MERHUM H. SELIM EF. DŽANANOVIĆ

MERHUM  H. SELIM EF. DŽANANOVIĆ

PREPOROD 1994

Sedamnaestog septembra 1994. godine poslije duge i teške bolesti, u sarajevskoj bol­nici Koševo preselio je na Ahiret H. Selim ef. Džananović.

Sudbina je htjela da Selim ef. svoje munadzirske godine provede u Goraždu, a posljednje dane života u sarajevskoj bol­nici. Dženaza mu je obavljena 19. septembra u Sarajevu, kada mu je kao imam dženazu klanjao Ešref ef. Alibegović, njegov komšija i kolega sa područja Od­bora Islamske zajednice Rogati­ca. Rahmetlijinom posljednjem ovodunjalučkom ispraćaju na mezarlucima Budakovići, gdje je ukopan, prisustvovao je veliki broj džematlija, njegovih komšija i rođaka kao i kolega.

Rahmetli Selim ef. je rođen 1925. godine u Dubu kod Roga­tice. Poslije završetka osnovne škole završio je imamski ispit u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu i zapošljava se kao imam u džamiji Brda kod Roga­tice. S obzirom da je Selim ef. poticao iz ilmijanske porodice iz koje u svakoj generaciji ima po jedan imam, on je imao solidno predznanje da se bavi imamskim pozivom pa mu nije bilo teško za to steći i potrebnu kvalifi­kaciju. Time je on, u velikom ne­dostatku imamskog kadra popunio jedno upražnjeno imamsko mjesto.

Iz džemata Brda, gdje je službovao sedam godina, Selim ef. prelazi na imamsku dužnost u džemat Šljedoviće kod Roga­tice, gdje ostaje do početka agresije na našu zemlju 1992. godine, kada među posljednjim pred četnicima napušta džemat i odlazi na slobodnu teritoriju Goražda, u mjesto Podobarak, gdje se također aktivno uključuje u imamski rad, radi i kao imam a i kao predavač vjeronauke u školi. I na području Goražda, kao i ranije na području Roga­tice, Selim ef. u imamskom radu daje maksimum. Zadnja tri mje­seca svoga života, obhrvan teškom bolešću, Selim ef. morade napustiti aktivni imam­ski rad. Pošto je bolest bila teška, velikim zalaganjem njego­vog sina Zijada, a i gorazdanskog muftije Hamed ef. Efendića Selim ef. uspijeva preko UNPROFOR-a doputovati na liječenje u Sarajevo, gdje nakon nepunu sedmicu dana pre­seljava na Ahiret.

Kolege Selim ef. Džananovića, koji su s njim radili na području Odbora Islamske za­jednice Rogatica ističu da je on bio najuspješniji na vjerskoj pouci, posebno je bio uspješan u podučavanju polaznika u učenju Kur’ana a.š. pa je svake godine u džematu sa polazni­cima održavao hatme.

Prve hatme u istočnoj Bosni počele su se održavati 1970. godine, kada je iste godine Selim ef. u svom džematu Brda imao hatme, kojima pristupa 46 polaznika. Na njegove hatme često su dolazili i predstavnici Islamske zajednice iz Sarajeva, o čemu je više puta pisano u Pre­porodu.

Rahmetli Selim ef. je svojim primjerom davao džematlijama upute kako da rade i žive u duhu Islama. Znao je pješačiti i po 15- 20 kilometara da bi stigao održati nastavu i u najudaljeni­jim punktovima vjerske pouke. Petoro svoje djece, kćerke Selimu, Žilu, Zumru i Zuhru i sina Zijada odgojio je u Islamu. Sina Zijada, diplomiranog inžen­jera geodezije, sada uglednog rukovodioca i funkcionera u Sarajevu naučio je da uči u Kur’anu i da obavlja imamsku dužnost, što je on po potrebi i činio, naročito uz ramazan, klan­jajući kao imam teravnih- namaze. I sve četiri kćerke uče u Kur’anu. I rahmetli Selim ef. i njegova supruga Sabira- hanuma, koja vrsi i gasalske poslove, obavili su hadž.

Selim ef. Džananoviću lijepi dženneti-firdevs, a njegovoj su­pruzi Sabira-hanumi, kćerkama, Selimi, Žili, Zumri j Zuhri i sinu Zijadu sabri-džemil.

Salifh Smajlović