Na
svojoj dužnosti
Osvit 1942, br. 9, str. 4
Osvit 1942, br. 9, str. 4
Na 19. ov. mjeseca preselio je na bolji svijet
Muhamed ef. Konaković, džematski imam iz Žepe, kotar Rogatica. Vršeći do kraja
svoju pretešku dužnost nadstojnika u jednoj izbjegličkoj školi, on je dobio zarazu
pjegavca od koga je poslije kratkog bolovanja preselio u ovdašnjoj Gradskoj bolnici.
Rahmetlija je još prošle godine i sam pobjegao ovamo, dok mu je porodica od više članova ostala, da više nikada ne vidi svoga dobročinitelja. Od dolaska u Sarajevo on radi neprekidno na zbrinjavanju izbjeglih duhovnom krijepljenju sa najvišim samoprijegorom; urođenom blagosti i očinskom predanošću on se prosto utapa u teško stradanje svoje braće, radi i živi uz bolesne i iscrpene bez pomisli na sebe, osvajajući srca svih, koji su ostali u dubokoj žalosti za onim koji im je najbolje zamjenjivao roditelje. Prije toga, rahmetlija radi preko 30 godina u najzabitnijim selima našim kao duhovni pastir i učitelj, okrijepljen najvišim vrlinama svoga oca, čuvenoga bosanskog alima. Neznanje i divlje strasti narodnih bolesti nestaju pred njegovom blagom riječi i mudrošću koja se slaže sa činom. Škole, mektebi nicahu pod blagotvornom rukom ovog neznanog a velikog pionira, koji okrunjuje svoj zemaljski udio najvišom žrtvom; životom. Uistinu, najveći je tko najbolje vrši svoju sudbinsku dužnost.
Rahmetlija je još prošle godine i sam pobjegao ovamo, dok mu je porodica od više članova ostala, da više nikada ne vidi svoga dobročinitelja. Od dolaska u Sarajevo on radi neprekidno na zbrinjavanju izbjeglih duhovnom krijepljenju sa najvišim samoprijegorom; urođenom blagosti i očinskom predanošću on se prosto utapa u teško stradanje svoje braće, radi i živi uz bolesne i iscrpene bez pomisli na sebe, osvajajući srca svih, koji su ostali u dubokoj žalosti za onim koji im je najbolje zamjenjivao roditelje. Prije toga, rahmetlija radi preko 30 godina u najzabitnijim selima našim kao duhovni pastir i učitelj, okrijepljen najvišim vrlinama svoga oca, čuvenoga bosanskog alima. Neznanje i divlje strasti narodnih bolesti nestaju pred njegovom blagom riječi i mudrošću koja se slaže sa činom. Škole, mektebi nicahu pod blagotvornom rukom ovog neznanog a velikog pionira, koji okrunjuje svoj zemaljski udio najvišom žrtvom; životom. Uistinu, najveći je tko najbolje vrši svoju sudbinsku dužnost.
Rahmetullahi alejh.
Nema komentara:
Objavi komentar