25. 12. 2017.

Epska pjesma “SMRT HRELЈE OD PAZARA”

Epska pjesma “SMRT HRELЈE OD PAZARA”

Ibrahim Hodžić: „Hrelja (Relja) od pazara kao junak muslimanske narodne pesme“

Narodnu pjesmu Smrt Hrelje od Pazara prvi put sam čuo od guslara Mehmeda Bajića, zvanog Đede, iz Vratara (Žepa). Od njega sam ovu pjesmu slušao nekoliko puta i privukla je moju pažnju zbog meni do tada nepoznatog sadržaja a i ljepote njene obrade uz gusle. Istu sam pjesmu čuo od jednog Prijepoljca (imena mu se ne sjećam) dok smo zajedno ležali u Državnoj bolnici u Sarajevu 1929/30. godine. On je tu pjesmu više puta pjevao ali bez gusala. Od njega sam, a kasnije i od drugih ljudi saznao da su Prijepoljci dobri narodni pjevači. Treća ličnost od koje sam tu pjesmu čuo, nešto prije 1938. godine, zvao se Hašim Agić, iz sela Stare Gore kraj Rogatice.
Sve tri verzije koje sam čuo od različitih ličnosti, sa tri dosta udaljena kraja naše zemlje, vrlo su identične, a verzije Prijepoljca i Hašima Agića potpuno su iste.
Pjesma „Smrt Hrelje od Pazara, zabilježena je u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, sveska XIX (posvećena Žepi) za godinu 1964. Pjesmu, je saopštio Ibrahim Hasanović iz Žepe, ali je ona saopštena u nešto drugačijoj varijanti od ove koju sam ja zapamtio.
Hrelja od Pazara ili Relja od Pazara, odnosno Relja Krilatnca, mitska je ličnost. On ima krila, a često se ističe da i njegov konj ima krila. U više srpskih narodnih pjesama Relja Krilatica (Relja od Pazara) opjevan je kao nenadmašan junak koji ima krila pa je neuhvatljiv i nesavladiv.
U muslimanskoj narodnoj pjesmi Relja od Pazara se bori samo protiv Arapa, kao što se Kraljević Marko borio protiv Turaka. On se ne bori protiv Turaka pa je čak očuvano predanje da je Hrelja primio islam te da su Muslimani Hrelje iz Rogatice njegovi potomci.[1]
Ibrahim Hodžić, koji nam saopštava ovu pjesmu kaže: „Mit o Hrelji od Pazara, krilatom junaku, mora da je veoma star. On je sigurno stariji od vremena dolaska Turaka na Balkan i od kosovskih junaka, jer jedino se dade tako objasniti zašto se on zadržao i očuvao u muslimanskoj narodnoj pjesmi”. U vezi sa ovim navodimo da je Novi Pazar, grad za koga se vezuje ličnost Hrelje, odnosno Relje Krilatice, osnovan 1461. godine, kada se prvi put pominje pod tim imenom i da su ga osnovali Turci. Ovaj podatak navodimo u želji da pomognemo oko vremena nastanka ove pjesme (primjedbe Redakcije).
[1] Uspomena na Relju Krilaticu, ali samo kao na srpskog narodnog junaka, očuvana je u novopazarskom kraju do današnjih dana. Po njemu se, u narodu, zove Pećina isposnica u Rasu, u kojoj je bio zatočen Nemanja i gde je 1202. godine pisano i iluminirano Vukanovo Jevanćelje, — Pećina Relje Krilatice. Jedna od glavnih ulica u Novom Pazaru (Varoš- mahala) zove se Ulica Relje Krilatice.
* Ibrahim Hodžić: „Hrelja (Relja) od pazara kao junak muslimanske narodne pesme“, Novopazarski zbornik 1979., str. 101-104.



Epska pjesma “SMRT HRELЈE OD PAZARA”



Sastale se do tri stare majke
U Prilepu gradu bijelome,
A na kuli Kraljevića Marka.
Sve tri ću ti po imenu kazat:
Jedno majka Hrelje od Pazara,
Drugo majka Muse Ćesardžije,
Treće majka Kraljevića Marka.
O čemu su eglen zaturile?
O junaštvu i o mejdanima.
Veli majka Hrelje od Pazara:
„Ja sam majka najboljeg junaka,
Krilat hoda po bijelu svijetu
Kao pčela po medenu cvijetu”.
Veli majka Muse Ćesardžije:
„Ja sam majka najboljeg junaka,
Ne boji se ni sve sedam kralja,
Sedam kralja od sedam zemalja,
I osmoga cara od Stambola.”
Veli majka Kraljevića Marka:
„Ja sam majka najboljeg junaka,
Kojeg gvožđe ni olovo neće
Bez straha se po svijetu šeće.”
One tako u riječi bile,
Dok odajska odlećoše vrata,
Na njih hrupi Kraljeviću Marko,
A za njime Musa Ćesadžija.
Pita Marko do tri stare majke:
„O čemu ste eglen zaturile?”
Progovara Kraljevića majka:
„O moj sine, Kraljeviću Marko,
Mi smo, sine, eglen zaturile
O junaštvu i o mejdanima,
Koja j’ boljeg rodila junaka.”
Progovara Kraljeviću Marko:
,,Čujete l’ me, do tri stare majke,
Nit je majka rodila junaka,
Nit je majka rodila junaka,
Ko’ junaka Hrelje od Pazara —
Mi smo skoro na put putovali,
Nas trojica, do tri pobratima,
Pa siđosmo do Pirota grada,
Oko kog su duboki hendeci,
Čuvaju ga straže od Arapa.
Prvi stupi Hrelja od Pazara,
Na Krilašu konju od mejdana,
Pa se skoči skoka nekolika,
Da preskoči duboka hendeka,
Kad bi Hrelja na domak hendeka
Razvi krila kao gorska vila
I preskoči duboka hendeka.
Za njim stupi Musa Ćesardžija
Na doratu konju od mejdana
Zaskoči se skoka nekolika
Da preskoči duboka hendeka.
Đe je sreća tu je i nesreća,
Pade Musa u hendek duboki.
Reda doće i na mene, majko,
Pa poćerah šarca debeloga,
Zaskočih se skoka nekolika,
Da preskočim duboka hendeka,
Đe je sreća tu je i nesreća,
I ja padoh u hendek duboki,
Pa povika grlom iz avaza:
,,Đe si, Hrelja niđe te ne bilo,
Zar ćeš svoje pobre ostaviti,
Da poginu u hendeku hladnu?”
Dobar junak dobro uho ima,
Pa se Hrelja brzo povratio
Prifati nas ko tiče iz gnijezda
I iznese na poljanu ravnu.
Kad to vide straža od Arapa,
Tad povika crni Arapine:
„Čuješ li me, krilati junače,
Okreni se da ti vidim lice —
Da l’ si junak ili gorska vila?’
Prevari se Hrelja od Pazara,
Prevari se žalosna mu majka,
Pa okrenu lice na tu stranu,
Tad je Arap strijelu odapeo
I pogodi Hrelju od Pazara
Među oči đe s’ obrve vežu,
Pade Hrelja u zelenu travu,
Mrtav pade više ne ustade.
Nas dvojica raku iskopasmo,
Na finu ga mjestu ukopasmo.”
Kad to čula ostarjela majka,
Mila majka Hrelje od Pazara.
Srce steže na postelju leže,
Ali srce odoljet ne može
Tugovala četiri sahata.
Kad je peti sahat nastupio,
Stara majka svijet mijenila.
Usta Marko, a i Musa s njime,
Opremiše ostarjelu majku,
Milu majku Hrelje od Pazara,
Opremiše, pa je ukopaše.

Bunar Korana u selu Ljubomišlje

autor: Mirsad Durmišević

Korana je manji bunar koji se nalazi između dva seoska puta u središtu sela Ljubomišlje. Dubok je devet metara i ozidan je kamenom. Zidovi bunara su izdignuti iznad površine terena za 50 cm. i pokriveni su četvertastom kamenom pločom od krečnjaka, sa otvorom sa strane kroz koji se spušta posuda za crpenje vode. Kamenim pločama je popločan i prostor oko bunara. Ranije je prostor oko bunara bio ograđen drvenom ogradom, a sada je ograđen čeličnom armaturnom mrežom. Ni najstariji mještani sela se ne sjećaju da je ikada presušio. I za najsušnijih godina jedna polovica bunara je uvjek ispunjena vodom. Najvjerovatnije da je bunar izgrađen još u srednjovjekovnom periodu. Ovakvih bunara ima još u ovom području, zovu se bunari „pod pločom“.

 

Izvor Mara na Žepskoj planini


autor: Mirsad Durmišević


Tim imenom se naziva jači izvor na Žepskoj planini, između vrhova Zlovrh i Zvijezda. Hidronimska situacija na terenu u potpunom je skladu sa značenjem mar- bara, močvara. Izvor se nalazi na livadi usred šume i izrazito je barovit. Voda iz izvora ističe na ravan prostor i čini baru. Da bi se izvoru moglo nesmetano prilaziti, put do izvora je popločan kamenim pločama. Bunar je ograđen drvenom ogradom, a zidovi su ozidani kamenom bez korištenja vezivnih materijala. Kamen kojim se zidao bunar nije obrađivan već se koristio izvorno onakav kakav je nađen u prirodi. Na veliku starost izvora indicira činjenica da je na mjestu izvora u  bilaukopana drvana stublina. Stublina je šuplje stablo ukopano u mjesto koje je podvodno, gde se kaptirala voda, ili skupljala, tako da je to izgledalo na mali plitki bunar iz koga se vadila voda. Ovakvi izvori su u narodu poznati kao stubline. Na dnu stubline (obično od bukovog stabla) nalazi se sitno kamenje koje služi za filtriranje vode. Iako posjeduje stublinu koja u novije vrijeme čini metalna cijev promjera jedan metar, izvor nije imenovan po stublini. Bošnjaci Žepe vjeruju da je voda s izvora vrlo ljekovita.
 


24. 12. 2017.

Izvor Vrućci

Izvor Vrućci
 


Na području Žepe nalazi se veliki broj izvora pitke vode, svako selo ih ima najmanje 2, a neka sela čak i više izvora. Kod sela Purtići nalazi se jak izvor vode zvani Vrućci. Prije oko 200 godina na tom mjestu su braća, hadžije Šemso i Hasan Kačević sagradili hajr česmu. Na izvoru je izvršena kaptaža, a u sami izvor je položen  drveni oluk kroz koji voda otiče do korita jakim mlazom stalno obnavljajući vodu u koritu kako ne bi postala ustajalom. U svako doba godine voda teče uvijek istim kapacitetom i uvijek je hladna, čista i osvježavajućeg okusa. Drveno korito je bilo dužine 12 metara, koje je tu dovuklo sedam pari volova. Korito je bilo izdubljeno u deblo bora i služilo je svojoj svrsi sve dok ga nije načeo zub vremena. Vremenom je zamjenjeno velikim betonskim koritom. 
Na ovom mjestu je predviđeno da se podigne spomen obilježje poginulim Purtičanima. U Sarajevu, dana 12.04.2010. godine formiran je odbor za izgradnju. Na spomen oblježju će biti ispisana imena svih poginulih 1992-1995. godine porijeklom iz Purtića, od Paleža do Kaldrme.