Merhum Huseinbeg Teskeredžić

Islamski svijet 1934, br. 89., str. 7

U petak 25. maja, iza sabaha preselio je na ahiret rahmetli Huseinbeg u najboljoj muževnoj snazi u 48 godini života. Rahmetlija je podlegao mukotrpnoj bolesti, upali bubrega, od koje je počeo pobolijevati prije 4 godine a upravo je danas godi­na dana, kako se je podvrgao operaciji na zagre­bačkoj klinici.

Da je rahmetlija bio voljen i cijenjen kod ov­dašnjeg građanstva i seljaka, najbolje se je vidjelo po mnogobrojnoj, za naše mjesto upravo rekordnoj dženazi, tako da je bilo veliko dvorište Careve dža­mije pretijesno. Po klanjanju dženaze s rahmetlijom se je oprostio ispred posjetioca i društava lijepim govorom Ragib ef. Čapljić, posjednik i predsjednik ovdašnjeg odbora »Narodne Uzdanice«, u kome je istakao vrline i djelovanje rahmetlije na svim polji­ma rada. Zatim se je formirao dvored od prisutnih i od džamije do na rahmetlijino Obiteljsko groblje »Ptičijak« nošen je mejit s ruke na ruku, dok nije donešen do kabura. Tu je učio naš uvažni i cije­njeni H. Hafiz Abdulah Pašić s Ragib ef. Kazaferovićem i Muhamed ef. H. Ahmetovićem, a zatim je mejit uz salavate predan materi zemlji na počinak. Na dženazi rahmetlije uzelo je učešća i poveći broj inovjeraca.

Rahmetli Huseinbeg za života svog vodio je sa bratom trgovinu manufakturnom robom, koju je svojim stručnim radom doveo među prve, a pored toga istakao se je svojim tihim i predanim radom, za koji nije trpio nikakve reklame; u ovdašnjem društvu za potpomaganje sirotinje »Dobrotvor« je od njegova osnutka bio njegov odbornik i obnašao funkciju blagajnika dok ga nije do pred godinu dana prisilila teška bolest da se zahvali na ovoj duž­nosti, zatim je bio u odborima i obnašao čast podpredsjednika od njihova osnutka u mjesnom odboru »Narodne Uzdanice« i Trgovačkog udruženja, član vakufskog povjerenstva a neko vrijeme je bio i općinski vijećnik.

Osobito se je istakao zajedno sa svojim dru­govima u akcionom odboru za vrijeme gradnje ovdašnje Sudžaudin džamije, gdje je i pored svoje te­ške bolesti po cijele dane provodio oko radova iste, a bio je jedan između prvih, koji se je zalagao da se otpočne čim prije s gradnjom džamije, pa kad je traženo s mjerodavnog mjesta, odakle se je očekivala puna pomoć i odobrenje, da mora pružiti do­tični odbor garanciju da će gradnju obaviti sa pri­kupljenim prilozima, rahmetlija medu prvim ponudi traženu garanciju. Mi Rogatičani, da nije više ništa uradio za našu opću stvar, na ovoj veliki požrtvovnosti smo mu mnogo zahvalni i tim jo zadržao me­đu nama trajnu uspomenu.

Rahmetlija se je u vasijetnami sjetio spomenutog društva »Dobrotvor« i upisao se za legatora istoga sa svotom od 10.000 dinara, zatim je odredio svotu od 15.000 dinara iz koje se ima finansirati go­dišnji mevlud (jer su se za isti prije kupili dobro­voljni prilozi) i njemu klati kurban, te je odredio i zamašnu svotu za hadž. U rahmetliji izgubi pleme­nita supruga dobrog i plemenitog muža, braća mu uzornog i čestitog brata, sirotinja svoz izdašnog dobročinitelja a naša zajednica i čaršija čestitog i poštenog privrednika. U našoj čaršiji se osjeća sa smrću braće H. Ahmetovića i rahmetlijinom velik i nenaknadiv gubitak, koje izgubismo u ovoj godini, pa je godina 1934. za našu zajednicu i čaršiju upravo fatalna, jer izgubismo uzor privrednike i če­stite članove naše zajednice.

Ucviljenoj supruzi, braći i mnogobrojnim prija­teljima želimo od Boga sabur i da se počesto sjete rahmetlije s molitvom Svevišnjem, a rahmetliji dženetske blagodati.

H