Hadži Muhamed ef. Pašić

GHB - Glasnik Islamske zajednice 1980

Rogatica i njena bliža okolina dala je u X IX i šest decenija XX stoljeća Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, kao i bivšoj Jugoslaviji, veliki broj članova ilmijanskog staleža: imama, muallima, vjeroučitelja, muderisa-profesora, šeriatskih sudaca (kadija).

Odavde je bilo među ostalim i petnaestak svršeniika Šeriatske sudačke škole, koji su skoro od reda bili šeriatski sudci. Rogatica je dala četvoricu vrhovnih šeriatskih sudaca (Hadži Nurudin ef. i Galib ef. Hafizović, Smail ef. Bukvica, Abdulah ef. Škaljić), nekoliko istaknutih muderisa-profesora (Hadži Ahmed ef. i Hadži Muhamed ef. Škaljić, Hadži Kasim ef. Dobrača). Iz Rogatice je i jedini šejhulislam, što ga je Bosna i Hercegovina dala Osmanskoj carevini, Mehmed Refik ef. Hadžiabdić, pisac i istaknuti teolog i šeriatski pravnik. Među istaknute muderise-profesore iz Rogatice ide bez sumnje i Hadži Muhamed ef. Pašić, direktor Šeriatske gimnazije u miru, koji je umro u Sarajevu 30. jula, a pokopan na muslimanskoj parce­li gradskog groblja Bare 1. avgusta ove godine.

Muhamed ef. je rođen 1891. godine na porodičnom imanju Pašić-kuli u blizini Rogatice. Otac mu Mustafa beg pohađao je mje­snu medresu, ali nije stupao u vjersku službu, nego se bavio po­rodičnim imanjem.  Kad je u Pašić-kuli sagrađena džamija, on se prihvatio besplatno dužnosti imama u njoj. Tu je dužnost obavljao do početka I svjetskog rata. Kad se crnogorska vojska, koja je bila prodrla do Rogatice, počela povlačiti iz tih krajeva, povela je sa sobom i izvjestan broj taoca, među kojima je bio i Mustafa beg. Idući s vojskom od mjesta do mjesta, on se razbolio i 1916. godine, umro u Herceg-Novom, gdje je i ukopan.

Poslije završetka osnovnog školovanja u Rogatici, Muhamed ef, dolazi u Sarajevo i upisuje se u Gazi Husrevbegovu Kuršumliju medresu. Poslije prelazi u Šeriatsku sudačku školu, koju završaje školske 1916— 17. godine. Odmah je počeo predavati u Ismail Misri ef. medresi (Atmajdan). Uskoro iza toga je postavljen za šeriatskog suca-pripravnika u Fojnici, gdje pored rada u sudu, predaje i u mjesnoj medresi. Ali ni tu nije ostao dugo. Već 2. decembra 1918. nastupio je mjesto nastavnika na tek osnovanoj Šeriatskoj gimnazijiu Sarajevu. Kasnije je položio profesorski ispit pred posebnom komisijom pri Ulema medžlisu u Sarajevu. Kao profesor radio je u Šeriatskoj gimnaziji sve do prestanka rada ove škole 1945. godine. U dva maha vršio je dužnost direktora. Kao direktor otišao je i u mirovinu 1945. godine. Predavao je vjerske predmete (vjeronauku) i kako nije bilo tada prikladnih udžbenika, izradio je skripta za svoje predmete, koji bi i danas mogli poslužiti kao udžbenici, od­nosno priručnici.Povremeno je predavao honorarno i u Gazi Husrevbegovoj me­dresi. Od školske 1947—48. godine do proljeća 1949. godine zamje­njivao je na medresi oboljelog direktora rahm. Ahmed ef. Bureka.

Poslije smrti muvekita Gazi Husrevbegove džamije Akif ef. Hadžihusejnovića — Muvekita 1937. godine Muhamed ef. je vršio dužnost muvekita ove džamije sve do 1961. godine, kad je na njegov prijed­log za muvekita postavljen Hadži Fejzulah ef. Hadžibajrić, koji ovu dužnost i danas obavlja. Hadžibajrića je u muvekitsku dužnost uveo sam Hadži Muhamed ef. kao muvekit on je u proljeće 1947. godine održavao tečaj iz mikata jednoj manjoj grupi polaznika (Muhamed ef. Fočak, Hadži Fejzulah ef. Hadžibajrić, Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić, Hafiz Mahmud Traljić, a povremeno i prof. Muhamed ef. Kantardžić i Hadži hafiz Omer ef. Mušić), prevodeći i tumačeći astronomsko djelo Mukantarat. Nekoliko godina radio je honorarno i u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao što je neko vrije­me bio i džuzhan Gazi Husrevbegove džamije.Sve dužnosti, koje su mu povjeravane, obavljao je savjesno, pedantno i tačno. U tom pogledu bio je primjer i uzor, naročito mlađim. Bio je pobožan u najboljem značenju te riječi. Dugi niz godina obavljao je pet dnevnih namaza redovno u džemaatu. Inače vjerski život kod nas pratio je s naročitom pozornošću. Posebno je pratio rad sarajevskih imama i intervenirao svugdje, gdje je sma­trao da se ne izvršavaju šeriatski propisi u cjelini. To je radio us­meno i u pismenoj formi. Gdje god je smatrao da se imalo zastra­nilo, odmah je reagirao i upozoravao. U tom je bio neumoran. Kad se razbolio i prestao izlaziti, odmah se to osjetilo. Do danas u tome nema mu zamjene.I na književnom polju Muhamed ef. je ostavio vidna traga. U zajednici sa drom Šaćir ef. Sikirićem i Hadži Mehmed ef. Handžićem izradio je gramatiku i sintaksu arapskog jezika za niže razrede medresa i drugih srednjih škola. I pored nekih nedostataka ova gramatika i sintaksa je do danas kod nas najbolji udžbenik arapskog jezika. Sa drom Š. Sikirićem preveo je s arapskog jezika po­znato djelo Emir Šekib Arslana Zašto su muslimani zaostali a drugi uznapredovali i štampali ga prvo u Glasniku Islamske vjerske za­jednice 1934. godine, a onda i posebno. Sam pak Muhamed ef. jenapisao i objavio preko dvadeset radova, što originalnih, a štoprijevoda. Surađivao je najviše u El-Hidaji, listu istoimene organizacije, zatim u Glasniku IVZ, Novom Beharu i kalendaru Gajert.

Kad su rahmetli Hadži Mehmed Džemaludin ef. Čaušević i Ha­fiz Muhamed ef. Pandža izdali svoj prijevod Kur'ana 1937. godine,Glavni odbor El-Hidaje upozorio je na nedostatke u prijevodu i neka pogrešno prevedena mjesta u njemu. Na reagiranje prevodi­laca, odgovorio je Muhamed ef. radom U čemu se sastoje greške, podvale i potvore Glavnog odbora El-Hidaje u prikazu djela »Kur'an Časni«? (El-Hidaje, 11/1937— 38, br. 1, str. 9— 13 i br. 2— 3, str.22— 31). To je do danas jedini stručno napisani i argumentima pot­krijepljeni prikaz »Kur'ana Časnog«. I na prijevod Kur'ana od Ha­dži Ali Riza ef. Karabega Pašić se osvrnuo kraćim osvrtom, takođeru listu El-Hidaje (Moje mišljenje o prevodu Kur'ana od g. H. Ali Riza ef. Karabega, god. 11/1937— 38, br. 11— 12, str. 173). I u drugim svojim člancima rahm. Muhamed ef. nastojao jeispraviti i upozoriti na pogrešna tumačenja šeriatskih propisa kod nas. Otuda mu pojedini članci imaju prizvuk polemičnosti (Je li problem otkrivanja žene vjerskog ili socijalnog karaktera, Novi Behar, X, 1936— 37, br. 12— 14, str. 139— 140; »Problem vjerske obnove«, ibid, XII, 1938— 39, br. 22— 23, str. 270— 279; Međedija uslu­ga, Glasnik VIS-a, X, 1959, br. 4— 6, str. 166— 171). Pojedinim svojim,radovima Pašić je nastojao ispraviti pogrešna shvatanja, koja su kroz pisanu riječ kod nas počela se udomaćivati (Kur an kao naj­veća mudžiza Muhameda a. s. ne može se prevesti ni na jedan jezik, kalendar Gajret za 1939., str. 126— 129; Da li je Davud a. s. imao 100 žena — Priča i istina, ibid, 1940., str. 138— 143; Jedna vrlo va­žna i aktuelna fetva i Tražena fetva, El-Hidaje, III, 1939— 40, br. 9, str. 112— 113 i br. 10— 11, str. 133— 134). I u prevedenim člancima.Muhamed ef. birao aktuelne i za to vrijeme savremene teme.

Od osnivanja El-Hidaje, organizacije ilmije u bivšoj Jugoslaviji 1936. godine pa do prestanka rada ovog društva 1945. godine, Muha­med ef. je u njemu aktivno surađivao. Biran je od početka u njegov Glavni odbor kao i u redakcioni odbor istoimenog lista. Ispred El-Hidaje držao je prigodna predavanja u drugim muslimanskim dru­štvima u Sarajevu. U listu El-Hidaje objavio je 17 članaka, origi­nalnih i prevedenih. Bivao je i predsjednik Sreskog odbora El-Hi­daje u Sarajevu. Zapažen mu je bio i rad u Muslimanskom dobro­tvornom društvu Merhamet. Pojavom svojom rahmetli Muhamed ef. je ulijevao sigurnost ipoštovanje. Makar što je više od deset godina bio vezan samo za kuću uslijed bolesti, dženaza mu je pokazala da ipak nije bio za­boravljen od brojnih svojih učenika, prijatelja i poštovatelja.

Rahimehullahu teala!

Mahmud Traljić