Rogatica - KULTURNO-HISTORISKI SPOMENICI VLASNIŠTVO IVZ

Glasnik Islamske zajednice - 1952

Rogatica

Krajevi oko Rogatice igrali su od vajkada vrlo važnu ulogu u prošlosti Bosne. U mnogobrojnim gromilama na Glasinačkom polju, koje su zapravo grobnice tadanjih stanovnika Glasinca i njegove okolice, nađena je velika množina materijalnih ostataka halstatske kulture čiji su nosioci bili Iliri.

Na onome mjestu gdje se danas nalazi grad Rogatica postojao je u rimsko doba vrlo važan grad (kolonija), kome ne znamo "pot­puna naziva nego; samo tri prva slova Ris....,slično kao što ne znamo potpuna naziva ni onom rimskom gradu koji je postojao na mjestu naše Ilidže a označavao se sa »Aquae s . - . .«.

Veliko mnoštvo srednjevjekovnih nadgrobnih spomenika (stećaka) ukazuje na to da su i naši slavenski došljaci u gustim masama naselili ove krajeve, a mnogi podori utvrđenih vlastelinskih dvorova i gradova svjedoče da su ovi predjeli bili tada poprište ljutih bojeva između pojedinih velikaša i sa stranim napadačima. Tako se već u XIII vijeku spominje župa Borač čije je središte morao biti utvrđeni grad Borač, kasnija rezidencija moćne oligarhijske poro­dice Radinovića— Pavlovića. U XIV vijeku podignut je u blizini Prače grad Novi, koji je prozvan Pavlovac po svome graditelju Pavlu Radinoviću itd.

Turskim osvojenjom nastao je u životu ovoga kraja mirniji period. Kako tada u cijeloj Bosni počinju da se razvijaju otvoreni gradovi-varoši, tako vidimo i na mjestu rimskog grada Ris .. . posta­nak Čelebi-bazara.

Ovdje se doduše i prije Turaka spominje neki knez po imenu Radin Vukašinović iz Rogatice a odavde potiču, valjda, i knezovi Rogatići koji su bili važne ličnosti na dvoru Stevana Ostojića. Na raskrsnici druma koji je vodio iz Sarajeva za Višegrad i dalje na istok te puta koji je išao od Goražda preko Hranjena za Rogaticu i dalje na sjever, Rogatica je postala važan privredni centar u tursko doba. Nažalost većina građevnih spomenika iz toga doba upropaštena je u posljednja dva rata. Od spomena vrijednih građevnih objekata ostale su svega dvije džamije ali su i one usljed znatnih oštećenja i prepravaka mnogo izgubile od svoje spomeničke vrijednosti.

 

Huseinbegova džamija sagrađena je godine 1558. Osni­vač joj je Huseinbeg, koji je bio zaim, starinom valjda Albanez, pa se po tome kasnije prozvao Arnautović. Ocu mu je bilo ime Ilijas a majci Hafiza. Osim džamije podigao je i jedan hamam te više drugih zadužbina koje su dosta pridonijele za razvitak ovoga mje­sta. Priča se da je umro na svom posjedu u selu Vrhbarju kod Rogatica. Njegova džamija pretstavljala je ranije vrlo uspjelo djelo doma­ćih neimara, ali je poslije renoviranja godine 1940 mnogo izgubila od svog prvobitnog izgleda. Tom prilikom na mjestu stare sofe izgrađena je zatvorena prostorija u kojoj se nalaze česme za uzi­manje abdesta i klupe za ostavljanje obuće. Od stare džamije ostala je jedinci munara, zidana od tesane sedre. Njezino šerefe sa stalaktitnim nakitom svjedoči nam i danas o veoma razvijenom umjet­ničkom smislu naših graditelja XVI vijeka. Nažalost i munara je nastradala u prošlom ratu, jer je po sredini probijena topovskom granatom. U dvorištu džamije nalazi se kameni žrtvenik koji, vjerovatno, potiče iz nekog svetilišta rimskog boga Jupitera. Iz toga svetilišta potiče, valjda, i onaj kvader od kamena u istom dvorištu.

 

Čaršijska ili Sudžaudinova džamija sagrađena je također u XVI vijeku. Njezin osnivač bio je neki Sudžaudin, savremenik Husein bega Arnautovića. Kao i Huseinbegova i ova dža­mija pretstavlja čisti centralni tip bosanskih bogomolja (džamija). Ona je zajedno sa čaršijom izgorjela 1914 godine prilikom napada crnogorske vojske na Rogaticu, a obnovljena je tek 1933. godine. Od stare zgrade ostali su zidovi i munara čiji je stalaktitni ukras nešto slabije izrađen nego onaj na Huseinbegovoj džamiji, ali su ovdje restaurirane sofe u svom originalnom obliku, sa četiri masivna kamena stupa.