14. 05. 2017.

Napušteno selo Gornje Godomilje



Napušteno selo Gornje Godomilje
Ragib Hodžić i Meho Hajdarević
Godomilje, 13-15.maja 2015. godine


Ponovo smo se zaželjeli medvjeđeg luka, meda od maslačka i iglica bijelog bora, kiselice, reduša, smrčaka, drugog ljekovitog bilja i lijepe prirode jer 6 mjeseci nismo prošli kroz davno napušteno selo. Jedan od nas živi u Sarajevu a drugi u Švedskoj iako smo nekada zajedno živjeli u ovom selu. U selu su ostali kameni zidovi porušenih kuća zarasli u šiblje i drugo bilje. Još uvjek se može vidjeti način života tadašnjih žitelja. Sreća što su u selu izgrađene tri kuće u kome dolaze vlasnici kao turisti podsjećajući se na nekadašnja lijepa vremena života u ovom selu gdje je prije rata na popisu stanovništva glasala 103 punoljetna građanina. 
 Ovo je put za selo Gornje Godomilje kojim je prije rata svakodnevno 2 puta prolazio autobus za prevoz građana od Rogatice do Žepe i prevoz od sela do sela na ovoj putnoj relaciji. Radnike je prevozio autobus. Selo je potpuno napušteno za vrijeme rata 1992. godine.  Fotografija prostora sela i godomiljske česme potvrđuju zapuštenost i samostalnost sela a kameni blokovi zidova srušenih kuća su dosta veliki, (možda bi Heinrich Schliemann i ovdje pronašao nešto). Godomilje prije rata bilo je uređeno sa potrebnom infrastrukturom a svaki dio privatnog zemljišta obrađivan. Pojedini stanovnici živjeli su od poljoprivrede i stočarstva, življeli i školovali svoju djecu. Brali su ljekovito bilje i gljive i to prodavali u zemljoradničkoj zadruzi na Borikama gdje je otkup bio zagarantovan.
Šetajući selom i platoom planine Bokšanice, zajednički razmišljamo o životu nekada i sada, o selu, o ljudima i onim koji nisu ljudi jer je njihovom zaslugom selo pusto i nenaseljeno. 
Naš mozak je racionalan i ne mari za tuđe osjećaje, a povezuje se s osudama i ljutnjom, dok  je srce svojevrsna intuicija koja nam govori što je dobro za nas, a što nije. Naša razmišljanja se u potpunosti podudaraju i mislimo isto kao jedan.
Ovdje je lako odlučiti što slušati iako glavi ili srcu nikad nije bio lak zadatak. Naš mozak najprije sagleda situaciju iz svih uglova prije nego li odluči, dok je srce zapravo intuicija koja govori što je dobro, a što ne, šta se to dogodilo da od lijepog života i lijepog sela napravimo pustinju i sami sebi doprinesemo gorem životu jer smo ostali bez kuća i drugog bogatstva a drugi bez dobrih komšija.

Međutim, mi zaključismo da problem nastaje zbog povodljivog mozga koji emocije lako zbune pa stvari često ne završe onako kako svi žele, već onako kako to žele pojedinci. Nismo znali da na ovom prostoru ima takvih mozgova koji misle drugačije od većine svih nas. Bilo bi dobro da je zaljubljenost u ono što valja uticala na moć rasuđivanja i donošenja odluke u nečemu što nije dobro. U ovom slučaju, ostalo bi sve isto kako je i bilo. Svaka kuća bi bila na svom temelju, imanja ograđena, vodovod i elektrifikacija bili u punom kapacitetu a tokom svih godišnjih doba a posebno ljeti bilo živo i veselo uz muziku na svim djelovima godomiljsko-boričkog platoa. I na kraju zaključismo da oni koji slijede srce suosjećajniji su i lakše opraštaju, a oni koji slijede razum skloniji su osuđivanju i ljutnji zato što mozak nema razumijevanja za tuđe probleme. Tako jedna te ista situacija može završiti posve različito. To zavisi koga slušamo-slušate. Ovo se dogodilo Gornjem Godomilju.
Na izlasku iz sela,  prolazimo kraj lokve na dnu „Jatara“ koja je služila za napajanje stoke, a sada u njoj caruju punoglavci, među kojima smo primijetili i jednog budućeg vodenjaka. Nasmijasmo se u isto vrijeme i ja prvi ispriča zašto sam se nasmijao. Moj smjeh je sjećanje na dane djetinjstva kada sam ne svojom voljom upadao u lokvu skijajući se i sankajući. Ponovo se nasmijasmo i potvrdismo da smo isto mislili i u isto vrijeme. U produžetku izgrađena česma sa koritom odakle je nekada stanovništvo ovog sela koristilo vodu za piće do izgradnje vodovoda. Voda je i dalje korištena za ove namjene i napajanje stoke. Po izgledu, česma je zapuštena kao selo a na zidu česme zatekosmo mlađeg muškarca koji je kao turista došao u selo i smjestio se u jednu od tri izgrađene kuće. Sa njim je i pas koji nije opasan za ljude a drugi pas koji je vezan uz kuću je garancija suprostavljanja svakom pokušaju ulaska u ograđenu avliju. Mi smo odlučili otići na vrh brda Ilijak gdje je nadmorska visina 1152 metra. Sa ovog brda smo snimili prostor godomiljsko-boričkog platoa. Na ovom prostoru vidljiva je obrada zemljišta i prostor daje sasvim drugu sliku, sliku života, rada, reda i discipline u odnosu na selo Godomilje. Sve je jasno pa i brdo Ilijak je odvojio ovaj prostor od sela.
Prolaskom od sela na brdo Ilijak i Zečicu, selo Kutezero, mjesto Dobro polje, plato Bokšanicu i mjesto Brdo iznad sela Godomilja, sve smo što je interesantno zabilježili smo i fotografisali. Odmah ispod Ilijaka primjetili smo veliki klijen, izmjerili ga i utvrdili da je prečnika 60 cm. Ovo je najveći klijen na ovom području. Malo dalje od klijena, primjetili smo divlje orhideje koje krase ovaj dio prostora a na smrčama u Ilijaku interesantne i karakteristične šišarike na ovim stablima. Samonikle orhideje su ljepotice ovog sela kao ovaj trozubni kaćun. Pronašli smo kiselicu, ubrali je i jeli jer smo to kao djeca brali idući u školu. Veoma je ukusna i sa željom smo je koristili kao nekada. Žaru smo brali u najlonsku kesu i pravili uljevak koji je jako zdrav i ukusan. Maslačak, iglice od bijelog bora i bokvice, brali smo radi pravljenja sirupa. Sirup od ovog ljekovitog bilja i iglica bora je veoma zdrav. Mnogi to nazivaju medom od maslačka, iglica bora i bokcice. Međutim, ispravan naziv je sirup. Za pravljenje sirupa, potrebne namirnice za recept smo donijeli iz Sarajeva. Napravili smo po 2 kilograma sirupa od maslačka, iglica bora i bokvica.
Na ovoj relaciji, pronašli smo smrčaka i reduša i od njih napravili gustu čorbicu koju smo slatko pojeli i komentarisali gdje smo ove gljive pronalazili dok smo boravili u ovom selu. Ove gljive se mogu praviti i sa jajima ali to nismo činili jer je ovo jelo mnogo ukusnije i zdravije. Još nekoliko cvjetova koje smo vidjeli putem: livadna kadulja, kaćunica, jajoliki čopotac, lastavina i medenika.
Nakon završetka putovanja oko sela, smjestili smo se na ranč u jednu od izgrađenih kuća Gornjeg Godomilja. Naložili smo vatru radi relizacije recepta koje smo odlučili realizovati dok ovdje boravimo. Do odlaska iz sela, sve planirano smo realizovali hraneći se zdravom hranom i proizvodnjom sirupa. 

06. 05. 2017.

Godomiljsko-borički plato



Godomiljsko-borički plato
Prirodnogeografski prikaz
 autor: Mirsad Durmišević
   *Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst
Geografski položaj

U sjeveroistočnom dijelu rogatičke opštine, poput nekog predjela iz priče, nalazi se godomiljsko-borički plato. Smješten je usred lijepe zelene oaze šuma, hladnih izvora, cvijetnih livada i bujnih pašnjaka koji ljeti daju dobrodošao predah od vreline, a zimi beskrajni užitak u miru i tišini oštrih i hladnih zima. Čar ove površi je što je u isto vrijeme i divlja i pitoma i lijepa. Priroda je ovdje zadržala svoju izvornu ljepotu koje se ne možete nagledati i kad je god gledate, nije bitno koje je godišnje doba, uvijek je magično, privlačno, novo u igri boja i sjenki. Ovo je džennet za oko, dušu, za srce.


U regionalno-geografskom smislu ovaj prostor pripada makroregiji Srednje Bosne i Gornjopodrinskoj mezoregiji. Administrativno pripada mjesnoj zajednici Borike, opštini Rogatica, koja danas pripada entitetu Republika Srpska. Sa opštinskim centrom je povezan magistralnim asfaltnim putem u dužini 20 kilometara.  Po svom geografskom položaju godomiljsko-borički plato se nalazi na raskršću puteva između Rogatice, Višegrada (35 km) i Han Pijeska (40 km). Dolazak u ovo područje mogućje iz pravca Rogatice putem preko prevoja Lijeska; iz pravca Višegrada preko planine Sjemeć i putnom komunikacijom Han Pijesak-Žepa preko Devetaka ili Bokšanice.
Godomiljsko-borički plato se prostire na nadmorskoj visini između 950-1100 metara nadmorske visine. Smještena je među planinama nadmorske visine preko 1.200 m.: Devetakom (1424m) sa zapadne strane, a kao nastavak Devetaka, dinarskim pravcem pružanja, nastavlja se Bokšanica sa najvišim vrhom Klanac (1281m). Jugozapadno od Bokšanice paralelno se pružaju planine Mednik (1229 m), Tmor (1350m) sa južne strane, Sjemeć (1496m) sa jugoistočne i kanjonom rijeke Drine na istoku.


Reljef

Neotektonski procesi, heterogeni litološki sastav, morfološke karakteristike, geografski položaj područja i djelovanje spoljnih egzogenomorfoloških sila su uticali na izraženu polimorfnost i naglašen geodiverzitet reljefa spomenutog područja.
Reljef je konfiguracijski blago nagnut u smjeru sjeverozapad - jugoistok, odnosno blago se spušta od istočnih padina Devetaka, prema dolini Drine. Najniži hipsometrijski položaj reljefno izražava kanjonsko-klisurasta dolina Drine (dubina i preko 700 metara) u Starom Brodu sa 300 metara nadmorske visine.  Viši položaji, između 950-1100 metara čine godomiljsko-borička planinska zaravan (visoravan) oblikovana u kršu. Najvisočije dijelove prostora predstavljaju sredogorski masivi: Devetaka, Bokšanice i Sjemeća, na čijim padinama su grupisana naselja.
Krški reljef je prostorno najzastupljeniji. Morfološki je izražen egzokrškim i endokrškim oblicima. U egzokrške oblike spadaju: kamenice, škrape, uvale i zaravni u kršu. Pomenute kraške oblike nalazimo u širokom visinskom rasponu od fluviokrškog riječnog korita Drine, preko zatalasane godomiljsko-boričke zaravni nastale i razvijene u kršu, do sredogorskih masiva (visina do 1.500 m n/v). Reljefni tip pokrivenog “zelenog” krša je morfogenetsko obilježje ovog područja kao i šumovitih planina.  Pokriveni krš nastaje kada se preko krškoga reljefa staloži naplavljeni materijal koji štiti kršku podlogu od izravne površinske erozije i denudacije. Prekriven je karbonatnim zemljištima na kojima egzistira niska travna vegetacija ili visoke mješovite šume. Endokrška reljefna udubljenja pećina, potkapina i jama česta su na ovom prostoru, posebno na Sjemeću.
Na padinskim stranama  Bokšanice i Sjemeća, prema kanjonu Drine vrlo su intenzivni fluvio-denudacioni procesi spiranja, oburvavanja i jaružanja kojima se nevezani stijenski materijal i tlo prenosi u niže hipsometrijske nivoe. Pored ovih, kao vrlo važan geomorfološki agens, javlja se i fizičko (temperaturno i mrazno) razaranje stijena. Pri tome, najčešći način transporta materijala jesu točila, koja, u podnožju padina, često završavaju siparima.
Područje Godomiljsko-boričkog platoa čine tereni neogenskog basena između Borika, Godomilja, Babljaka i planine Bokšanice na sjeveru, zatim Šetića sa Mednikom i Osovom, kao Rujnika i Gradine na jugu. Velikim djelom ovo područje je izgrađeno od trijaskih slojeva, zatim od jurskih, neogenskih i kvartarnih. Njegova tektonska građa se odlikuje brojnim rasjedima, među kojima ima i nekih veoma važnih. Kao i nabornim oblicima koji po obimu zahvataju manje prostore na terenu.


Stratigrafija

Godomiljsko-borički plato velikim dijelom se sastoji od sedimenata trijasa koji, sudeći po profilu iznad korita Drine, čine značajan kompleks slojeva, debeo možda i više stotina metara.
Srednji i gornji trijas (T2,3) zahvata veoma veliki prostor na sjeveru, istoku i jugoistoku i to u oblasti Devetaka, Tisovog brda, Dobrotuša i Bokšanice; na istoku u oblasti Starogorskih stijena i Medne Luke te na jugoistoku planine Sjemeć i Tmor. Ove naslage predstavljene su masivnim sprudnim krečnjacima i rjeđe slojevito-bankovitim krečnjacima. Srednji trijas (T21) - anizijski slojevi su zastupljeni krečnjacima i dolomitima i mjestimično su faunistički utvrđeni kao, na primjer, između Tatinice i Starog Broda, oko sela Borika gdje su u sivim, nešto kristaličnim krečnjacima nađeni  fosili; Glomospirella ef. Facilis, Coprolites salevensis Parejas, Diplopora i dr. Srednji trijas (T22) - ladinske slojeve takođe čine krečnjaci i dolomiti, obično uslojeni u banke i sa dosta rožnjaca. Mjestimično su ovi slojevi sastavljeni od raznobojnih radiolarija, sa više ili manje krečnjaka, kada ih na terenu lahko raspoznajemo bez fosila. Kod naselja Godomilje, u usjeku kolskog puta koji preko Bokšanice vodi prema Žepi, u sivim krečnjacima nađeno je mnoštvo otisaka fosila Daonella, čime su ladinski slojevi na ovom terenu i paleontološki i dokazani. Gornji trijas (T3) je zastupljen značajnom serijom krečnjačkih i dolomitskih slojeva, debelim nekoliko stotina metara. Veći dio planine Bokšanice izgrađen je od krečnjačko-dolomitskih naslaga gornjeg trijasa, kao i tereni Rujnika, Mednika i Tmora  na jugu od Godomilja. Gornjotrijaski slojevi takođe su utvrđeni između Šetića i Babljaka, odnosno oko Banovine  i Borova sa Jezerom. Skoro svuda na pomenutim terenima mogu da se nađu otisci krupnih megalodona, a nešto južnije od Tmora (1342.m) oko Pešurića u bankovitim krečnjacima nađeni su fosili Vidalina carinata Leischner, Glomospira, Solenopora itd.
Slično trijasu, na području Godomiljsko-boričkog platoa je zastupljena i jura (J) sa gotovo svim svojim djelovima, mada su njeni elementi mnogo manje zastupljeni na terenu. Donja jura (J1) - lijas ima ograničeno rasprostranjenje u okolini sela Jasenica, na sjeverozapadnom dijelu, te na manjem prostoru kod sela Štavanj. Ove naslage čine slojeviti, bankoviti i laporoviti krečnjaci. Slojevi donje i srednje jure (J1,2) razvijene su facije crvenih amonitskih krečnjaka koji su takođe nađeni kroz Žepu, oko Han Pijeska i dalje na zapad prema Olovu. Na istraženom području lijasko-dogerski slojevi (J1,2)za sada su samo utvrđeni u jednom lokalitetu, i to kod sela Mrkonjića debeli su oko 20 metara a najviše prelaze u slojeve dijabaz-rožnjačke formacije. Pored manjih amonitskih otisaka, u njima su nađeni mikrofosili Vidalina, Involutina itd. Dogeru-malmu (M2,3) pripadaju slojevi dijabaz-rožnjačke formacije. Oni se razvijaju u dva veća pojasa od kojih se prvi nalazi duž doline Drine i Žepe na istoku, a drugi između Tmora i Mrkonjića na jugozapadnom dijelu područja. Tvorevine dijabaz-rožnjačke formacije Žepe, Štitareva kao i Blaca na desnoj strani Drine samo su dio njene veoma duge zone koja se na sjeverozapad daleko proteže prema Han Pijesku i Kladnju, a na jugoistok preko Višegrada prema Rudom i dolini Lima. Ove naslage predstavljene su pješčarima, glincima, rožnacima, konglomeratima, brečama i dijabazima. Drugi pojas koji čine tvorevine dijabaz-rožnjačke formacije, a koji zahvata terene Brankovića, Lijeske, zatim Mrkonjića i Šetića, u stvari predstavlja krajnji jugoistočni dio sinklinale Sokolovića (ispunjena je slojevima jure i krede) koja se na sjeverozapad proteže između planine Devetaka i Kopita. Pored sedimenata koji su tipični za dijabaz-rožnjačku formaciju u ovim krajevima (laporci, pješčari itd.), u dolini Drine nalaze se i veća masa peridotita i serpentinita, naročito oko sela Zagrađe i Rijeke. U prostoru Brankovića i Mrkonjića nisu utvrđene značajnije pojave ultramafita i dijabaz-rožnjačku formaciju uglavnom čine klastici.
Najmlađi sedimenti, utvrđeni na širem području Godomilja, pripadaju neogenu, miocenskoj epohi (M). Na području koje je obuhvaćeno istraživanjima, slojevi neogena veoma su rasprostranjeni jer od njih su izgrađeni tereni od Stare Gore i Blažujevića na jugoistoku, pa preko Živaljevića, Sjeverskog i Godomilja sve do Babljaka na sjeverozapadu. U stvari, to je nešto veći neogeni bazen koji je vjerovatno bio u vezi sa onim u Osovu, a preko kojeg je možda komunicirao (Zakomo) i sa rogatičkim neogenim basenom. U odnosu na podinu, slojevi neogena leže transgresivno, kako na trijaskim krečnjacima i dolomitima, tako i naslagama dijabaz-rožnjačke formacije. U litološkom smislu neogen kod Godomilja čine dobro uslojeni sivožuti laporci, gline, zatim pjeskovi, trošni pješčari, slabo vezani kvarcni konglomerati, laporoviti krečnjaci (1M2,3)  i 2M2,3) itd. Njihova debljina je možda oko 100 metara, i to u srednjim djelovima basena, dok je na rubovima znatno manja. Neogeni slojevi su mjestimično veoma bogati fosilima, te je B.Stojčić iz laporovitih krečnjaka odredila slijedeće oblike; Melanopsis sinjana Brus., Fossarulus tricarinatus Brus., Planorbis geminus Brus., Helix sp., i dr. Navedeni fosili ukazuju da slatkovodni neogeni slojevi kod Godomilja pripadaju srednjem dijelu miocena, što se slaže sa geološkom starošću slojeva iz rogatičkog basena.
Kvartarne naslage na području Godomoljsko-boričkog platoa  zauzimaju područja oko potoka Rijeka, od sela Babljak, Godomilje, Mrkonjići, Borike. Takođe se pojavljuju u okolini sela Stara Gora, na istoku ovog područja. Ove naslage se javljaju u vidu proluvijalnog zastora (pr), mjestimično aluvijalnih (al) i  organogeno-barskih sedimenata (b).

Tektonika

U geotektonskom pogledu Godomiljsko-borički plato pripada zoni unutrašnjih Dinarida, odnosno u centralnoj ofiolitskoj zoni Istočne Bosne. Mada na području platoa postoje i naborni tektonski, ipak ovdje preovladava rasjedna tektonika koja se odlikuje velikim brojem rasjeda, među kojima ih ima i značajnih. Kako stratigrafski, tako i tektonski ovaj dio istočne Bosne ulazi u opšti tektonski sklop oblasti mezozoika, smještene između paleozojskih prostora Vlasenice na sjeveru i Prače na jugu.
Sjeverozapadno od područja Godomilja nalazi se jasno izražen nabor planine Devetak čije je jugozapadno krilo poremećeno tako da je moguće da se radi o polegloj, eventualno raskinutoj bori. Nabor Devetaka, sastavljen od trijaskih krečnjaka i dolomite, produžuje se prema jugoistoku i tako zalazi u područje Godomilja. U ovom području taj nabor je mnoštvom rasjeda deformisan i preinačen, tako da je stvoren neogenski basen Godomilja čiji jedan dio odgovara i sinklinalnoj zoni Sokolovića. Sjeverno od Babljaka i Godomilja nalaze se tereni planine Bokšanice, velikim dijelom izgrađene od dolomita i krečnjaka noričkog kata. U stvari, trijaski tereni Bokšanice predstavljaju produžetak sjevernog krila nabora Devetaka, ali i ono je sa nekoliko rasjeda razbijeno u blokove i tako izgubilo prvobitno tektonsko obilježje. Kao što se vidi, oblici primarne naborne tektonike bili su kasnije podvrgnuti veoma intenzivnom rasjedanju, a tim i njihovom morfološkom preinačavanju, što je u ovoj oblasti karakteristično, bar u oblasti Godomilja.


Geološki profil A - A (Mednik - Zlatarica)
  • M 2 - laporci, glinci, pjesci
  • J2,3 - dijabaz-rožnjačke formacije
  • T2,3 - krečnjci, dolomiti
U području neogenskog basena Godomilja, kao i južno odavde prema Rogatici, utvrđeno je nekoliko važnih rasjeda koji su uostalom i doveli do stvaranja potolina u kojima su se taložili slojevi neogena. Dugi rasjed koji sa sjevera oivičava trijasku masu planine Devetaka, preko Mislova i Budete zalazi u područje kod sela Babljaka. Ovaj rasjed na izvjestan način razdvaja trijasku zonu Bokšanice od Devetaka, a od Babljaka preko Godomilja, Sjeverskog, Stare Gore dopire na jugoistok do strmih litica lijeve obale Drine. Između Babljaka i Stare Gore duž ovog rasjeda došlo je do spuštanja sedimentnih masa po njegovom južnom krilu, te je tako nastao sjeverni rub neogenog (tercijarnog) basena. Od ovog rasjeda se kod Godomilja odvaja manji rasjed koji se pruža na istok prema Lugonji i Žiginom bunaru. Između Ilijaka (1152.m) i sela Milotići izdiže se unutar neogenog basena uski pojas  veoma poremećenih srednjetrijaskih slojeva koji je sa južne strane ograničen rasjedom Godomilje - Kutuzero, a sa sjeverne pomenutim rasjedom kroz Žigin bunar i Lugonje.
Upadljiva(upadljive) dislokacije oivičavaju neogenski  basen sa njegove zapadne i južne strane gdje je utvrđena čitava mreža većih i manjih rasjeda. Među njima je važna rasjedna zona koja se od Babljaka na sjeveru preko Jezera, Mrkonjića, Lijeske i Brankovića proteže na jug prema Pešurićima i Hadrovićima. Ova rasjedna zona ima pravac pružanja skoro sjever-jug i presijeca strukture dinarskog smjera koje sa sjeverozapada zalaze u ovo područje. Južno od Mrkonjića nastaju dva rasjeda koji razdvajaju Rujnik (1223.m) i Mednik (1230. m) izgrađene od megalodonskih krečnjaka gornjeg trijasa, dok se u potolini između njih, prema Brankovićima i Ravnim njivama, sačuvani slojevi dijabaz-rožnjačke formacije. Iznad Ravnih njiva visoko se izdiže masiv Tmora (1342. m), izgrađen od trijaskih krečnjaka i dolomita koji sa sjeverne i južne strane oivičen rasjedima približno dinarskog pravca pružanja. Sjeveroistočno od Ravnih njiva nalazi se područje sela Gornje i Donje Osovo, izgrađeno od uskog pojasa neogenih sedimenata. Ovi sedimenti su taloženi u manjem rovu nastalom spuštanjem trijaskih slojeva između grebena Mednika na sjeveru i Koštice na jugu. Korito Osova je, dakle, omeđeno sa dva uporedna rasjeda, čiji je pravac pružanja gotovo istok-zapad.
Na južnom obodu neogenskog basena Godomilja takođe postoji sistem rasjeda, uglavnom dinarskog smjera i ešalonihrano postavljenih. Ovdje se zapaža rasjed sjeveroistočno od Rujnika, kroz zaseok Oprašiće, zatim rasjed na liniji Mandre-Bare u Obadima i drugi manji. Rasjedom kroz Obade, vjerovatno je predodređen postanak duboke doline, odnosno kanjona Suhi do, otvorenog na istoku prema Drini.
Sve navedene rasjedne zone imaju manje-više lokalan značaj jer denivelacije stvorene njima nemaju veće vrijednosti od 200-300 metara. Ipak, na Godimiljsko-boričkoj i Sjemečkoj visoravni može se zapaziti jedna dislokaciona zona, ne tako značajna po efektu rasjedanja, koliko po svojoj dužini. To je dislokacija koja se proteže na liniji Đimrije (Sjeverno od Devetaka)-Babljak-Mrkonjići-Lijeska-Pešurići-Hadrovići i eventualno Međeđa na Drini. Skoro uporedo sa njom, istočno od istraženog prostora utvrđena je veoma važna dislokaciona zona koja od Slapa na ušću Žepe u Drinu do sela Miloševića prati korito Drine. Ova dislokacija se na sjeverozapad preko Žepe i Rijeke  proteže do Han Pijeska, a na jugoistoku od Miloševića  može da se prati Gornje Lijeske i Kočarina do Orahovca gdje ponovo izlazi na Drinu. Između Miloševića i Slapa korito Drine leži na oko 280 metara nadmorske visine, dok se litice, izgrađene od trijaskih krečnjaka i dolomite, prema Godomilju uzdižu i do  1237 metara (Teferič iznad Starogorskih stijena). Tereni koji čine istočno krilo rasjedne zone, izgrađeni su od debelih naslaga dijabaz-rožnjačke formacije i krede, duboko su spušteni, tako da u ovom dijelu i dislokacije  rasjedni skok iznosi 1000 metara. Po svemu sudeći, ovo je najvažnija dislokaciona zona ovog dijela istočne Bosne jer, pored znatnih dinevilacija terena, ona i prostorno dejstvuje na širokom području. 

Hidrogrfske karakteristike

Područje godomiljsko-boričkog platoa odlikuje se složenim hidrografskim karakteristikama, što je rezultat klimatsko-meteoroloških faktora, geološke građe terena, raščlanjenosti reljefa, pošumljenosti terena itd. Ovaj planinski prostor pripada umjereno vlažnim oblastima, ali je ipak siromašan površinskim vodenim tokovima. Pretežno krečnjačka podloga sa gustom mrežom podzemnih pukotina glavni je razlog nedostatka površinskih tokova. Površinska hidrografska mreža dezorganizovana je sistemima ponora i prenešena duboko u krško podzemlje. Za hidrogeološke odnose ovog područja od presudnog uticaja su neotektonski  radijalni  pokreti koji su uvjetovali  stvaranje zasebnih blokova karbonatnih naslaga masiva Devetaka, Bokšanice i Sjemeća sa odvojenim akumulacijama podzemnih voda.  Vulkanogevo-sedimentne formacije kao kompleks predstavljaju krovinsku i bočnu barijeru podzemnim vodama formiranim u srednje i gornje trijaskim slojevima. Položaj stijena vulkanogeno-sedimentne formacije imao je uz rasjedanja odlučujući uticaj na pravce karstifikacije i glavnu zonu dreniranja podzemnih voda koja je usmjerena prema  kanjonu Drine.  Pošto je podzemno oticanje upravljeno prema Drini moglo bi se zaključiti da godomiljsko-borički plato predstavlja samostalan hidrološki podzemni sistem. Manje mase neogenih laporaca, krečnjaka i brečastih laporovitih krečnjaka u području Godomilja i Sjeverskog predstavljaju hidrološki kompleks iz kojeg izbijaju izvori Ozan, Bolozan, Udaša, te Džomba na kontaktu sa vulkanogeno-sedimentnom formacijom. Voda koja se prikuplja iz tih izvora potokom Rijeka, i izvora sa područja  Živaljevića, Borika, Brankovića ponire kod sela Oprašića i vjerovatno se javlja na vrelu u Starom Brodu (Qmin 300  l/s)  koje  je  izgradnjom akumulacija Bajina Bašta potopljeno. Na područje koje je intenzivno karstificirano osim  potoka Rijeka, na istočnom dijelu platoa javljaju se kraći povremeni vodeni tokovi; Dobre vode, Starogorski potok i Suhodolski potok koji se završavaju uglavnom sa ponorima, te voda skoro isključivo teče podzemnim putem ka rijeci Drini. Pri visokim vodama, uslijed dotoka golemih količina vode i zapunjavanja nanosom, ponori se nerijetko začepe pa se na površini formiraju manje akumulacije.
Najveći dio sela i zaseoke(zaseoka) godomiljsko-boričkog platoa  se vodom snadbijeva od 1984.godine sa izvorišta Dobra voda u Rađevićima preko osаm kilometаrа dugim magistralnim vodovodom iz glavnog rezervoara na Zečici sjeverno od Živaljevića. Vodom iz ovog vodovoda se snadbijeva oko 320 domaćinstava. U toku je projekаt zа pojаčаnje vodovodnog sistemа vodom iz izvora „Džombe“ do rezervoаrа „Zečicа“. Izvor „Džombа“ nudi minimаlnih 30 litаrа vode u sekundi kojа bi se sа nаdmorske visine od 983 metrа, nа kojoj je Džombа, „bаcаlа“ u rezervoаr nа Zečici nа visinu od 1153 metrа. Dužina vodovodne mreže iznosi preko 200 km i predstavlja najdužu vodovodnu mrežu u ruralnom području Republike Srpske. No, i pored navedenog vodosnabdijevanje u nekim selima vrši se putem lokalnih vodovoda, bunara i javnih česmi. U bezvodnim područjima izgrađena su pojilišta, uglavnom lokve, čime je najvećim dijelom obezbjeđena pitka voda za potrebe divljaći.

Prikaz GVT(Grupa vodnih tijela) „Romanija - Devetak” na hidrogeološkoj karti BIH (prema originalima OGK 1:100.000)
Udaša
Bolozan
Klima

Godomiljsko-borički plato se nalazi u južnom dijelu sjevernog umjerenog toplotnog pojasa, što je jedan od najvažnijih faktora koji utiču na klimu ovog prostora. Pored geografskog položaja na klimu utiču i drugi faktori kao što su reljefni sklop, čiji uticaj se prije svega manifestuje preko nadmorske visine, zatim blizina atmosferskih cirkulacionih centara, pokrivenost terena biljnim zajednicama, itd. Tokom godine preko ovih prostora smjenjuju se tople zračne mase sa juga i hladne sa sjevera. Uticaji Sredozemlja i Atlantika su karakteristični za ljetni period, a Eurosibirske zračne mase za hladniji dio godine.
Klimatske karakteristike ovog prostora su određene na osnovu raspoloživih metereoloških podataka Federalnog hidrometereološkog zavoda u Sarajevu za Metereološku stanicu Borike, period od 1964-1989.godina. To su: srednje temperature zraka(°C), apsolutne maksimalne temperature zraka(°C), apsolutne minimalne temperature zraka(°C), srednje sume padavina(l/m2), maksimalna visina sniježnog pokrivača (cm) i srednja oblačnost (0-10). U programu rada Metereološke stanice Borike nije bilo mjerenja zračnog pritiska, vlažnosti,  insolacije i vjetra. Zbog tih nedostataka je bilo teško je dati pravu sliku klimatskih karakteristika ovoga kraja. Na osnovu višegodišnjih osmatranja i mjerenja na  metereološkoj stanici Sokolac, koja ima slične fizičkogeografske karakteristike, korišćenjem metoda redukcije i interpolacije, može se približno odrediti većina klimatskih elemenata koji nisu mjereni na metereološkoj stanici Borike.


Temperatura
Na osnovu meteoroloških posmatranja, najniže temperature su u januaru. Ljetni temperaturni maksimum je u julu. Srednja godišnja temperatura(G) između 1964. i 1989. godine je 6,4°C. Najniže mjesečne temperature vazduha su u januaru i iznose -3,9oC, a najviše u julu i iznose 15,6oC. Temperature u godomiljsko-boričkom području po godišnjim dobima za period 1964 – 1989.godine bile su sljedeće: zima ima prosječnu godišnju temperaturu -2,5oC, proljeće 6,3oC, ljeto 14,9oC i jesen 6,9oC. To pokazuje da godomiljsko-boričko područje ima topliju jesen od proljeća. Maksimalne temperature dostižu 34°C, minimalne -28,6°C


  Mjesec
J
    F
   M
A
   M
J
    J
A
S
O
N
D
   G
    tºC
  -3,9
  -2,0
   1,7
   6,0
  11,1
  13,9
  15,6
  15,1
  11,7
  7,0
  1,9
  -1,7
  6,4
Srednja mjesečna temperatura (oC) vazduha MS Borike za period  1964 - 1989.godine.




Vlažnost vazduha (%)
Stepen zasićenosti vazduha vodenom parom, tj. relativna vlažnost, je važan klimatski faktor. Za period od 1951-19851.godine srednja godišnja vrijednost relativne vlažnosti iznosi 80%. Najveće vrijednosti vazduha su u zimskim mjesecima, a najmanje u toku ljeta. U ljetnim mjesecima vazduh je dosta suh, što je povoljno za biljni i životinjski svijet. Takođe, vazduh je suh i u septembru, što je povoljno za sazrijevanje plodova koji dospijevaju u jesenjim mjesecima.
Oblačnost (0-10)
Srednja godišnja oblačnost (G)  iznosi 5,4, najveća oblačnost je u decembru (6.8), a najmanja u julu i avgustu (4,0). Najveći broj tmurnih dana je u zimskom periodu kada su i najniže temperature. Oblačnost ublažava dnevna kolebanja temperature i vazduha i zemljišta sprečavajući insolaciju i zemljinu radijaciju.
 
Mjesec
J
F
M
A
M
J
J
A
S
O
N
D
    G
(0-10)
 6,5
  6,6
 5,9
 5,6
 5,2
  5,0
 4,0
 4,0
  4,4
  5,1
 6,1
 6,8
  5,4
Srednja mjesečna oblačnost MS Borike za period  1964 - 1989.godine


Osunčavanje (Insolacija)
Osunčavanje zavisi od ugla pod kojim padaju sunčevi zraci što je u vezi sa godišnjim dobom. Insolacija utiče na temperaturu zemljišta i vazduha, zatim na vegetaciju, a posebno na zdravstveno i psihološko stanje ljudi. Srednji godišnji broj časova insolacije (1964-1985) iznosi 142.1. Najveći broj osunčanih časova ima jul (245.8), dok je namanja vrijednost sunčevog sjaja u decembru (50.1). Interesantno je da ljeto sa najvećom insolacijom i najmanjom oblačnošću ima i najveću prosječnu količinu padavina (231mm) od svih godišnjih doba.
Padavine
Prosječna visina godišnjih padavina(G)  iznosi 911,8 mm. Najviše padavina izluči se tokom maja (95,6), juna (99,2) i jula (85,3), dakle, onda kada je biljnom svijetu vlaga najpotrebnija. Najobilnije padavine izlučuje se prilikom prodora vlažnih masa sa sjeverozapada, koje se sa rashlađenim kontinentalnim masama izlučuju u obliku snijega. Nisu zanemarljive ni padavine sa juga koje u proljetnim i jesenjim danima donose obilnu kišu. Najviše sniježnih padavina ima u januaru (11.6 dana), a najmanje u maju (0.7 dana).



Mjesec
J
F
M
A
M
J
J
A
S
O
N
D
G
R(mm)
64,3
57,5
61,1
70,8
95,6
99,2
85,3
79,2
76,7
72,3
82,3
67,5
911,8
Srednja mjesečna koliĉina padavina MS Borike za period  1964 - 1989.godine




Mjesec
J
F
M
A
M
J
J
A
S
O
N
D
cm
75
75
49
33
6
0
0
0
0
19
42
58
Maksimalne visine snježnog pokrivača MS Borike za period  1964 - 1989.godine



Vjetrovi
Na ovom području najčešći vjetar je sjeverni (N) kada je najveća vrijednost čestine vjetrova (161), dok se najmanje javlja zapadni (19). Interesantno za ovu teritoriju opštine je veliki broj tzv. calmi (C), tišina (507). Srednja jačina vjetra za period 1951-1985.godine iznosi 2.6 dana Boforove skale (0-12). Međutim, u toku godine pušu i jaki vjetrovi, prosječno 24.9 dana preko 6 jedinica Boforove skale.
Svi navedeni klimatski faktori pokazuju da ovaj prostor u azonalnom smislu pripada planinskoj klimi. Dinarski planinski sistem je na granici sukobljavanja sjevernog umjerenog i sjevernog suptropskog pojasa. Tokom godine preko ovih prostora smjenjuju se sibirska anticiklonska strujanja sa mediteranskim ciklonalnim strujanjima. Sjemeć, Tmor i Mednik čini prirodnu barijeru južnih uticaja, Bokšanica i Devetak uticaja sa sjevera i zapada, dok je jedino istočna strana otvorena uticajima iz doline Drine. Klima ima presudan uticaj na aktivnosti stanovništva. Vegetacioni period počinje negdje oko kraja aprila, a završava se krajem septembra. Interesantno je da Godomiljsko-borički plato, kao i Han Pijesak i Igman, spadaju u najbogatija mjesta ozonom u BiH

Pedogeografske karakteristike (Tlo

 

Prirodno-geografski faktori imaju  najveći uticaj na formiranje tala kao što su geološki sastav, reljef, klima, vode i vegetacijski pokrov. U pogledu karakteristika zemljišta, na području opštine je primjetana je značajana varijabilnost koja je posljedica različitih pedogenetskih faktora.
Litosol, kalkomelanosol i mozaik litosol-kalkomelanosol na krečnjacima i dolomitu imaju ograničeno rasprostranjenje na padinama planina Bokšanica i  Sjemeć okrenutim prema kanjonu Drine. Razvijena su na kompaktnim stijenama, sastoje se pretežno od rastrošenih čestica većih od 2 mm i ne prelaze dubinu veću od 20 cm. Litosoli su nepovoljni za poljoprivredni razvoj, ali se u maloj mjeri koriste za pošumljavanje. Na padinama Starogorskh stijena karakteristična je rastresita podloga od sipara.
Kalkokambiosol i mozaik kalkomelanosol-kalkokambiosol na krečnjaku ima  najveće rasprostranjenje na  ovom području, od obodnih dijelova godomiljsko-boričkog platoa i padina Bokšanice, Mendika, Rujnika i Sjemeća. Crne su boje i praškaste strukture pod travnjačkom vegetacijom. Ova tla spadaju u skupinu razvijenih koja se nalaze na krečnjačkoj i dolomitnoj podlozi i smeđe su boje. Iako ova tla leže na krečnjacima, ono je bezkarbonatno i slabo kiselo.
Mozaici kalkomelanosol-luvisol, kalkokambiosol-luvisol, kalkomelanosol-kalkokambiosol-luvisol i kompleks rendzina-kalkokambiosol-luvisol na krečnjaku i dolomitu. Ova tla imaju ograničeno rasprostranjenje u prostoru sa rastrošenim krečnjačko-dolomitnim naslagama na zapadu u prostoru  Bokšanice i Devetaka.
Rendzine je šumsko zemljište koje ima prostranstvo između planina Mednika i Bokšanice. Leži na rastrošenim krečnjačko-dolomitnim naslagama gdje humusni sloj ima debljinu do 40 cm i postepeno prelazi u stjenovitu podlogu. Zbog plitkosti i velike skeletoidnosti ova tla su predodređena za šumsku proizvodnju. Ova tla se mogu koristiti za povrtlarsku proizvodnju.

 

1.Litosol, kalkomelanosol i mozaik litosol-kalkomelanosol na krečnjaku i dolomitu
2 Kalkokambiosol i mozaik kalkomelanosol-kalkokambiosol na krečnjaku
3 Mozaici kalkomelanosol-luvisol, kalkokambiosol-luvisol,kalkomelanosol-kalkokambiosol-luvisol i kompleks rendzina-kalkokambiosol-luvisol na krečnjaku i dolomitu
14 Rendzina
26 Distrični kambisol




Biogeografske karakteristike

Fizičko-geografski položaj, reljef, geološki sastav, klimatsko-hidrološke karakteristike i pedološki sastav uslovili su biogeografske odlike ovog područja. Antropogeni faktor imao je velikog utjecaja na vegetaciju osobito u poljoprivredno pogodnim predjelima.
Šume medunca i crnog graba (Quercetum-ostryetum carpinifolise), šume crnog graba  (orno.ostrietum), šume kitnjaka i cera (Qercetum petrae-ceriris), šume sladuna i cera (Quercentum contertae-cerris) i termofilne šume bukve (Seslerio fagetum, ostryo fagetum, aceri obtusati.fagetum) nemaju veliko rasprostranjenje. Zastupljene su pretežno na istoku, u dolini rijeke Drine.
Na visinama preko 1000 m javlja se četinarsko drveće pomiješano sa listopadnim, šume bukve i jele sa smrčom  (piceo-abieti-fagetum), dok na visinama od 1200 m do 1500 m preovladavaju četinari  (bor, smrča i jela). Takvi regioni najviše su zastupljeni na Sjemeću, Bokšanici, dijelu Devetaka, Medniku i Rujniku. Šume crnog bora (Pinetum nigrae) rasprostranjene su samo na prostoru Bokšanice. Šume jele i smrče (abieti piceetum) zauzimaju više dijelove planina Devetak, Bokšanica i Mednik od 1200 do 1500m nadmorske visine.
Floristički sastav područja je raznolik. Karakterizira ga izuzetno bogatstvo biljnih vrsta i visok procenat endemskih vrsta cvjetnica posebno na karbonatnoj podlozi. Veliki je broj jestivih, vitaminoznih i ljekovitih vrsta a naročito među makrofitskim gljivama što je bitna značajka u proizvodnji i ponudi zdrave hrane. Proplanci, planinski pašnjaci, stjenoviti dolomitno – krečnjački odsjeci ovog većim dijelom nezagrađenog i rijetko naseljenog područja obiluju raznim vrstama ljekovitog bilja. Crni šljez, lincura, smreka, kantarion, hajdučka trava, majčina dušica, nana samo su neke od njih.
Rijetke i zaštićene biljne vrste rogatičke općine  su Pančićeva omorika i  mečja lijeska. Pančićeva omorika (Picetum omorikae) na rogatičkoj općini nalazi se na području Novog Brda i na području Suhodola. Stanište omorike je od 400 do 1700 m nadmorske visine. Većinom raste na krečnjaku (rendzini), a izuzetno na serpentinu, obično sa bijelim i crnim borom i jelom a često i na strmim krečnjačkim liticama, u uskim točilima, pretežno eksponiranim sjeveru. Mečja lijeska (Corylus coluna L.)  je rijetka vrsta koja se nalazi u neposrednoj blizini naselja Gornja Lijeska (Oprašići) na nadmorskoj visini 1040 m. Broji oko 450 godova, obim stabla je 4,5m, obim krošnje 12 m, a visina 8 m.
Na području Godomiljsko-boričkog platoa zastupljena je i raznovrsna fauna. Ovaj prostor je pogodno stanište za vrste kao što su: srna (Carpelous carpelous), zec (Lepus europaeus), vuk (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), mrki medvjed (Ursus arctos), jazavac (Meles meles), vjeverica (Sciurus vulgaris), kuna (Martes martes), divlja svinja (Sus crofa), divokoza (Rupicapra rupicapra) itd.  Područje je stanište mnogih vrsta ptica, kao što su: vrana (Corvus corone), svraka (Pica pica), vrabac (Passer domesticus), djetlić (Dendrocopos minor), kreja (Garrulus glandarius), sjenica (Parus ceruleus), slavuj (Luscinia megarhynchos), sova (Strigidae), jastrijeb (Accipiter gentilis), zeba (Fringilla coelebes) i dr. Antropogeni uticaji, kao što su intenzivna eksploatacija šuma i nezakoniti lov, uticali su na drastično smanjenje broja pojedinih životinjskih vrsta.
Bujne četinarske i listopadne šume doprinijele su da ovaj prostor  postane  klimatska i vazdušna banja, jer po količini ozona, uz Han Pijesak i Igman zauzima jedno od najznačajnih mjesta u Bosni i Hercegovini.
Prostorni plan Republike Srpske do 2025 predviđa osnivanje rezervata biosfere "Drina", koji proizlazi iz UNESCO projekta "Čovjek i biosfera". Prostorno-planskom dokumentacijom opštine Rogatica, ovo područje  bi obuhvatalo veći dio planine Bokšanice gdje bi bio formiran poseban rezervat prirode.