Hadži Ahmed ef. Užičanin (1896— 1980.)

Glasnik Islamske zajednice -1983

Ramiz Dumanjić

Hadži Ahmed ef. Užičanin (1896— 1980.)

Navršile su se dvije godine od smrti hadži Ahmed ef. Užičani- na, a da nitko o njemu nije na­pisao ni jedne riječi. Zato sma­tram za potrebno da napišem nešto o tom čovjeku i da ga otrgnem od zaborava. Smatram da je to merhum i zaslužio, jer je bio divan službenik Islamske zajednice.

Merhum h. Ahmed ef. Užiča­nin je rođen 16. 06. 1896. godine u selu Dumanjićima kod Roga­tice. Ocu mu je bilo ime Mušan, a majki Zarfa.

Porodica u kojoj je rođen Ahmed ef. potječe iz Užica. Užice je nekada bilo poznato mjesto uleme i učenjaka, pa je i djed Ahmed ef. bio užički muftija. Ovaj muftija je polovi­nom  XIX vijeka prešao iz Užica u Bosnu, tačnije u selo Ka­menicu kod Višegrada. On je imao tri sina, najmlađi je bio Mušan, koji je donešen u Kamenicu u povitku. Tada su se preživali Muftići, vjerovatno zbog muftija u porodici, ali je kasnije to prezime izmjenjeno u Užičanin.

Otac Ahmed ef. Mušan, kasnije je doselio u selo Arnautoviće kod Rogatice, sela koje je raseljeno, zbog proširenja imanja Borika. U Arnautovićima se nastanio bio kod Omer-bega Selimbegovića. Omerbeg ga je lijepo primio i kasnije ga je dao na nauke. Najprije je učio pred mualimom u Arnauto­vićima, a poslije u Rogatici i Sarajevu, te je tako postao učevan i ugledan čovjek. Mušanova dva starija brata iz Kame­nice su otišla u Bosanki Šamac.

Nakon svega toga ženi se Zarfom kćerkom Omerbega Selimbegovića i seli se iz Arnautoviča u selo Čukojeviće (Ro­gatica). Nakon toga Mušan prelazi u selo Dumanjiće, neda­leko od Čukojevića. U Dumanjićima je kupio malu kuću i u toj kući se rodio Ahmed ef. Kasnije je sagradio novu, veliku kuću u kojoj je otvorio i dućan, te se tako obogatio. Dućan je postojao sve do 1932. godine, kada je i stari Mušan umro, dok je Zarfa umrla ranije, 1900. g.

Ahmed ef. se prvo školovao u mektebu u selu Šetićima (Rogatica), koji je završio negdje oko 1910. godine a muderis mu je bio poznati Nazif ef. Heljić. Nakon završetka mekteba nastavlja školovanje u rogatiokoj medresi. Za vrijeme rata služio je u Galiciji, Beču, zatim u Pešti, Pragu, Tirolu (Ita­lija), te konačno 1916. godine prelazi preko Pijave. Po zavr­šetku rata vraća se u Dumanjiće svojoj kući te se ženi Nailom kćerkom Lutvage Grabovice iz Kozadara kod Rogatice 1919. godine. Sa njom je u braku živio 62 godine, i izrodili sedmoro djece.

Godine 1937. Ahmed ef. stupa u službu Islamske zajed­nice. Sa radom počinje prvo kao mualim u mektebu, a kasnije kao imam i hatib u Šetićima. Dužnost vjerskog službenika je obavljao vrlo savjesno i to dug niz godina bez kikakve mate­rijalne naknade. Tek su mu kasnije ljudi od sebe nešto malo priznali. U tom izbija i II svj. rat, pa Ahmed ef. sa svojom porodicom odlazi u Bosanski Šamac, odatle prelazi u Sara­jevo, tačnije na Kobilju Glavu, gdje ostaje kao muhadžir sve do svršetka rata. Godine 1946. ponovno se vraća u svoje rod­no selo Dumanjiće i nastavlja sa imamskom dužnošću u Šetićima sve do odlaska u mirovinu 1964. godine.

U radu je bio veoma aktivan i cijenjen vjerski službe­nik. Naročito se isticao kao vaiz sa svojim lijepim vazovima. Još dok nije bila ustaljena praksa imama da prevode hutbe, on ih je redovno prevodio. Puno je čitao islamsku literaturu i drugima je posluživao da je čitaju. Tako sam i ja, još kao dječak, služio se njegovim knjigama i čitao ih, a on mi ih je rado davao na čitanje te sam tako zavolio islamsku knjigu i ostao joj vjerni drug. Zato ne mogu propustiti i ovu priliku a da mu se ne zahvalim. Njegov život i vladanje bili su sva­kako za primjer, jer je živio čistim islamskim ahlakom.

Nakon odlaska u mirovinu i dalje ostaje vjeran svojoj Islamskoj zajednici i odlazi svojoj djeci u Sarajevo. Islamsku zajednicu je izdašno pomagao, to se naročito odrazilo prilikom izgradnje Medrese i ITF. u Sarajevu, radi čega je dobio i lično priznanje od Reis-ul-uleme h. Sulejman ef. Kemure.

U 1970. godini odlazi na hadž, te obavlja ovu petu is­lamsku dužnost, milina ga je bilo slušati kada priča svoje utiske sa ovog mubarek puta. Po drugi put odlazi na hadž 1972. sa svojom kćerkom Mujesirom, koja je bila veoma učena. Kasnije Mujesira umire, a on ostaje jako ožalošćen.

Umro je 16. 10. 1980. na Kurban bajram. Rahmetlija je pokopan na novom groblju u Barama. Ahmed ef. je iza sebe ostavio dva sina i kćerku, koje je odgojio na pravom islamskom putu.

Rahmettullahi alejhi!