Stari nišani Godomiljsko-boričkog platoa
Autor:
Mirsad Durmišević
Na području opštine Rogatice, posebno godomiljsko-boričkog platoa nalaze se
najstariji nadgrobni spomenici tipa nišana koji se javljaju
na terenu Bosne i Hercegovine. U
najstariju skupinu, spadaju nišani formi većih obeliska sa prikraćenim
piramidama pri vrhu. Na svim nišanima ovih vrsta ima i natpisa pisanih
bosančicom. Ovi nišani prve i najstarije epohe u
Bosni i Hercegovini imaju dosta zajedničkih elemenata sa stednjovjekovnim nadgrobnim
spomenicima-stećcima i označavaju grobove islamiziranih stanovnika Bosne. Da se
radi o prijelaznoj formi prema klasičnom muslimanskom grobnom spomeniku govori
i to što je muslimanski grob u pravilu obilježen s dva nišana, jednim kod
glave, drugim kod nogu umrloga, i što je njegov epitaf ispisan arapskim pismom
na orijentalnim jezicima, dok se u spomenutim slučajevima radi o jednome
nišanu, epitafa ispisanog bosančicom na živom narodnom jeziku. S obzirom da u to
vrijeme nema nišana ispisanih na drugim jezicima i drugome pismu, osim
malobrojnih tzv. "skopaljskih" nišana koji nisu domaće provenijencije
a ispisani su arapskim pismom, epitafi ispisani bosanskom ćirilicom na narodnom
jeziku glavna su osobina ovih nadgrobnika. Na nekim starim nišanima ovog područja nalaze se najstariji epitafi
pisani arapskim pismom na
orjentalnim jezicima.
Nišan Mahmuta Brankovića
Nišan Mahmuta Brankovića
nalazio se Petrovu polju u selu Brankovići, a danas
krasi vrt Zemaljskog muzeja iz Sarajeva . Po svemu sudeći nišan
je bio postavljen na osamljeno mjesto, pored stećaka na Petrovom polju, u čijoj
su se blizini vjerojatno nalazili muslimanski nišani koji su vremenom iščezli. U obliku je uspravne četverostrane prizme (obeliska), koja se pri
vrhu pretvara u prikračenu piramidu i završava jabukom. Dimenzije nišana su 300 X 45 X 45 cm.(v=2,8 m, š=0,48 m, d=0,44 m). Nišan je ukrašen sa sve četiri strane. Desnu bočnu stranu
ukrašavaju tri koncentrične kružnice, isklesane u gornjem dijelu, te polumjesec
i tri jabuke u donjem. Na lijevoj bočnoj strani je prikaz buzdovana. Na čeonoj
strani su uklesane reljefne predstave
lava (grb), mača i uklesan je u 15
redova natpis, pisan bosančicom, koji nam govori o pogibiji Mahmuta Brankovića.
Ovaj natpis na latiničnoj transkripciji glasi ovako:
"I POGIBE NA BOJU DESPOTOVU
A SIE (BIL(E)G' MAHMUTA BRANKOVIĆA
NA SVOI BAŠTINE NA PETROVU POLU
DA
E BLA(GO)SOVENA RUKA KOJA SIEČE I PISA."
U ovom natpisu se vidi da se spomenik (nišan) zove biljeg. Na kraju
natpisa je upotrebljena fraza o traženju božijeg blagoslova tvorcu spomenika,
koja je po svojoj stilizaciji jedinstvena pojava u oblasti stećaka i nišana, , a ta rečenica
govori da je isti majstor klesao ne samo nišan i njegove ukrase, nego da je
pisao i uklesao natpis. Postoji narodno predanje da Mahmut Branković potječe iz feudalne
porodice knezova Brankovića. Mahmut je
prešao na islam, te se u službi turske vlasti istakao, posebno u ratu sa
despotom Vukom Grgurevićem braneći Sarajevo 1480. godine, kada je vjerovatno i
poginuo.
Po obliku slova, jezičkim izrazima, po oblikovanju spomenika , a onda
i po historijskim podacima, kao i svim drugim okolnostima, moglo bi se reći da
ovaj nišan i njegov natpis potječu iz druge polovine XV vijeka,
najvjerovatnije oko 1480. godine.
Nišan Radivoja Oprašića iz Oprašića
Nišan se
nalazio na lokalitetu Biljeg, na brijegu
u blizinu sela Oprašići, gdje se nalazi manja nekropola stećaka i savremeno pravoslavno groblje . Sada nišan krasi vrt Zemaljskog muzeja iz Sarajeva . Nišan je u obliku
četverostrane prizme (obeliska), sa prikraćenom piramidom i poluloptom na vrhu
koji na svojim stranicama ima predstave lava, mača, topuza, koplja sa
zastavicom, diska, polumjeseca i nekoliko polujabučica. Dimenzije nišana su 300
X 45 X 45 cm. Na jednoj njegovoj vertikalnoj strani, uz predstave lava i mača,
uklesan je u trinaest redova natpis bosančicom. Ovaj natpis na latiničnoj
transkripciji glasi ovako:
"ASIE BILEG' POČTENOGA VITEZA VOEVODE
RADIVOJA OPRAŠIĆA DOKLE BIH' POČTENO
I GLASITO PREBIH' I LEGOH' U TUĐOJ ZEMLJI
A
BILEG MI STOJI NA BAŠTINI."
Radivoje Oprašić
nesumnjivo je pripadao bosanskom srednjovjekovnom plemstvu, nosio je titule
viteza i vojvode, o čemu govori impozantan grobni spomenik. Njegovi rođaci
podigli su mu spomenik na lokalitetu sa stećcima, što simbolizira njegovu
duhovnu ukorijenjenost u bosansko srednjovjekovlje.
Tu vezu na
jezičnoj razini povrđuju termini asie,
bileg, počteni vitez, tuđa
zemlja i baština poznati iz srednjovjekovne leksike.
Budući da je
nišan Radivoja Oprašića gotovo identičan nišanu Mahmuta Brankovića jer je
klesan i ukrašen na isti način, budući da su im baštine u neposrednom
susjedstvu, može se pretpostaviti da su oba nišana djelo jednog majstora i da
su oba pokojnika suvremenici.
Po
obliku nišana i po njegovim reljefnim motivima, a posebno po paleografskim I
jezičkim svojstvima natpisa na njemu, kao i svim drugim okolnostima,
najvjerovatnije je da nišan Radivoja
Oprašića potječe iz druge polovine XV vijeka.
Nišan Sulejmana Oškopice u selu Dumanjićima
nedaleko
od nekropole stećaka, na mjestu gdje je staro i novo
muslimansko grobljeDimenzije nišana su 135 X 27 X 33 cm. Na vertikalnoj strani, gdje je i reljef kružnog
vijenca, uklesan je u šest redova
sledeći natpis:
"A si bileg Sulimana Oškopice".
Historičar
Šefik Bešlagić
smatra da se radi o majstorovoj grešci koji nije bio musliman, dok je ime napisao, odnosno
usklesao kao Suliman umjesto Sulejman. Inače, Sulejman Oškopica je bio ugledni
čovjek iz navedenog kraja kao što se vidi po sablji i kijači na njegovom
nišanu. U blizini Dumanjića, nešto manje od 2 kilometra južno, nalazi se selo
Oškoplje, koje je, vjerovatno, po ovom Sulejmanu dobilo ime, a možda je on
dobio ime po tome selu.
Po osobinama nišana i njegovim ukrasima, a posebno po osobinama
slova natpisa, najvjerovatnije je da nišan i natpis iz Dumanjića potječu s
kraja XV ili početka XVI vijeka.
Nišan
Mustafe aga-bega u Šetićima
"Vlasnik (ovog mezara) je Mustafa aga-beg,
sin Deli Husrev-pašin. Početkom časnog mjeseca Šabana 962. godine".
Ovaj mezar nalazi se nešto južnije od sela
Šetići, na lokalitetu Jelovik, gdje se nalazi staro muslimansko groblje
ograđeno suhozidinom i zauzima površinu 50 x 15 metara. Na uzglavnom
nišanu je sa jedne strane isklesan mač i nadžak, a sa druge, natpis u
prozi na arapskom jeziku, preko kojeg je uklesan kratki bodež. Uzglavni nišan sa turbanom je 3, 70 m. visine, sa
osnovicom 31 x 39 cm. i prema vrhu se malo sužava. Po svojoj visini ubraja se
među najviše u Bosni i Hercegovini. Nožni nišan je visok 3,20 m. i završava se
piramidalno. razmak između uzglavnog i nožnog nišana iznosi 5 metra što je
jedinstven i karakterističan primjer, a taj razmak je stavljen svakako radi
simetričnosti ovako visokih nišana.
Mustafa aga-beg je porijeklom iz roda
Sokolovića čiji su različiti ogranci živjeli na prostoru od Glasinca do Drine i
Lima. Njegov otac Deli Husrev-paša (?-1544) je bio prvi visoki osmanski
dostojanstvenik koji je iz roda Sokolovića putem adžami-oglana napravio
karijeru u Carstvu krajem XV i u prvoj polovini XVI st.. On je još 1516.
imenovan za namjesnika u Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira,
Šama (Damask), Halepa i Rumelije. Već 1535-36. susreće se na položaju
egipatskkog valije, kada je imenovan za člana vezirskog vijeća. Deli
Husrev-paša imao je dva sina: Kurd-bega, koji je umro 1572. na položaju
sandžak-bega u Nigdu, jugoistočno od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda
živio na svom zijametu u Bosni, pošto je ukopan u Šetićima kod Rogatice, gdje
mu se mezar i danas nalazi. Prema tome, Mustafa aga-beg bi mogao biti sin Deli
Husrev-paše Sokolovića!