SIJELO

SIJELO

PREPOROD 1985

Tek što sam makadamskom cestom, koja se provlači izme­đu šumovitih Gareža i Buljčice, stigao u Predo, predamnom je pukao vidik na prostranu pla­ninsku, pomalo talasastu, ra­van, po kojoj se razasulo selo oko džamije, čija se munara vi­soko uzdiže u nebo, dominirajuči tako cijelom visoravni. Svu­da okolo uzdižu se planinski bregovi obrasli gustom četinarskom šumom. Ostalo je još sa­mo desetak dana do dolaska uvijek željno očekivanog musafira — ramazana. Bilo je to onog dana kada sam stigao u Podžeplje.

Spopalo me je neobično ne­strpljenje. Uvijek kad ponovo stignem u zavičaj obuzme me raspoloženje puno radosti, a,eto, ovaj put me je spopalo i nestrpljenje. Doduše, pratilo me je ono cijelim putem od Sa­rajeva, ali kada sam stigao u selo i nestrpljenje je postalo još jače. Ma, kako i ne bi bilo, kad sam znao da su iz varoši u Podžeplje stigli moj babo i nje­gov ahbab Mujaga.

Tako ćemo, inšaliah, kod Derve, predsjednika Odbora IZ-e, na musafirluk i sijelo, tim prije što su mu došli sestra i zet. Mujaga je, inače, još poo­davno izrazio želju da malo po­bliže upozna našu familiju i selo u kome živimo. Nekako uvijek osjetim novu radost kada mi se ukaže prilika da se družim, u ime Aliaha, sa ljudima takvog alaha kakav je Mujaga Saračević.

Bližilo se vrijeme akšam -namaza, te sam najprije pošao u džamiju da klanjam. Kada sam sa Bismilietom ušao u džamiju Dervo se spremao da prouči ezan. U prvom safu sam opazio svoga babu, zatim Mujagu, SuIju Jusupoviča... Bilo je u dža­miji i žena. Otkad je u naš džema'at za imama došao Ifet ef. Buljubašić ovdje se svakog da­na i pred akšam čuje ezan. Sve češće i sabahom. Ranije je praktikovano da se ezan uči sa­mo petkom u podne, odnosno jedino se džematile klanjala džuma-namaz. Ali, eto, elham-

dulillahi, dolaskom hodže Ife, tako ga ovdje zovemo, i u tom pogledu se napreduje. Dervo je proučio ezan, a mi potom dovu. Poslije dove Dervo je počeo učiti ikamet. Na Hajje'alessalah imam zauze svoje mjesto u mihrabu, a mi ustadosmo, če­kajući da muezin prouči — La il ilahe iilailah, pa da za efendijom zanijetimo akšamski farz.

Poslije proučene Fatihe na kraju prišao sam ocu i Mujagi da im nazovem selam. Pozdrav­ljajući se sa Mujagom, uz spo­minjanje AIlahovog imena, os­jetio sam njegovu posebnu srdačnost. To me je obradova­lo i naročito ohrabrilo u daljem druženju s njim. Bio sam sigu­ran da nećemo dokono i bada­va provesti ovaj susret. Napro­tiv.

Proljeće je. Noći su sve kra­će. Tek što smo iz džamije stig­li u Dervinu kuću, malo se od­morili uz kahvu i za sofrom se poslužili AIlahovim ni'metom, bilo je već vrijeme jacije—na­maza.

Rijetko sam, zaista, bio u prilici da u čijoj kući stupim u namaz sa tako brojnim džema'atom kao što je bilo za vri­jeme jacije kod Derve. Dok su ukućani pripremali mjesto gdje će se klanjati, a musafiri uzimali abdest, meni u glavi sinu mi­sao: Mili Bože, kako insanu na dunjaluku treba malo pa da ga obuzme radost i sreća? Posmatrao sam Hamzaliju i Džemilu, Dervine roditelje, srećne što im se ukazala mogućnost da zarade sevab, a na »drugoj strani« njihove musafire, čiji je izvor sreće bilo saznanje da su svojim druženjem u Hamzalijinoj kući omogućili sahibijama da budu i sevablije.

Na sijelu se egienisalo o svemu i svačemu, a tok razgo­vora Dervo je usmjeravao čitanjem hadisa iz Buharijine zbir­ke. Mujaga mi je, s obzirom dase bavim pisanjem, dao nekoli­ko korisnih savjeta i konstruk­tivnih sugestija kako da sad­ržajno obogatim svoje radove. Na sijelu je bio i Suljo Jusupović, čije je kazivanje o dosadaš­njem toku njegova života pobu­dilo veliko interesovanje, naro­čito kod Mujage, jer on Suljuranije nije poznavao. Suljo je, kako sam reče, blizu trideset godina (sada ima tek koju pre­ko četrdeset) robovao opakoj strasti alkoholu. Čak se i liječio. Ali nije uspio, ni uz čiju pomoć, da je nadvlada, dok ga nije stig­la AIlahova milost, pa se čvrstom voljom, inšaliah, zauvi­jek otarasio ove nevolje. Sadaje Suljo među najredovnijim džematlijama u izvršavanju svo­jih vjerskih, a i društvenih oba­veza.

Posebice se izražavala ra­dost zbog skorog dolaska ra­mazana. Tako je na kraju sijelaostao dojam da će se uz rama­zanske dane češće ovako sijeliti i družiti u ime Aliaha dž. š.

NUHO