25. 10. 2011.

Hodža Barlov iz Živaljevića

Jasminko Mulaomerović u svom putopisu GEOGRAFIJA BOSNAE PRIMA – SVETO DRVEĆE piše o tome koliko je poštivanje drveća bilo jako, veoma rašireno i duboko ukorijenjeno u raznim kulturama, pa i kod nas u Bosni - Rogatici (selo Živaljevići).
"Tako je neki hodža Barlov, negdje oko 1925. godine, zabranio paljenje lila (trešnjeve kore) uoči Petrova u selu Živaljevićima kod Rogatice, koje je u to doba brojalo oko 100 muslimanskih kuća. Uradio je to tako da je lilaše s toljagom u ruci rastjerao. Iza toga niko više u tom selu nije pokušavao paliti lile". 
Uvjerenje da se u drvetu nalazi nadnaravna sila koja ima fatalni utjecaj na čovjekov život vijekovima je prisutna među bosanskim narodom. Prema vjerovanju svaki čovjek posjeduje svoje drvo u šumi, koje je za njega nepoznato, no koje ako ga slučajno posječe može uzrokovati njegovu smrt. U narodu se vjeruje da je posebno griješno, a samim time i kažnjivo, posjeći neko plodno drvo, poput rascvjetale trešnje, jer se time priziva nesreća i smrt.

P.S.
"Gdje su sada muslimani iz Živaljevića, a i okolnih rogatičkih sela, samo oni znaju. Ne bi nas čudilo da se sakupljaju po hajmovima Sjeverne Evrope ili u nekim državama Amerike za čija su imena znala zamo njihova djeca zahvaljujući kaubojskim filmovima."


Cijeli tekst možete pogledati na ovom linku:
http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=GEOGRAFIJA+BOSNAE+PRIMA+(PUTOPIS)+-+SVETO+DRVE%C4%86E&source=web&cd=1&ved=0CCEQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.bosnia-underground.com%2Fbh%2Fsimbolika%2F3_p_article11.htm&ei=w3UgT-y7O4mg-Ab08_TDBA&usg=AFQjCNFxmKBr_29my8D0SK1WU_auIhLfjQ




MERHUM MEHMED EF. BARLOV


El-Hidaje 1941-1942


Rođen je 1891. u Mrežici, kotar Foča. Po svršetku Darulmualimina u Sarajevu, služio je kao mualim i vjeroučitelj, a kasnije kao džematski imam u raznim džematima (Stjenice, Živaljevići, Prača) kotara rogatičkcg. Neumoran i savjestan u poslu, blag i pristupačan u dodiru s ljudima, bio je rahm. Mehmed ef. Radi toga je bio rado viđen u društvu i mnogo se držalo do njegove riječi.
Dok je službovao u živaljevićima, podignuta je džamija i mekteb, zahvaljujući najviše njegovoj požrtvovnosti i radu. Nje­govom inicijativom sagrađen je u Prači prikladan mekteb. Mnogo je doprinio i širenju pismenosti među tamošnjim musli­manima. Nastojao je, da tamošnji muslimani žive složno i u miru ne samo između sebe, nego i sa mještanima grkoistočnjacima. Zahvaljujući samo tome, muslimani su mnogo puta pre­šli i prećutili mnogu nezasluženu uvredu, koju su im nanijeli njihovi susjedi.
Počeo je pobolijevati još 1935. gledajući u zadnje doba stra­danje nevinih muslimana u istočnim našim krajevima (i sam je morao pobjeći ispred podivljale rulje), naglo mu se bolest pogoršala, kojoj eto Božjom odredbom i podleže. Ostavio je iza sebe suprugu i četvero nezbrinute djece.
Rahmetullahi alejhi!
м. т.


Nema komentara:

Objavi komentar