Hadži Lojo se predaje

 Islamski svijet -1935, br. 125

Hadži Lojo se predaje

— Kako je sarajevski diktator 1878. pao u ruke neprijatelja. —

Onog mučnog 17. augusta 1878. kada je po­nosno šeher Sarajevo pružalo zadnji, upravo di­vovski otpor u obrani slobode svoje domovine, usprkos svih napora i svih žrtava okupator­ske su čete sve jače i jače nadirale.

Dan je bio mučan i težak. Vođa cijeloga pokreta i sarajevski diktator Hadži hafiz Salih Lojo ležao je ranjen u svojoj kući od rane, koju je zadobi u konaku prije tri dana. Teško ga je to mučilo. Cio dan bio je ozbiljan i mrk. Malo je vrlo malo govorio.

U gluho doba noći toga dana jedna mala ko­lona izmicala je u mraku istočnom periferijom grada, jer je jedino još bio istok slobodan od neprijatelja. Na jednom konju jašio je ranjen Hadži Lojo, dok je na drugom bila njegova žena sa djetetom. Njihova pratnja od nekoliko naoru­žanih ljudi jezdila je pješice kroz noć.

— Stoj! — dok su vojnici sa naperenim puš­kama promatrali jednog pravoslavnog seljaka, koji je pred njima stajao u udaljenosti od ne­koliko koraka. Jedan podoficir prišao je seljaku bliže. Seljak je tražio da ga predvedu koman­dantu, jer mu želi kazati točno gdje se nalazi Hadži Lojo.

U pratnji dvojice vojnika i ovoga podofici­ra seljak je odmah predveden komandantu, kod kojega je ostao na saslušanju oko dva sata vre­mena. šta su oni razgovarali, nije nam poznato, samo živahnost u logoru i neko šaputanje među oficirima dalo je naslutiti, da su u logor došle vijesti, koje su dalje prepričavane.

Moglo je biti nešto malo prije 10 sati kad je natporučnik Stipetić od 87. pješačke pukov­nije na čelu jedne i po kompanije vojnika sa sa­nitetskim priborom napustio austrijski logor uRogatici. Predvođeni onim seljakom vojnici su se uputili u brda, koja su obrasla lijepom šu­mom. Vojnici su marširali 3 do 4 sata teško pro­hodnim putem naprama mjestu, kuda ih je vo­dio njihov provodić. Na svom maršu oni su pri­spjeli u selo živoj eviće u blizini Goražda, kada im je seljak u gluhoj šumi pokazao na proplan­ku jedan čađor. Sva je vojska stala, dok je oko čadora bilo sve tiho i nijemo. Austrijanci su po­stavili noževe na puške spremajući se da raz­viju strojnu liniju, dok je jedan potporučnik sa jednim odredom vojnika i onim seljakom po­šao prema čadoru.

U taj čas oko čadora osjetilo se neko užur­bano gibanje a dvojica ljudi Hadži Lojine garde ispali su ispod čadora.

— Ruke gore! — povikao je austrijski ofi­cir potegavši sablju, dok su njegovi vojnici sta­vili puške na »gotovo«.

Kada su Hadži Loj ini ljudi pred čadorom vidjeli austrijske vojnike, a malo dalje veliki broj Austrijanaca pod baj one tima, oni su iz­javili da se predaju, pa je tako oficir koji je predvodio patrolu pošao odmah pod Hadži Lojin čador.

Na slami koja je bila položena na zemlju nemoćan i skrhan ležao je nekada strašni i neumoljivi sarajevski diktator. U licu i cijelom ti­jelu bio je vanredno propao, a duga brada pa­dala mu je po golim prsima, dok mu opet duga kosa ležala je razbarušena ispod glave i ispod ramena. Veoma žalostan sa suznim očima uz­vratio je pozdrav Hadži Lojo austrijskom ofi­ciru, koji ga je vojnički pozdravio i u ime au­strijskog cara pozvao ga da s njim pođe u Rogaticu.

Hadži Lojo je teško uzdahnuo:

— Da pođem, ali ja ići ne mogu, jer je te­ška rana na mojoj nozi.

On je pokazao na otvorenu ranu na nozi, koja je radi pomanjkanja njege bila jako pozlila.

Na zapovijed ovoga oficira austrijski su vojnici odmah spleli od granja i pruća jednu nosiljku na koju su položili bolesnoga diktatora i četiri pješaka ponijeli su ga u Rogaticu.

Prije nego je vojska sa Hadži Lojom i nje­govim zarobljenim društvom prispjela u Roga­ticu, već je jedan glasnik na konju dohrlio u grad i javio, da je u istinu Hadži Lojo uhvaćen.

Odmah je ova vijest poslana u Sarajevo glavnokomandujućem generalu Filipoviću. Tek pred večer je oberlajtnant Stipetić sa vojskom i Hadži Lojom prispio u Rogaticu. Ci­jelo građanstvo bilo je na nogama. Svaki je htio da vidi Hadži Loju.

Ranjenog su diktatora odmah smjestili u oružnički zatvor, a vojni liječnici htjeli su mu odmah odrezati ranjenu nogu. On to nije dao. Zato su to odgodili, dok bude dopremljen u Sarajevo.