NURIJA MILIĆ (1941. - 1992.)

Preporod 1997, br. 11

Bajro PERVA

Mahala (Rogatica) - Sarajevo – Goražde ovodunjalučki je trokut kretanja skromnog i plemenitog te od mnogih nikad dovoljno shvaćenog hair sahibije

Za Nuriju Milića može se reći da je bio prvikolporter "Preporoda”. S buntovima pr­vog broja, relativno daleke 1970.godine,kad su mnogi danas "prvosafovci” bježali od svega što ima prefiks vjerskog, Nurija je obi­lazio sarajevske sokake i dućane, mahale i džamije, tražeći od ljudi da kupe novu, musli­mansku novinu. Već po pojavljivanju drugog, trećeg, četvrtog broja išao bi do Konjica, Fojnice, Travnika i na licu mjesta demantovao one koji su mislili da vjerska novina nema pro­đu. Uz "Preporod" on je prodavao i "Zem zem ”,"Glasnik” te tespihe, serdžade, hamajlije...

Za sve one koji nisu pobliže upoznali Nuriju on je bio prilično zagonetna ličnost. Jedni su ga smatrali osobenjakom, drugi pak d a je , malkice,"puko po šavu”, treći da je drzak... Međutim, on je bio plemenit i dobroćudan čovjek. Rođen je u Mahali kraj Rogatice. Bilo je to početkom četrdesetih. Tamo je završio četiri razreda os­novne škole. Iz vojske biva prije vremena demobilisan. Potom se zapošljava u jednu građe­vinsku firmi i zbog "dugog" ali iskrenog jezika dobiva nogu u.... Potom odlazi na omladinske radne akcije gdje dobija udarnička priznanja. Sve to u njemu je provrilo u strahoviti gnjev pre­ma tadašnjoj politici, privredi, sistemu u cjelini. Iz siromašne i male Mahale dolazi u Sarajevu da bi sitnom trgovinom pokušao održati goli živ­ot. Iz te svoje zarade podiže nišane svom gaz­di (jedinstven primjer u svijetu!), počinje gradnjudžamije u rodnoj Mahali...

Rat ga zatiče u Mahali, gdje je otišao na dženazu jednom svom komšiji. Zajedno sa Mahaljanima dijeli sudbinu nadolazećih opas­nosti. S njima odlazi u obližnje zbjegove, pa u muhadžirluk u Bare, pa konačno u Goražde, u zbirni centar koji je bio smješten u jednoj školi.

Muhadžirluk u Goraždu teško mu pada.Redovno bi dolazio džam iji Sinanbega Sijerčića, sjedio pored šadrvana i razmišljao o Mahali, o nedovršenoj džamiji. Njegovo inače od ranije narušeno zdravlje sve se više pogoršavalo. U njegovo dokusurivanje uplela se i nestašica hrane. Helem , četvrtog decem bra 1992.godine gradom se pronijela vijest da je umro Nurija Milić. Na vječni svijet, u haremu Kolijevka, ispratili su ga goraždanski muftija Hamed ef. Efendić, im am Sulejman ef.Osmanagić, Nezir Čelik i drugi Goraždani.

"Tako, eto, ostadoše njegovi nezavršeni hajreti. Ostade i naš dug, dug svih medresanata i ostalih prema Nuriji. On je prodavao naš "Preporod”, i naš "Zemzem” i onda kad su drugi okretali glavu da ih ne vide” - kaže muftija Hamed ef. Efendić.

Allahovom voljom otišao je na Ahiret čov­jek koga smo sretali na Baščaršiji, na otvoren­jima džam ija, na d ženazam a. Znali smo ga I po njegovoj neizmjernoj ljubavi prem a Gazi Husrev-begovoj medresi i njenim učenicima. U učenicima ove škole on je vidio svoj evlad koji nikada nije imao. Vjerujem o da će I Gazinovci, kako bi ih on volio zvati, naći vre­mena da se, makar Fatihom, sjete svog pri­jatelja Nurije.

Neka je Allahov rahm et na njegovu ple­menitu dušu.