Islamski glas - 1936
Tko je imao prilike, da posmatra i
da se nagleda krasota veličanstvene prirode duž želj. pruge Sarajevo - Višegrad,
pa sve tamo do Užica, taj se nije mogao načuditi pregalaštvu, energiji znanju
i vještini tehnike i ogromnom savršenstvu poznavanju i savladavanju svih
teškoća. Pruga iz Sarajeva do Vardišta provedena je još prije rata (1907.)
godine a drugi dio od Vardišta do Užica građena je od god. 1922. i predata saobraćaju
u februaru 1926. god. pa je provedena kroz vrlo teški teren sa ogromnim stijenama,
pećinama, brdima, divljim potocima i rijekama, kroz veličanstvene i divlje predjele
mnogih prašuma sa divljom zvjeradi, gdje dosada nije stupila ljudska noga. Vožnja
ovom prugom od Sarajeva do Užica traje svega 6 sati, pa za to kratko vrijeme
dobije svaki putnik priliku da osmotri krasote prirode, da se načudi stvaranju divlje
prirode, pa da najposlije klone od tolikih jakih impresija, punih romantike i
krasnih panorama ovih krajeva, kroz koje vodi pruga sa nebrojenim tunelima,
mostovima i drugim raznim prevojima.
Mnoga mjesta na ovoj pruzi
karakterišu divlju prirodu kao: Banja Stijena, Renovica, Međeđa i divlji Šargan. Na toj se pruzi stječu pet planinskih potoka i rijeka, preko kojih je
tehnika izgradila ovaj put (prugu) sa velikim naporima, te vještinom i znanjem
savladala mnoge poteškoće. Tu se susrećete sa dubokom dolinom vijugaste i ponosne
Miljacke, tom prugom dolazite u dolinu znamenite Prače, nekad vrlo važnog trgovačkog
mjesta za vrijeme turske vlade; prolazite kraj opasne i plave Drine, bučnog Lima,
da se pod šarganom susretnete sa Crnim Rzavom, koji vijugasto protječe kroz puste
suvate i šumovite krajeve užičkog okruga. Raznim tehničkim napravama skrenula
je tehnika na mnogo mjesta tok ovih potoka i rijeka, da bi se bez opasnosti mogla
provesti željeznica i da se vožnja skrati bez ikakve opasnosti po redovni
saobraćaj, materijalne štete i živote ljudske. Pruga se vijuga ispod izdanaka
snježne Jahorine kod stanice Stambolčić, ostavivši stanicu Bistrik ispod
ponosnog Trebevića, pa se ispod ogranka hajdučke Romanije zaustavlja kod stanica:
Prače, Renovice, Banje Stijene i Mesića. Kraj vodenih i bijesnih korita navedenih
rijeka vodi pruga do kraja bosanske granice, da se vijugastom prugom u obliku
osmice popne do stanice Šargan - Vitasi, prolazeći prije toga kroz tunel od nekih
1000 metara. Sa Šargana vodi pruga niz strmice preko Stanica: Kremne i Bioske i
vijugajući kroz mnoge tunele kraj rijeke Dedinje silazi u ravnicu gdje se
prostire bogato i lijepo mjesto Užice. Od stanice Pale penje se pruga na uzvisinu
kod stanice Stambolčića, gdje prolazi kroz dugi tunel. S jedne i druge strane opkolile
su prugu guste omorove i jelove šume, koje markiraju visinu okolnih brda iznad
1000 m, a od mjesta Sjetline spušta se u dolinu rijeke Prače i njezinom dolinom
slijedi sve do Ustiprače, jedne od najviše prometnih želj. stanica, jer se
ovdje istovara i utovara roba iz srezova čajniča i Foče. Tu se rijeka Prača
slijeva u plavu Drinu, a pod stanice Međeđe ulijeva se u Drinu hladni i bijesni
Lim, dolazeći iz krševitih gudura Sandžaka i Crne Gore. Kod Vardišta utječe u
Drinu Uvac i Crni Rzav. Ovaj je dio pruge vrlo interesantan za ljubitelje
prirode i njezinih krasota, naročito u ljetno doba, kada okolica ozeleni i oživi
veličanstvena priroda.Na ovoj pruzi do Užica prolazite kroz više od stotinu tunela,
kraćih i duljih, koji se tuneli između želj. stanice Renovice i Mesića redaju
jedan za drugim. Kada se onuda vozite spopane vas neka trema i od silne buke
lokomotive i vagona ne razabirete šumljenje mirne Prače, a zbog visokih i strmih
stijena ne razabirete blage sunčeve zrake. U ljetno vas doba tu jedino razblažuje
svježi i čisti zrak, pun svježe pare i sitnih kapljica vode, koje se na
sunčevom svjetlu dižu iz korita rijeke Prače i Drine.
Ova pruga daje priliku turistima
(planinarima, skijašima, lovcima, naučnicima i istraživačima prirodnih
bogatstava), da uz jeftinu vožnju dođu do najudaljenijih krajeva, da se
naužiju čistog i zdravog zraka, da se dive panorami divlje prirode, da se koriste
njezinim bogatstvom (lovom i ribolovom) i da proučavaju i istražuju sve znamenitosti
na polju: botanike, istorije i geologije, u koliko je toga još ostalo neistraženo.
Pa koliko je interesantnih stvari i zgoda ostalo još neispitano i neotkriveno?
Vožnjom iz Sarajeva preko Višegrada
do Užica omogućen je direktan saobraćaj sa glavnim gradom naše države. Za
putnike je putovanje do Beograda ovom prugom udobno, jeftino i interesantno a
i brže nego onom preko Bos. Broda do Beograda. I prevoz materijala (robe i
raznih produkata) je jeftiniji i lakši, jer nije potreban nikakav pretovar
kao u Bos. Brodu, pošto je pruga sve od Sarajeva do Beograda uskotračna.
Na ovoj se pruzi skupljaju svi
produkti za izvoz iz srezova: Foče, Čajniča, Višegrada i Rogatice. Tu dolazi na
prvo mjesto izvoz u inostranstvo domaće drvene građe, naročito iz srezova
Foče, Čajniča i Rogatice. U tim se srezovima nalaze velike šumske industrije:
»Varda« u Višegradu i Foči, »Durmitor« u Ustiprači, Feltrinelli u Sjetlini i
firma Hadžišabanović u Koranu kod Pala. U Čajniču postoji oko deset malopilanara.
Drvo se izvozi na želj. stanice: Pale, Koran, Sjetlinu, Rogaticu - Mesići,
Ustipraču, Međeđu i Višegrad.
Ne manje je važna ova pruga za izvoz
voća iz svih gore navedenih srezova kao: oraha i šljiva iz Foče i Višegrada,
a jabuka, krušaka i šljiva iz Goražde, gdje od nazad više godina postoji drž.
voćni rasadnik (sada pripada Kr. ban. upravi u Sarajevu). Voće se izvaža na
sve strane svijeta, naročito u Austriju, čehoslovačku i Njemačku. Iz sreza
zlatiborskog, už. požečkog i čanaskog, izvaža se ovom prugom dosta voća (jabuka
i šljiva) i grozđa, a ne manje je važan izvoz drvene građe, naročito borovine
iz sreza zlatiborskog. Spajanjem pruge od Vardišta do Užica u god. 1926. dobili
su bolju prođu čuveni užički mesnati i mliječni produkti (suho meso, pršut,
kajmak i masni sir).
Ing. Omanović.
Nema komentara:
Objavi komentar