17. 06. 2018.

Hadži Izet Ajanović


Hadži Izet Ajanović
Preporod 1994,  br 9
M. TRALJIĆ

30. decembra 1993. godine umro je u Sarajevu Hadži Izet Ajanović, umirovljenik. Rođen je 1916. godine u Šljedovićima (Rogatica). Gazi Husrevbegovu medresu je završio 1938., a Višu islamsku šeriatsko—teološku školu 1942. godine. Kad je diplomirao zaposlio se u Dječijem domu za ratnu siročad u Tešnju i tu ostao do završetka rata 1945. godine. Poslije odlazi u Banja Luku, gdje radi u raznim državnim ustanovama, a najviše u Upravnog školi u svojstvu profesora. Tu je i umirovljen. Iza toga dolazi u Sarajevo i tu ostaje do smrti.
Ugledna i brojna porodica Ajanovića stradala je nekoliko puta. Poslije I svjetskog, rata pod izgovorom Crnogoraca domaći Srbi su pretukli nekoliko članova ove familije, a jednog ubili, dok su Ajanovići svo vrijeme rata čuvali i štitili svoje komšije Srbe. U toku II svjetskog rata iz ove porodice su u Šljedovićima na zvjerski način ubijena jedanaestorica odraslih članova Ajanovića, dok ih je još oko dvadeset pobijeno oko Čajniča i Goražda. Sve je ovo na našeg Izeta ostavilo dubokog traga. O jednom od ovih Ajanovića (Ibrahim ef. džematskom imamu) napisao i nekrolog i spomenuo stradanje i ostalih. Bio je sam po sebi miran i tih, ali ovi događaji su još više utjecali da se potpuno povukao u sebe.
Međutim, s velikim interesom je pratio sve što se događa u islamskoj zajednici i uopće među muslimanima Bosne i Hercegovine pa i šire. Daje zbilja pratio šta se kod naši kako piše, pokazuje i njegov članak Osvrt na izbor sadržaja i način obrade nekih radova u Takvimu (Glasnik VIS— a, god. 1986, br. 2, str. 224—228), u kome je ukazao kako ne treba pisati, osobito u publikacijama namijenjenim širokim narodnim slojevima, a kakav je upravo Takvim. Ukazao je i na to da treba birati teme o kojim će se u ovakvim edicijama pisati. Koliko se sjećam, objavio je još rad Zekat (Glasnik IVZ, god. 1941., br. 6— 7, str. 198—209).Rahmetli Izet je bio duboko pobožan čovjek. Pored redovnog obavljanja glavnih vjerskih dužnosti, mnogo je učio Kur'an, postio je po koji dan u svakoj sedmici. Po odlasku u mirovinu i prelasku iz Banje Luke u Sarajevo, obavio je i hadž. bio je vasijjet učinio da se ukopa u porodično groblje u Šljedovićima, ali mu, eto, to nije bilo suđeno. Ukopan je u groblju na Budakovićima.
Sjećanje na ove i ovakve osobe, čovjek osjeća zadovoljstvo, što mu je bilo suđeno družiti se s njima, ali u isto vrijeme osjeća i tugu, što je sve manje ovakvih ljudi među nama.

Nema komentara:

Objavi komentar