autor: Mirsad Durmišević
*Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst
*Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst
Urbanu sliku grada Rogatice do 1992 godine krasili su sakralni objekti četiri svjetske konfesije: dvije džamije iz osmanskog perioda, pravoslavna crkva iz austrougarskog perioda, katolička crkva i jevrejska snagoga iz perioda Kraljevine Jugoslavije. Nalazili su se u samom centru grada, udaljeni tek stotinjak metara jedni od drugih. Sve četiri konfesije imala su svoja groblja.
Prvi Jevreji su došli u Rogaticu pred kraj osmanskog perioda, a pred Drugi svjetski rat u gradu je postojala kompaktna jevrejska zajednica (opština) od 54 Jevreja, Sefardi 40 (M-18+Ž-22), Aškenazi 14 (M-5+Ž-9). Imali su svoje kuće, većina njih i znatnu imovinu a život i sve što on nosi dijelili su sa komšijama različitih konfesija. Bili su vrlo vrijedni, ugledni i poslovni ljudi, a među njima je bilo; trgovaca, zlatara, advokata, đaka, studenata.
Među prvim trgovcima Jevrejima koji su protokolisali svoje radnje u Rogatici su; Daniel Katan (1884.), Sadik Danon(1884.), Juda Lowy (1884.), Lezo Katan (1890.), Behor Katan (1897.), Binjo Eskenazi (1898.), Juda Zadik Danon (1903.) i Samuel J. Katan (1904.). Godine 1941. svoje trgovine i obrte imali su; Mošo Bararon, Avram i Sara Danon, Eliša Katan, Isak Levi, Luna Levi, Leon Levi (sajdžija i zlatar), Shanto Papo (apotekar) i Salamon Papo. Regina Baruh bila je učiteljica u Osnovnoj školi. Jedini njemački Jevrej-Akšanaz bio je advokat Rudolf Klinger, čija je supruga završila Muzički konzervatorij u Pragu i odlično svirala violinu i klavir.
Jevreji Rogatice čuvali su brižno svoje običaje obilježavajući Hanuku, Purim i druge praznike na svečan način. Posebno mjesto u srcima rogatičkih Jevreja zauzimala je "mišpaha" (hebr. porodica).
Među prvim trgovcima Jevrejima koji su protokolisali svoje radnje u Rogatici su; Daniel Katan (1884.), Sadik Danon(1884.), Juda Lowy (1884.), Lezo Katan (1890.), Behor Katan (1897.), Binjo Eskenazi (1898.), Juda Zadik Danon (1903.) i Samuel J. Katan (1904.). Godine 1941. svoje trgovine i obrte imali su; Mošo Bararon, Avram i Sara Danon, Eliša Katan, Isak Levi, Luna Levi, Leon Levi (sajdžija i zlatar), Shanto Papo (apotekar) i Salamon Papo. Regina Baruh bila je učiteljica u Osnovnoj školi. Jedini njemački Jevrej-Akšanaz bio je advokat Rudolf Klinger, čija je supruga završila Muzički konzervatorij u Pragu i odlično svirala violinu i klavir.
Jevreji Rogatice čuvali su brižno svoje običaje obilježavajući Hanuku, Purim i druge praznike na svečan način. Posebno mjesto u srcima rogatičkih Jevreja zauzimala je "mišpaha" (hebr. porodica).
Rogatički Jevreji su imali i svog rabina Mošu koji je obavljao vjerske obrede, sahrana, obrezivanja muške djece. klanja živine i sl. Do izgradnje sinagoge Jevreji su bogosluženje obavljali u prizemlju zgrade Elizara Katane, a kasnije kod njegovog sina Eliše. U 1900. godini je izgrađeno i jevrejsko groblje, na padinama brda Hapsan, juguzapadno od Rogatice. Ovo malo židovsko groblje ima 16 nadgrobnih spomenika iznad zemlje, i desetak, vjerovatno starijih spomenika, utonulih u zemlju. Natpisi na grobovima su na Hebrejskom, Ladino i Bosanskom jeziku. Groblje je ograđeno betonskom ogradom koja je djelimično oštećena.
Unutrašnjost sinagoge prije 2004.g. |
Odmah u početku okupacije Javreje su počeli sistematski proganjati. Već
prvih dana okupacije zatvorene su sve jevrejske
radnje koje su prethodno opljačkane. Sinagoga je izvan upotrebe od 1941. godine, kada su skoro svi Jevreji grada Rogatice pobijeni, a od tih rogatičkih jevreja samo je nekoliko njih preživjelo Drugi svjetski rat. Svi ostali su zvjerski ubijenii. Samo na Podromaniji 20.1.1942.g. ubijeno je 17 Jevreja od strane ustaša, a ostele su ubili Nijemci ili su stradali u fašističkim logorima širom Evrope. Pet Jevreja iz Rogatice poginulo je u NOV-i.
Spomen obilježje u Podromaniji, izgrađeno 27.7.1973 godine gdje su sahranjeni poginuli Jevreji iz grada Rogatice, skupa sa 29 Muslimana i Srba iz tog područja.
Ubijeni Jevreji u Drugom svjetskom ratu su: Altarac Borona, Bararon Aron, Bararon Mosho, Bararon Luna, Danon Juda, Danon Erna, Danon Sara, Danon Ester, Katan Izidor, Katan Elisha, Katan J. Jakov, Katan M. Jakov, Katan J. Jozef, Katan M. Josef, Katan Klara, Katan M. Mazalta, Katan Mosho, Katan Sultana, Klinger Rudolf, Levi Blanka, Levi Donka, Levi Isak, Levi Lenka, Levi Leon, Levi Luna, Papo Izidor, Papo Renchika, Papo Shanto.
Na početku ustanka stupilo je iz Rogatice 5 Jevreja u NOV,od toga su 4 poginuli.
Od 13 preživjelih jevreja u Drugom svjetskom ratu, 5 je bilo u izbjeglištvu, 7 u njemačkim zarobljeničkim logorima, 1 u NOB. Niko od preživjelih Jevreja nikad se nije vratio u svoju Rogaticu.
Na početku ustanka stupilo je iz Rogatice 5 Jevreja u NOV,od toga su 4 poginuli.
Od 13 preživjelih jevreja u Drugom svjetskom ratu, 5 je bilo u izbjeglištvu, 7 u njemačkim zarobljeničkim logorima, 1 u NOB. Niko od preživjelih Jevreja nikad se nije vratio u svoju Rogaticu.
U svojoj knjizi "Fragmenti života" Hakija Muftić spominje ubistvo sinova Avrama Danona, rogatičkog trgovca, Sadu i Judu. Nijemci su ih ubili početkom 1942 godine i oglasili da se Jevreji ne smiju pokopati. Ko i pokuša to učiniti biće javno strijeljan. U tim ratnim događanjima rogatičani su pokazali izuzetnu hrabrost, ljudski odnos i brigu prema žrtvama. Rogatičani Sulejman ef. Muftić i Refik Šetić su pod okriljem noći oprezno pokupili i u bijele čaršafe zamotali tijela Sade i Jude, i uz veliki napor dovukli ih na jevrejsko groblje na Hapsanu gdje su ih i ukopali. Avram Danon, otac ubijenih mladića, jedan je od rijetkih Jevreja iz Rogatice koji je preživio rat došao je po završetku rata u Rogaticu i zahvalio se hrabrim građanima Sejfulahu ef. Muftiću i Refiku Šehiću.
Vera Obradović Vuković iz Rogatice je spasila svoju školsku drugaricu Katan Rozu i njenu majku Lunčiku od progona u logor.
U Drugom svetskom ratu Havra i jevrejsko groblje su dosta oštećeni. Havru nije imao tko i kome obnavljati i ona je prepuštena zubu vremena. Svojevremeno, bilo je prijedloga da se obnovi i preda kulturi Rogatice za galeriju slika i slične sadržaje. Dugo vremena služila je kao skladište ovdašnjeg trgovinskog poduzeća. Sinagoga je nažalost, srušena poslije agresije 2004.g, dakle poslije završetka rata od strane rogatičke vlasti (uz "blagoslov" jevrejske zajednice) koja je na taj način zatrla i tragove jevrejskog bitisanja na ovim prostorima. Ostalo je još jevrejsko groblje, ispod Hrida kao jedini svjedok. Ako se nešto uskoro ne poduzme i ono će nestati, a postojanje Jevreja na tim prostorima će biti potpuno zaboravljeno.
Vera Obradović Vuković iz Rogatice je spasila svoju školsku drugaricu Katan Rozu i njenu majku Lunčiku od progona u logor.
Jevrejsko groblje
Izgon Jevreja sa Pirinejskog poluotoka (Španije ) na samom koncu 15. stoljeća, predstavlja svakako jednu od najtragičnijih i najbolnijih epizoda cijele evropske pa i svjetske historije.
Katolički kraljevi Ferdinand i Izabela donijeli su 31.3. 1492. godine kraljevski edikt kojim se naređivalo svim Jevrejima da napuste Španjolsku u roku od četiri slijedeća mjeseca ili kako su doslovce rekli: "Poslije zrelog razmatranja, naređujemo da se protjeraju iz naših kraljevstava svi Jevreji i da se tu više nikada ne vrate."
Slične primjere historija će zabilježiti između 1610-1613. godine u doba Filipa III (1598-1621), kada će sa istog poluotoka biti protjerani i svi Morisci, to jest pokršteni španjolski muslimani. Zanimljivo je ovo tragično preplitanje sudbina pripadnika dvije od tri objavljene vjere koje su sve tri potekle od jednog praoca Abrahama ih hazreti Ibrahima. Još je zanimljiviji splet historijskih okolnosti koji je zbližio dvije evropske zemlje Španjolsku i Bosnu, koje su imale sličnu povijesnu sudbinu. Na dva udaljena evropska poluotoka, Pirinejskom i Balkanskom, rodila se u različito povijesno doba jedna multikulturna zajednica kakve do tada Europa nije poznavala. Na Zapadu je ona u toj kobnoj godini 1492. izumirala, dok se nešto ranije rodila i rađala u dalekoj Bosni da bi također u ovoj kobnoj 1992. godini i ovdje bila ugrožena.
Katolički kraljevi Ferdinand i Izabela donijeli su 31.3. 1492. godine kraljevski edikt kojim se naređivalo svim Jevrejima da napuste Španjolsku u roku od četiri slijedeća mjeseca ili kako su doslovce rekli: "Poslije zrelog razmatranja, naređujemo da se protjeraju iz naših kraljevstava svi Jevreji i da se tu više nikada ne vrate."
Slične primjere historija će zabilježiti između 1610-1613. godine u doba Filipa III (1598-1621), kada će sa istog poluotoka biti protjerani i svi Morisci, to jest pokršteni španjolski muslimani. Zanimljivo je ovo tragično preplitanje sudbina pripadnika dvije od tri objavljene vjere koje su sve tri potekle od jednog praoca Abrahama ih hazreti Ibrahima. Još je zanimljiviji splet historijskih okolnosti koji je zbližio dvije evropske zemlje Španjolsku i Bosnu, koje su imale sličnu povijesnu sudbinu. Na dva udaljena evropska poluotoka, Pirinejskom i Balkanskom, rodila se u različito povijesno doba jedna multikulturna zajednica kakve do tada Europa nije poznavala. Na Zapadu je ona u toj kobnoj godini 1492. izumirala, dok se nešto ranije rodila i rađala u dalekoj Bosni da bi također u ovoj kobnoj 1992. godini i ovdje bila ugrožena.
zanima me gde mogu naci slike i razglednice rogatičke singoge nekad i sad
OdgovoriIzbrišii jevrejskog groblja?
dina
dina.julius@gmail.com
Autor je uklonio komentar.
IzbrišiDino, jevrejska sinagoga više ne postoji, srušena je 2005.godine. Malo je slika jevrejske sinagoge. nešto više slika ima jevrejskog groblja . slike možeš naći na www.rogatica.com ili na facebook stranici Rogatica - BiH.
OdgovoriIzbrišiDeo istorije koji je vredan i za poštovanje. Moji daleki jevrejski koreni, satrveni i nestali, učinili su da sam ceo život nomad ...
OdgovoriIzbriši