19. 06. 2018.

Н. AHMED EF. PAŠIĆ


Н. AHMED EF. PAŠIĆ
PREPOROD 1988, BR.8 


21. marta navršit će se dvije godine od smrti rahmetli h. Ahmed-ef. Pašića. Rođen je na Pašiča Kuli kod Rogatice 27. 3.1895. godine od oca Mustajbega i majke Nezire rođ. Škaljić. Potiče iz ulemanske porodice jer i otac mu je bio imam, a djed po majci bio je zadnji rogatički muftija (h. Ahmed ef. Škaljić), koji je na putu za hadž 1898.god. umro na brodu.
Osnovno vjersko obrazova­nje Ahmed ef. Pašić naučava u rogatičkoj medresi - pa vidjev­ši u njemu nadarenost i interesovanje za naukom, otac ga ša­lje na dalje školovanje u Sarajevo gdje završava G. Н. medre­su, a zatim i Šeriatsko-sudaćku školu 1920. god. Iste godine bi­va postavljen za imama u rod­nom mjestu na Pašića Kuli. Posliie nekoliko godina bude premješten u Cazin kao šeriatski sudija, a tu dužnost nastavlja u Visokom 1936. godine kada je sasvim doselio sa porodicom u ovaj grad. Ukidanjem šeriatskih sudova penzionisan je 1946. godine.
Od tada, pa dok ga je zdrav­lje služilo, bio je dosta aktivan i angažovan na polju rada Islamske zajednice na području Vi­sokog, pa i šire. U džamiji Tabhana dugo godina je vršio imamsku i hatibsku dužnost, a jedno vrijeme je bio i predsjed­nik Odbora IZ-e Visoko. U to vrijeme je održavao i seminare za imame a volio je da prisutni diskutuju o naznačenoj temi I daju svoje mišljenje.
U životu je bio veoma skro­man, uredan i discipiinovan. Prezirao je novotarije u vjeri I energično se tome suprotstav­ljao. Na pitanje: »šta je u životu lijepo raditi i učiti«, odgovarao bi: »Ono što je propisano drži se toga«.
Zbog narušenog zdravlja. 1975. godine na hadž šalje bedela.
Proučavajući Kur’an i učeći ga za svoju dušu i radi AIlahove nagrade, nalazio je smisao svo­ga življenja. U zadnjim godina­ma života nije osjećao bolest koliko je bio svjestan svoje sta­rosti i nemoći. Utjehu je nalazio (kako je često govorio) ukur'anskom ajetu: »Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam poslije nejakosti snagu da­je, a poslije snage iznemoglost I sijede viasi; On stvara šta hoće; On sve zna i sve može« (Rum:54).
U krugu svoje porodice i prijatelja govorio bi kako je se­be našao u ovom ajetu i da ga to veoma smiruje. 









H. Ahmed ef. Škaljić, muftija iz Rogatice, koji je umro 12.06.1898. na parobrodu kod Luveiša, ostavio je iza sebe imovinu koja je ukazivala na njegovo bogatstvo. On je od gotovog  novca ostavio 232 carska dukata, 17 groša i 20 para. Pored toga, ostavio je garderobu i sitne stvari poput: ibrika, ćebadi, jorgana sa jastukom, pribora za jelo, koje su vrijedjele 170 groša i 20 para. Ahmed ef. je ostavio i sumu od 50 carskih dukata kod hadži Numana Lihića, koju je ovaj trebao podijeliti medresama u Istanbulu, tj. siromašnim softama u njima. Nekoliko dana prije njega, tačnije 06.05. 1898. u Mekki, umro je H. Abdullah Tihić iz Bijeljine, a iza njega je ostalo gotovog novca 6.812 groša. Isti dan na istom mjestu kao i Abdullah preminuo je i H. Salihaga H. Osmanović iz Sarajeva. Iza njega je ostalo gotovog novca ukupno 14.153 groša, od odjeće odijelo i neke male stvari koje je njegov vasi-muhtar H. Salihaga Bičakčić iz Sarajeva podijelio „fukari“ u Mekki.60

60 Prema zapisniku „sitne stvari“ su bile: razna odjeća, 11 oka hurmi, 4 oke bejturana, 1 ½  top ćefina, 1 sahat, 2 čante-tašne i 3 ihrama. Ibid

Nema komentara:

Objavi komentar