30. 07. 2019.

POPIS STANOVNIŠTVA 1850. GODINE NA SOČIČKOM KRAJU



POPIS STANOVNIŠTVA 1850. GODINE NA SOČIČKOM KRAJU

autor: Velija Palo
Popis 1850 - objedinjeno sa kometarima koji još uvijek mogu trpiti izmjene. Sve primjedne su dobrodošle.

Za ovaj popis sam relativno skoro čuo. Nije se mnogo pominjao u literaturi kao raniji popisi. Rovili su naši osmanisti po istanbulskim arhivama u zadnjih pedesetak godina, ali o ovom popisu nije bilo govora. Moguće da je iz nekih razloga bio nedostupan, možda arhive nisu bile sređene. Jednom sam čuo i da je nepotpun.
Popis 1850. godine je rađen u Latasovo vrijeme. Popisivane su samo muške glave bez obzira na starost. Često i uz malo ličnog opisa, visine, boje brkova, brade i sl. Rađen je u tri različita deftera: jedan za muslimansko, drugi za hrišćansko i treći za cigansko stanovništvo. Možda ima propusta popisivača, zavisno od njihove pismenosti. Godine rođenja ne moraju uvijek biti tačne, jer se onda nije k tome pridavalo previše pažnje.
Ovaj defter je najupotrebljiviji od svih ranijih (meni poznatih) deftera. Jeste rađen 1850. godine ali u narednih deset godina, znači zaključno sa 1860. godinom je dopunjavan svakih jedan do četiri mjeseca, zavisno od mjesta i perioda. U svakom slučaju najmanje tri puta godišnje. Za narod u čarsijama je često upisivano i zanimanje.
Ono što ovaj defter čini još upotrebljivijim je da muslimanski dio stanovništva po prvi put ima upisana prezimena i godinu rođenja u odnosu na one ranije kad se pisalo samo ime oca.
Za sočički kraj sam dobio većinu sela. Nekoliko njih nedostaje. Vragolovi su izgleda ranije prekomandovani u neki drugi džemat. Nemam Grivce, Obrtiće, Hrabar,Rusenoviće, Mahalu, Draguljeviće. U nekim možda nije bilo muslianskog stanovništva. Po neka se kuća može kriti u popisu susjednog sela, što važi za moje Jaroviće.
Kad se ima popis domaćinstava iz 1880. godine i popis cifluka iz 1835. godine, može se dešifrovati dosta, ako ne sve. Veci dio prezimena je isti kao i danas. Međutim jedan dio je izmijenio prezime do 1880. godine. Bilo je i preseljenja iz sela u selo.
Interesantna je zastupljenost imena za sami kraj 18. i prvu polovinu 19. vijeka. U upotrebi je bilo nešto više od 50 imena ali većina je bila desetak standardnih imena. Tako je ime Salih pominjano 24 puta, Mustafa 23 puta, Osman 20 puta, Alija 18 puta, Ibrahim 18 puta, zatim slijede Mehmed, Hasan i druga. Ime Muhamed se nije pojavljivalo.
Iznenadilo me da za pravoslavno stanovništvo nema prezimena. Vjerovatno je do popisivaa jer su se na drugim mjestima pisala. Nije ih sigurno bilo u Sočicama ni u Dobračama. Za ta dva sela bih mogao dešifrovati a za dalje ne, tako da sam odustao.


Selo Dobrače, pripada džematu Sočica

Kuća 1.
1. Dobrača Ibrahim, sin Emina, imam, visokog rasta i crne brade. Rođen 1815. godine
2. Njegov sin Alija, malodoban. Roden 1838. godine.
3. Njegov sin Emin, rođen 1848. godine, umro 1855. godine.
4. Njegov sin Fazlija, rođen 1852. godine.
5. Njegov sin Salih, rođen 1859. godina.

Kuća 2.
1. Alemdarević Ahmed, sin Ferhata. Muhtar, srednjeg rasta i crnih brkova. Rođen 1790. godine.
2. Njegov sin Mustafa, srednjeg rasta i crnih brkova. Rođen 1820. godine.
3. Njegov sin Adem, srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1830. godine.

Kuća 3.
1. Karić Mustafa, sin Derviša, srednjeg rasta i smeđih brkova. Rođen 1820. godine.
2. Njegov brat Ibrahim, sin Derviša, svijetlih brkova. Rođen 1830. godine.
3. Njegov brat Salih, sin Derviša, malodoban. Rođen 1838. godine.
4. Njegov bratić Adem, sin Kurta, srednjeg rasta. Rođen 1830. godine.
5. Njegov sin Alija, rođen 1848. godine, umro 1855. godine.
6. Njegov sin Ahmed, rođen 1851. godine.
7. ?
8. ?
9. ?

Kuća 4.
1. Dobrača Mehmed, sin Emina, spahija visokog rasta i crnih brkova. Rođen 1826. godine, umro 1854. godine.
2. Njegov sin Alija, malodoban. Rođen 1842. godine.
3. Njegov sin Bećir, rođen 1849. godine.
4. Njegov sin Emin, rođen 1852. godine, umro 1853. godine.

Kuća 5.
1. Hodžic Mustafa, sin Ahmeda. Spahija srednjeg rasta i sijede brade. Rođen 1790.godine, umro 1857. godine.
2. Njegov sin Ibrahim, visokog rasta i crnih brkova. Rođen 1827. godine.
3. Njegov sin Osman, srednjeg rasta, rođen 1828. godine.
4. Njegov sin Omer, srednjeg rasta, rodjen 1829. godine.
5. Njegov unuk Ahmed, sin Ibrahima, rodjen 1857. godine.
6. Njegov unuk Mustafa, sin Ibrahima, rođen 1859. godine.

Kuća 6.
1. Čongo Hasan, sin Ferhata, spahija srednjeg rasta i crnih brkova. Rođen 1825. godine.
2. Njegov brat Džanan, sin Ferhata, malodoban. Rođen 1834. godine.
3. Njegov sin Ferhat, rodjen 1846. godine.
4. Njegov sin Ejub, rođen 1856. godine.

Kuća 7.
1. Dobrača Osman sin Mehmeda, spahija visohog rasta i crnih brkova. Rođen 1800. godine.
2. Njegov sin Husejn, visokog rasta i crnih brkova. Rođen 1824. godine.
3. Njegov sin Šaćir, malodoban. Rođen 1834. godine.
4. Njegov sin Mustafa. Rođen 1842. godine.
5. Njegov unuk Abdulhamid, sin Husejna. Rođen 1851. godine, umro 1853. godine.
6. Njegov unuk Mehmed sin Husejna, rodjen 1857. godine.

Kuća 8.
1. Dobrača Salih, sin Jašara, spahija srednjeg rasta i crnih brkova. Rođen 1825. godine.
2. Njegov brat Ismail, sin Jahje, srednjeg rasta. Rođen 1830. godine.
3. Njegov sin Sulejman, rođen 1846. godine.
4. Njegov sin Agan, rođen 1848. godine.
5. Njegov sin Halil, rođen 1855. godine.
6. Njegov sin Jusuf, rođen 1847. godine.

Ukupno muskog muslimanskog stanovništva 30, od čega 6 spahija, 14 sposobnih, 8 malodobnih i 2 stara.
Komentar: Četiri kuće sa prezimenom Dobrača, plus peta kuća, samo pod drugim prezimenom, Alemdarević (Bajraktarević). Sad je jasno kako je nastao naziv sela. Svojevremeno sam od jednog Dobrače dobio njihove zapise porodičnog stabla, koji su izgleda više tačni nego što sam sam mislio, ali ima i nečega što ni oni nisu zapisali. Nesto sam o njima pisao kad sam pisao o selu. Ne može se sa sigurnoscu reći kad je prvi Dobrača, Ferhat bajraktar došao u Dobrače, kao ni da li je bio oženjen i koliko djece je imao kad je došao. Ono što se pouzdano zna je da je jedan od njih Ahmed Bajraktarević bio 1790. godište. Bio je bajraktar i odatle prezime. Ono alemdar bi značilo nešto kao zastavnik tako da su 1850. prezime imali po ovoj tituli a 1880. po tituli bajraktara, kad su kuće imali sinovi ovog Ahmeda, Mustafa i Adem. Prva žena mu je bila od Hodžića iz Vragolova (prezime je tu izumrlo) i sa njom imao dva sina: Hasana i Ferhata. Poslije je priženio jednu udovicu Osmanovićku (po Dobračinom materijalu) kao drugu ženu, zbog čega se prva sa dva sina vratila na očevinu u Vragolove. Od njih vode porijeklo Dobrače u Vragolovima i na Karačićima. Hasan je imao manji ćifluk 1835. godine ma Kozadrama.
Potomci drugog sina Zahira (Zahiragići) su vec bili otišli u Rakitnicu (a kasnije u Vrhbarje).
Potomci trećeg sina Emina su kuće jedan i četiri, ali samo jedna kuća ih je bila 1880. godine, Alija Eminovic. I u jednoj i u drugoj kući je bio sin sa imenom Alija, ali mislim da današnji Eminovići vode porijeklo od ovog prvog, jer znam da su pričali da je jedan bio istaknuti vjerski službenik. Buni me što su pominjali Stolac, i tu nisam vjerovao Dobrači kad je rekao da su Eminovići njihovog porijekla. A ime Emin se kasnije ponavljalo najmanje dva puta. Taj istaknuti ”vjerski službenik” je bio Ibrahim iz kuće 1, koji je bio i imam za donji dio sočičkog kraja. Popis nije ništa rekao o džamiji na Buratima, koja je sigurno postojala, ali nije lako utvrditi kad.
U rukopisu koji sam dobio od Dobrače stoji da je prvodošli Ferhat imao još dva sina kojima ne znaju imena. To bi mogli biti ovi u kućama sedam i osam, što bi značilo da bi ta dva nepoznata imena mogla biti Mehmed i Jašar. Sta je s njihovim potomcima bilo, nije mi poznato.
Od ovih Hodžića je 1880. godine kuću na broju 2 imao Omer, a na broju 4 Hasan, koga ovdje nema popisanog. Nema ni Jahića sa broja 3. Jahići su u toku austrijskog perioda otišli prema Prači, a kasnije u Sarajevo. Hodžići i Jahići su istog porijekla, (valjda ih je bilo sedam i bili su naseljeni na rogatičkom području) s tim što sam čuo različite priče o pravcu iz kog su došli. Prvi kažu da su sa karavanom došli iz pravca Tuzle a drugi od Nikšića. Pitanje je da li je uvijek bilo u interesu djeci prenijeti istinu, jer su razlozi selidbe mogli biti različiti.
Najveća zagonetka mi je što u popisu nema Osmanovića. Bile si ih tri kuće 1880. godine, dvije u Dobračama (Mustafa i Šećo) i jedna u Sočicama (Mehmed). Prema njihovom kazivanju su nekad bili brojni i jedno su od starijih prezimena . Iako desetkovani, prezivjeli su zadnju kugu 1811-1815.
Prvi put čujem da je u Dobračama bilo prezime Karić. Znam da ih je bilo u Vrlazju gdje su još 1835. imali ćifluke u Vrlazju i bili spahije. Mogućnost je da su iz Dobrača preselili na svoje upražnjene ćifluke u Vrlazje. Pet kuća ih je bilo 1880. godine: Halil, Ibrahim, Mujo, Adem i Omer. Ovi u popisu potiču od dva brata Derviša i Kurta. Ova tri zadnja znaka pitanja kod njih u ovom popisu znači da su rođeni u periodu 1850-1860. godine i malo je teže vjerovati da bi oni mogli imati kuće 1880. godine. Nije isključeno da je neki kasnije i doselio sa Modrika.
Kod Čonga je jasno, dva sina, Ferhat i Ejub su imali kuće u Dobračama na brojevima 1 i 10. Ovaj Ferhat bi mogao biti prvi koji je došao sa dukatima iz Srbije. Sumnjam da je bio spahija jer je pokupovao kvalitetnu zemlju. Ovdje mu se pominje unuk. Oženjen je bio po jednom kazivajnu od Osmanovića a po drugom od Kadrića. Kad je žena mlada umrla oženio je onda njenu sestru.
Oko sto godina poslije popisa se u Dobračama pojavilo i prezime Pezo. Porijeklom iz Ošanića kod Stoca, poslije neke kuge bili spahije u Osječanima gdje su dobili timar. Potomak se oženio iz Dobrača i ostao na ženevini.


Selo Sočica

Kuća 1.
1. …….. Omer, sin Alije, spahija visokog rasta i bijele brade. Rođen 1770. godine, umro 1857.. godine.
2. Njegov sin Ibrahim, visokog rasta i crnih brkova.Rođen 1827. godine, umro 1856. godine.
3. Njegov sin Salih, visokog rasta. Rođen 1830. godine.
4. Njegov sin Derviš, rođen 1840. godine.
5. Njegov unuk Halil, sin Ibrahima. Rođen 1854. godine.

Kuća 2.
1. Selimagić Mustafa, sin Ismaila, spahija srednjeg rasta i sijedih brkova. Rođen 1800. godine, umro 1850. godine.
2. Njegov sin Šaban, visokog rasta. Rođen 1832. godine.
3. Njegov sin Derviš, malodoban. Rođen 1838. godine.
4. Njegov sin Abdulah, malodoban. Rođen 1840. godine.
5. Njegov sin Ferhat, rođen 1842. godine

Kuća 3.
1. Suljkić Mustafa, sin Osmana, spahija visokog rasta i sijede brade.. Rođen 1790. godine, umro 1857. godine.
2. Njegov sin Mustafa, malodoban. Rođen 1836. godine.
3. Njegov sin Omer, rođen 1857. godine.

Kuća 4.
1. Suljkić Ahmed, sin Bećira, spahija srednjeg rasta i sijede brade. Rođen 1800. godine, umro 1860. godine.
2. Njegov sin Bećir, srednjeg rasta i crnih brkova. Rođen 1828. godine.
3. Njegov unuk Sulejman, sin Bećira. Rođen 1848. godine.
4. Njegov unuk Osman, sin Bećira. Rođen 1854. godine.

Kuća 5.
1. Palo Osman, sin Hasana, spahija srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1820. godine.
2. Njegov brat Mehmed, sin Hasana, srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1830. godine
3. Njegov brat Mustafa, sin Hasana. Niskog rasta. Rođen 1832. godine.

Kuća 6.
1. Mrguda Ahmed, sin Osmana, visokog rasta i smedjih brkova. Rođen 1827. godine.
2. Njegov sin Osman, rođen 1849. godine.

Komentar: U sklopu Sočica su popisani i Banj Stijena i Jarovići.
Kuća 1 bi mogli biti Omerbegovići s Banj Stijene. Salih pod brojem 3 imao kuću 1880. godine, do 1901. jos jednu. Prvi koji je došao je bio Omer, a to se ime ponavljalo i kasnije. Omerbegovići u dijelu sela koji se zove Krpići su došli poslije 1885. godine. Isto su prezime, rođakaju se, ali nisam siguran da znaju kako su rod.
Kuća 2 je najveća nepoznanica. U početku sam mislio da je riječ o Spahićima na osnovu imena Ferhat, ali sad mislim da nije. Mogućnost je da su Selmanagići otišli negdje a zemlju kupio Salihagić s Kovačice. Već 1880. su imali u Sočicama (dio koji se zove Radovčići) dvije kuće. Jedna se vodila na gazdi Arifu a druga na njegovom sinu Aliji. Spahići su mogli doći kasnije. Možda su se zbog toga najduže sahranjivali na starom jarovićkom groblju.
Kuće 3 i 4 su Suljagići ali mi je teško razlučiti koji su koji. Po dvije kuće su 1880. imali Osman i Durmo. Ne mogu ih ovdje pronaći. Kuća 3 bi mogli biti Suljagići na ulici jer su se neka imena ponavljala.
Kuća 5. Palo, trojica (?) braće kojima je otac porano umro. U vrijeme popisa nije bio živ a najmlađem sinu bilo 18 godina. Taj najmlađi sin je imao kuću 1880. godine i pisan je kao Mujo. Kao sustanar je naveden Halil koji nije bio rođen 1860. godine. On je sin jednog od prve dvojice, ali ne znam od koga. Njegovi potomci su nam bliži rod. Šta je sa potomstvom od trećega brata nije mi poznato. Po austrijskim popisima je broj muslimanskog stanovništva u Jarovićima bio 21, 23, 25, 41. Godine 1901. je kuću bez broja imao Mehmed Palo. Mogao je doći izmedju 1895. i 1901. jer se 1910. godine broj osoba povećao za 16. Za tu lozu sam znao da su nam slabiji rod, ali koliko slabiji? Napravili smo DNK test preko programa MyHeritage i test je pokazao jako malu srodnost. Uporedbe radi da kažem da mi je osoba iz prezimena Živalj veći rod 4,5 puta, Čaušević 4 puta, Komarica 2 puta. Istoriju prezimena su poznavali isto kao i moji.
Kuća 6. je bila najvjerovatnije na području Jarovića. Nije ih bilo 1880. godine, a ovaj Mrguda nije onaj Mrguda koji je bio u Gazijama 1880. godine. Porijeklom su iz Mrgudića sa područja Duba (Ustiprače).


Selo Brezje

Kuća 1.
1. Hadži Husejnagić Mustafa, sin Mehmeda, spahija srednjeg rasta i bijele brade. Rođen 1790. godine, umro 1855. godine.
2. Njegov sin Salih, srednjeg rasta i smeđih brkova. Rođen 1827. godine.
3. Njegov sin Sejfulah, srednjeg rasta. Rođen 1829. godine.
4. Njegov sin Mehmed, srednjeg rasta. Rođen 1830. godine.
5. Njegov sin Zulfikar, srednjeg rasta. Rođen 1831. godine.
6. Njegov unuk Rašid, sin Saliha. Rođen 1856. godine.

Kuća 2.
1. Hadži Husejnagić Derviš, sin Mehmeda, spahija srednjeg rasta i bijele brade. Rođen 1785. godine.
2. Njegov sin Sabit, visokog rasta i smeđih brkova. Rođen 1825. godine.

Kuća 3.
1. Hadži Husejnagić Ahmed, sin Alije, spahija srednjeg rasta i sijede brade. Rođen ???
2. Njegov sin Mehmed, rođen 1843. dofine
3. Njegov bratić Šahin, sin Ibrahima. Rođen 1843. godine.
4. Njegov sin Kasim, rođen, 1854. godine.
5. Njegov sin Mahmud, rođen 1856. godine.

Kuća 4.
1. Ričevic Osman, sin Mehmeda, spahija srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1820. godine.
2. Njegov brat Alija, sin Mehmeda, srednjeg rasta i smeđih brkova. Rođen 1827. godine.
3. Njehov sin Hasan, rođen 1855. godine.
4. Njegov bratić Mehmed, sin Alije. Rođen 1855. godine.
5. Njegov sin Ibrahim, rođen 1857. godine.
6. Njegov sin Abdulah, rođen 1858. godine.
7. Njegov bratić (nema imena), rođen 1857. godine.

Komentar: Kad se kaže Brezje, onda se podrazumijevaju Hadžihasanovići. Dugo se mislilo da su porijeklom od trebinjskih Hadžihasanovića koji su izbjegli iz Herceg Novog 1687. godine. Išao sam tim tragom, ali i tragom više dokumenata kroz austrijski period. Stekao sam dojam da su znali da nisu trebinjskog porijekla. Čuo sam od nekih da su porijeklom odnekle sa istoka. Prvi timari na području Romanije su podijeljeni daleko prije 1463. godine (selo Šahbegovići i okolna sela) i sve sam ubjeđeniji da bi oni mogli biti potomci nekog od njih. Ti prvi timari su dodjeljivani isključivo ljudima sa strane, jer je proces islamizacije počeo daleko kasnije.Znajući da je na Glasincu bio Tanković (Hodžić), čiji je uticaj bio presudan za katastar, ne bi me iznenadilo da je poznanstvo sa Tankovićem uticalo da im poslije kuge 1811-1815 upiše veliko imanje na sočičkom kraju. Dokaz za to može biti popis ćifluka u rogatičkom kadiluku 1835. koji je preveo i obradio Avdo Sućeska. U prevodu ih Sućeska piše kao Hadžihasanoviće, ali mislim da je to iz razloga što su bili u prijateljskim vezama s njima. Druga žena Mahmutbega Hadžihasanovića je bila Sućeska iz Rakitnice, možda baš Avdina tetka.
Njihovo imanje je bilo veliko. Osim onog sto su sami obrađivali, imali su naseljene i nenaseljene ćifluke u Brezju, Rusenovićima, Ferizovićima, Obrtićima. Njihovo je bilo od Planja (imam dokument iz 1922. godine) pa kompletna sjeverna strana Batova Polja do iza Rusenovića. Plus u samom Batovu Polju. Naselili su Ješiće, Čoboviće, Kušiće (imam dokument) i još neke.
Te 1835. godine su se pominjala trojica braće: Alija, Derviš i Mehmed. U međuvremenu je njihov zet Mehmed Ajanović dobio miraz i u Rusenovićima je imao 1880. godine dvije kuće. Jedna je sigurno bila sina mu Uzeira, koga su zvali Arnautović iako se prezivao Ajanović. On je na velikom ćifluku na Novacima naselio Purkoviće. Vodili su neki sudski spor u austrijskom periodu.
U njihovo trebinjsko porijeklo Hadžihasanovića sam posumnjao kad sam dobio popis domaćinstava iz 1880. godine gdje su upisani kao Hasanovići. Kad sam u ratnoj arhivi našao da je u prvom svjetskom ratu poginuo Velija Hasanovic iz Brezja, zaključio sam da su se kroz citav austrijski period prezivali Hasanović.
A onda dolazi ovaj popis gdje opet stoji treće prezime – Hadži Husejnagić. Iz ovog popisa se da zaključiti da je prvi koji je došao bio Mehmed. Nije bio među zivima 1835. godine. Sinovi su mu bili Alija (nije bio živ 1850. godine), Mustafa rođen 1790. godine, umro 1855. godine i Derviš, rođen 1785. godine. Neka imena su se vremenom ponavljala više puta kao Salih, Sejfulah, Kasim.
Na Mehmedu su se 1880. godine vodile četiri kuće. Jedna na Sejfulahu. Kasnije a prije 1901. godine su izgrađene još četiri kuće čiji su vlasnici bili Salih, Kasim, Šahin i Derviš. Imam nekoliko dokumenta iz perioda otkupa kmetova sa Šahinovim imenom.
Oko 1900-te godine je jedan Hadžihasanović dao 24 dunuma (ako sam dobro upamtio) zemlje od Vrbovika do Stupina, da se napravi džamija. Jedan dio (džamija i groblje) je ograđen. Nisam uspio saznati koji je to bio. Na početku su se tu sahranjivali Hadžihasanovići a kasnije i ostala prezimena.
Za kuću 4 sam u sumnji. U popisu nema sela Draguljevića niti prezimena Dragulj. Navedeno prezime Ričević (ili mozda slično) prvi put čujem. Možda bi se ovdje mogo raditi o Draguljima jer se jedan sin zove Alija. A ovo ime se ponavljalo najmanje dva puta kasnije, u svakoj drugoj generaciji.
Našao sam jednu tužbu iz austrijskog perioda. Dragulj je uzeo miraz od Pinje. Žena je mlada umrla a nije imala djece. Onda je Pinjo pokušao tužbom vratiti zemlju. Kao posrednik se pominjao neki Dobrača.


Selo Golubović (Golubovići)

Kuća 1.
1. Bahtanović Husejn, sin Kadrije. Spahija visokog rasta i sijede brade. Rođen 1790. godine, umro 1855. godine.
2. Njegov sin Sulejman, visokog rasta i i žutih brkova. Rođen 1820. godine.
3. Njegov sin Jusuf, visokog rasta i žutih brkova. Rođen 1826. godine.
4. Njegov sin Osman, srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1830. godine.
5. Njegov sin Mustafa, rođen 1842. godine.
6. Njegov sin Hasan, rođen 1845. godine.
7. Njegov unuk Abdulah, sin Sulejmana. Rođen 1848. godine.
8. Njegov unuk Alija, sin Sulejmana. Rođen 1849. godine.
9. Njegov unuk Halil, sin Sulejmana. Rođen 1851. godine.
10. Njegov unuk Mahmud, sin Jusufa. Rođen 1857. godine.

Komentar: Slabije poznajem ovo selo. Znao sam za Kadriće i da su imali puno zemlje. Za Bahtanoviće slabije, osim da ih je bilo i na Karačićima. U prvi mah sam pomislio da su istog roda jer se otac Bahtanovića zvao Kadrija. Po tome sam mislio da su neki uzeli prezime po njemu, a onda dobio primjedbu da nisu.
Da zabuna bude veća, 1880. nije bilo prezimena Bahtanović u Golubovićima, dok je Suljo Kadrić imao dvije a Mujo jednu kuću.
U selu Ćavarinama je 1835. godine ćifluk imao Halil spahija iz Golubovića. Ne znam od kog prezimena bi mogao biti. U Golubovićima je 1835. godine ćifluk imao Hasan spahija Pametanović koji mu je obrađivao Maksimović. Ovo prezime kasnije nisam nalazio, vjerovatno je promijenjeno.


Selo Planje

Kuća 1.
1. Planja Alija, sin Mustafe, spahija visokog rasta i sijedih brkova. Rođen 1790. godine, umro 1856. godine.
2. Njegov sin Mustafa, visokor rasta i svijetlih brkova. Rođen 1830. godine.
3. Njegov sin Salih, malodoban. Rođen 1836. godine.
4. Njegov unuk Omer, sin Mustafe. Rođen 1858. godine.
5. Njegov unuk Alija, sin Mustafe. Rođen 1858. godine.

Kuća 2.
1. Ozurković Ibrahim, sin Ibrahima, spahija visokog rasta i žutih brkova. Rođen 1820. godine.
2. Njegov sin Osman, rođen 1850. godine.
3. Njegov unuk Murat, sin Osmana.

Kuca 3.
1. Hamzić Murat sin Hamze, spahija niskog rasta i bijele brade. Rođen 1750. godine, umro 1851. godine.
2. Njegov sin Derviš, srednjeg rasta. Rođen 1829. godine.
3. Njegov sin Ibrahim, rođen 1834. godine.
4. Njegov sin Ahmed, rođen 1837. godine.

Komentar: Za Planje je Čobovic pisao da su Cigani. Ovaj defter pokazuje da nisu, jer bi inače bili popisani u ciganskom defteru.
U kući 2 je prezime Ibraković. Ibro Ibraković je imao kuću 1880.. godine. Ne znam do kada su bili na Planjama.
Hamzići iz kuće 3 su 1880. godine imali prezime Muminović kad su dva sina Derviš i Ibro imali svoje kuće. Dugo su bili na Planjama. Posljednji Muminović je prodao zemlju Gluhovićima i preselio u selo Kotlić kod Bogovića a odatle u Pale.


Selo Marvić (Maravići)

Kuća 1.
1. Marvan Osman, sin Alije, spahija srednjeg rasta i sijede brade. Rođen 1790. godine.
2. Njegov sin Alija, srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1822. godine. Nalazi se u Beogradu.
3. Njegov sin Bećir, rođen 1845. godine.
4. Njegov sin Abdulah, rođen 1847. godine.

Komentar: Radi se o prezimenu Marava. Prvom begovskom rodu na sočičkom kraju. Po njima je i selo dobilo ime. Koliko je meni poznato, prezimena više nema. Zadnji je izvršio samoubitstvo. Jedno od najstarijih prezimena na sočičkom kraju. Imali su zemlju i s drugu stranu Rogatice na Borikama, koja je pri otkupu pripala kmetovima, kao i ona u Buratima.

Selo Gazije

Kuća 1.
1. Gazija Rustem, sin Abdije, spahija visokog rasta i bijele brade. Rođen 1760. godine, umro 1859. godine.
2. Njegov sin Derviš, rođen 1844. godine
3. Njegov sin Luftulah, rođen 1848. godine.
4. Njegov sin Ago, rođen 1859. godine.

Kuća 2.
1. Mirvić Salih, sin Alije, čifčija srednjeg rasta i sijede brade. Rođen 1785. godine.
2. Njegov sin Abdulah, srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1826. godine.
3. Njegov unuk Abdulmedžid, sin Abdulaha, rođen 1854. godine.
4. Njegov unuk Salih, sin Abdulaha, rođen 1854. godine.
5. Njegov unuk Šaćir, sin Abdulaha, rođen 1859. godine.

Kuća 3.
1. Gazija Alija, sin Osmana, spahija visokog rasta i žutih brkova. Rođen 1810. godine.
2. Njegov brat Ahmed, sin Osmana, srednjeg rasta. Rođen 1822. godine.
3. Njegov brat Abdulah, sin Osmana, malodoban. Rođen 1832. godine umro 1855. godine.
4. Njegov sin Salih, sin Abdulaha, rođen 1843. godine.
5. Njegov sin Ibrahim, rođen 1849, umro 1851. godine.
6. Njegov bratic Ramo, sin Ahmeda, rođen 1847. godine.
7. Njegov bratić Osman, sin Ahmeda, rođen 1849. godine.
8. Njegov hizmećar Mešinević Salko, sin Mehmeda., srednjeg rasta i crnih brkova. Rođen 1828. godine.

Kuća 4.
1. Gazija Mustafa, sin Ibrahima, spahija srednjeg rasta i smeđih brkova. Rođen 1820. godine.
2. Njegov sin Ibrahim, rođen 1843. godine.
3. Njegov sin Mehmed, rođen 1844. godine.
4. Njegov sin Sulejman, rođen 1845. godine.
5. Njegov sin Murat rođen 1846. godine.
6. Njegov sin Omer, rođen 1847. godine.
7. Njegov sin Durmiš, rođen 1853. godine

Kuća 5.
1. Gazija Zulfikar sin Saliha, spahija visokog rasta. Rođen 1826. godine.
2. Njegov sin Salih, rođen 1848. godine.
3. Njegov sin Alija, rođen 1857. godine.
4. Njegov sin Mustafa, rođen 1860. godine.

Komentar: Selo je dobilo naziv po prezimenu Gazija. Kasnije su se pojavila prezimena Mirvić, Milić, Zukić, Hrustemović, Konaković i jos neka.
Najstariji pisani trag me vodi do 1821. godine kad je Dželaludin paša naredio da rogatičke spahije moraju plaćati porez da bi se izdržavala menzilhana (poštanska stanica) u Prači, jer prihoda nije bilo dovoljno pošto je kuga pomorila narod. Nenaviknuti na to, dvanaest rogatičkih spahija su bili drčni i odbijali, što ih je dovelo u pritvor u sarajevsku tvrđavu. Od njih dvanaest pet je uspjelo podmititi dizdara i pobjeći iz tvrđave. Sljedeći dan je dizdar platio glavom. Izvor ne pominje kako su prošli ni ovih pet spahija ni onih sedam što su ostali u pritvoru.
Ovu priču navodim iz razloga što je jedan od tih pet bio Gazi Mustafa, znači Mustafa Gazija. Nadimak Gazi vjerovatno nije dobio bez razloga.
Više decenija su bili jedino prezime u selu. Po ovom popisu, znači zaključno sa 1860. godinom od pet kuća u četiri su bile Gazije. Iz popisa se vidi da je bilo mnogo muških nasljednika rođenih četrdesetih godina i kasnije. Međutim po popisu domaćinstava iz 1880. godine u Gazijama nije upisana ni jedna kuća sa ovim prezimenom. Kasnije nalazim mogućnost da je neki preselio u Rogaticu pa se vjerovatno kasnije vratio. Našao sem jedan članak gdje je bio je neki pandur Gazija u austrijskom periodu na kog se narod žalio.
Kod kuće 1 mi nešto izgleda nelogično. Gazija Rustem rođen 1760, umero 1859, a djeca se rađala od 1844 do 1959. On je 1821. godine imao 61 godinu iz čega bi se moglo zaključiti da je ili otac pomenutog Gazi Mustafe, ili su već tad bila dvojica braće spahija sa prezimenom Gazija, ili možda više. Ne poznajem selo dovoljno i ne znam kolika je mogućnost da su potomci po ovom Rustemu dobili prezime Hrustemović.
Navedeni u kući 3 nisu Gazije. Navedeni otac Osman pri popisu nije bio živ i moguće da je vrlo star oženio majku navedenih sinova Milku, koja je udajom promijenila vjeru i malo ime i zvala se Milkija. A možda su se izrodili poslije njegove smrti. Jedina kuća na sočičkom kraju koja je imala hizmećara. Ovi potomci su Milići i o njima će biti više pod selom Vrlazjem, a time i Mahalom.
O Gazijama iz kuća 4 i 5 manje znam. Te dvije kuće su imale devet muških potomaka rođenih od 1843 do 1860. godine. Šta je moglo biti sa nekima od njih? U blizini Gazija na Vitnju je 1878. godine pružen posljednji otpor austrijskoj okupaciji BiH. Mnogo je bilo izginulo lokalnog stanovništva, i muslimana i pravoslavaca. O eventualnim migracijama u Tursku nemam informacija. Kao ni da li je bilo promjena prezimena.
O eventualnoj povezanosti sa Zukićima, koji su se pojavili kasnije, nemam saznanja.
U Gazijama je 1880 bila i jedna kuća Milića. To jedan od potomaka onih iz kuće 3. koji su prešli u Mahalu.
Mirvić Avdija je imao kuću u Gazijama 1880. godine. Teško je reći koji je to bio od dvojice navedenih sinova. Porijeklom su od Gorazda i po njihovom kazivanju zbog nesporazuma sa Sijerčićima su otišli; jedan u Šatoroviće a jedan na sočički kraj. Prvi put u popisu 1910. godine se pominju u Zagajevima gdje su kupili neku zemlju.
Konakovići su došli kasnije u selo, u svakom slučaju poslije 1880. godine.


Selo Burati

Kuća 1.
1. Katica Agan, sin Mehmeda, spahija srednjeg rasta i smeđih brkova. Rođen 1825. godine.
2. Njegov brat Bećir, sin Mehmeda, srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1929. godine.
3. Njegov brat Derviš, sin Mehmeda, rođen 1832. godine.
4. Njegov unuk Mustafa, sin Bećira, rođen 1856. godine.
5. Njegov unuk Alija, sin Bećira, rođen 1856. godine.
6. Njegov unuk Salih, sin…
7. ???

Kuća 2.
1. Perenda Osman, sin Ibrahima, visokog rasta i žutih brkova. Rođen 1820. godine.
2. Njegov sin Hasan, rođen 1845. godine.
3. Njegov sin Mehmed, rođen 1850. godine.
4. Njegov sin Salih, rođen 1853. godine.

Kuća 3.
1. Brko Ferhat, sin Omera, spahija visokog rasta, rođen 1790. godine.
2. Njegov sin Mustafa, srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1825. godine.

Kuća 4.
1. Perenda Ismail, sin Osmana, čifčija srednjeg rasta i bijele brade. Rođen 1790. godine.
2. Njegov sin Alija, visokog rasta i svijetlih brkova. Rođen 1828. godine

Komentar: Ova dva spahijaska roda su došla iz Hercegovine. Katice sigurno iz okoline Mostara (Kruševo ili tako nekako). Prema kazivanju drugih, Katice su došle ”njihovim sebepom”. To bi moglo značiti da su se poznavali ranije i odatle zaključak da su iz Hercegovine.
Ova dvojica Katica Agan i Bećir su bili nosioci domacinstva i 1880. godine kao i Mehmed, koga ne mogu naći u ovom popisu. Prezime Brko mi je misterija, moguće da su i oni Katice, ali opet tu ne vidim Mehmeda.
Ovaj u kući 4 je sigurno ranije imao drugo ime i drugo ime oca. Prezime prvodošlog nije poznato. Jedan je kasnije umjesto ovog prezimena uzeo prezime Prkos.


Kramer Selo

Kuća 1.
1. Kapo Halil, sin Jahje, niskog rasta i žutih brkova. Rođen 1810. godine.
2. Njegov sin Salih, niskog rasta, i svijetlih brkova. Rođen 1827. godine.
3. Njegov sin Hasan, niskog rasta. Rođen 1830. godine.
4. Njegov sin Osman, malodoban. Rođen 1838. godine.
5. Njegov sin Mustafa, rođen 1845. godine.
6. Njegove majke sin, Ibrahim, sin Derviša. Srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1828. godine.
7. Njegove majke sin, Numan, sin Derviša, niskog rasta. Rođen 1832. godine.
8. Njegov unuk Mušan, sin Saliha, rođen 1849. godine.
9. Njegov unuk Husejn, sin Saliha, rođen 1853. godine.
10. Njegov unuk Jusuf, sin Hasana, rođen 1855. godine.
11. Njegov unuk Šaćir, sin Saliha, rođen 1856. godine.
12. Numanov sin Derviš, rodjen 1857. godine.
13. Njegov unuk Alija, sin Hasana, rođen 1859. godine.

Kuća 2.
1. Handrka Agan, sin Osmana, spahija niskog rasta i smeđih brkova. Rođen 1810. godine.
2. Njegov sin Bico, rođen 1838. godine (Bego).
3. Njegov sin Mehmed, rođen 1843. godine.
4. Njegov sin Rašid, rođen 1859. godine.

Kuća 3.
1. Mahmudspahić Alija, sin Saliha, spahija visokog rasta i sijede brade. Rođen 1805. godine.
2. Njegov sin Sulejman, srednjeg rasta. Rođen 1832. godine.
3. Njegov sin Salih, niskog rasta. Rođen 1836. godine.
4. Njegov unuk Salih, sin Saliha, rođen 1857. godine.
5. Njegov sin Halil, rođen 1859. godine.
6. Njegov unuk Mustafa, sin Sulejmana. Rođen 1859. godine.

Kuća 4.
1. Kapo Ahmed, sin Hasana, spahija srednjeg rasta i smeđih brkova. Rođen 1825. godine.
2. Njegov sin Salih, rođen 1849. godine, umro 1854. godine.
3. Njegov sin Hasan, rođen 1849. godine 1853. godine.
4. Njegov sin Zulfikar, rođen 1953. godine.
5. Njegov sin Derviš, rođen 1856. godine.

Kuća 5.
1. Hodžić Salih, sin Bećira, spahija visokog rasta i žutih brkova. Rođen 1820. godine.
2. Njegov brat Agan, sin Bećira, visokog rasta i smeđih brkova,. Rođen 1822. godine.
3. Njegov brat Abdulah, sin Bećira, srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1827. godine.
4. Njehov brat Ibrahim, , sin Bećira, srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1830. godine.
5. Njegov brat Osman, sin Bećira, srednjeg rasta. Rođen 1832. godine.
6. Zulfikar, sin Saliha, rođen 1855. godine.
7. Arif, sin Saliha, rođen 1855. godine.
8. Hašim sin Saliha, rođen 1858. godine.
9. ??

Kuća 6.
1. ….. Halil, sin Ibrahima, spahija srednjeg rasta i bijele brade. Rođen 1780. godine, umro 1855. godine
2. Njegov sin Ibrahim, srednjeg rasta. Rođen 1832. godine.
3. Njegov unuk Bećir, sin Ibrahima, rođen 1853. godine.

Kuća 7.
1. Benaš Numan, sin Zanbaka, spahija srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1810. godine.
2. Njegov sin Osman, visokog rasta. Rođen 1832. godine.
3. Njegov sin Mehmed, rođen 1844. godine.
4. Njegov sin Zejnil, sin Osmana, rođen 1853. godine.
5. Njegov unuk Abdija, sin Osmana, rođen 1854. godine.
6. Njegov unuk Zejnil, sin Osmana, rođen 1856. godine.
7. Njegov unuk Murat, sin Osmana, rođen 1860. godine.

Kuća 8.
1. Firiz Osman, sin Saliha, spahija srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1815. godine
2. Njegov sin Agan, rođen 1844. godine.
3. Njegov sin Ferhat, rođen 1849. godine.
4. Njegov sin Hamid, rođen 1860. godine.

Komentar: Standardna prezimena u Kramer Selu koja se pamte su bila Kapo, Handrka, Feriz, Dugalija, Sejtarija i Omanović. Za prva tri prezimena u ovom popisu je sve jasno. U kući 1 Halil Kapo je sa prvom ženom izrodio četiri sina a onda oženio udovicu, prezimena Berberović iz Čemernice, koja je došla sa dva sina. I sa njom je izrodio još cetiri sina. Berberovići su uzeli prezime Kapo, i njih se pamti kao ”gornje” Kape.
Ovaj najstariji Handrka koji je po imenu Osman bi mogao biti predak jedne loze Milića iz Mahale.
Kuca 3 Mahmudspahić, bi mogli biti Dugalije. Po ovom Aliji visokog rasta, nazvanog ”dugi Alija” su i dobili današnje prezime. Danas u selu ima turbe Omera Dugalije. On kao i jedan Bećirović su imali osobina derviškog reda. Dogovorili su se da onom koji prvi umre, onaj drugi podigne turbe. Tako je i bilo.
Kuća 5 bi mogli biti Bećirovići. Jedan od tih Hodžića je otišao u Podromaniju u selo Primčiće. Znam da su bili u Grivcima, ali ne znam kad su prešli u Kramer Selo.
Kuća 6 su Sejtarije, jer je Ibrahim imao kuću i 1880. godine. Jedan Čaušević iz Strana je hodao i prodavao sita i rešeta i po tome ga zvali sitar ili sitarija sto je kasnije evoluiralo u prezime Sejtarija. U Kramer Selu je oženio udovicu nekog Dugalije.
Kuca 7 moraju biti Omanovići koji su se u austrijskom periodu pisali Osmanović, pa je ”s” iščcezlo kasnije. Na osnovu dva sudska procesa iz 1900. I 1901. godine kad su ih tužili kmetovi Ćetkovići, pominje se Murat i Emin. Murat je najmlađi sa ovog popisa, a Emin vjerovatno sin nekog od njegove braće. S početka prvog svjetskog rata Ćetkovići su pobjegli pa im je 1915. oduzeto BiH pripadništvo i nisu se nikad vratili, mada su poslije rata imali pravo na to.
I na kraju kuća 8 je prezime Feriz. Po njima je nazvamo selo Ferizovići. Odatle su, iz meni nepoznatih razloga prešli u Vragolove, Kramer Selo i Žepu.
Od njih sam čuo da su na naše prostore došli kao muslimani i da su svi istog porijekla. Može se naći u pisanim izvorima na vise mjesta, između ostalih u Crnoj Gori, Kosovu i Bosni. Neki iz okoline Nevesinja su emigrirali u Tursku. Jednom od njih su poginula tri sina na Galipolju.


Selo Vrhlazje

Kuća 1
1. Koro Omer, sin Saliha, spahija srednjeg rasta i smeđih brkova. Rođen 1815. godine.
2. Njegov sin Salih, visokog rasta. Rođen 1832. godine.
3. Njegov sin Ibrahim, , rođen 1842. godine.
4. Njegov sin Hasan, rođen 1854. godine

Kuća 2.
1. Mušinović Salih, sin Hasana, spahija srednjeg rasta, i smeđih brkova. Rođen 1800. godine, umro 1857. godine.
2. Njegov sin Hasan, visokog rasta i žutih brkova. Rođen 1827. godine.
3. Njegov sin Osman, malodoban. Rođen 1834. godine.
4. Njegov sin Mustafa, niskog rasta. Rođen 1836. godine.
5. Njegov sin Ibrahim, rođen 1832. godine.
6. Njegov unuk Husejn, sin Osmana, rođen 1857. godine.

Kuća 3.
1. Buhlo (vjerovatno Puhalo) Abdulah, sin Ibrahima, spahija visokog rasta i sijedih brkova. Rođen 1825. godine.
2. Njegov sin Mustafa, rođen 1855. godine.

Kuća 4.
1. Mula Husejnović Bećir, sin Hasana, spahija visokog rasta i sijedih brkova. Rođen 1790. godine.
Kuća 5.
1. Hamzić Osman, sin Murata, spahija visokog rasta i svijetlih brkova. Rođen 1830. godine.
2. Njegov sin Zulfikar, rođen 1855. godine.

Kuća 1. Prezime je Korman. I 1880. je upisano pogrešno – Kamran. Tad je kuću imao Ibrahim Korman sin Omera. U narednoj generaciji je ponovo bio Omer, koji je dozivio duboku starost. Omer je dosao u Gojaviće, na ženevinu iz Kuta kod Sokoca. Prezime bi moglo biti mađarskog porijekla a da su se poslije neke kuge naselili na Glasincu. U prvom svjetskom ratu je 14.01.1918. poginuo Korman Mujo, rođen 1892, a od Rusa zarobljen Korman Bajro, rođen 1893. U drugom svjetskom ratu su četvoricu Kormana pobili četnici na kućnom pragu, predvođeni nekim Bojovićem.
Kuća 2 su Mušanovići. Dvije kuće su ih bile 1880. godine, navedeni sin Osman i bratić Ahmed.
Kuća 3 je Puhalo. Na Abdiji se vodila kuća 1880. godine. Po njihovom kazivanju se nekad prezivali Efendić.
Kuća 4 mi je velika zagonetka i mogla bi biti u Mahali. Ranije sam pisao da se jedna iz Gazija udala za nekog ”starog askera” i dovela dva sina od dva različita oca: Hamzica (najvjerovatnije sa Planja) i Handrke iz Kramer Sela. Navedeni Mulahusejnović Bećir, koji je 1790. godište je morao priženiti majku Milića negdje poslije 1860. godine. Nije ga bilo 1880. godine u Mahali, ali jesu dvije kuće Milića.
U kuci 3 u Gazijama se može prepoznati porijeklo Milića, iako se kao ime oca navodi Osman koji nije bio među živima. Osman je izgleda bio bogat dok mu je sin mogao imati hizmećara. Oženio je Milku koja je prešla na islam i zvala se Milkija. Vjerovatno je mlada ostala udovica. Dva sina Alija i Ahmed su bili 1810. i 1822. godište i pri popisu su već imali djecu. Odatle se preudala u Mahalu sa starog Mulahusejnovića. Napravili su dvije kuće njenim sinovima a sinovi su promijenili prezime i uzeli njeno djevojačko prezime Milić. Jer Gazije nisu, da nose dva različita prezimena po očevima nisu htjeli, te su uzeli majčino djevojačko prezime.. Došli su u Mahalu kao oženjeni ljudi sa djecom. Potomak jednog od njih je studirao šest godina u Kairu i vjerovatno je prvi sa sočičkog kraja sa univerzitetskim obrazovanjem. Jedan od unuka je vjerovatno ostao na imanju u Gazijama ali je i on uzeo majčino prezime. Bio sam posebno zainteresovan za ovo prezime jer mi je to majčino prezime. Posao mi je olakšao njihov rodoslov kako ga zove dr. Jasmin Milić prvi čovjek reformisane protestantske crkve u Hrvatskoj. Ljubazno mi je ustupio prikupljene podatke.
Kuca 5 Hamzić nije bio tu 1880. godine. Radi se o sinu Hamzica sa Planja, a sto su faktički Muminovići. Ova kuća je mogla biti negdje na potezu Gradina – Podgradina.
Iznenađujuće je za mene bilo da u Vrlazju nije bilo Karića, koji su sinonim sela. Kao što smo vidjeli bila je jedna kuca Karića u Dobračama. To znači da su presli u Vrlazje negdje između 1860. i 1880. godine. Vjerovatno se riješili kmetova sa svojih ćifluka pa se sami tu naselili. U ovom popisu među onim u Dobračama mogu prepoznati dva imena koja su bila u Vrlazju 1880. To su Ibrahim i Adem.


Selo Kovačica

Kuća 1
1. Šuvalija Sulejman sin Mehmeda, spahija. Srednjeg rasta i bijele brade. Rođen 1794, umro 1956.
2. Njegov sin Murat visokog rasta i crnih brkova. Rođen 1822. godine.
3. Njegov sin Ahmed visokog rasta i žutih brkova. Rođen 1826. godine.
4. Njegov sin Hasan srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1828. godine.
5. NJegov sin Mehmed srednjeg rasta i svijetlih brkova. Rođen 1830. godine.
6. Njegov sin Mustafa srednjeg rasta. Rođen 1832. godine.
7. Njegov sin Ibrahim, niskog rasta rođen 1837. godine.
8. Njegov unuk Omer, sin Murata, rođen 1848. godine.
9. Njegov unuk Zajko, sin Hasana rođen 1856. godine.
10. Njegov unuk Ćamil, sin Mehmeda, rođen 1857. godine.
11. Njegov unuk Mustafa, sin Hasana, rođen 1858. godine.

Kuća 2
1. Šuvalija Salih sin Hasana spahija. Srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1825. godine.
2. Njegov sin Abdulah rođen 1843. godine.
3. Njegov sin Hasan rođen 1859. godine.

Kuća 3
1. Salihagić Arif, sin Alije, spahija. Srednjeg rasta i žutih brkova. Rođen 1820. godine.
2. Njegov sin Hašim niskog rasta, rođen 1842. godine
3. Njegov sin Osman rođen 1845. godine
4. Njegov sin Derviš rođen 1847. godine
5. Njegov sin Alija rođen 1852, godine
6. Njegov sin Ahmed rođen 1852. godine.

Šuvalije s Kovačice su porijeklom od fočanskih Šuvalija. Dvojica spahija, Mehmed i Hasan su dobili timare na Kovačici poslije posljednje kuge. Tri kuće su ih bile 1880. godine; Ćamil, Omer i Numo. Ovog posljednjeg nema u ovom popisu.
Dvojica Šuvalija su poginula na Vitnju, na Glasincu 21.09.1878. godine, gdje je Austriji pružen posljednji otpor pri zauzimanju BiH.
Jedan je rano odselio u Rogaticu, a kasnije jedan u Bogoviće.
Bio je to Ibrahim iz kuce 1, rodjen 1837. koji je bio imam dzamije u Bogovicima, tu se ozenio i ostao. Nije mi poznato da li je neko od njih emigrirao u Tursku, ali znam da jeste od fočanskih Šuvalija.
Sjećanje Salihagića seže do ovog Arifa. Isto znaju da je Arif i sin mu kasnije medresu završili u Mostaru. Pominjali su Fojnicu, međutim meni je vjerovatnije da mu je otac Alija dobio tu timar poslije kuge. Godine 1880 je imao i dvije kuće u Sočicama (jedna na njemu, jedna na sinu Aliji) pored one na Kovačici. Međutim i na Kovačici je dvije kuće imao Hasan Salihagić koga nema u popisu 1850. godine. Moguće da mu je taj rođak došao poslije 1860. godine. Jesu bili rod ali ne toliko imućni kao Arif.
Jedan je sa porodicom otišao za Tursku gdje nikad nije stigao jer je išao bez dozvole. Negdje na granici su bili određen broj godina. Sinovi su se kasnije vratili; jedan je ostao u Beogradu a ostali se naselili u Vrlazje, Brezje, Planje.
Imanje koje su Salihagići imali u Sočicama, može biti samo imanje Selimagića koji koji se navode u popisu, a kojih kasnije nije bilo. Poznajem teren, i to je Arif samo mogao kupiti pri njihovoj selidbi.


Nema komentara:

Objavi komentar