Bunar na Ljunu

autor: Mirsad Durmišević

Bunar se nalazi ispod samog vrha brda Ljuna (872 m.), na malom proplanku, okruženom pretežno hrastovom šumom. Iskopan je vjerovatno u Drugom svjetskom ratu za potrebe vojnika koji su čuvali položaje u okolini. Bunar je ozidan kamenom i ako je dosta plitak (oko 2 metra), a  u njemu je bilo uvjek vode, čak i u najtoplijim ljetnim danima. To je bilo omiljeno izletište Rogatičana, posebno sa Toplika i Poljuna  gdje se dolazilo i ljeti i zimi a posebno na nezaboravne prvomajske uranke. Polazilo se u ranim jutarnjim satima sa punim ruksacima hrane, pića... Do vrha Ljuna se nije bilo nimalo lahko popeti, jer je trebalo i do sat pješačiti uz Klisku stijenu i Malicu dosta strmim usponom, uskom stazom, kroz gustu borovu i jelovu šumu koju su zasadile pedesetrih i šesdesetih godina učenici i gorani. Šuma prekriva velik dio južnih i istočnih padina Ljuna, gotovo do samog vrha. Kad bi umorni došli na proplanak ispod vrha Ljuna odmah bi očistili bunar od  istruhlog lišća, zapalili vatru i krenula bi pjesma.
Po pričama starijih ljudi ako bi došao neko kod bunara  ko je u životu dosta griješio voda u bunaru nestane kao da je nikad nije bilo! Kad bi otišao “grešnik”, voda bi se ponovo povratila u bunar.  Zato nije mogao svako čistiti bunar, samo odabrani, čestiti i pošteni  ljudi sa Toplika i Poljuna. Jer kad oni očiste bunar voda se brže povrati. U bunar se bacao i metalni novac. Vjeruje se da darivanje bunara donosi sreću. Novac je bio namjenjem  onima koji su čistili bunar, ali su oni ipak nakon čišćenja vraćali novac natrag u bunar.

Tranšei oko kote Ljun (872 m) iz Drugog svjetskog rata