20. 06. 2011.

Geografski prikaz općine ROGATICA ( DIPLOMSKI RAD )

Mentor: Prof.dr.Safet Nurković
profesor: Dževad Džafić
Sarajevo, juni 2009. godine




1. GEOGRAFSKI POLOŽAJ I GRANICE

U regionalno-geografskom smislu općina Rogatica se nalazi u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Pripada jugoistočnom dijelu Planinsko-kotlinske makroregije i to središnjem dijelu Gornjodrinske mezoregije.
Karta 1. Granice općine Rogatica
(Izvor: Karta Bosne i Hercegovine, 1:200.000, Swedesurvey Sweden i Geodetski zavod Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2005. godine

Graniči na istoku sa općinom Višegrad, na jugoistoku i jugu sa općinom Rudo i Istočno
Goražde, na jugozapadu je općina Prača, a na zapadu i sjeverozapadu općine Pale i Sokolac.
Na sjeveru granicu čine općine Han-Pijesak i Vlasenica, a na sjeveroistoku općina Srebrenica.
Od tromeđe između općine Rogatica, Višegrad i Srebrenica granica ide rijekom Drinom do naselja Slap odnosno ušća rijeke Žepe u Drinu, a nastavlja se ka jugu do sela Zagrađe, odakle nastavlja do planine Sjemeć (1188 m) i Ivice (1496 m) .
Od planine Ivice granica se nastavlja u pravcu sjeverozapada do naselja Metaljka.
Granica dalje vodi prema jugu preko planine Vlahinje (1106 m) do naselja Trbosije gdje je tromeđa između općina Rogatica, Višegrad i Rudo i do naelja Dvorište tromeđe između općina Rogatica, Rudo i Višegrad. Od tromeđe prema Rudom granica vodi prema sjeverozapadu do naselja Brčigovo pa nastavlja ka jugu do planine Petibor (1184 m) pa na istok preko planina Jabuka (1084 m), Vranovina (1270m), Hranjen (1174 m) do Čemernice (1344 m) i tromeđe općine Rogatica, Goražde i Prača. Granica dalje vodi prema sjeveru preko planine Gosina (1025 m) i tromeđe općina Rogatica, Prača, Pale do naselja Ponor i tromeđe općina Rogatica, Pale, Sokolac i nastavlja se ka sjeveroistoku preko planine Crni Vrh ( 1105 m) i Devetak (1155 m) koji čini tromeđu općina Rogatica, Sokolac i Han Pijesak. Granica dalje vodi do naselja Mislovo na sjeveru i skreće ka istoku preko sela Borovac a prema jugu skreće od naselja Brložnik do južnih obronaka planine Javor koja predstavlja granicu općina Rogatica, Han Pijesak,Vlasenica i Srebrenica. Granica sa Srebreničkom općinom ide jugoistočno preko planine Zlovrh (1525 m) i naselja Krušev Do i Pripečak do pomenute rijeke Drine.
Karta 2. Općina Rogatica – geografska karta
(Izvor: Geografska karta Bosne i Hercegovine 1:1 000 000, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo, 1996)

Matematičko-geografski općina Rogatica se prostire između planine Gosine 18º 53' igd. na zapadu i rijeke Drine 19º 12' igd. na istoku. Krajnja južna tačka je na rijeci Drini 43º 41' sgš između planina Priluk i Grabež a sjeverna na planini Radava 44º 01' sgš.
Slika 2. Pogled sa Brda Ljun, preko Rogatice, na Zasadu i Debelo brdo
(Izvor Google Earth pro i http:www.//earth.google.com/)

U geotektonskom pogledu općina Rogatica pripada zoni unutrašnjih Dinarida, odnosno u centralnoj ofiolitskoj zoni i dijelom u unutrašnjoj zoni paleozojsko-trijaskih masiva Istočne Bosne. Preovladavaju stijene trijaske formacije kredne starosti, predstavljene klastičnim sedimentima, pješčarima, laporcima, krečnjacima i dolomitima kao i komformnim izljevima vulkanskih stijena sa piroklastitima i rožnacima.(3)

Reljefno općina Rogatica zahvata jugoistočni dio Planinsko-kotlinske oblasti. U geomorfološkom pogledu općina Rogatica je ispresijecana dolinama manjih riječnih tokova Rakitnice, Žepe i srednjeg toka Prače. Između dolina ovih rijeka prostiru se kotlinski i brdsko-brežuljkasti tereni koji su najizraženiji u zapadnom dijelu. Istaknute planinske morfostrukture nalaze se na sjeveru, istoku i jugozapadu a najveće su Devetak, Sjemeć, Tmor, Mednik i Bokšanica.

Klimatski općina Rogatica gravitira južnom dijelu sjevernog umjerenog toplotnog pojasa. Južni, zapadni i središnji dio predstavljen je predplaninskim umjerenokontinentalnim tipom klime, a na sjevernom osjećaju se uticaji planinske umjerenokontinentalne klime. Dolinom rijeke Drine sa sjeveroistoka prodiru uticaji umjerenokontinentalne klime. Po Kepenovoj klasifikaciji ova općina ima zestupljen Cfb i Cfc klimatski tip.
Prostor općine Rogatica hidrografski pripada slivu rijeke Drine koja ujedno ima i najrazvijeniji hidrografski sistem na području Bosne i Hercegovine. Rijeka Drina, sa područja ove općine prima lijeve pritoke a to su Žepa i Prača.
U pedološkom pogledu na teritoriji općine Rogatica preovladavaju tla automorfnog razdjela a to su slojevi crvenice i kalkokambiosola i odvojenog tipa kalkokambiosola te distričnog kambiosola i rankera. (6)

Posmatrano sa biogeografskog stanovišta ova općina ima odlike srednjoevropske vegetacione zone i pripada vegetaciji Unutrašnjih Dinarida koju čine različite vrste bora, jele, smrče, hrasta i bukve.

Saobraćajno središte je grad Rogatica koja se nalazi na magistralnom putu koji Sarajevo i centralnu Bosnu spaja preko Višegrada sa Srbijom, preko Goražda i Foče sa istočnom Hercegovinom, te preko Goražda i Čajniča sa Pljevljima i Crnom Gorom.

Općina Rogatica ima površinu od 664,37 km². Podijeljena je na 11 mjesnih zajednica i ima 119 naselja. U administrativno-političkom pogledu pripada entitetu Republika Srpska.
Slika 1. Pogled sa Brda Ljun, preko Rogatice, na Zasadu i Debelo brdo
Izvor: (53)

Grad Rogatica se nalazi u južnom dijelu istočne Bosne na nadmorskoj visini od 525 m. Smještena je u prostranoj kotlini duž lijeve i desne obale rijeke Rakitnice koju redom zatvaraju brdo Ljun sa sjeverozapada, te brda Goletica, Tmor i Zasada sa istoka i jugoistoka. Rogatica je središte sliva rijeke Rakitnice a u širem smislu i središte sliva srednjeg toka rijeke Prače.[img size=150][/img]
2. PRIRODNOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE

2.1. Geološko-geotektonske karakteristike

Geološko-geotektonske odlike prostora općine Rogatica je vrlo složena nastala kao rezultat dugog geološkog razvoja i geotektonskih procesa.

Općina Rogatica teritorijalno pripada geotektonskom kompleksu unutrašnjih Dinarida koja na jugu dopire do starijih paleozojskih naslaga poznatih kao tzv. pračanski paleozoik. Naslage iz pračanskog paleozoika grade manjim dijelom južni obod planine Gosine. Naredni sedimentaciono tektonski ciklus u razvoju Zemljine kore je mezozojski tektonski orogeni razvoj sa tri značajna odjeljka: trijas, jura, kreda. Ove naslage su široko rasprostranjene na području općine Rogatica. Najdublji dijelovi su predstavljeni klastičnim karbonatnim naslagama koji u unutrašnjim Dinaridima imaju i vulkansko-sedimentne i flišne naslage. Ove naslage su različito tektonizirane i u sedimentnom kompleksu orudnjene.

Karta 3. Geološka karta općine Rogatica
(Izvor: geološka karta SFRJ 1:100 000 listovi Višegrad i Prača,Savezni geološki zavod Beograd, 1982. godine)


Najmlađi odjeljak geološkog razvoja kenozoik također je prisutan u geološkoj građi rogatičke općine. Pored marinskih krečnjačkih i klastičnih naslaga, iz mlađeg tercijara su prisutne i slatkovodne ugljonosne naslage.

Najstarije naslage na području općine rogatica datiraju iz paleozojske ere P3 ali su zastupljene samo u užem južnom dijelu planine Gosine, na graničnom dijelu sa općinom Goražde sa karakterističnim dolomitičnim krečnjacima, pješčarima, konglomeratima i brečama.

Najzastupljenije naslage datiraju iz mezozojske ere i predstavljene su trijaskim i jurskim sedimentima.

Donji trijas T1 je zastupljen u podgorini planine Šaran i zapadnim obroncima planine Sjemač. Predstavljen je uglavnom sa kvarcom, liskunovitim pješčarima, alverolitima i glincima.

Andezitne naslage a iz ovog perioda pružaju se u jugoistočnom dijelu općine Rogatica u naseljima Kopljevići, Orahovo, Pokrivenik, Trnovo i Dub.
Srednji gornji trijas sa masivnim i brečastim krečnjacima izgrađuje najveći prostor planina Sjemač i Gosina te između naselja Dobrašina i Rakitnica. Iz ovog perioda T22 postoje i naslage krečnjaka, rožnaca, tufova i glinaca u Dobromerovićima jugoistočno od Rogatice i na jugu u području planine Tvičijak. Masivni sprudni krečnjaci srednjeg trijasa T23 izgrađuju najveći dio sjeveroistočnog, srednjeg i jugozapadnog dijela Rogatičke općine. Na sjeveroistoku to su Zlovrh te od Mislova preko Bokšanice, Klanca, Starogorske stijene pa na jug polulučno do Debelog brda i dalje prema zapadu preko Đedovića, Pešurića, Šatorovića do Ziličine. U jugozapadnom dijelu općine tvore šire područje naselja Ozerkovići, Planje, Budaci, Vrlazje, Kovačica, Rusanovići, Rudine, Jarovići, Golubovići i Sudići.

Gornji trijas T3 zahvata široko prostranstvo planine Mednik te okoline Milinkovića, Brankovića, Beheća, Radovića i Točionika u središnjem dijelu općine kao i Mareviće, Kramer Selo i širi pojas planine Rudine i Crnog vrhana na zapadu. Poznate tvorevine megalodonskog krečnjaka iz ovog perioda zastupljene su i u širem pojasu Laza, Ljubomišlja i Borovca, na sjeveroistočnom dijelu općine Rogatica. Iz ovog perioda u dva odvojena lokaliteta na jugoistoku općine Rogatica, zastupljeni su pločasti i slojeviti krečnjaci sa rožnacima TJ i to na području Ćubrića i Kulinove kose.

Jurske naslage rožnaci, glinci i pješčari J na području općine Rogatica rasprostranjene su u sjevernom i sjeveroistočnom pojasu od Točionika i Rađevića do naselja Štavanj u nekoliko lokaliteta odvojenih megalodonskim krečnjacima te na lokalitetu od Rogatice do Kosova i manjim dijelom na jugoistoku u okolini naselja slivno.

Naslage iz Kenozojske ere predstavljene su miocenskim i kvartarnim sedimentima.

Miocen 1M23 je zastupljen konglomeratima, pješčarima i laporima debljine 200 m u središnjem dijelu općine od Plješevice do Vratsalića, te oko Rogatice u Kovanju, Pašića Kuli. Na pojedinim lokacijama npr. u širem području Seljana nalaze se naslage mrkog uglja. Naslage krečnjaka, lapora, laporovitog krečnjaka i pješčara sa mrkim ugljem iz miocena 2M23 zastupljene su u mjestima Kukavice, Kujundžijevići, Živaljevini i južno od Seljana kod Rogatice.

Kvartarne naslage na području Rogatice zauzimaju ograničeno prostranstvo a predstavljaju ih deluvijalno-proluvijalni zastori na zapadu u Dobračama i Brezju te u Okruglom i Strmcu u središnjem dijelu te u Žepi, Čavčićima, Vrelu i Slapu na sjeveroistoku općine kao i toku rijeke Drine na granici sa općinom Višegrad, a sključivo deluvijalne d naslage u Pripečku, toku rijeke Prače na jugu i toku rijeke Rakitnice u području naselja Kosovo. Proluvijalne naslage pružaju se u naseljima Godomilje, Babljak i Borike. (Izvor: Karta br.3)

2.2 Geomorfološke karakteristike

Reljef općine Rogatica rezultat je djelovanja kako endogenih tako i egzogenih sila kroz dugi geološki period. Glavne crte reljefa nastale su u mezozojskoj i kenozojskoj eri i pripadaju najvećim dijelom trijaskoj geološkoj periodi, a naknadnim neotektonskim radijalnim pokretima krupne morfološke cjeline su izdijeljene na manje morfostrukturne oblike. Riječni tokovi su u mnogome izdijelili ove morfostrukturne oblike usijecajući u njih svoje doline kompozitnog karaktera.

Orografski, općina Rogatica je pretežno srednjeplaninska. Od čitave površine rogatičke općine, 20% otpada na visine do 500m, dok je 80% planinske teritorije sa visinom između 800 i 1.600 m.

Na sjevernom dijelu općine Rogatica izdvajaju se planinski masivi i hrbati unutrašnjih Dinarida. Svojom visinom dominiraju Zlovrh (1525 m), Devetak (1155 m) a kao nastavak Devetaka, dinarskim pravcem pružanja, nastavlja se Bokšanica sa najvišim vrhom Klanac
(1275 m). Južno od Bokšanice paralelno se pružaju planine Mednik (1229 m) Rujnik (1046 m), Brdina (1310 m) i Sjemeć (1188 m).

Južni dio općine predstavljen je brdsko-planinskim reljefom sa usječenim kotlinskim proširenjima. Izdvajaju se Debelo brdo (1113 m) i Tmor (1350 m) sjeverno od Rogatice te Kopljevići (1229 m) i Pokrivenik (1106 m) jugoistočno.
Zapadni dio općine karakterišu vrhovi Gosine (1025 m), Crni vrh (1105 m) i V. Kom (938 m).

Morfološki je cijelo ovo područje, u stvari, jedna velika površ, na mnogim mjestima ispresijecana manjim ili većim dolinama, pretežno zatvorenog tipa. Ova površ najvećim dijelom je sastavljena od trijaskih krečnjaka, a čine je tri snižene manje kotline: rogatička, osovska i godomiljska. Godomiljska kotlina je odvojena od prve dvije i leži na jugu planine Bokšanice (1275 m), sa visinom od 720 do 800 m. Kroz nju teče manji vodeni tok rječica Sutjeska, koja se kroz krečnjake probija u rogatičku kotlinu. Rogatičku kotlinu presijeca rječica Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispod Stupnog dola. Sve do sjevernog dijela sela Plješevica gradi klisurastu dolinu odakle prelazi u rogatičku kotlinu gradeći male meandre. Pri izlasku iz kotline probija se kroz klisuru ispod sela Zaganovića i Donjih Kukavica, gdje joj je dolina proširena, a zatim ponovno pravi klisuru do samog ušća u Praču, istočno od sela Mesića.

Fluvio-denudacioni oblici su vezani za sve riječne doline. Za vrijeme oligomiocena Sutjeska, Rakitnica i Prača odnosno doline tih rijeka nisu imale sadašnje dubine. Njihovo usijecanje u apsolutnoj je vezi sa usijecanjem rijeke Drine. Taj proces spomenutih rječica počeo je u vrijeme srednjeg miocena i vršio se tokom oligomiocena, tj. za vrijeme jezerske faze. Doline Drine, kao i doline spomenutih rječica, starije su od pleistocena (ledenog doba). Prije isijecanja svojih dolina, ove rječice su punile jezera koja su postojala u pliocenu.
Povlačenje vode iz ovih jezera prema Drini, odnosno Panonskom bazenu ostavilo je na stranama kotlina nekoliko terasa koje odgovaraju pojedinim fazama tog povlačenja i nalaze se na različitim nadmorskim visinama. Tako se s lijeve strane Rakitnice mogu pratiti dvije izgrađene terase, i to prva na visini od 570 m a druga na visini 560 m. Na prvoj se nalazi selo Plješevica, a na drugoj Krčići i Berhamovina.
Karta 4. Geomorfološka karta općine Višegrad
(Izvor: Geomorfološka karta 1: 500 000, Savez geografskih društava Jugoslavije, Geokarta Beograd,1992.)


S desne strane Rakitnice terase su na visini 600, 570 i 540 m u Kovanju i Pavičinoj Kuli, a nešto niže niz riječni tok na 560, 550 i 540 m. (5,8)

Dakle, u gornjim dijelovima riječnog toka karakteristična je vertikalna erozija koja se manifestuje vertikalnim usijecanjem riječnog toka u topografsku površinu. Bočna erozija karakteristična je na području rogatičke kotline te je riječno korito bočno prošireno. Oko rijeke Rakitnice kotlina je široka i predstavlja prostranu aluvijalnu ravan koja je nastala oblikovanjem nanosnog riječnog materijala iz gornjih dijelova riječnog toka..

Na osnovu navedene visinske podjele zaključujemo da postor općine Rogatica ima složenu reljefnu strukturu nastalu tokom duge geološke historije. Djelovanjem egzogenih sila nastali su kraško-korozioni oblici koji su posebno izraženi u sjeverozapadnom dijelu pružajući se dalje prema jugoistoku općine Rogatica. Kraški oblici reljefa zastupljeni su na području od Devetaka do rijeke Drine pravcem sjeverozapad-jugoistok a predstavljeni su škrapama, vrtačama, kraškim pećinama i jamama. Pored pomenutog Devetaka izdvajaju se kraški oblici na Bokšanici, Medniku, Crnom Vrhu, Borikama itd. Sjeverozapadni obronci planine Bokšanice odlikuju se strmim odsjecima koji su na više mjesta ispresijecani strmim olučastim žljebovima, sve do podnožja odsjeka. Olučasti žljebovi, kroz koje se kreće stjenoviti materijal predstavlja točila na čijem je kraju nagomilan materijal kupastog uzvišenja, koji se naziva sipar. Na pojedinim mjestima planine Bokšanice u blizini naselja Slap mogu se primijetiti jedinstveni siparski pojasevi koji su rezultat intenzivnog fizičkog razaranja stijena i dugotrajnog nagomilavanja siparskog materijala. Ovi siparski pojasevi su plazevi čija je gornja i donja ivica skoro paralelna, a uslijed nagomilavanja pad terena je znatno smanjen.
Slika 3. Planina Sjemeć
Izvor: (48)

2.3. Klimatske karakteristike općine Rogatica


Klima općine Rogatica uvjetovana je nizom faktora koji određuju sve njene elemente: temperaturu zraka, vlažnost, vjetrove, pritisak zraka, trajanje sunčeva sjaja i sve druge meteorološke elemente koji skupno, za duži period, određuju vrijeme i klimu. Njen geografski položaj i reljef, geološka podloga, pokrivenost terena biljnim zajednicama, prodor zračnih masa dolinom rijeke Drine, uvjetuju njene osnovne odlike.

Kepenovom klasifikacijom klimata općina Rogatica pripada C klimatskom pojasu. U okviru C klimata koji predstavlja umjereno toplu i vlažnu klimu Rogatica pripada Cf klimatu sa ravnomjernom količinom padavina u godini. S obzirom da je ljeto sa temperaturom najtoplijeg mjeseca niža od 22˚C, a najmanje četiri mjeseca imaju prosječnu temperaturu iznad 10˚C izdvaja se Cfb determinacija Kepenovog klimata. Na području općine Rogatica izdvajaju se i područja sa svježim ljetom pri čemu 1-4 mjeseca imaju prosječnu temperaturu višu od 10˚C, a najhladniji mjesec temperaturu nižu od -3˚C izdvaja se Cfc determinacija Kepenovog klimata. (21,232)

Područje općine Rogatica leži na kontaktu južnog dijela sjevernog umjerenog toplotnog pojasa i sjevernog dijela suptropskog pojasa. Klimatske karakteristike ovog kraja u neposrednoj su vezi sa nadmorskom visinom. U nižim dijelovima zaklonjenim od sjevernih vjetrova, vlada pretežno umjerenokontinentalna klima dok dolinsko-kotlinski predjeli, pobrđa i niske planine imaju pretplaninsku klimu. Kiše najčešće donose zapadni vjetrovi /vrlo rijetko vjetrovi juga i istoka/. Ljeti duvaju jugoistočni vjetrovi koji ishode sa Tare i Pive i prodiru dolinom Drine, pa zatim dolinom Prače, a poslije preovladavaju oni koji dolaze sa sjevera i istoka.

Klimatske prilike na području općine Rogatica mogu se najbolje vidjeti na osnovu klimatskih pokazatelja.
Tabela 1. Godišnji tok temperature zraka u Rogatici u periodu od 1961-1990. god. (ºC) Izvor: (47)

Na osnovu podataka iz tabele može se vidjeti da je najtopliji mjesec juli sa prosječnom temperaturom 18,0ºC. a zatim slijedi avgust sa prosječnom mjesečnom temperaturom od 17,7ºC. Od ovog perioda temperatura postepeno opada do mjeseca januara u kome se javljaju minimumi srednjih mjesečnih temperatura.

Prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca, iznosi -2,9ºC.

Godišnje kolebanje temperature zraka između najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca iznosi 20,9ºC.
Grafikon 1: Godišnji tok temperature zraka u Rogatici od 1961-1990. godine (Izvor: podaci iz tabele br. 1.) Izvor: (47)

Na osnovu podataka sa meteorološke stanice Rogatica, u periodu od 1961-1990. godine prosječna godišnja temperatura zraka iznosila je 8,4ºC.
Tabela 2. Apsolutne maksimalne i minimalne temperature zraka u Rogatici 1961-1990. godine (ºC) Izvor: (47)

Apsolutna maksimalna temperatura u Rogatici od 1961-1990. godine izmjerena je u julu i iznosila je 39,5ºC. dok je u januaru izmjerena apsolutna minimalna temperatura od -28.3ºC.
Tabela 3. Srednji broj dana sa mrazom u Rogatici 1961-1990 godine Izvor: (47)

Česta su pojava kasni mrazevi, koji ponekad nanose velike štete voću i povrću, a javljaju se krajem maja pa čak i početkom juna mjeseca. Mjesec januar je imao prosječno 28,2 dana sa mrazom za period od 1961-1990 godine. Prosječno prvi dan sa pojavom mraza uz minimalnu temperaturu 0ºC je 10. oktobar, a prosječno posljednji dan sa pojavom mraza uz minimalnu temperaturu od 0ºC je 2. maj. (Izvor: FHMZ Sarajevo)
Ukupna godišnja količina količina padavina u Rogatici u periodu od 1961-1991. godine je 801mm, a prosječna godišnja 66,75 mm.

Tabela 4. Srednja mjesečna količina padavina u periodu od 1961-1990 godine. (mm) Izvor: (47)

Najveća prosječna količina padavina izmjerena je u junu 80mm i novembru 80mm a najmanja u mjesecu martu 51mm.

Grafikon 2: Godišnji tok količine padavina u Rogatici
(Izvor: podaci iz tabele 4.)

Godišnja količina padavina kreće se od 700 do 800 mm u samoj Rogatici i bližoj okolini, dok se u susjednim planinama i uzvišenjima penje do 1500 mm. Najviše taloga pada u aprilu, maju, junu i novembru.
Tabela 5. Srednji broj dana sa snježnim pokrivačem i maksimalna visina snježnog pokrivača za period 1961-1991. godina Izvor: (47)

Najveća visina snježnog pokrivača za navedeni period je u januaru i iznosi 65cm. Prosječno za navedeni period snijeg visine 10 cm zadržava se na podlozi 12 dana dok snijeg visine 30 cm prosječno svega 2 dana. Snijeg visine 50 cm zadržava se prosječno samo 0,5 dana u mjesecu januaru. Na planinama snijeg se zadržava do kasno u proljeće.
Tabela 6. Srednji broj vedrih i oblačnih dana u periodu od 1961-1990. godine Izvor: (47)

Iz tabele je vidljivo da je decembar mjesec sa najviše oblačnih dana. Prosječno za navedeni period u toku godine ima 39 vedrih dana i 168 oblačnih.

Tabela 7. Srednja relativna vlažnost zraka (%) u periodu od 1961-1991. godine. Izvor: (47)

Vrijednosti relativne vlažnosti zraka postepeno opadaju od zimskog perioda kada iznose prosječno 83,66% prema ljetnom periodu kada se javlja najniža vrijednost relativne vlažnosti
zraka koja iznosi 72,66%. U jesenjem dijelu godine relativna vlažnost zraka iznosi 80,33% i veća je u odnosu na proljetni period godine kada iznosi 78%.

Grafikon 3. Klimadijagram za MS Rogatica u periodu 1961-1990 godina
(Izvor podaci iz tabela: 1. i 4.)

Geografski položaj, reljefni sklop kao i vegetacioni pokrov uslovljavaju pravce i brzine vjetrova navedene u tabeli.

Tabela 8: Prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra. Izmjerenih na meteorološkoj stanici Rogatica.
C = TIŠINA Izvor: (47)

U Rogatici preovladavaju vjetrovi nad tišinama. Vjetar je zastupljen 83,2%, a tišina 16,8
Grafikon 4. Čestine i srednje brzine pojedinih pravaca vjetra
Izvor: (47)

Analizirajući ruže vjetrova dolazimo do zaključka da vjetar najviše puše iz pravca sjevera (najčešći pravac vjetra sa 28,0% čestine), sjeveroistoka i juga. Ovakav pravac vjetra je i razumljiv s obzirom na reljefni sklop Rogatice koju zatvaraju brdo Ljun sa sjeverozapada, te brda Goletica, Tmor i Zasada sa istoka i jugoistoka. Sjeverni vjetar je uglavnom karakterističan za hladniji period godine i puše iz kontinentalne unutrašnjosti dolinom rijeke Rakitnice donoseći padavine i zahlađenje.

Za brzine vjetrova je karakteristično da su umjereni i sličnih brzina. Po Boforovoj skali dostižu srednju brzinu od 2,0 Bofora što je potvrda pomenute zatvorenosti Rogatice od uticaja jačih vjetrova. Dostignuta srednja vrijednost od 2,0 Bofora do rogatice dopire iz pravca sjevera, juga, jugoistoka i jugozapada.

2.4. Hidrografske karakteristike općine Rogatica


Hidrografske raznolikosti općine Rogatica rezultat su složenih uticaja međusobno različitih komponenata prirodne sredine. Među najvažnije spadaju klimatske karakteristike koje određuju vodnu masu, zatim geološki, odnosno hidrološki uslovi i reljef teritorije. Svi vodeni tokovi općine Rogatica pripadaju slivu Crnog mora.

Karta 5. Hidrološka karta općine Rogatica
Izvor: (51)

Najveća rijeka rogatičke općine je Drina koja samo manjim dijelom svoga toka protiče ovim područjem. Dolina Drne je kompozitna, a kompozitnost ili smjena proširenja i suženja je rezultat selektivne erozije: u mekšim naslagama su kotline, a u otpornim klisure i kanjoni. Rijeka Drina na jugoistoku čini granicu između općine Rogatice i Rudo u dužini od 4 km a takođe predstavlja i prirodnu granicu na istoku između općina Rogatica i Višegrad u dužini od 24 km. Dolina rijeke Drine na ovom području je usječena u trijaske krečnjačke naslage. Prosječna širina riječnog korita iznosi 50-60 m a maksimalna 200 m, a prosječni pad riječnog korita 1,03 %.

Tabela 9: Srednja vrijednost vodostaja rijeke Drine na stanici 229a od 1981-1991. god. (cm) Izvor: (47)

Na osnovu podataka iz tabele zaključujemo da je maksimalni vodostaj na rijeci Drini u aprilu, što je posljedica otapanja snijega. Najviša količina padavina izluči se u junu i novembru. To znači da se periodi visokog vodostaja ne poklapaju sa maksimalnom količinom padavina. Dakle na Drini je izražena nivalna retencija Minimalni vodostaj je u mjesecu julu, a razlog je povećano isparavanje uslijed povećanih temperatura zraka koje su u prosjeku za period od 1961-1990 iznosile 16 ºC.

Slika 4. Kanjon rijeke Drine
Izvor: (53)

Tabela 10: Srednja vrijednost proticaja na rijeci Drini u periodu od 1981-1991. god. (m³/s) Izvor: (47)

Na osnovu podataka iz tabele zaključujemo da rijeka Drina svoj maksimalni proticaj dostiže u aprilu zbog otapanja snijega i povećane količine padavina. Minimalni proticaj je u periodu juli-avgust, kao posljedica smanjene količine padavina.

Grafikon 5. Srednji mjesečni proticaj na rijeci Drini od 1981-1991. godine
(Izvor: Podaci iz tabele 10.)

Sa teritorije rogatičke općine Drina prima rijeku Žepu koja predstavlja njenu lijevu pritoku. Rijeka Žepa nastaje 6 km južno od Han Pijeska u podnožju planine Žep (1 537 m).
Vrelo od kojeg nastaje naziva se Široko vrelo i nalazi se na 980 m nadmorske visine. Najizdašnije vrelo od koga Žepa dobija vodu je nedaleko od sela Stop, samo 4 km ispred njenog ušća. Ovo vrelo je u narodu poznato kao Šakirino vrelo. Ukupna dužina rijeke Žepe iznosi 25,1 km. Ulijeva se u Perućačko jezero na Drini, kod sela Slap koje se nalazi se na 291 m nadmorske visine. Vertikalna razlika od izvora do ušća iznosi 689 m, a pad riječnog korita 2,74 %.

Slika 5. Ušće Žepe u Perućačko jezero
Izvor: (54)

Lokalitet VS Žepa na vodotoku Žepa udaljen je cca 1,5 km od ušća u akumulaciju Bajina Bašta pa prema tome, hidrološka stanica relevantno reprezentuje količine protoke na vodotoku Žepa.
Također, obzirom da u periodu 1965-1967 godina i 1982-1985 godina, nisu vršena hidrometrijska mjerenja protoka i činjenicu da je korito promjenjivo – podaci o vodostajima iz navedenog perioda nisu tretirani. Tako, stvarno razdoblje hidrološke obrade je: 1962-1964 godina i 1968-1981 godina.

Tabela 11: Srednja vrijednost proticaja rijeke Žepe od 1962-1981. godine (m³/s). (Izvor podataka FHMZ Sarajevo)

Prema podacima iz tabele vidljivo je da rijeka Žepa najveću srednju vrijednost proticaja, za navedeni period, ima u aprilu 5,85 m³/s a najmanju u julu 2,62 m³/s .
Maksimalna vrijednost proticaja izmjerena je 1968. godine u decembru i iznosila je 37,70 m³/s. Minimalna vrijednost proticaja izmjerena je 1968. godine u januaru i iznosila je svega 1,04 m³/s a ista vrijednost izmjerena je u avgustu, septembru i novembru 1971. godine kao rezultat smanjene količine padavina u navedenom periodu. (Izvor podataka FHMZ Sarajevo)
Lijeva pritoka rijeke Drine je i Prača koja jednim dijelom svog toka protiče rogatičkom općinom, a u Drinu se ulijeva na području općine Goražde. Prača nastaje od vrela Prače na sjevernim padinama Jahorine na 1540 m nadmorske visine. Protiče kroz naseljena mjesta: Podgrab, Prača, Renovica, Mesići i Ustiprača gdje se ulijeva u Drinu. Rogatičkom općinom protiče kanjonom koji je usječen u planinu Gosinu, Gole strane i Litice sve do Mesića.

Srednje vrijednosti proticaja mjerene na vodomjernoj stanici Ustiprača na vodotoku Prača (ušče u Drinu), prikazane su u sljedećoj tabeli.

Tabela 12. Srednja vrijednost proticaja rijeke Prače od 1967.-1985. godine (m³/s) (Izvor podataka FHMZ Sarajevo)

Na osnovu tabele zaključujemo da je rijeka Prača svoj maksimalni srednji proticaj u periodu od 1967-1985. godine ima u aprilu i martu uslijed otapanja snijega i povećane količine padavina, a najmanji u oktobru i septembru zbog smanjene količine padavina. Prosječna godišnja vrijednost proticaja za mjerni period iznosila je 13,2 (m³/s). Istočno od naselja Mesići u rijeku Praču ulijeva se rijeka Rakitnica. Rakitnica izvire ispod Stupnog dola na nadmorskoj visini od 800 m. Istočno od istoimenog sela, sa lijeve strane prima pritoke Sušicu i Bereg. Od izvorišta pa do rogatičke kotline Rakitnicu odlikuje klisurasta dolina.U rogatičku kotlinu dotiče sjeverno od sela Plješevice. U prostoru rogatičke kotline prima desnu pritoku Radavu a u samom gradu potok Toplik. Desna pritoka rijeke Rakitnice u rogatičkoj kotlini je rječica Sutjeska koja nastaje od Velike i male Sutjeske u podnožju niske planine Ljubeš. Kroz cijelu kotlinu Rakitnica ima normalan tok sa veoma malim padom i meandrima. Pri izlasku iz kotline probija se kroz klisuru ispod sela Zaganovića i Donjih Kukavica, gdje joj je dolina proširena, prima desnu pritoku Rakoč i lijevu Lukavicu a zatim ponovo pravi klisuru do samog ušća u Praču.
Tabela 13. Srednja vrijednost proticaja rijeke Rakitnice od 1982.-1990. godine (m³/s) (Izvor podataka FHMZ Sarajevo)

Iz tabele je vidljivo da je najveći proticaj rijeke Rakitnice u martu a najmanji u septembru.

Slika 6. Kanjon rijeke Rakitnice
Izvor: (53)

Po rubovima rogatičkih kotlina javljaju se izvori koji pretežno nastaju na granici između površinskih krečnjaka i nepropusnih stijena u podlozi. Najpoznatiji primjer takvog izvora je vrelo u samoj Rogatici, koje se javlja na verfenskoj podlozi sa konstantnom temperaturom od oko 7˚ C. Taj izvor zove se Toplik.

2.5. Pedogeografske karakteristike općine Rogatica

Prirodno-geografski faktori imaju najveći uticaj na formiranje tala kao što su geološki sastav, reljef, klima, vode, vegetacijski pokrov.

Karta 6. Pedološka karta općine Rogatica
Izvor: (12)

Da bi se formirala tla, pored navedenih faktora, potrebni su određeni prirodni uslovi među koje spadaju: minerološko-petrografski sastav terena, odnosno stijene koje raspadanjem daju osnovni materijal za postanak tala. Stijene tlu daju minerološku komponentu, a organizmi svojim raspadnutim dijelovima, biogenu.
Litosol, kalkomelanosol i mozaik litosol-kalkomelanosol na krečnjacima i dolomitu
zastupljen je u krajnjim istočnim i sjeveroistočnim dijelovima općine Rogatica tj. u dijelu gdje je rijeka Drina izgradila svoje duboke kanjone i klisure kao što je prostor Starogorske stijene. Ova tla spadaju u skupinu nerazvijenih tala, dubine su oko 20 cm i sastavljeni su od šljunka i pijeska. Na padinama Starogorske stijene karakteristična je rastresita podloga od sipara.
Kalkokambiosol i mozaik kalkomelanosol-kalkokambiosol na krečnjaku ima najveće rasprostranjenje na području rogatičke općine. Ova vrsta tla zastupljena je najvećim dijelom u zapadnom, srednjem i južnom brdsko-planinskom dijelu općine. Ova tla spadaju u skupinu razvijenih koja se nalaze na krečnjačkoj i dolomitnoj podlozi (kalkokambiosol) i smeđe su boje. Iako ova tla leže na krečnjacima, ono je bezkarbonatno i slabo kiselo.
Mozaici kalkomelanosol-luvisol, kalkokambiosol-luvisol,kalkomelanosol-kalkokambiosol-luvisol i kompleks rendzina-kalkokambiosol-luvisol na krečnjaku i dolomitu. Ova tla imaju najveće rasprostranjenje na sjevernom dijelu općine Rogatica u prostoru sa rastrošenim krečnjačko-dolomitnim naslagama u širem prostoru Bokšanice i Devetaka. Kod kompleksa rendzina humusni sloj ima debljinu i do 40 cm i on postepeno prelazi u stjenovitu podlogu.
Rendzine su šumska zemljišta malog prostranstva jer zauzimaju prostranstvo između planina Mednik i Bokšanica odnosno na području MZ Borika. Rendzine leže na rastrošenim krečnjačko-dolomitnim naslagama.
Euterični kalkokambiosol površinski zauzima manje rasprostranjenje. Ovaj tip zemljišta čini površinski dio područja sjeverno od Rogatice odnosno gornji dio toka rijeke Rakitnice.
Ipak na ovom području u narodu žive praktične odrednice, najčešće izvedene iz kvaliteta i stvarne upotrebne vrijednosti koju zemljište potvrđuje obrađivanjem: prahulja, sionica, ilovača, kruškovača, brestovača, pjeskulja, kamenjača, brusulja, borovača itd.

2.6. Biogeografske karakteristike općine Rogatica

Fizičko-geografski položaj, reljef, geološki sastav, klimatsko-hidrološke karakteristike i pedološki sastav uslovili su biogeografske odlike općine Rogatica. Antropogeni faktor imao je velikog utjecaja na vegetaciju osobito u poljoprivredno pogodnim predjelima općine.

Karta 7. Karta šumske vegetacije općine Rogatica
Izvor: (13)

Šume bukve i jele sa smrčom (piceo-abieti-fagetum) zastupljene su u sjevernim djelovima općine Rogatica. Na visinama preko 1000 m javlja se četinarsko drveće pomiješano sa listopadnim, dok na visinama od 1200 m do 1500 m preovladavaju četinari (bor, smrča i jela). Takvi regioni najviše su zastupljeni na Sjemeću, Bokšanici, dijelu Devetaka, Medniku i Rujniku.
Šume medunca i crnog graba (Quercetum-ostryetum carpinifolise) ili šume crnog graba (orno.ostrietum) zastupljene su dijelom u dolini Drine i nižim nadmorskim visinama na jugoistoku općine Rogatica.
Termofilne šume bukve (Seslerio fagetum, ostryo fagetum, aceri obtusati.fagetum) zastupljene su na istoku u dolini rijeke Drine, na zapadu u području Paklenika te u jugozapadnom dijelu duž desne obale rijeke Prače.
Šume crnog bora (Pinetum nigrae) rasprostranjene su samo u sjeveroistočnom dijelu općine na prostoru Bokšanice, Međeđe ravni i Jasike)
Šume jele i smrče (abieti piceetum) zauzimaju više dijelove planina Devetak, Bokšanica i Mednik od 1200 do 1500m nadmorske visine.
Šume sladuna i cera (Quercentum contertae-cerris) nemaju veliko rasprostranjenje, nalaze se na istoku općine u dolini rijeke Drine dok su šume cera samostalno zastupljene u zapadnom dijelu općine i to na području MZ Stjenice.
Šume kitnjaka i cera ( Qercetum petrae-ceriris) zastupljene su u južnom i jugozapadnom dijelu općine odnosno duž lijeve obale rijeke Rakitnice pri ušću u Praču i dalje prema višegradskoj općini dolinom rijeke Drine.
Rijetke i zaštićene biljne vrste rogatičke općine su Pančićeva omorika i mečja lijeska.

Slika 6. Pančićeva omorika ispred upravne zgrade ŠG „Sjemeć“
Izvor: (48)

Pančićeva omorika (Picetum omorikae) na rogatičkoj općini nalazi se na području Devetaka, lokalitet Baba, lokalitet Panjak i na području Sjemeća te područje srednjeg toka rijeke Drine, jedno veće između Bajine Bašte, Višegrada i Rogatice i dva manja područja na Viogor planini i na planini Radomišlji. Stanište omorike je od 400 do 1700 m nadmorske visine.
Uglavnom raste na krečnjaku (rendzini), a izuzetno na serpentinu, obično sa bijelim i crnim borom i jelom a često i na strmim krečnjačkim liticama, u uskim točilima, pretežno eksponiranim sjeveru
Mečja lijeska (Corylus coluna L.) je rijetka vrsta koja se nalazi u neposrednoj blizini naselja lijeska na Borici na nadmorskoj visini 1040 m.
Slika 7. Mečja lijeska starosti oko 450 god i 60 god., lokalitet Lijeska - Borike
Izvor: (48)

Općina Rogatica ima raznovrsnu faunu koja je kvantitativno uslovljena dugogodišnjim promjenama biljnog pokrova osobito šumske oblasti pod uticajem antropogenog faktora.
Neke od najraširenijih vrsta su srna (lat. Carpelous carpelous), zec (lat. Lepus ceruleus), vuk (lat.Canis lupus), divlja svinja (lat. Sus scrofa L.) lisica (lat. Vulpes Vulpes), medvjed (lat. ursus), sjenica (lat. Parus ceruleus) zeba (lat. Fringilla coelebus).
Na sjeveroistoku općine nalazi se lovište „Sjemeć“. Ukupna površina lovišta „Sjemeć“ iznosi 22.360 hektara od čega na nelovnu površinu otpada 1.000 hektara. Nadmorska visina lovišta kreće se od 291 m - 1527 m. Lovište „Sjemeć“ ne izlazi van općinskih granica.

Nema komentara:

Objavi komentar