Preporodov
vremeplov: nastavak priče o Saneli
PREPOROD 2018, BR. 13
Rani
dodir s islamom i odgoj u islamskom duhu trasirali su moj životni put
Za Preporod kaže Sanela Ćatić–Hadžiabdić,
intelektualka, sa radnim angažmanom u prosvjeti, sretno udata žena i majka
Negdje na početku moje profesionalne
novinarske karijere, u aprilu 1981. godine, sa Omerom ef. Kadrićem, imamom u
Rogatici, posjetio sam prigradsko naselje Kovanj i u njemu čestitu porodicu Ćatić.
U toj porodici razgovarao sam sa petogodišnjom djevojčicom Sanelom koja je naučila
suru Ja-sin napamet. Bio sam impresioniran njenom ozbiljnošću i željom da uz
pomoć svoje nane nauči što više sura iz Kur’ana Časnog. Nažalost, nisam više imao
priliku navratiti u džemat, mada sam panoramu sela Kovanj gledao na svakom
putovanju u Rogaticu. Nakon trideset i više godina od tog malog razgovora u
porodici Ćatić, dobio sam poruku od Sanele, sada udate žene i majke, u kojoj me
pitala kako može doći do kopije teksta objavljenog u Preporodu. Budući da sam tu
poruku na fejsbuk profilu sa znatnim zakašnjenjem primijetio, u međuvremenu je
Sanela preko svog muallima Omera ef. Begića došla do kopije tog tekstića. Predložio
sam joj nastavak priče za naš Preporod što je ona i prihvatila.
Uzor mi je bila majka hadži Rukija
Zanimalo me je kako Sanela danas vidi prvo pojavljivanje u
Preporodu?
Sanela Ćatić–Hadžiabdić danas
|
„Iako bijaše davno, u memoriju mi se
urezao dolazak novinara Perve i efendije Begića iz našeg džemata. Kao
petogodišnja djevojčica naučila sam suru Ja-sin napamet, a efendija je smatrao
da se to mora zabilježiti. Čuvala sam ovaj članak i bila ponosna, ne zbog
objave nego zbog toga što sam naučila suru Ja-sin. Često mi postavljaju pitanje
da li još uvijek znam napamet ovu suru, Naravno, memorisana je i često učena.
Hvala Allahu. Zbog ratnih djejstava članak koji sam brižno čuvala je uništen.
Moja nastojanja da pronađem kopiju članka nisu urodila plodom. Čak ni u arhivi
Preporoda. A onda, prije nekoliko godina, sasvim slučajno efendija s početka
priče mi je poslao članak. Zaista sam bila presretna. Sjećanja naviru. Osjećaji
pomiješani. Djevojčica sa fotografije danas je supruga i majka. Brižno čuvam sjećanje
na taj hladni april i novinarska pitanja. Čitateljima je posebno bio simpatičan
odgovor o broju godina. “
Koliko je memoriranje sure Ja-sin u petoj godini i pojavljivanje
u renomiranom listu Preporod utjecalo na Vaše daljne islamsko i opće edukovanje,
pa i na život u cjelini?
„Kao petogodišnja djevojčica nisam
bila svjesna da su to počeci mog islamskog odgoja koji će se u potpunosti
odraziti na daljnji život. Zahvalnost dugujem prije svega našem Gospodaru, zatim
mojoj nani Munibi Džambasović i mojim
roditeljima. Moja mama, hadži-Rukija, rahmet joj duši, bila je moj uzor. Učila
me da islam i vjera u Allaha, dž. š., obogaćuje dušu, osnažuje biće, daje
sigurnost i uči dobru. Sazrijevajući postajala sam svjesna da islam utječe pozitivno
na moje postupke. Upravo rani dodir s islamom i odgoj u islamskom duhu su
trasirali moj životni put. Trudila sam se da niti jedan moj postupak ne bude u
suprotnosti s onim što su me učili od malehna. Posebno sam ponosna na odluku da
ispunim ibadet hidžaba, u ime Allaha, dž. š. Mahrama nije prepreka za poslovne uspjehe
niti teret. Naprotiv. Život je posebno lijep u pokornosti Stvoritelju. Vrlo pozitivna
iskustva nosim i iz
mekteba. Naime, mektebsku nastavu
sam pohađala od svoje četvrte godine. Moja dva starija brata su me redovno
vodili sa sobom u mekteb i zato sam vrlo rano započela sa mek-tebskom nastavom.
Punih deset godina sam bila redovan đak u mektebu. Posebno u sjećanju čuvam
pripreme za mevlude, još uvijek memorisane recitacije ̋Dova djece male ̋,
̋Dobra djeca ̋ i dr. “
Kako danas vidite vjeronauku u školi i islamsku pouku u
našim džematima?
„Islamska poduka djece danas je
također veoma značajan segment u životu ličnosti koje će danas-sutra biti
temelj našeg društva. Mišljenja sam da lijep ahlak koji se njeguje u našim
islamskim porodicama kao i život kroz vjeru može i treba pozitivno da se odrazi
na društvo. Ja sam prosvjetni radnik, nastavnica geografije. Prosvjetni radnik
je ujedno i pe-dagog i metodičar, ali i neko ko dosta ulaže u odgoj mladih bića
kojima su nastavnici uzor. Podučavala sam đake geografiji, no veoma bitna
karika svakog nastavnog sata je i dio koji se odnosi na odgojnu komponentu. Upravo
u mektebskoj nastavi ova komponenta je mnogo zastupljena. Pouka koju djeca
ponesu iz mekteba je značajna za budućnost. Ponašanje u određenim situacijama
je vrlo bitno podrediti islamskom učenju. “
Naše će čitaoce zanimate gdje je Sanela danas. U prethodnom
odgovoru otkrili ste da radite u prosvjeti. Šta nam još u tom kontekstu mo-žete
kazati?
„Diplomirala sam na Prirodno-matematičkom
fakultetu u Sarejevu. Danas sam zaposlena u Sindikatu i na neki način pomažem u
zaštiti prava radnika u osnovnom obrazovanju. Moja najveća podrška je moj
suprug Narcis, također prosvjetni radnik. I on je odgojen u islamu i sve te
okolnosti utjecale su da našu kćerku usmjerimo na pravi put, put istine i pokornosti
Stvoritelju. Nisam nikada ni pomislila da će se desiti nastavak razgovora od
prije 36 godina. Drago mi je da se priča nastavlja. Mislim da bi moji voljeni
koji su preselili na bolji svijet, Ahiret, a koji su u mnogome utjecali na moje
vjersko usmjerenje, moja nana, moj otac i posebno moja majka, bili zadovoljni i
sretni što su uspješno ispunili svoju roditeljsku zadaću. Da im Allah, dž. š.,
odredi najljepše mjesto u Dženetu. Amin. “
Omer ef. Begić o Ćatićima i Kovanju
Na kraju sam zamolio Omera ef.
Begića, jednog od najboljih muallima koje je naše podneblje iznjedrilo, a koji
je, stjecajem okolnosti, predvodio dženazu namaz Sanelinim roditeljima, da u nekoliko
rečenica oživi sjećanja na Kovanj.
„Džemat Kovanj nalazi se nadomak
Rogatice. U njemu su živjeli vrijedni i pobožni muslimani, koji su imali imanja
u selu, a bili su zaposleni u Rogatici. Skoro sva djeca su prošla mektebsku
nastavu, a većina je naučila učiti u Kur’anu. Ali, što je vrlo važno, i nakon
mekteba su dolazili u džamiju. Iz ovog džemata je i šehid Mehmed ef. Hajrić,
ratni imam u Podžeplju i Žepi, koji je išao sa komandantom Žepe Avdom Palićem
na pregovore sa krvnikom Mladićem pa je ubijen u MUP-u u Rogatici. Ukopan je u
selu Vragolovi, a kasnije ekshumiran i ukopan kod Alipašine džamije u Sarajevu.
U mektebu su se isticali i Elvedin, Zehrudin i Sanela Ćatić koji su dobro učili
u Kur’anu, a mati i nana su ih mnogo bodrili i stimulisali. Njihov otac Adem je
ubijen u Novoseocima na Glasincu sa četrdeset i nekoliko Bošnjaka. Džamija je
obnovljena i otvorena septembra 2012. godine. Poseban doprinos u obnovi džamije
dao je inženjer Sakim Hodžić, veliki dobrotvor i organizator. Samo je jedan
Bošnjak iz Kovanja zamijenio imanje sa Srbinom iz Barica kod Sarajeva koji ga je
čak i prevario jer vlasništvo nije uredu. Iako je na magistralnom putu Rogatica
– Sarajevo u ovom džematu nikad nije bilo kafane. Za njih je veliku radost
donosio softa iz Sarajeva. Ovdje su ramazan proveli Rušid ef. Nurković, Duran
ef. Pintol, Safet ef. Hadžić i drugi. Njihov zet je i dugogodišnji glavni imam u
Rogatici Omer ef. Kadrić. Svake godine, ujesen, u Kovanju je organiziran mevlud
na koji su dolazile i džematli-je iz drugih džemata. “
BAJRO PERVA