Dvanaest rogatičkih spahija
Velija Palo
Sa istorijskog i geografskog stanovišta je stari sočićki kraj samo jedna mikrolokacija na kojoj se nije ništa značajnije događalo. Izuzetak je samo Baton koji se "krpio" (dosta uspješno) s Rimljanima i po njemu je Batovo dobilo ime.
Inače treba mnogo čitati i "roviti" dok se nadje nešto usput pomenuto što se odnosi na naš kraj. Na takav jedan primjer sam naišao kod Vladislava Skarića kad piše o istoriji Sarajeva. Istu priču navodi i Muvekkit u svojoj istoriji Bosne.
Za bosanskog vezira je 1819. godine postavljen izvjesni Dželaludin-paša. Čovjek vrlo prijeke naravi, bezobziran i nemilosrdan, te su ga stoga zvali Dželalija. Ostao je u Bosni dugo u lošoj uspomeni. Kako je strogo postupao neka posluzi ovaj primjer. Zbog nepokoravanja zakonima i vezirovim naredbama bijaše zatvoreno 12 rogatičkih spahija u sarajevsku tvrđavu. Od njih 12 je pet uspjelo pobjeći 22. januara 1821. godine i to: Alija Redžović i Mustafa Džino iz Godimilja, te Mehmed Katica, Derviš Kapo i Gazi- Mustafa iz Sočica. Zbog mlađih naraštaja da ipak napomenem da je Katica iz Burata, Kapo iz Kramer Sela a porijeklo imena sela Gazija ima mnogo zajedničkog sa spomenutim Gazi-Mustafom.
Dokazalo se da su podmitili dizdara (upravnika tvrđave, te da ih je on pustio). Po vezirskoj zapovijesti je dizdar smaknut. Inače je smaknuto mnogo ljudi u provinciji, manje u Sarajevu.
O sudbini odbjeglih i neodbjeglih rogatičkih spahija nije više ništa rečeno a bilo bi interesantno saznati više.
Nema komentara:
Objavi komentar