Iz Rogatice (1992) ... ZA SADA MIRNO

 Iz Rogatice ... ZA SADA MIRNO

PREPOROD 1992

1.5.1992.G.

Kada bi moja želja bila tako snažna kao šo je iskrena i ovu moju kasabu ubuduće kao i do sada zaobišla sva novinarska pera, reporterske kamere i bo­jice novih crtača zavičajnih ma­pa, pa i bila tako uspavana i ti­ha kao što je ostavih prije se­dam dana, onda bismo mogli reći da ju je zaobišla ratna oluja i pustoš koja s njom ide. I tačno je to imamo li na umu direk­tne ratne sukobe. Jer sva puc­njava koje nije da nije bilo i koje nije da nema, ima karakter one provokativne koja vas budi ne­gdje iz prvog sna i sa zorom. A Rogatica već više mjeseci živi u strahu i na straži. U takvom sta­nju protekao je i cijeli ramazan što je imalo odraza i na broj pri­sutnih na teravih-namazu, koji su već u samom početku ovog mubarek mjeseca, najčešće lažnim dojavama bili istjerivani iz džamija. S prvim sumrakom nestaje svake aktivnosti. Sta­novi i kuće su zamračeni a ulice i bez policijskog časa, najprije na zahtjev nekih pripadnika SDS-a kasnije i drugih, su bez ulične rasvjete. Već odavno su organizovane ulične straže u noćnim satima. I u toku dana grad je više nego pust. Većina preduzeća je bez radne obave­ze a djeca osnovne i srednje škole ne pohađaju nastavu. Ve­liki broj stanovništva, posebice srpske nacionalnosti, gotovo preko noći, napustio je ovaj grad našavši utočište u okolini Rogatice, »na sigurnom gdje vladaju samo srpski zakoni i gdje se živi mirno a rat se samo posmatra«, a ponukani takvim ponašanjem i dešavanjima ši­rom BiH i dobar broj Muslima­na, onih mlađih i zdravijih, na­pustio je Rogaticu odlazeći što kod rodbine u neka sigurnija mjesta BiH ili, što je češće, van BiH. U Rogatici je i jedan broj izbjeglica iz Višegrada i Foče. Svi putevi koji vode u Rogaticu, preko Romanije a odatle u opštine Podrinja i u Srbiju, za nas obične »dunjalučane« su zatvo­reni. Romanijom se jedino slo­bodno kreću veliki vojni konvoji koji svakodnevno prolaze i pre­ko Rogatice za Ustipraču, Ustikolinu, Višegrad i Foču a očevi­ci kažu da u šumama i selima oko Rogatice ima dosta vojne opreme i »domaće vojske«. Odavde je do prije nekoliko da­na bilo moguće uz velike napo­re izaći preko Priboja, Pljevalja i Olova a sada??? Svaka vrsta snabdjevanja prehrambenom i drugom robom već odavno je prestala, zalihe se polahko troše, a ako ovakvo stanje potraje glad i epidemije neće sigurno zaobići ni ovaj kraj. Stanje u džematima oko Rogatice je, moglo bi se reći, zadovoljavaju­će za ove prilike. Najteže je, ipak, u Žepi koja je u svoje okri­lje primila veliki broj izbjeglica iz Rogatice i drinskog područ­ja. Nema ni tamo direktnih su­koba ali je zato svakodnevno izložena unakrsnim rafalima na­oružanih srpskih snaga smješ­tenih u njenoj okolini koji teže da izazovu bilo kakvu provoka­ciju i sukob. Strpljenje svih ljudi ovog kraja još uvijek ne popušta i nadati se da će makar i ova­ko kakvo je sada potrajati.

Z. ALISPAHIĆ