MERHUM Dr. ABDULAH BEG BUKVICA

MERHUM Dr. ABDULAH BEG BUKVICA

H. Ramiz Dobrača, Brčko

Glasnik Islamske zajednice 1970

Smrt učenih ljudi zadaje dinu ranu!

Hadretl Alija r. a.

Dana 6. oktobra 1969. godine u uto­rak u 11 sati nakon staračke slabosti u 90-toj godini života preselio je na Ahiret Dr. Abdulah-beg Bukvica, Ijekar u penziji u Brčkom. Kao istaknuti ljekar radio je preko 50 godina i istodobno djelovao u raznim poljima ljudske dje­latnosti na dobro naše vjerske i dru­štvene zajednice. Smrću merhuma naša zajednica izgubila je javnog radnika i istaknutog predstavnika prve napredno školovane generacije, čije će ime i po­zitivna mnogostručna djela ostati među nama nezaboravna.

Koliko je voljen i poštovan u na­šem narodu bez razlike na vjeru naj­bolje svjedoči veiika pratnja dženaze. Dana 7. oktobra obavljena je sahrana.Naš vrhovni poglavar IVZ u SFRJ Hadži Sulejman ef. Kemura lično je kla­njao umrlome dženazu i posjetio kuću žalosti izrazivši prisutnoj rodbini saučešće u svoje ime i u ime Vrhovnog islam­skog starješinstva.

Pored mnogobrojnih građana iz Brčkog i okoline zapaženi su mnogo­brojni ugledni prijatelji i poštovaoci merhumovi iz raznih drugih mjesta: Sa­rajeva, Tuzle, Bijeljine, Gradačca, Orašja, Zagreba itd.

Društvo ljekara u Brčkom iskazalo je naročito poštovanje svome umrlom članu i kolegi oglasivši njegovu smrt. Ispred kuće žalosti do šireg uličnog pro­stora samo ljekari na svojim rukama iz poštovanja prenijeli su umrlog kolegu i m neposrednoj blizini pratili ta sve do rake u groblju Mujkići u prisutnosti nekoliko hiljada pratioca ove žalobne povorke.

U ime Islamske vjerske zajednice nad otvorenom rakom od umrlog se je oprostio Sokolović H. Hafiz Sinanudin ef. i u svom govoru iznio karakterne crte i nesebičan predan rad merhuma i težak gubitak za društvo i zajednicu.

Ispred Udruženja ljekara sa umrlim kolegom oprostio se je Dr. Smajil Ahmetović? direktor Medicinskog centra sa vrlo dirljivim riječima istakavši njegovu punu dano noćnu predanost ljekarskom zvanju kroz dugi niz godina

i burnih vremena dva svjetska rata.

Merhum je ukopan kod žene mu Avnije hanume na čijem nišanu piše: Avnija Bukvica rod. Čerimagić 1893. u Smirni. Umrla 27. IX 1964. U Brčkom. Elfatiha!

S lijeve strane ukopana je merhumova sestra na čijem nišanu vidite nat­pis: *Hajrija Bukvica udata Sijerčić, umrla 1952. godine u 65. godini života.«

Rahmetli Dr. Bukvica za života obiiježio je mjesto gdje treba da se sahrani. Dr. Bukvica rođen je u Rogatici od oca Ahmetbega i majke Azemine rod. Škaljić. Početnu vjersku obuku učio je pred Salih ef. Dobračom i završio osno­vnu školu u rodnom mjestu, gimnaziju u Sarajevu 1902, medicinski fakultet u Beču, gdje je promovisan za ljekara cjelokupne medicine 1908. godine. Od 1908. do 1910. godine bio je na praksi u zemaljskoj bolnici u Sarajevu, a zatim postavljen za gradskog liječnika i upravnika bolnice u Brčkom. U isto doba povjereno mu je istraživanje i pregled bolesnika od sifiiisa (frenjka) u više sela ispod Majevice u bivšem brčanskom srezu, jer je u tim selima sifilis ha­rao gotovo epidemično.

Merhum je istodobno djelovao na kulturno prosvjetnom podizanju našeg naroda preporučujući gradnju škola i slanje omladine na nauku i zanate. Pri­mio se je tajništva u kulturno-prosvjetnom društvu ISLAHIJET. 1922. izabranje za predsjednika istog društva i do maksimuma zalagao se u radu oko na­ pretka Islahijeta. Održao je često predavanja iz higijene i oblasti kulture. Pomagao je organizaciju opismenjavanja i odražavanja analfabetskih tečajeva.Vrlo često je izlazio na sela, održavao predavanja i propagirao seoske zadruge. Pod njegovim uticajem društvo Islahijet se znatno proširuje i već 1925. go­dine osniva se dom Islahijeta. Kupljena je jedna solidna zgrada u kojoj je djelovao omladinski klub sa posebnom prostorijom. Postojala je i uređena prostrana sala sa 200 stolica, bina za predstave sa starinskom garderobom. Zatim osnovana je omladinska tamburaška i nogometna sekcija. Društvo je tada imalo oko hiljadu članova. Vrlo često su se održavale pozorišne predstave od domaćih pisaca. Novogodišnje i bajramske predstave su naročito bile zapa­žene. Ovo društvo je u posavačkim krajevima bilo dobro poznato, jer je iz go­dine u godinu sve više napredovalo.

Vrijeme prvog svjetskog rata dr. Bukvica je proveo u vojsci i godine 1916. teško je obolio od pjegavca. Tada je potpuno izgubio sluh, ali je i dalje radio kao liječnik i kao javni, socijalni i kulturni radnik. Njegov je rad bio plodan između dva svjetska rata. On je osnovao društvo protiv prosjačenja 1924. godine i uredio jednu opštinsku zgradu sa dvije prostorije za smještaj gradskih beskućnika nemoćnih za zaradu. Za mušku sobu sa 12, a za žensku sa 10 kreveta. Uređena je i kuhinja sa potrebnom poslugom. Dom je bio pod upravom bolnice i gradskog poglavarstva, sve do iza drugog svjetska rata. Godine 1923. osnovana je njegovom inicijativom opštinska zadruga činovnika i službenika za uzajamno pomaganje i djelovala je sve do iza svršetka drugog svjetskog rata. Predsjednik te zadruge bio je Dr. Bukvica. Od 1924. godine do iza svršetka drugog svjetskog rata bio je predsjednik podružnice Crvenog krsta također Dr. Bukvica.

Prilikom proslave 400-godišnjice Gazi Husrevbegove džamije održana je akademija u društvenom domu u Sarajevu 1934. godine. Na toj akademiji Dr Bukvica održao je značajno i uspjelo predavanje *Islam i higijena«.

Od godine 1927. do 1945. bio je član vakufskog sabora za BiH u Sarajevu. Kad je izbio drugi svjetski rat 1941. godine u junu došlo je u Brčko 80-ero djece izbjeglica iz ratom opustošenih krajeva istočne Bosne. Dr. Bukvica je posvetio punu pažnju i rad oko smještaja i opskrbe te djece. Nagovarao je da imućniji građani posvoje po jedno siroče, ali je u tom imao maio uspjeha. On je sam prisvojio dvije curice školovao ih i osposobio za život. Danas su obadvije udate i imaju lijepu pristojnu službu.

Dr. Bukvica pisao je mnogo članaka sa područja higijene u raznim časo­pisima (Novom Beharu, Kalendaru Narodne uzdanice, Glasniku VIS-a).

Po mom mišljenju kada bi se sabrali i oštampali u jednu knjigu bilo bi od koristi za naš svijet.

Poslije penzioniranja Dr. Bukvica je cjelokupni bogati pribor vlastite am­bulante poklonio besplatno mjesnoj ambulanti u Gornjem Kahiću. Interesantno je napomenuti da je do kraja života čitao novine i knjige bez naočala. Kad god sam mu došao zatekao sam ga da čita ili nešto piše.

Dr. Abdulah Bukvica potječe iz vrlo ugledne porodice. Potomak je Mustafe Paše Bukvice zvorničkog muhafiza, koji je umro u Prači gdje mu se nalazi turbe kod džamije. Izgleda da je potomak bogumilske vlastelinske poro­dice, koja je za vrijeme fetha (zauzimanja Bosne po Turcima) prešla na islam.

Njegov pradjed Fetahbeg živio je kao turski vazal u selu Bukvici kraj Prače, gdje je umro i ukopan, a njegov djed Smajilbeg doselio je u Rogaticu i tu umro. Mezar mu je bio dobro očuvan u haremu Careve džamije u Rogatici, koja je za vrijeme drugog svjetskog rata porušena od engleske avijacije, koja je progonila Nijemce za vrijeme povlačenja iz Grčke i Jugoslavije. Pisac ovih redaka bio je posljednji imam Careve džamije.

H. Ahmedbeg Bukvica, otac Dr. Abdulaha Bukvice rodio se je u Barama u blizini sela Bukvice, opština Prača, u srezu rogatiekom 1854. i rano se do­selio u Rogaticu sa ocem Smajilbegom. Bio je jedinak u oca od muškog evlada. Pred okupaciju Bosne 1875. g. je bio juzbaša u taboru Fazli Paše Šerifije u Bijeljini. Na njega je prenošen i berat na zijamet, koji se danas nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Po ovom beratu njegova porodica imala je pravo pobiranja desetinu u Novom Pazaru, Turskoj Mitrovici, Rogatici, Glasincu i Orahovici kod Foče. Nakon obavljenog hadža 1889. godine H. Ahmedbeg izabran je za gradonačelnika u Rogatici, koju je dužnost neprekidno obavijao preko 37 godina, sve do svoje smrti, što je prava ri­jetkost.

Bio je oduševljeni pristaša pokreta rahmetli muftije Džabića za vakuf­sku autonomiju i kao gradski načelnik potpisao njegov proglas.

Umro je Ahmedbeg 14. novembra 1926. godine. Pokopan je u dvorištu Careve džamije u Rogatici.

Merhum Dr. Abdulah Bukvica imao je tri brata:

SMAIL EF. BUKVICA, rođen u Rogatici 1874. Šeriatsku sudačku školu završio 1895, služio u Sarajevu, Foči i Tešnju. Kao starješina šer. suda umro u Sarajevu 1922. god. i pokopan na Grlića Brdu.

MUSTAFA EF. BUKVICA, završio šer. sudačku školu 1896. Službovao u Visokom, Travniku i Sarajevu. Umro 1929. g. u Sarajevu i pokopan na Grlića brdu kod brata Smail ef.

MUHAMED BUKVICA geometar civilni, pozvat u vojsku i kao poručnik poginuo 1916. god. na rumunskoj fronti.

Rad Dr Bukvice na području higijene i dobrog ljekara nosio je vazda dobar glas. Cijeli život mu je bio ispunjen radom na kulturno prosvjetnom uzdizanju novih generacija omladine kroz intenzivnu borbu protiv zaosta­losti, konzervatizma, primitivizma u vrlo teško doba nastalih uzburkanih pro­mjena i burnih potresa dvaju svjetova što su se odigrale na području Bosne i Hercegovine 1878. godine (krajem 19. i početkom 20. vijeka) i grupa naših prvih intelektualaca u okupiranoj užoj domovini osjetila se pozvanom da sve­ strano pruži pomoć našem narodu. Zaista je Đr. A. Bukvica u tom prednjačio.

Bio je saradnik i stalan pretplatnik GLASNIKA VIS-a.

Jednom se je ženio i nije imao djece u tom braku.

Smrt Dr. Bukvice ožaljcna je od cjelokupnog stanovništva Brčkog i oko­line, od mnogobrojnih poznanika i štovatelja.

NEKA MU SVEVIŠNJI PODIJELI MJESTO U FIRDEUSI ALA DŽENETU! RAHMETULLAHI ALEJHI RAHMETEN VASIAH!