IMAM ZA PRIMJER

IMAM ZA PRIMJER

Preporod 1993

U ovoj velikoj nesreći koja je snašla naš narod i našu do­movinu vjernik treba i mora da zna šta mu je činiti. U naj­kraćem: za pušku i u rov. Međutim ima i ona grupa ljudi za koju je Uzvišeni rekao: »Neka jedna grupa od vas ostane« To su prije svega imami. Stoga su po šeriatu (a i po našem državnom zakonu) imami u mogućnosti da ne idu u rovove, ali su zato njihove dužnosti daleko veće, teže i delikatnije. Ima međutim, jedna grupa bosanskih imama koji su uspjeli stići na obje strane. Jedan od takvih je i Mehmed ef Hajrić, imam iz Podžeplja, OIZ Žepa. Nije mi namjera da ga hvalim nego samo da informišem radi pouke i primjera. On je na početku rata ženu i dijete opremio roditeljima u Sarajevo, a sam ostao da dijeli sudbinu za svojim džematom. iako je cio džemat Podžeplje davno izgorio (do zadnjeg ćumeza) Mehmed ef ni do danas nije prekinuo klanjati džurnu. Gdje ga god petak zateče tu je i džuma: u kući, u šumi, na livadi.  On i njegov mutevelija i mujezin hadži Mehmed Mujkić bili su ne­razdvojni. Stalno su se brinuli i pričali o vjerskom životu. To je njima jedina priča. Čim su četnici otjerani iz naših pogorjelih sela i kad su se »izbjeglice« koliko toliko smirile po preostalim kućama Mehmed je otpočeo sa vjerskom poukom. Sa oduševljenjem mi je pričao o broju djece i njihovom znanju.

Osim hutbi koje je posebno pripremao na svakom mjestu je govorio i upućivao. Nekoliko puta.dolazio je u Žepu sa po­sebno pripremljenim hutbarna. Detaljno je naučio senatske (fikhske) propise o borbi, šehiđu, namazu i drugim dužnosti­ma u ovim uslovima. To je bio glavni sadržaj njegovih hutbi i vazova. Od Kurana se nije odvajao. Ukazivao je na, sličnost naše situacije sa borbama Poslanika i ashaba. Upoređivao je i prepoznavao. Sve je to bilo vrlo poučno i korisno. Ljudi su ga prihvatili i slušali njegovu riječ. 0 aktivnosti u jedinici mo­gu ukratko reći da je bio u pravom smislu “čovjek za moral”(ne znam kako se to stručno sad zove). Izlazio je pred stroj i govorio. Njegovom zaslugom nije se ni slučajno mogla ćuti psovka. Pred bitke je učio dove. Vrlo je važno da napome­nem da je strogo vodio računa da mu nijedan vakat ne osta­ne makar bio i u borbi. Ono što je ostalo redovno je naklanjavao. Njegov je najbolji vaz lični primjer i to je njegov stav.

U toku čuvene bitke 4. juna on je uzeo abdest i klanjao jedan rekat akšama jer je bio u mogućnosti pošto je bitka bila pri kraju. Kad sam ga vidio pred moj polazak ovamo (krajem Ra­mazana kod hadžije Abida Halilovića u Žepi) pričao rni je o raznim svojim planovima »islamizacije« naroda. Metode su mu realne i ostvarljive i što je najvažnije on je siguran u uspeh. Hađži Abid ga je zaustavljao na konaku, al on kaže mora stići na teraviju Opet mora pomenuti hadžiju Mehmeda jer da ga on nije primio kao svoje dijete on ne bi mogao osta­ti tamo najviše radi hrane.

Molim Uzvišenog Allaha da pomogne dvojici Mehmeda koji se bore na Njegovom putu, a svu nas da uputi da se na njih ugledamo. Aminin!

DERVIŠALIJA  HODŽIĆ

Šehid Mehmed ef. Hajrić,sin hadži Idriza i r. hadži Have, rođen je 19. avgusta 1968. godine, u Lepenici, Općina Rogatica. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a nakon toga Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, gdje je 1987. godine diplomirao. Nakon odsluženja vojnog roka, upisuje Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i upošljava se kao imam u džematu Podžeplje 1989.godine, Medžlis IZ-e Vlasenica. Po izbijanju agresije na BiH i pada sela Podžeplje u agresorske ruke, prelazi na dužnost imama u Žepi, gdje se odmah uključuje u redove Armije RBiH. Činovan je činom kapetana. Sredinom aprila 1995. godine je postavljen za predsjednika Ratnog predsjedništva Žepe. 27. jula 1995. godine je zarobljen od strane srpskog agresora. 30. jula 1995. godine registrovan je od strane Crvenog krsta. U noći 15. avgusta 1995. godine nakon mučenja u logoru u Rogatici (Rasadnik) izveden je, da bi se potom čuo rafal, nakon čega mu se gubi svaki trag. Pronađen je u masovnoj grobnici u Vragolovima, 13. novembra 2001. godine, sa još 8 tijela ubijenih Bošnjaka.Iza njega su ostali otac hadži Idriz, supruga Amela i kćerka Amina, rođena 1991. godine. Dženazu namaz je predvodio dr. Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema.