Husejin-begova (Arnautovića-Arnaudija) džamija

autor:Mirsad Durmišević
*Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst

Džamija se nalazila se na desnoj obali Rakitnice i predstavlja prvu džamiju na ovoj strani naselja. Podigao ju je oko 1558. godine Husejin-beg, sin Ilijasa i  Hafize, kako se to vidi iz njegove zakladnice (vakufname) napisanoj petog redžepa 965. (23.4.1558. godine).  Žena Huseinbegova zvala se Hatidža sa kojom je imao kćerku Aišu (umrla prije 1558.godine). Džamija je bila masivno zdanje sa lijepom  i vitkom kamenom munarom sa lijepo izvedenim stalaktitima ispod šerefe, što se rijetko nalazi u Bosni. Njezin graditelj je neki neimar Jusuf, potpisan među svjedocima Husen-begove vakufname.

Dobrotvor Husejin-beg je osim džamije izgradio  je mekteb i vodovod i za njihovo održavanje ostavio: hamam, karavan-saraj, 11 dućana (H.Kreševljaković piše 21 dućan), tabhanu (kožaru) na Topliku, kuću sa baštom, tri mlina, stupu za valjanje sukna na Rakitnici te  je doveo vodovod do džamije i mahale. Osim toga, uvakufio je gotovinu od 77.430 srebrenih akči, njegova žena Hatidža 15.016 akči, a njena sestra Muhri hanuma 3.000 akči, i odredio da se ovaj novac daje poslovnim ljudima uz 10% kamate.  Husejin-begova vakufnama se danas nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (ranije u Vakufskoj direkciji pod brojem 534) u Sarajevu gdje se nalazi i originalan projekat ove džamije.

Husejin-bega narod je  nazivao Arnautovićem (u vakufnami ovo ime se ne spominje) jer se njegov otac zvao Ilijas Arnaut po čemu je i njegova džamija u narodu dobila ime Arnautovića ili Arnaudija džamija. Nakon uvakufljenja Husejin-beg se povukao na svoje imanje u selu Vrhbarje gdje je i umro. Njegova džamija pretstavljala je ranije vrlo uspjelo djelo doma­ćih neimara, ali je poslije renoviranja godine 1938 mnogo izgubila od svog prvobitnog izgleda. Tom prilikom na mjestu stare sofe izgrađena je zatvorena prostorija u kojoj se nalaze česme za uzi­manje abdesta i klupe za ostavljanje obuće. Munara je jedini originalni element ranije džamije i zidana je od tesane sedre. Njeno šerefe sa stalaktitnim nakitom svjedočilo je o veoma razvijenom umjetničkom smislu naših graditelja XVI vijeka. Na ulazu nema trijema nego zatvoren prostor; prozori su dobili novi oblik, pokrivena je crijepom, dok je unutrašnji prostor smanjen. U Drugom svjetskom ratu, 1943. godine, zajedno s ostalih šest rogatičkih spaljena je i džamija Arnaudija. Munara je po sredini probijena topovskom granatom. Nakon Drugog svjetskog rata džamija je  obnovljena 28.4.1963. godine. Abduhal ef. Čaušević predsjednik starješinstva IVZ BiH uz tekbire je otvorio džamiju. U sklopu džamije je izgrađena gasulhana, prostorije za kupanje i spremanje mejta, a u dvorištu je izgrađena fontana gdje se mogao uzeti abdest. Imala je mahfil-odnosno galeriju u džamiji gdje obično klanjaju žene. U dvorištu džamije je bilo nekoliko starih mezara sa nišanima starim nekoliko stotina godina. Džamija je  porušena tokom agresije 1992. godine, njeni ulomci su odvezeni s mjesta na kojemu je bila i do sada nisu pronađeni. Mjesto gdje je nekad bila  džamija danas je poravnato i obraslo u korov, nema tragova o postojanju ove predivne džamije. Pripreme za obnovu džamije su u toku.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH na  sjednici održanoj od 1. do 3. februara 2016. godine donijela je odluku o proglašenju nacionalnim spomenikom BiH Historijsko područje - mjesto i ostaci Arnaudije džamije u Rogatici 

Komisija smatra da rehabilitirani objekt džamije treba biti izgrađen u suvremenom arhitektonskom izrazu uz upotrebu suvremenih materijala i metoda građenja, a da se svi originalni fragmenti izvornog objekta džamije, kao i fragmenti nišana koji eventualno budu pronađeni i sakupljeni na lokaciji ili na nekom drugom mjestu, registriraju i snime, te da se na odgovarajući način konzerviraju i prezentiraju u sklopu harema džamije. Također, s obzirom na to da se radi o potencijalno višeslojnom lokalitetu, prije svega zbog postojanja antičkog lokaliteta u neposrednoj blizini i činjenice da se Rogatica nalazi na privremenoj listi nacionalnih spomenika bez definiranog obuhvata, Vlada Republike Srpske je obavezna provesti arheološka istraživanja kojima će biti utvrđene činjenice o lokalitetu. Arheološka istraživanja ne mogu dovesti u pitanje izgradnju džamije, a trebaju biti minimalno invazivna i urađena sukladno smjernicama dobijenim od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Izgradnja objekta džamije Arnaudije teći u suradnji s Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i nadležnih institucija RS-a, a realizacija ovog projekta i svečano otvorenje objekta značit će i završetak obnove cjelokupne infrastrukture MIZ Rogatica.

Dana, 25.11.2018. godine, u Ustikolini je zvanično potpisan protokol o izgradnji druge gradske, Arnaudije - Husejinije džamije u Rogatici između direkcije vakufa Turske koju je predstavljao generalni direktor Adnan Ertem i vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH koju je pretstavljao direktor Senaid Zajimović.

Avdo Palić

Avdo Palić (4.4.1958 - 5.9.1995?) je bio pukovnik Armije Bosne i Hercegovine i glavno komandujući odbrane Žepe  tokom  agresije na Bosnu i Hercegovinu. Palić je zarobljen i ubijen nakon pada Žepe 1995. godine. Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine ali nisu bili identificirani do auvgusta 2009. godine.

Avdo Palić rođen u mjestu Krivača kod Han Pijeska. Tokom studija u Sarajevu  upoznao je svoju suprugu Esmu iz Žepe . Prije rata žive u Vlasenici  gdje Avdo zaposlen kao nastavnik u lokalnoj srednjoj školi. Za bajram 1992. godine Avdo i Esma putuju u Žepu u posjetu rodbini. U međuvremenu Avdin otac Murat je preminuo od srčanog udara nakon protjeravanja iz Krivače na putu za Srebrenicu.

U međuvremenu počinje agresija na BiH. Avdo Palić ostaje u Žepi  i organizuje otpor agresoru. Slijedeće tri i po godine branioci Žepe pružaju žestok otpor nadmoćnijem neprijatelju. Tokom rata Avdo i Esma su se vjenčali. Esma je rodila dvije kćerke, Semru i Nejru.

Na pregovorima o evakuaciji civila iz tzv. zaštićene zone Žepa 27. jula 1995. godine, u ukrajinskom kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe, zajedno s Palićem, kukavički su zarobljeni i Mehmed Hajrić i Amir Imamović, članovi ratnog Predsjedništva Žepe. Njihova tijela ranije su identificirana i ukopana u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu. Palić je iz Žepe odveden 4. avgusta u tajni vojni zatvor u Bijeljini, odakle ga je 5. septembra 1995. godine, po naređenju Glavnog štaba Vojske RS, na razmjenu zarobljenika odveo kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS Željko Mijatović.

Upravo se taj datum, 5. septembar smatra danom kada je ubijen, iako lokacija na kojoj se to dogodilo nije poznata. Prema nalazima, odnosno na osnovu posmrtnih ostataka Palića, zaključeno je kako je najvjerovatnije ubijen pucnjem u glavu. Pretpostavlja se da mu je pucano s leđa.

Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno sa ostacima još osam žrtava. Potraga za kostima je trajala 14 godina. Masovnu grobnicu u Vragolovima 2001. godine otkrio je Jusuf Karahmet, nekoliko mjeseci nakon što se vratio svojoj kući. Ekshumacija je obavljena 3. novembra iste godine. Ekshumirano je devet kompletnih tijela, a dvije lobanje nađene su nekoliko metara van grobnice. U Palićevom slučaju uzorak nije bio "genetski dovoljno dobar", zato je pri prvom podudaranju s uzorcima krvi u ICMP-jevoj bazi pokazana podudarnost s Palićevom sestrom i djecom u svega 22 posto. Nakon neuspješne DNK analize Palić je ukopan na mezarja u Visokom, pod oznakom NN. Druga analiza DNK je obavljena u avgustu 2009. godine i sa preciznošću od 99,99 posto dokazuje da je riječ o skeletnim ostacima Avde Palića.

Moralni lik heroja Avde Palića najbolje se vidi iz njegove humane i posljednje životne odluke o spašavanju naroda Žepe: "Dužan sam otići na pregovore ratnim zločincima po cijenu da izgubim sopstveni život ako ću pri tome spasiti i jedno dijete".

Zehra Alispahić-prva žena koja je doktorirala na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

Zehra Alispahić, (kćerka Sejde i Mujesire) rođena je 1965. godine u Rogatici. Osnovnu i srednju ekonomsku školu je završila u Rogatici. Godine 1984. pisala se na Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za orijentalne jezike i književnost. Diplomirala je u septembru 1988. godine. Od 1988. do 1998. godine radila je kao novinar u glasilima Preporod, Muslimanski glas i Ljiljan, te na Radiju Stari Grad. Postdiplomski studij je pohađala na Univerzitetu Muhammed Peti u Rabatu (Kraljevina Maroko), u periodu od 1998. do 2000. godine. Magistarsku tezu je odbranila 2000. Godine o temi „Metodika izučavanja arapskog jezika u srednjoškolskim obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini“. Od 2001. do 2006. godine, radila je kao profesor arapskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, a od 2005. godine radi, najprije spoljni saradnik, kao asistent a potom i kao viši asistent na predmetu arapski jezik na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Bila je dugogodišnji urednik vjerskog programa Radija Federacije Bosne i Hercegovine, uređivale je i vodila autorske serijale na Radiju IZ „BIR“ i stručni je saradnik Televizije Bosne i Hercegovine. Članica je Sabora IZ u Bosni i Hercegovini, Redakcije Novog muallima, Udruženja ljubitelja arapskog jezika.

Aktivno govori arapski jezik a služi se ruskim, engleskim i turskim. Angažirana je u području organizovanja vjerskih i kulturnih aktivnosti u okvirima IZ Bosne i Hercegovine. Učestvovala je u radu značajnog broja domaćih i međunarodnih stručnih seminara iz oblasti arapskog jezika i islamske kulture i civlilizacije, religije, medija, ljudskih prava i pozicije žene u religiji. Autorica je nekoliko dokumentarnih filmova koji tretiraju teme iz oblasti islamske tradicije Bošnjaka.

 Dana 18. 6. 2014. godine na Fakultetu islamskih nauka magistrica Zehra Alispahić je uspješno odbranila doktorsku disertaciju o temi „Arapski prijedlozi i semantika glagola u Kur'anu“, pred komisijom u sastavu: dr. Mehmed Kico (mentor), dr. Mejra Softić, dr. Jusuf Ramić, dr. Enes Karić i dr. Amrudin Hajrić, postavši tako prva žena koja je doktorirala na na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.