Seid Zimić
vipromo
vipromo
Bit će da je prošlo petnaest, šesnaest ili sedamnaest stoljeća kako
Rimljani zaboraviše kameni most sa tri nepravilno raspoređena luka
nadomak izvorišta Žepe. Neznani neimar u trenutku nadahnuća skroji
sedamnaest metara dug i nepuna tri metra širok most kroz čije će se
lukove provlačiti klobučava voda koja odavno bijeli dan vidjela nije.
Uvijek ista – ni bujnija, ni tanja. Eto, da posluži njemu, njima, nama. I
zvjerinju što se noću šunja okolicom, po nedefinisanoj navici, a traga
na izbrušenom kamenu ostaviti neće.
Nije mario za vrijeme – novopridošle je ignorisao, sa zemljotresima
se nadmudrivao, pomračenja Sunca i Mjeseca nije razumio. Nježno kameno
srce bi zatreperilo zbog glupe eksplozije „105-ice“ popraćene cijukom
žezli-gelera što zaluta u šipražje i postade ništa.
Rođendane nećemo brojati, nostalgiju ne smijemo buditi, dovoljno je
da zmijohladne vode klobučaju ispod, a nezasito vrijeme iznad kamenih
ploča koje su rukom neimara, sa previše nježnosti, poredane i zadužene
da vjekove povezuju.
Seid Zimić
Nema komentara:
Objavi komentar