Stećak Ozrisala Kopijevića

Ozrisal Kopijević je poznata ličnost rogatičkog kraja s početka XV. st. Njegova životna priča vrlo je zanimljiva. Kao župan vjerno je služio kneza Pavla Radinovića, zbog čega su ga protivnici klevetali, boli, sjekli i pljačkali, ali mu nisu nasilno oduzeli život. Umro je prirodnom smrću, a njegov ga je gospodar dostojno pokopao i podignuo mu nadgrobni spomenik. Stećak se nalazio u selu Varošište, blizu srednjovjekovnog grada Borča, 200 metara sjeveroistočno od lokaliteta Begovina (kod štale Ostoje Obradovića) u nekropoli od sedam sljemenika. Svi spomenici u nekropoli su dobro obrađeni, a ovaj stećak je ukrašen. Njegovi ukrasni motive su dosta originalni: friz od povijene lozice sa višelistićima, par ruku koje drže po jednu jabuku (?), dvostruku spiralu i scena lova na jelena. Spomenik ima natpis na bosančici. Natpis je napisao Radoje Milosalić, vitez kneza Pavla Radinovića. Stećak se sada nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Epitaf Ozrisala Kopijevića

вɑ ʜмє Божʜє

ɑ сє ʌєжʜ оʒρʜɴь κопʜєвʜћь жƔпɑɴь κɴєʒɑ пɑвʌɑ

сє пʜсɑ дʜѣκь мʜʌосɑʌʜћь ρɑдоє

ʜћь смρьтʜ поʜсκɑχь

ɴɑвʜдѣɴь κρɑʌєвсв[ɑ] Босɑɴсκогɑ ʜ госпоцтвɑ сρьБьсκогɑ ʒɑ могɑ гɴɑ

сʌƔжБƔ Бодошє мє

ʜ сѣκошє мє ʜ ʜстѣρɑшє

ʜ тоʜ смρьтʜ ɴє допɑдоχь

ʜ Ɣмρʜχь ɴɑ ρощство χρʜство

ʜ гɴ мє воєводɑ ωκρʜʌʜ ʜ Ɣκопɑ ʜ поБ[ʜʌ]ѣжʜ

Radič Ozrisaljić je bio bosanski trgovac i diplomata na dvoru porodice Pavlovića. Porijeklo je vodio iz Rogatice,a bio je sin Ozrisaja Kopijevića. Imao je tri brata Vukosava, Bogišu i Hvala. Bio je oženjen Stoisavom s kojom je imao sina Vlatka Popovića.

Radič je rođen početkom XV vijeka, a prvi put se u izvorima spominje 1424. godine i to kao carinik vojvode Radoslava Pavlovića u Drijevima. Iskoristivši svoje umijeće i diplomatskim aktivnostima stečena poznanstva u Dubrovniku on postaje srednje imućan trgovac. Zadužujući se kod Dubrovčana, on ponajviše u Bosnu uvozi so i tkanine, a izvozi bakar i u manjoj mjeri srebro. Sklapao je brojne trgovačke poslove, a najviše sa rođacima Brailom Tezalovićem i Brajkom Hvaovićem.

Uporedo s trgovačkom razvijala se i njegova diplomatska karijera. Gotovo četiri decenije bio je u službi porodice Pavlovića. Radio je za Radoslava i njegove sinove Ivaniša, Petra i Nikolu Pavlovića, obavljajući raznovrsne ekonomske i političke poslove. Imao je posredničku ulogu i u prodaji Pavlovićeve polovine Konavala, te je za zasluge nagrađen od Dubrovčana sa 150 perpera.

Radič je bio i pisar svoga seniora Radosava, bavio se prepisivanjem povelja. Bio je carinik u Ledenicama na kojoj dužnosti se spominje 1426. (Radiç Osrisaglich gabellotus Ledenize) Za vrijeme Konavoskog rata nalazio se u Drijevima kao carinik Pavlovića. Sredinom pete decenije XV stoljeća Radič je nosioc titule kneza, prilikom preuzimanja konavoskog dohotka za Ivaniša Pavlovića. U vremenom koje je uslijedio Radič se javlja sa titulom dvorskog kneza, što bi u suštini predstavljalo titulu upravnika dvora. U posljednjim godinama života najčešće njegove diplomatske misije su podizanje konavoskog dohotka i njegovo ulaganje na dobiti u Dubrovniku. Posljednji spomen o Radiču Ozrisaljiću datira iz 1461. godine