Н. AHMED EF. PAŠIĆ
PREPOROD 1988, BR.8
21. marta navršit će se dvije godine
od smrti rahmetli h. Ahmed-ef. Pašića. Rođen je na Pašiča Kuli kod Rogatice 27.
3.1895. godine od oca Mustajbega i majke Nezire rođ. Škaljić. Potiče iz
ulemanske porodice jer i otac mu je bio imam, a djed po majci bio je zadnji
rogatički muftija (h. Ahmed ef. Škaljić), koji je na putu za hadž 1898.god. umro
na brodu.
Osnovno vjersko obrazovanje Ahmed
ef. Pašić naučava u rogatičkoj medresi - pa vidjevši u njemu nadarenost i
interesovanje za naukom, otac ga šalje na dalje školovanje u Sarajevo gdje
završava G. Н. medresu, a zatim i Šeriatsko-sudaćku školu 1920. god. Iste
godine biva postavljen za imama u rodnom mjestu na Pašića Kuli. Posliie
nekoliko godina bude premješten u Cazin kao šeriatski sudija, a tu dužnost
nastavlja u Visokom 1936. godine kada je sasvim doselio sa porodicom u ovaj
grad. Ukidanjem šeriatskih sudova penzionisan je 1946. godine.
Od tada, pa dok ga je zdravlje
služilo, bio je dosta aktivan i angažovan na polju rada Islamske zajednice na
području Visokog, pa i šire. U džamiji Tabhana dugo godina je vršio imamsku i
hatibsku dužnost, a jedno vrijeme je bio i predsjednik Odbora IZ-e Visoko. U
to vrijeme je održavao i seminare za imame a volio je da prisutni diskutuju o naznačenoj
temi I daju svoje mišljenje.
U životu je bio veoma skroman,
uredan i discipiinovan. Prezirao je novotarije u vjeri I energično se tome
suprotstavljao. Na pitanje: »šta je u životu lijepo raditi i učiti«, odgovarao
bi: »Ono što je propisano drži se toga«.
Zbog narušenog zdravlja. 1975.
godine na hadž šalje bedela.
Proučavajući Kur’an i učeći ga za
svoju dušu i radi AIlahove nagrade, nalazio je smisao svoga življenja. U
zadnjim godinama života nije osjećao bolest koliko je bio svjestan svoje starosti
i nemoći. Utjehu je nalazio (kako je često govorio) ukur'anskom ajetu: »Allah
je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam poslije nejakosti snagu daje, a
poslije snage iznemoglost I sijede viasi; On stvara šta hoće; On sve zna i sve
može« (Rum:54).
U krugu svoje porodice i prijatelja
govorio bi kako je sebe našao u ovom ajetu i da ga to veoma smiruje.
H. Ahmed ef. Škaljić, muftija iz Rogatice,
koji je umro 12.06.1898. na parobrodu kod Luveiša, ostavio je iza sebe imovinu
koja je ukazivala na njegovo bogatstvo. On je od gotovog novca ostavio 232 carska dukata, 17 groša i 20
para. Pored toga, ostavio je garderobu i sitne stvari poput: ibrika, ćebadi,
jorgana sa jastukom, pribora za jelo, koje su vrijedjele 170 groša i 20 para.
Ahmed ef. je ostavio i sumu od 50 carskih dukata kod hadži Numana Lihića, koju
je ovaj trebao podijeliti medresama u Istanbulu, tj. siromašnim softama u
njima. Nekoliko dana prije njega, tačnije 06.05. 1898. u Mekki,
umro je H. Abdullah Tihić iz Bijeljine, a iza njega je ostalo gotovog novca
6.812 groša. Isti dan na istom mjestu kao i Abdullah preminuo je i H. Salihaga
H. Osmanović iz Sarajeva. Iza njega je ostalo gotovog novca ukupno 14.153
groša, od odjeće odijelo i neke male stvari koje je njegov vasi-muhtar H.
Salihaga Bičakčić iz Sarajeva podijelio „fukari“ u Mekki.60
60 Prema zapisniku „sitne stvari“ su bile: razna odjeća, 11
oka hurmi, 4 oke bejturana, 1 ½ top
ćefina, 1 sahat, 2 čante-tašne i 3 ihrama. Ibid
Nema komentara:
Objavi komentar