MERHUM ŠAĆIR TABAKOVIĆ

Glasnik Islamske zajednice-1966

Ibrahim M. Halilović

Ovih dana nestalo je između nas jednog vrijednog člana IVZ-e i du­gogodišnjeg predsjednika odbora IVZ-e Žepa, čiji je gubitak teško na­doknaditi.

Dana 18. I 1966. godine, tj. 26. Ramazana, nakon kratke bolesti ispu­stio je svoju plemenitu dušu i preselio na ahiret — vječni svijet u svo­joj 69. godini života naš dragi i mnogo poštovani rahmetlija Šaćir Tabaković.

Rahmetlija je rođen u selu Slap - Žepa 28. X 1897. godine od oca Mehmeda i majke Meve. Potiče od lijepe i ugledne porodice i dobrih ro­ditelja, agilan u svakom hajirli poslu', dobar komšija, od svoje mlade­načke dobi svoj život usmjerio je na pravi put. Iza sebe je ostavio 6 si­nova i 4 kćeri, i sve izveo na pravi put.

Svoje aktivno učešće u Islamskoj vjerskoj zajednici počeo je još u 1943. godini, kada je naša džamija potpuno izgorjela. U to vrijeme glav­ni organizator i pokretač muslimana u Žepi za izgradnju nove džamije bio je rahmetli Ago Halilović, koji je odmah organizovao početak izgrad­nje džamije na istom mjestu. Rahmetli Šačir Tabaković je odmah pri­skočio u pomoć istome i pomagao mu u radu.

Godine 1951. odjeknula je žalosna vijest u Žepi kada je umro rah­metli Ago Halilović, najuglednija ličnost ovoga kraja i do tada najveći pobornik Islama. Odmah nakon smrti Age Halilovića, ne čekajući nimalo, a ujedno videći i zabunu kod džematlija žepe, rahmetli Šaćir Tabaković stavio se na čelo džematlija Žepe i nastavio započeti rad Age Halilovića. Kao već ranije poznata ličnost Šaćir Tabaković naišao je na veliku podr­šku džematlija.

Godine 1959. organizuje opsežne radove na džamiji, pošto je do ta­da bila nesigurna krovna konstrukcija džamije koja je bila šindrom — tahtom pokrivena. Organizuje prikupljanje dobrovljnih priloga, na što se džematlije za ovaj hajirli posao jednodušno odazvaše. Tada je izab­ran i građevinski odbor na čelu sa Šaćirom Tabakovićem i članovima: Čavčić Abdulahom i Halilović Ademom.

Odmah na početku 1960. godine pribavljen je sav materijal, crijep, građa i drugo. Izvršena je pogodba i sa majstorima koji su odmah počeli sa radovima.

Iako mu je kuća udaljena od džamije oko 5 kilometara, on nije ža­lio svog truda i zalaganja nego je svaki dan dolazio džamiji vršeći nad­zor nad izvršenjem radova na džamiji. Nikada nije ni pokušao da zatraži neku naknadu za svoj svakodnevni dolazak, nego je odbijao predloge os­talih ljudi koji su predlagali da mu se bar koliko - toliko plati, obzirom da je on bio odgovoran za izvršenje radova na džamiji kao i pogodbu i isplatu majstora.

Po završetku džamije stavio se na čelo odbora IVZ-e Žepa i bio kao predsjednik sve do pred kraj svoga života.

Kada je već potpuno obolio i iznemogao da više nije mogao dolaziti džamiji, ni tada nije napustio svoju započetu misiju nego je i sa smrtne kako treba da rade i da se brinu o islamskoj vjerskoj zajednici u Žepi.

Na vijest o smrti njegovoj pohriiiii su džematiije Žepa da mu odaju posljednju poštu i da ga isprate do vječite kuće.

Eto ovaj kratki podatak o životu i radu rahmetlije pokazuje nam pravi lik čovjeka puna životnog elana i pobornika Islama.

Smrću Šaćira Tabakovića ntstala je velika praznina u Islamskoj vjerskoj zajednici koju je teško nadoknaditi jer cijeli njegov život bio jc ispunjen nesebičnim i po rezultatima vrijenim radom za islamsku zajednicu kojoj je služio predano i iz čistog islamskog uvjerenja.

Sjećanje na ovog merhutna ostaće sve dotle dok živi i posljednji dže­matlija Žepe sadanjeg pokoljenja.

Za sav njegov rad neka ovog merhuma Svevišnji Allah nagradi Firdevsi eala dženetom a nas saburom.

RAHMETULLAHI ALEJHI RAHM ETEN VASIAH.