Autor: Mirsad Durmišević
Selo Žepa sa selima; Slap, Pripečak, Ribioc, Vratar,
Stop, Vrela, Ljubomišlje, Laze, Mandre, Mislovo, Borovac, Čavčići, Krnjići,
Purtići predstavlja jednu administrativnu, donekle i geografsku cjelinu, koja
je od grada Rogatice udaljena oko 35 kilometara u pravcu sjeveroistoka.
Smještena na samoj granici šireg područja istočne Bosne prema prekodrinskim krajevima
zapadne Srbije, oblast Žepe, u neku ruku, čini prelaznu oblast izmedu Glasinca
(sa jugozapadne i zapadne strane) i Osata (na sjeveru), odnosno šireg podrušja
oko Srebrenice, te tako, ukliještena između ove dvije izrazito različite šire
etnografske oblasti, nosi pojedine karakteristike i jednog i drugog susjednog
područja. Za čitavu ovu oblast postoji zajedničko ime Žepa po istoimenom
najvećem selu. Sam naziv Žepa nije poznato po čemu je dobiven; da li po selu
Žepi ili riječici Žepi? Zbog svoje geografske i saobračajne izoliranosti
oblast Žepe je tipična etnokulturna enklava u kojoj se vijekovima ne
mijenja. Ljudi su se međusobno pomagali, posjećivali i živjeli jedni za druge.
Radost jednog je bila radost za sve, a tuga jednog tuga za sve. Žepa je kroz
vijekove zračila historijski, neprocjenjivim vrijednostima i džennetskim
prirodnim ljepotama., a za uzvrat njeni stanovnici vječno su joj odani i
ponosni.
Premda na području Žepe nisu vršena arheološka istraživanja, ipak podaci kojima raspolažemo ukazuju na postojanje ljudskih naselja u prahistorijskom periodu na lokalitetu Gradina (kota797 i kota 974) u kojoj se i danas mogu naći fragmenti prahistorijske keramike, koji uglavnom odgovaraju materijalu iz glasinačkih gradina. Prilikom gradnje puta 1960 godine na sjeverozapadnim padinama planine Bokšanice pronađen je jedan kameni budak, koji bi se tipološki mogao smjestiti u neolit? Budak je smješten u Prahistorijskom odsjeku Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ovi podaci govore da je žepsko područje bilo naseljeno u najstarijoj epohi, a vjerovatno i pod Rimljanima , jer na lokalitetu Bara (između sela Krnjići i Stopa) je nađen jedan odlomak ploče, koji tipološki odgovara rimskim stelama. I. Bojanovski smatra da je ovim prostorom prolazila rimska saobračajnica koja je povezivala sjeveroistočnu Bosnu sa Višegradom, a prolazila je preko Han Pjeska i Žepe.
Srednji vijek ostavio je više tragova o postojanju života i kulture na području Žepe i oni se prvenstveno odnose na nadgrobne spomenike (stećke), koji su ovom području pronađeni na 13 lokacija sa 162 stećka. U selu Ljubomišlje, čije ime asocira na staroslavensku jezičnu tradiciju, nalazi se čitava nekropola ovih stećaka. Stećci postoje i u drugim okolnim selima oko Žepe, a jedan od najbolje očuvanih nalazi se u selu Stop, na groblju Tulež(čije je ime složenica riječi "tu" + "lež").
Žepa se prvi put se spominje u sumarnom osmanlijskom defteru iz 1485. godine, kao selo koje pripada Vrataru, bivšem starom gradu srednjovjekovne Bosne. Ostaci ovog grada nalaze se 5 kilimetara zapadno od sela Žepi. Bio je podignut na jednom visokom (745 m), vrlo strmom i teško pristupačnom grebenu smještenom na desnoj obali rijeke Žepe. Na gradu su i danas očuvani temelji, zidovi četiri okrugle kule, ostaci velike sale i sudačka stolica uklesana u matičnoj , živoj stijeni. Sa vrha grebena prostire se pogled na cijelu teritoriju Žepe, znači da je neko namjenski gradio na tom mjestu radi lakše zaštite i kontrole područja.
Do danas sačuvano je i nekoliko znamenitih spomenika kulture iz turskog perioda. Na rijeci Žepi, nalaze se dva kamena mosta iz vremena osmanske uprave - jedan koji je izgrađen u neposrednoj blizini izvora rijeke, dok je drugi bio lociran desetak metara iznad njezinog ušća, na trasi prometnice koja se u Višegradu odvajala od starog stambolskog druma i nizvodno pratila lijevu obalu Drine. Na ušću rijeke se nalazio sve do 1966. godine, kada je demontiran i rekonstruiran na drugoj lokaciji zbog izgradnje HE Bajina Bašta. Most je pušten u promet 1968.godine, a njegova nova lokacija se nalazi cca 500 m od naselja Žepa. Ovaj graciozni most koji je stoljećima bio ponos mještana ovog kraja Bosne, na žalost, nagrižen zubom vremena i ljudskom nebrigom, odavno nije turistička atrakcija. Uz glasoviti kameni most, tu je i Kula u istoimenoj mahali koja je prema narodnoj tradiciji pripadala nekom Redžep-paši.
Nezaobilazna je i džamija šehida Mehmeda ef. Hajrića čiji temelji datiraju iz perioda XVI stoljeća. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, 28. jula 1995. godine nakon izgona muslimanskog stanovništva iz Žepe, džamija je minirana i potpuno porušena. Uz potporu humanitarne organizacije BIRDS iz Islamske Republike Iran džamija je temeljito rekonstruisana i svečano otvorena 31. septembra 2002. godine. U groblju, neposredno uz Žepsku džamiju nalazi se staro turbe u kojem je ukopan Ibrahim Čavčić kojeg su ubili Austrougarski vojnici. A u selu Stop i nišan iz Turskog doba podignut Topčo Sinan-paši koji se nalazi u zaseoku Tulež.
Žepa je smješteno u dubokoj kotlini, okruženu planinama: Sjemač (Zlovrh 1526 m) sa sjevera, sjeverozapada i zapada planine Javor (1407 m) i Devetak (1417 m), Bokšanice (Klanac 1275 m), sa juga. Kotlina je otvorena na istoku, prema rijeci Drini, preko prevoja kod sela Slap. Nadmorska visina kotline je od 450 do 650 m. Južne strane kotline su strme, dok sjeverne strane nešto blaže i izdižu se prema visoravni planine Sjemač.
Ovo područje velikim dijelom izgrađeno je od trijaskih slojeva, zatim jurskih I neogenih.Njegova tektonska građa odlikuje se brojnim rasjedima, među kojima ima i nekih veoma važnih, kao i nabornim oblicima koji po obimu zahvataju manje prostore na terenu. Prostor se velikim dijelom sastoji od sedimenata trijasa koji, sudeći po profile iznad korita Drine, čine značajan kompleks slojeva, debeo možda i više stotina metara. Anizijski i ladinski slojevi zastupljeni su krečnjacima i dolomitima, obično uslojeni u banke I sa dosta rožnjaca. Na planini Bokšanici, nađeno je mnoštvo otisaka fosila Daonella, čime su ladinski slojevi na ovom terenu i paleontološki dokazani. Gornji trijas je zastupljen značajnom serijom krečnjakih i dolomitskih slojeva,debelih nekoliko stotina metara. Veći dio planine Bokšanice izgrađen je od krečnjačko – dolomitskih naslaga gornjeg trijasa. Tvorevine megalodonskih krečnjaka gornjeg trijasa nalaze se i u širem pojasu Laza. Masivni sprudni krečnjaci srednjeg trijasa izgrađuju najveći dio Zlovrha, te od Mislova preko Bokšanice, Klanca, Starogorske stijene pa na jug polulučno do Debelog brda. Slično trijasu, na ovom području zastupljena je i jura sa gotovo svim svojim dijelovima, mada su njeni sediment znatno manje rasprostranjeni na terenu. Slojevi donje i srednje jure razvijeni su u faciji crvenih amonitskih krečnjaka koji su zastupljeni u dolini rijeke Žepe i dalje oko Han Pijesku. Dogeru-malmu pripadaju slojevi dijabaz-rožnjačke formacije koje se razvijaju duž pojasa doline Drine i Žepe. Tvorevine dijabaz-rožnjačke formacije Žepe, Štitareva kao i Blaca na desnoj strani Drine samo su dio njene veoma duge zone koja se na sjeverozapada proteže prema Han Pijesku i Kladnju, a na jugoistok preko Višegrada prema Rudom i dolini Lima. Pored sedimenata (laporci, pješčari itd) koji su tipični za dijabaz-rožnjačku formaciju u ovim krajevima, u dolini Drine nalaze se i veće mase peridotita i serpentinita. Kvartarne naslage na području Žepe zauzimaju ograničeno prostranstvo a predstavljaju ih deluvijalno-proluvijalni zastori u Žepi, Čavčićima, Vrelu i Slapu kao i toku rijeke Drine na granici sa općinom Višegrad. Isključivo deluvijalne naslage nalaze se na na prostoru Pripečka.Najmlađi sediment na ovom prostoru pripadaju neogenu i zasprostranjeni su u žepskoj kotlini . U litološkom smislu neogen čine dobro uslojeni sivožuti laporci, gline, trošni pješčari, slabo vezani kvarcni konglomerati, laporoviti krečnjaci itd. Njihova debljina je možda i do 100 m , u srednjim dijelovima basena, dok je na rubovima znatno manja.
Mada na ovom prostoru postoje i naborni tektonski oblici reljefa , ipak ovdje preovlađuje rasjedna tektonika koja koja se odlikuje velikim brojem rasjeda., među kojima ima i značajnih. Kako stratigrafski, tako i tektonski, ovaj dio istočne Bosne ulazi u opšti tektonski sklop oblasti mezozoika, smještene između paleozoskog prostora Vlasenice na sjeveru, i Prače na jugu. Na području planine Devetak nalazi se jasno izražen nabor čije je jugozapadno krilo poremečeno tako da je moguće da se radi o polegloj, eventualno raskinutoj bori. Prostori planine Bokšanice predstavljaju produžetak sjevernog krila nabora Devetaka, ali i ono je sa nekoliko rasjeda razbijeno u blokove i tako izgubilo prvobitno tektonsko obilježje. Dug rasjed koji sa sjevera oivičava trijasku masu planine Devetaka, preko Mislova i Budete zalazi u područje kod sela Babljaka. Ovaj rasjed na izvjestan način razdvaja trijasku zonu Bokšanice od Devetaka, a od Babljaka i Stare Gore dopire na jugoistok do strmih litica lijeve obale Drine. Na ovom području utvrđena je veoma važna dislokaciona zona koja od Slapa na ušću Žepe u Drinu do sela Miloševića prati korito Drine. Ova dislokacija se na sjeverozapad preko Žepe i Rijeke propeže do Han Pijeska, a na jugoistok od Miloševića može da se prati do Gornje Lijeske i Kočarina do Orahovca gdje ponovo ulazi u Drinu. Između Miloševića i Slapa korito Drine leži na oko 280 metara nadmorske visine, dok se litice, izgrađene od trijaskih krečnjaka i dolomite uzdižu I do 1237 m (Teferič iznad Starogorskih stijena). Tereni koji čine istočno krilo rasjedne zone, izgrađeni su od naslaga dijabaz-rožnjačke formacije i krede, duboko su spušteni, tako da na ovom dijeli dislokacije rasjedni skok iznosi preko 1000 m. Po svemu sudeći, ovo je najvažnija dislokaciona zona ovog dijela istočne Bosne jer, pored znatnih denivelacija terena, ona i prostorno djeluje na širokom području.
Postor Žepe ima složenu reljefnu strukturu nastalu tokom duge geološke historije. Djelovanjem egzogenih sila nastali su kraško-korozioni oblici koji su posebno izraženi na području od Devetaka do rijeke Drine pravcem sjeverozapad-jugoistok, a predstavljeni su škrapama, vrtačama, kraškim pećinama i jamama. Najpoznatije pećine su: Petera vrata, Tmuša, Hrid, Zalažje i imnoge druge koje su veoma nepristupačne za one koji ne poznaju put.. Pored pomenutog Devetaka izdvajaju se kraški oblici i na Bokšanici. Sjeverozapadni obronci planine Bokšanice odlikuju se strmim odsjecima koji su na više mjesta ispresijecani strmim olučastim žljebovima, sve do podnožja odsjeka. Olučasti žljebovi, kroz koje se kreće stjenoviti materijal predstavlja točila na čijem je kraju nagomilan materijal kupastog uzvišenja, koji se naziva sipar. Na pojedinim mjestima planine Bokšanice u blizini naselja Slap mogu se primijetiti jedinstveni siparski pojasevi koji su rezultat intenzivnog fizičkog razaranja stijena i dugotrajnog nagomilavanja siparskog materijala. Ovi siparski pojasevi su plazevi čija je gornja i donja ivica skoro paralelna, a uslijed nagomilavanja pad terena je znatno smanjen.
Planine koje okružuju kotlinu predstavljaju prirodnu barijeru,koja utiče na klimatske oscilacije ovog područja. Velika visinska razlika između dna kotline I okolnih planina, te sam položaj planina prekrivenih šumom, stvorio je povoljne klimatske prilike u naseljenim površinama tako da je jedan dio žepske oblasti župan i pogoduje ratarskim kulturama. Međutim, župnost ovog kraja nije u podjednakoj mjeri zastupljena u svim naseljenim površinama. Dok je ona više izražena u naseljima same kotline rječice Žepe (Slap, Žepa, Stop, Vrelo), gdje je nadmorska visina relativno malena, dotle u predjelima sa višom nadmorskom visinom ona opada. Ovom pojasu sa višom nadmorskom visinom pripadaju sela; Pripečak, Purtići, Borovac, Mandre, Laze i Mislovo, a jednim dijelom i Ljubomišlje. Ostala naselja (Vratar, Ribioc, Čavčići i Krnjići) stoje nekako na sredini između spomenutih dviju grupa naselja. Naselja su smještena po kotlinskim stranama koje se strmo spuštaju prema uskojdolini rijeke Žepe.
Izuzetak čine mlinovi i nekoliko kuća koje pripadaju Stopu, smješteni u samoj dolini, i selo Pripečak situirano visoko iznad kanjonaste doline Drine. Daleko je naseljenija sjeverna strana (lijeva) strana slive Žepe,jer ona pruža povoljnije uslove za život. Faktor primarnog značaja za smještaj naselja je obradiva površina. Gdje ima zemlje za obrađivanje, izvorske vode i gdje vladaju povoljne klimatske prilike, tu ima i naselja. Ove klimatske razlike odražavaju se u većoj ili manjoj mjeri i na floru ovog područja. U predjelima nižim od 800 m raširen je hrast (Quercus petrea i Quercus cerris) , dok iznad 800 m počinje pojas bukve (Fagus silvatica), te jela (Albies alba), smrča (Picea excelsa) i Pančićeva omorika (Picea omorica). Pančićeva omorika ,reliktna i paleoendemska biljka, ima staništa na žepskom području u predjelu Golog vrha na Vrataru, na čak 30 hektara u rejonu Panjak, odjel 102 , Javor planini,u Dobratuši i na padinama Bokšanice, sa žepske strane.
Sredinom kotline protiče bistra planinska rječica Žepa koja natapa ovu plodnu i zdravu kotlinu. U narodu ovog kraja za rječicu Žepu postoji još i naziv Rijeka. Rječica Žepa je lijeva pritoka rijeke Drine, nastaje 6 km južno od Han Pijeska u podnožju planine Žep (1 537 m). Vrelo od kojeg nastaje naziva se Široko vrelo i nalazi se na 980 m nadmorske visine, ulijeva se u Perućačko jezero na Drini, kod sela Slap na 291 m nadmorske visine.
Najizdašnije vrelo od koga Žepa dobija vodu je nedaleko od sela Stop, samo 4 km ispred njenog ušća. Ovo vrelo je u narodu poznato kao Šakirino vrelo. Ukupna dužina rijeke Žepe iznosi 25,1 km.Na rijeci Žepi je planirana izgradnja MHE “Žepa“, instalisane snage 2,775 MW. Mještani Žepe kategorički odbijaju bilo kakvu daljnju saradnju po ovom pitanju , bez obzira na bilo kakve uvjete i eventualne koristi po Žepu. Na čitavom području Žepe nalaze se izvori pitke vode, svako selo ih ima najmanje 2 a neka sela čak i 5 izvora.
Tabela - Srednja vrijednost proticaja rijeke Žepe od 1962-1981. godine (m³/s).
(Izvor podataka FHMZ Sarajevo)
http://www.youtube.com/watch?v=4jX15MhCDGs
Do 1992.god. Žepa je bila prostorno najveća mjesna zajednica u opštini Rogatica i jedina , gotovo 100%, bila muslimanska. Od 1947.god. do 1958.god. Žepa dobiva statut opštine, a obuhvatala je i područja sela ; Godenji , Brložnik , Stoborani , Podžeplje , Plane , Rijeke , Krivače , koja su pripala opštini Han-Pijesak. Žepa je imala veću teritoriju nego u prijeratnom periodu 1992. god.
Tokom protekle agresije na Bosnu i Hercegovinu Žepa je bila mala bosanska enklava, koja je odoljevala udarima daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Rezolucijom UN -a broj 819, dana 16. aprila 1993.g., kada je Žepa proglašena "Zaštićenom zonom ", Žepljacima oduzeto naoružanje i Žepa povjerena na čuvanje UN snagama Poslije dugotrajne, žilave borbe, u kojoj su Žepljaci bukvalno goloruki branili svoje kućne pragove, Žepa se herojski branila, sve do 25. jula 1995. godine. Počeo je nezapamćeni egzodus njenih stanovnika i branitelja. Ostala je spaljena i sravnjena Žepa. U njoj nije ostao kamen na kamenu.
U centralnom djelu naselja otvoreno je Šehidsko spomen – obilježje, neustraživim herojima Žepe, o kojima su pjesme ispjevane. Žepska voda, koja je jednim od simbola Žepe, na kojoj vijekovima iz šest rora izbija hladna i pitka voda.
Ali, kao što sva zla prođu, tako je prošlo i to zlo. Ostali su tragovi. Teški i bolni. Žepa je imala i ima ljude koji su željeli i koji se žele vratiti na svoje – ništa. Na razoreno i uništeno, ali na svoje. I ljudi se se počeli vračati. Od „prijeratnih “2440 stanovnika (800 domaćinstava), vratilo se manje od 700 stanovnika (250 domaćinstava). Povratnici su uglavnom starije životne dobi. U novoj školskoj zgradi, osnovnu školu pohađa pet učenika. Jedini kontakt sa vanjskim svijetom su autobusi koji par puta sedmično voze za Sarajevo.
Dolazak u Žepu moguć je asfaltnim putevima, iz pravca Rogatice preko planine Bokšanica, Sokolca i putnom komunikacijom iz pravca Han Pijesak. Žepljak Enver Štitkovc-Žuti odmah po prestanku rata krenuo u gradnju dvedesetak kilometara asfaltnog puta koji je Žepu povezao sa Han Pijeskom, zatim je izgrađeno još 16 kilomatara do Rogatice. Žuti je počeo graditi puteve sa svojim parama, a država mu je tek kasnije pritekla u pomoć. Njegovi Žepljaci ali i mnogi drugi za njega kazuju ovako: „Da nije njega bilo, ne bi bilo ni opstanka ovdje, sigurno. Njemu svaka čast.“ Upravo zbog dobrih putnih komunikacija, ekološki čistog i prirodnim blagodetima bogatog kraja, mještani se nadaju brzom ekonomskom razvoju i bržem povratku ostatka raseljenih Žepljaka. Novogradnje ulijevaju nadu. U fazi gradnje su hotel, fabrika za preradu voća, fabrika vode sa žepskog vrela, pristanište za brodice i čamce na Drinskom jezeru, ekološka farma zdrave hrane.
Plodno zemljište je dušu dalo za poljoprivredu. “Da sjemenku posiješ naopako, niči će!" - kažu ovdje. U plodnoj kotlini uspjevaju sve vsrte povrtlarskih kultura, ali kraj je bogat i voćem. Dok su ade uz vodotoke oaze za uzgoj raznovrsnih žitarica, visoravni su pravi mamac za stočare.
Drinskom jezero i riječica Žepa su bogate ribom, te otud ovaj kraj pohode ljubitelji ribolova, ali i lova. Okolna lovišta su riznice niske i visoke divljači, pravi raj za ljubitelje ovakve vrste rekreacije. Ovo je jedan od bogatijih prostora kulturno-historijskim nasljeđem (most na Žepi, Redžep- pašina kula, srednjevjekovni grad Vratar, nekropole stećaka), čine Žepu izuzetnom turističkom destinacijom. Slike nedvojbeno govore da je priroda netaknuta ali na slikama se i nemože vidjeti koliko je zapravo netaknuta. Ko nije vidio nemože ni zamisliti ljepotu žepskog kraja, stoga, jedan od
narednih vikenda vrijedi odvojiti za posjetu ovome kraju...Isplati se!
Sve ovo naprjed navedeno pokazuje kako je povratak u Žepu itekako održiv. Kraj ovog teksta o herojskoj Žepi bih završio riječima povratnika Hamdije Kulovca iz jednog novinskog članka; “Grijeh je, bolan, ovo ostaviti na osami... Svaki povratnik na svoj način odužuje se gazijama i šehidima koji su krvavo branili Žepu.”
Nema komentara:
Objavi komentar