15. 11. 2018.

Slučajni susret sa Ibrahimom Šehićem


Sarajevo, april. 2011. godine
 autor Mirsad Durmišević

Danas se dogovorih sa našim rogatičaninom, Muazom Šabanićem – Muzom da odemo na kafu. Muza radi u Hrasnom pa smo pošli u kafić Amara Osima „TUBORG GREEN“ koji je blizu njegovog radnog mjesta. Na ulazu u kafić sretoh mog učenika, rogatičanina, golmana sarajevskog Željezničara i člana BH "A" reprezentacije Ibrahima Šehića, koji se vraćao sa treninga kući. Dugo se nismo vidjeli, pozdravismo se, na kratko ispričasmo, o porodici, nogometu, školskim danima... Ibrahimu, njegovoj rahmetli sestri Adisi i mlađoj sestri Edi sam predavao četiri godine, a stanuju u zgradi odmah do moje škole na Dolac Malti. Za par dana (12.4.) će biti 2 godine kako je njegova sestra Adisa preselila na Ahiret u 21 godini nakon duge i teške bolesti. Rahmetli Adisa, Ibrahim i Eda su bili dobri i promjerni đaci (posebno rahmetli Adisa) što me je uvjek činilo ponosnim jer su moji Rogatičani. Uvjek sam kolegama isticao da su to djeca našeg šehida, rahmetli Hasana Šehića, da žive sa majkom Sabahetom i nanom Nusretom. Rahmetli Adisa i Ibrahim su išli skupa u isti razred. Posebno mi je ostao u sjećanju taj brižni odnos Ibrahima prema sestri. Ibrahim je bio svjestan stanja u kojem se Adisa nalazila i uvjek joj je bio pri ruci, da joj pomogne u bilo kojoj situaciji. Ta Ibrahimova pažnja, briga i neizmjerna bratska ljubav su vjerovatno davali razloga da Adisa bude tako uspješna, svima tako draga. Često bih na času uhvatio taj Ibrahimov brižni bratski pogled. Taj odgovorni odnos i briga prema rahmetli sestri Adisi, sada mlađoj sestri Edi i majci Sabaheti ga je samo ojačalo i natjeralo da ide dalje ka svom uspjehu.
Samo naprijed Ibrahime...

08. 11. 2018.

Stećak sa Vilina Kola kod sela Jarovića




Ovaj stećak se nalazio u nekropoli Vilino Kolo, na brežuljku pokraj puta u blizini sela Jarovića na putu prema Batovu polju. Nekropola je nekad imala  23 stećka (19 sanduka i 4 sljemenjaka (sarkofaga) sa postoljem), a bilo ih je ranije sigurno više. Spomenici su dobro obrađeni, ali su djelomično okrnjeni i utonuli, a neki su i prevaljeni. Postavljeni su po pravcu Z — I, osim 3 primjerka, koji leže po pravcu S — J. Materijal stećaka je sivi trijaski krečnjak. Ovaj je stećak je oblika sljemenaka (sarkofaga) sa postoljem je iz jednoga kamena sječen i najveći je u ovoj nekropoli. Dimenzije  su mu: duljina nadgrobne ploče 2,67 m, širina 1 m, visina 80 cm,  duljina sarkofaga 2,2 m, visina 1,1 m a širina 0,8 m. Ima originalne, neobične ukrase sa tri strane. Sa jedne duže bočne strane je uklesan konjanik. S jedne čeone strane je je uklesan pijetao na postolju, a sa druge čeone strane čovjek na istom takvom postolju sa glavom drugog čovjeka i sa štapom. Stećak je oko 1965. godine prenesen u baštu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Prilikom transporta stećak je oštećen, napukao je ukoso, skoro dijagonalno.




04. 11. 2018.

Dom zdravlja Rogatica


Dom zdravlja Rogatica

Zdravstvene prilike u rogatičkom srezu krajem XIX vijeka bile su dosta loše zbog loših uslova života i nedovoljne higijensko-zdravstvene prosvijećenosti, prvenstveno seoskog stanovništva. Rogatički kraj bio je endemsko žarište pjegavog tifusa. Vojni austrougarski ljekari su liječili i civilno stanovništvo do 1883.godine kada na  teritoriju kotara Rogatica dolazi prvi civilni ljekar, od kada počinje i organizovana zdravstvena služba u narodu.
Rogatica je imala bolnicu od 1919. godine, smještenu u jednoj od zgrada bivšeg vojnog logora. Raspolagala je sa 12 postelja. Bio je zaposlen jedan ljekar, tri bolničara i jedna babica. Zahvaljujući stručnosti njenog upravnika dr. Alije Tomića, bolnica je pružala dobre usluge stanovništvu. Dr. Božo Bulajić, vrsni ljekar, imao je vlastitu savremeno opremljenu ordinaciju sa rendgen-aparatom i jednom medicinskom sestrom. Babica Vukadinović samostalno je i vrlo uspješno obavljala porođaje. Mr. Ph. Šanto Papo u rogatičkoj čaršiji držao je dobro snabdjevenu i opremljenu apoteku za spravljanje lijekova. U Rogatici je kao zubar radio najprije Pavle Knežević, a nakon njega Vejsil Komarica.
Prvi ljekar u Rogatici poslije Drugog svjetskog rata bio je dr Geh, zarobljeni njemački oficir sa nekoliko bolničara. U kraćem periodu radio je i doktor Birsa, Slovenac, ali bilo je i prekida kada nije bilo ljekara, pa su zdravstvene usluge pružali medicinski tehničari.
Novu zgradu bolnice Rogatica je dobila 1948. godine i to je sadašnja stara zgrada Doma zdravlja u kojoj su postojali stacionar, ambulanta, porodilište, služba zaštite na radu, rendgen, laboratorija i apoteka, ali su sve do 1950. godine ljekari bili zarobljeni Nijemci: dr Johan i dr Leha Urlih. Njih su vremenom zamijenile doktorice Divna Petković i Danica Vasić. Prvi domaći ljekari bili su Mustafa Ajanović, Hasan Hadžijahić i Milutin Planojević.
U Zdravstvenoj stanici 1968. godine su radila četiri ljekara, dok je stacionar raspolagao sa 20 bolesničkih postelja. Još jedna bolnička zgrada izgrađena je 1971.godine, a već 1973. tu je osam ljekara, 42 medicinska tehničara i 40 bolesničkih kreveta. Uz terenske ambulante na Borikama, Žepi, Šljedovićima, Mesićima i Stjenicama pružana je kompletna primarna zdravstvena zaštita za više od 25.000 stanovnika. Narod ovog kraja sa žaljenjem je dočekao zatvaranje stacionara 1979.godine.
Zdravstvena stanica je prerasla u Dom zdravlja, koji je nosio naziv „Rasim Džindo“ Rogatica. Sada ova ustanova nosi naziv: Dom zdravlja “Dr Zoran Mitrović” Rogatica. Godine 1991 Dom zdravlja je imao slijedeću organizacionu i kadrovsku strukturu:

- Dom zdravlja 1
- Terenske ambulante 5
- Broj zdravstvenih radnika 53
- Broj ljekara 19
- Broj specijalista
11