14. 12. 2011.

Džemal Bijedić i Rogatičanke

 autor:Mirsad Durmišević
 *Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst






Džemalova supruga Razija je rođena Rogatičanka, sa Podlipe,  kćerka Ševale i Nezira Ferhatbegovića. Rođena je  17.4.1927. godine u Rogatici. Kada je počeo Drugi svjetski rat 1941. godine Razija sa svojim roditeljima, kao i brojni drugi Bošnjaci, bivaju protjerani iz Rogatice. Doselili su u Gradačac kao prognanici (muhadžiri) 1941. godine, a Razija je tada imala 15 godina. Njen otac Nezir zaposlio se u Gradačcu kao šef pisarnice u državnom uredu sreza.
Inače, krajem 1941. i početkom 1942. godine u Gradačac su iz istočne Bosne stigle brojne izbjeglice. Računa se da je na područje sreza Gradačac izbjeglo blizu 3.000 Bošnjaka, koji su bili porijeklom iz Foče, Rogatice, Čajniča, Olova, Vlasenice, Višegrada i drugih krajeva istočne Bosne. Ti ljudi su prvo stizali u Gradačac, a onda su razmiještani: dio u sam grad, a dio po selima. Bježali su zbog četničkog terora, koji se ogledao u ubistvima, pljačkama i progonu sa njihovih vjekovnih ognjišta. Svu svoju imovinu su morali ostaviti. Bili su vrlo slabo obučeni, iscrpljeni i bolesni. Njihov prijem i smještaj na području sreza Gradačac izvršen je u mnoge javne objekte, kao što su škole, mektebi, a nekih i u privatne kuće. Položaj i domicilnog stanovništva bio je težak i loš. Nedostajalo je hrane odjeće i lijekova. U to vrijeme harale su zarazne bolesti pjegavog i trbušnog tifusa. Epidemija zaraznih bolesti uzimala je svoj danak na širem području. Mnoge izbjeglice su završavale tragično – smrću zbog bolesti,nemaštine, a naročito zbog slabe ishrane i nedostatka lijekova i medicinske pomoći. Izbjeglicama su tadašnje vlasti obezbjeđivale po 250 grama kukuruze dnevno. 
Džemal Bijedić rođen je 22. 4. 1917. godine u Mostaru. Porijeklom je iz trgovačke porodice koja se pred početak Prvog svjetskog rata doselila u Mostar. Džemal je po zadatku došao u Gradačac krajem oktobra 1943. godine, u vrijeme kada se vodila odlučujuća borba za oslobođenje zemlje od okupatora i domaćih izdajnika. Džemal i Razija su se brzo upoznali i uspostavili vezu na dva kolosijeka: na putu antifašističke borbe, jer će i Razija vrlo brzo otići u partizane, a drugi kolosijek je bio uspostavljanje prisnih odnosa o zajedničkom životnom putu dvoje mladih ljudi, koje će završiti brakom, još dok je trajao Drugi svjetski rat. Razija je kao mlada skojevka već 1944. postala partizanka – borac Posavsko-trebavskg partizanskog odreda. Vjenčali su se pred partizanskim svjedocima, a kasnije i pred nadležnim državnim organima.
Zbog  Razije je zavolio  Rogaticu i  Rogatičane. Džemal je bio badžanak sa sinom Nurije Pozderca, Seadom, koji je oženio Razijinu sestru Rusmiru.

Imaju dvije anegdote vezane za Raziju Bijedić i Rogatičanke:

 I

U svojoj knjizi  Fragmenti života Rogatičanin Hakija Muftić  spominje Džemu i našu Raziju;
"Lovci u Jablanici za vikend otvaraju početak lova poslije lovostaja, pa pozvali Džemala Bijedića. Drug Džema se odazvao i s njima bio u lovu. Po lovačkom običaju, predveče se sjelo da se zamezeti i koja pametna kaže. Tada je još bilo pametnih i razumnih. Oduljilo se meze, a zagrijalo ono sto ide uz meze, pametni pričaju, razumni slušaju i pokoju odobre, a nešto i ne prihvataju. Najveselije je kad pjesma krene. Ustaje po završetku pjesme lovac iz Jablanice i veli da mu je vrijeme isteklo, treba da ide kući. Svi prisutni mu govore da ostane jer lijepo pjeva, i to baš one meraklijske. Ne zna lovac kako da se oslobodi pa veli: " Pustite, drugovi, da idem! Društvo je dobro, mogao bih ja s vama ostati cijelu noć, veselo je, ali ja sam oženjen Rogatičkom - moja Ćamka hoće da na vrijeme dođem kući! Ja sam već ostao duže, kasnim!" Skoči Džemal Bijedić pa priđe do jablaničkog lovca, koji je već krenuo da ide, zagrli ga i natjera da sjede do njega pa veli:" Sjedi ti uz mene, druže! Isto nas rogatičko sunce grije svaki dan: i moja je Raza iz Rogatice! Drage su to i brižne supruge, dobre majke. Opravdaće ona što kasniš kad joj kažeš da si bio s još jednim rogatičkim zetom, one nas ubrajaju u Rogatičane! I tako ostade lovac, a prisutni traže da zapjeva; on se malo zamisli pa poče onu sto svojoj ženi pjeva kad zakasni kući:
"Rogatico - Čelebi pazaru, u tebi sam djevu zavolio, imo sreće njom se oženio, izrodili kćeri i sinove hrabre borce Titove skojevce...
Svi prihvate pjesmu i ponove nekoliko puta, pa su je vjerovatno otpjevali i svojim ženama kad su u kasne sate kući stigli".
  
II

Jednom, 1976, u lovištu u Brčkom, došao je neznanac za sto i počeo da se žali na svoju ženu, od koje nije mogao da "dahne". Džemal je saslušao njegove jadikovke i rekao: "Dobro, ja ne mogu da vjerujem šta si ti meni sve ispričao. Odakle je tvoja žena?" "Iz Rogatice", odgovorio je čovjek. "Pa, i moja je iz Rogatice, pa i nisu tako zle", uzvratio je Džema. "Auuuuu, kako mi je - tako mi je, džaba sam ja tebi ovo zborio", prokomentarisao je razočarani čovjek i otišao. Ovo je poslužilo za bezroj šala na račun Raze.

Našu Razu su često poredili i sa Titovom suprugom Jovankom; "Džemal Bijedić je bio "odmah do Tite", njegova supruga Raza je bila ljepša od Jovanke. "Džemo i Raza, Tito i Jovanka", tako se govorilo. Na Džemu i Razu Rogatičani su bili beskrajno ponosni". Džemal i Raza sa još šest putnika i članova posade su tragično preminuli 18. 1. 1977. g. u avionskoj nesreći na putu za Sarajevo (na brdu Inač kod Kreševa).  Iza sebe su ostavili troje djece: Dragana, Azru i Milenka.


 

 





Nema komentara:

Objavi komentar