog uglja Kukavice kod Rogatice nalazi se u kukavičkom proširenju (kotlinskog karaktera) južno od grada Rogatice. Kukavičko proširenje je jedno tercijarno područje, obrazovano u prvom redu tektonskim, radijalnim poremećajima, koji su konstatovani na više mjesta prilikom rudarskih istraživanja još iz perioda austrougarske uprave. Proširenje je malo, ima dinarski pravac pružanja (SZ-JI), vertikalno je asimetrično, jer je ovo nekad  relativno uravnjeno zemljište iz jezerske faze znatnije deformisano eroziono-denudacijskim procesima. Pa ipak, forme reljefa su znatno blaže od okolnih terena. Morfološki, ovo proširenje pretstavlja brežuljkastu pinepleniziranu oblast sa blagim padinama. Hidrografski je orjentisana Kukavičkim i Trnovik potokom prema Rakitnici.Tercijar je zastupljen u Kukavičkom proširenju na oko 3 km². Ovi sedimenti su zastupljeni glinama raznih boja i plastičnosti, pjeskovitim glinama i glinastim pješčarima sa valucima rožnaca. U ovim slojevima se nalazi i sloj mrkog uglja čija močnost iznosi od 2-6 metara, a iznad njega je drugi sloj močan 0,60 metara, razdvojen od prvog serijom jalovine debelom 4-12 metara. Močnost tercijarnih naslaga iznosi oko 150 metara što je prilično mnogo obzirom na relativno kratkotrajnu egzistenciju jezera.



Eksploatacija ugljenokopa u Kukavicama kod Rogatice počela je u 1919.godini. Domaći kapital uložen  u akcionarsko društvo (Pamučina, Viner, Stokanović) nije dovoljno ulagao  u ovaj rudnik. Sa površinskih kopova i uz slabu i primitivnu proizvodnju, bez stručnog kadra, i rezultati su bili slabi. Ugalj je prevožen za domaće potrebe u manjim količinama zaprežnim kolima, a isto tako i do željezničke stanice Mesići. Tek kada je 1923.godine ovaj rudnik mrkog uglja kupio   ing.  Hans Karlon (tadašnji direktor željezare Zenica), otpočelo je otvaranje jama i ulaganje investicija, što je omogućilo veću proizvodnju. Od tada ovo preduzeće nosi ime Ugljenokop „Karlon“ d.d. u Kukavicama. Kako je najveći problem predstavljala otprema uglja do željezničke stanice Mesići, jer  se prevoz isključivo obavljao sa konjskom ili volovskom zapregom, vlasnik je  1928 godine preko brda Kuleta izgradio  žičaru ( u narodu poznata kao „Drotban“), sa visećim korpama za direktno transportovanje uglja  na željezničku stanicu Mesići. Ova žičara je za vrijeme II svjetskog rata uništena. Tu je podignuta i zgrada za separaciju uglja i posebna zgrada za  termoelektranu (sa dvije parne lokomobile). Elektrana je strujom snadbjevala  postrojenja u rudniku Kukavice i žičaru. Od 1934 godine davala je rasvjetu i gradu Rogatici, a nešto kasnije i Goraždu  i Foči. U separaciji je vršeno prebiranje i sortiranje uglja, a proizvodnja rudnika poslije izgradnje žičare iznosila je 500-600 vagona mjesečno. Rudnik je privremeno snadbjevao i državne željezničke ložionice, zatim pivaru, ciglane i crijepare u Sarajevu, a u izvjesnoj mjeri i  sarajevske preprodavce uglja za lokalnu potrošnju. U električnoj centrali i separaciji u Mesićima bilo je zaposleno oko 100 radnika, a u rudniku u Kukavicama oko 300 radnika. Ukupan broj zaposlenih u rudniku kretao se oko 400 jamskih i vanjskih radnika. U rudniku je radio veći broj zanatija, većinom iz Rogatice (kovači, bravari, elektičari, stolari i vikleri). Ostali kadar u rudniku regrutovao se i privikavao na rad iz siromašnih slojeva u okolnim selima .


Usljed velike konkurencije na tržištu dolazilo je do zastoja u prodaji i do kolebanja u samoj proizvodnji uglja. Bile su otvorene dvije jame i rudari su radili u dosta teškim uslovima u „ruč“ terenu, sa dosta slabom tehničkom opremom. U takvim uslovima kod radnika je sazrijevala svijest o potrebi poboljšanja opštih uslova rada i o potrebi povećanja plata. Među njima se ispoljavalo i jedinstvo u postavljanju zajedničkih zahtjeva mprema vlasniku rudnika. Sredinom 1940 godine rudarski radnici u Kukavicama već nastupaju  svjestan dio radničke klase i organizuju štrajk koji je trajao 10 dana. Taj štrajk je okončan djelimičnim usvajanjem radničkih zahtjeva.U periodu od 1919-1941.godine, najveći dio ugljene supstance u reviru Kukavice je iskorišten. Mjestimično su ostali samo manji jamski reviri, gdje sloj nije bio u potpunosti povađen (njegov podinski ili krovni dio).
Poslije II svjetskog rata, već 1947.godine počela je obnova  rudnika, a ubrzo i proizvodnja. Rudnik je podmirivao svojom proizvodnjom lokalne potrebe i potrebe šireg područja. Revir Kukavice je napušten 1959.godine, a eksploatacijski radovi su orjentisani na revir Haluge. Proizvodnja uglja u ovom rudniku uvjek je bila vrlo mala. U periodu poslije rata kretala se do 6 500 tona godišnje. Kasnije, do 1960 godine, popela se na oko 18 000 tona, a   1965 godine 158 rudara proizvodilo je 30.500 tona uglja godišnje. Od tada je u stalnom opadanju; u 1969 godini iznosila je svega 13 600 tona. Rudnik je  1978.godine zbog iscrpljenih zaliha uglja i nerentabilnosti zatvoren. Rukovodioci ovog rudnika su bili: Ahmed Branković, Ranko Ćosović, Mehmedalija Mešić i Vehbija Žiga.
Tamburaški orkestar rudnika Kukavice iz 1935.g. Nastupali su na svim radničkim manifestacijama , ali i na zabavama  i drugim veseljima
izvor: Monografija Rogatice

BOSNA SAM ZEMLJA PONOSNA 

ZEMLJA SAM BOSNA PONOSNA
A U MENI SVEGA DO IZOBILJA
UTROBU MOJU CEPRKAT MOZE
UMJETNIK KOJI UZ KRAMPU SVIRA.
...
KUKAVICE SELO NA DOMAK ROGATICE
REKLO BI SE NEOBICNO NISTA NIJE
E A U KIKAVICAMA SE BITKA
ZA TONE CUMURA BIJE.

I RADE LJUDI SPRETNO
U TRI I KAD TREBA
CETIRI SMJENE
KOPAJU CRNO ZLATO
ZA TEBE, ZA NJEGA ZA SEBE ZA MENE.

SRECEM SVOG KOMORATA
IDE IZ BOG ZNA KOJE SMIJENE
GLEDA SVOJE KRVAVE ZULJE SA DLANA
EH BRATE MOJ PROZBORI
OPET SMO RADILI PREKO PLANA.

KUKAVICAMA GDJE GOD DA KROCIS
SVUDA SE UGALJ KOPO
NEGDE U DUBINI ZEMLJE
BITKA SE DANONOCNO S CUMUROM BILA
KAKO BI SE TONA UGLJA SVAKIM DANOM
VISE IZVADILA.

BIJEHU TESKA VREMENA
I NESRECA SE DOGODITI ZNALA
EJ MOJI HRABRI RUDARI
EJ MOJI KUKAVCANI
ZA HRABROST I LJUDSKO SRCE
OD SRCA VAM HVALA.

SEAD MAKAS- RIKI.

1 komentar:

  1. Sele Isakovic Dodao bih da je direktor jedno vrijeme bio i "Cika" Bogdan Rosic koji je kasnije avanzovao u sefa ONO i DSZ (ma sta to znacilo,a znacilo je mnogo),a posljednji direktor je bio Djordjo Rebic.I jos da dodam da je Mehmedalija Mesic vizionarski radio sve da ga spasi pa je za rudare koji su ostajali bez posla organizovao pcelarsku farmu i dr.Rudnik je nakon likvidacije kupio "Promet",nesto prodao u staro gvozdje,zadrzao dva-tri stambena objekta za svoje radnike i jedan lokal za svoju prodavnicu.

    OdgovoriIzbriši