Napušteno selo Gornje
Godomilje
Ragib Hodžić i Meho
Hajdarević
Godomilje, 13-15.maja 2015. godine
Ponovo smo se zaželjeli medvjeđeg luka, meda
od maslačka i iglica bijelog bora, kiselice, reduša, smrčaka, drugog ljekovitog
bilja i lijepe prirode jer 6 mjeseci nismo prošli kroz davno napušteno selo.
Jedan od nas živi u Sarajevu a drugi u Švedskoj iako smo nekada zajedno živjeli
u ovom selu. U selu su ostali kameni zidovi porušenih kuća zarasli u šiblje i
drugo bilje. Još uvjek se može vidjeti način života tadašnjih žitelja. Sreća
što su u selu izgrađene tri kuće u kome dolaze vlasnici kao turisti podsjećajući
se na nekadašnja lijepa vremena života u ovom selu gdje je prije rata na popisu
stanovništva glasala 103 punoljetna građanina.
Ovo je put za selo Gornje Godomilje kojim je
prije rata svakodnevno 2 puta prolazio autobus za prevoz građana od Rogatice do
Žepe i prevoz od sela do sela na ovoj putnoj relaciji. Radnike je prevozio
autobus. Selo je potpuno napušteno za vrijeme rata 1992. godine. Fotografija prostora sela i godomiljske česme
potvrđuju zapuštenost i samostalnost sela a kameni
blokovi zidova srušenih kuća su dosta veliki, (možda bi Heinrich Schliemann i
ovdje pronašao nešto). Godomilje prije rata bilo je uređeno sa
potrebnom infrastrukturom a svaki dio privatnog zemljišta obrađivan. Pojedini
stanovnici živjeli su od poljoprivrede i stočarstva, življeli i školovali svoju
djecu. Brali su ljekovito bilje i gljive i to prodavali u zemljoradničkoj
zadruzi na Borikama gdje je otkup bio zagarantovan.
Šetajući selom i platoom planine Bokšanice,
zajednički razmišljamo o životu nekada i sada, o selu, o ljudima i onim koji
nisu ljudi jer je njihovom zaslugom selo pusto i nenaseljeno.
Naš mozak je racionalan i ne mari za tuđe
osjećaje, a povezuje se s osudama i ljutnjom, dok je srce svojevrsna intuicija koja nam govori
što je dobro za nas, a što nije. Naša razmišljanja se u potpunosti podudaraju i
mislimo isto kao jedan.
Ovdje je lako odlučiti što slušati iako glavi
ili srcu nikad nije bio lak zadatak. Naš mozak najprije sagleda situaciju iz
svih uglova prije nego li odluči, dok je srce zapravo intuicija koja govori što
je dobro, a što ne, šta se to dogodilo da od lijepog života i lijepog sela
napravimo pustinju i sami sebi doprinesemo gorem životu jer smo ostali bez kuća
i drugog bogatstva a drugi bez dobrih komšija.
Međutim, mi zaključismo da problem nastaje
zbog povodljivog mozga koji emocije lako zbune pa stvari često ne završe onako
kako svi žele, već onako kako to žele pojedinci. Nismo znali da na ovom
prostoru ima takvih mozgova koji misle drugačije od većine svih nas. Bilo bi
dobro da je zaljubljenost u ono što valja uticala na moć rasuđivanja i
donošenja odluke u nečemu što nije dobro. U ovom slučaju, ostalo bi sve
isto kako je i bilo. Svaka kuća bi bila na svom temelju, imanja ograđena,
vodovod i elektrifikacija bili u punom kapacitetu a tokom svih godišnjih doba a
posebno ljeti bilo živo i veselo uz muziku na svim djelovima godomiljsko-boričkog platoa. I na kraju zaključismo da oni koji slijede
srce suosjećajniji su i lakše opraštaju, a oni koji slijede razum skloniji su
osuđivanju i ljutnji zato što mozak nema razumijevanja za tuđe probleme. Tako
jedna te ista situacija može završiti posve različito. To zavisi koga
slušamo-slušate. Ovo se dogodilo Gornjem Godomilju.
Na izlasku iz sela, prolazimo kraj lokve na dnu „Jatara“ koja je
služila za napajanje stoke, a sada u njoj caruju punoglavci, među kojima smo
primijetili i jednog budućeg vodenjaka. Nasmijasmo se u isto vrijeme i ja prvi
ispriča zašto sam se nasmijao. Moj smjeh je sjećanje na dane djetinjstva kada
sam ne svojom voljom upadao u lokvu skijajući se i sankajući. Ponovo se
nasmijasmo i potvrdismo da smo isto mislili i u isto vrijeme. U produžetku
izgrađena česma sa koritom odakle je nekada stanovništvo ovog sela koristilo
vodu za piće do izgradnje vodovoda. Voda je i dalje korištena za ove namjene i
napajanje stoke. Po izgledu, česma je zapuštena kao selo a na zidu česme
zatekosmo mlađeg muškarca koji je kao turista došao u selo i smjestio se u
jednu od tri izgrađene kuće. Sa njim je i pas koji nije opasan za ljude a drugi
pas koji je vezan uz kuću je garancija suprostavljanja svakom pokušaju ulaska u
ograđenu avliju. Mi smo
odlučili otići na vrh brda Ilijak gdje je nadmorska visina 1152 metra. Sa ovog
brda smo snimili prostor godomiljsko-boričkog platoa. Na ovom prostoru vidljiva je obrada
zemljišta i prostor daje sasvim drugu sliku, sliku života, rada, reda i
discipline u odnosu na selo Godomilje. Sve je jasno pa i brdo Ilijak je odvojio
ovaj prostor od sela.
Prolaskom od sela na brdo Ilijak i Zečicu,
selo Kutezero, mjesto Dobro polje, plato Bokšanicu i mjesto Brdo iznad sela
Godomilja, sve smo što je interesantno zabilježili smo i fotografisali. Odmah ispod Ilijaka primjetili smo veliki
klijen, izmjerili ga i utvrdili da je prečnika 60 cm. Ovo je najveći klijen na
ovom području. Malo dalje od klijena, primjetili smo divlje orhideje koje krase
ovaj dio prostora a na smrčama u Ilijaku interesantne i karakteristične
šišarike na ovim stablima. Samonikle orhideje su ljepotice ovog sela kao
ovaj trozubni kaćun. Pronašli smo kiselicu, ubrali je i jeli jer smo to kao
djeca brali idući u školu. Veoma je ukusna i sa željom smo je koristili kao
nekada. Žaru smo brali u najlonsku kesu i pravili uljevak koji je jako zdrav i
ukusan. Maslačak, iglice od bijelog bora i bokvice,
brali smo radi pravljenja sirupa. Sirup od ovog ljekovitog bilja i iglica bora
je veoma zdrav. Mnogi to nazivaju medom od maslačka, iglica bora i bokcice.
Međutim, ispravan naziv je sirup. Za pravljenje sirupa, potrebne namirnice za
recept smo donijeli iz Sarajeva. Napravili smo po 2 kilograma sirupa od
maslačka, iglica bora i bokvica.
Na ovoj relaciji, pronašli
smo smrčaka i reduša i od njih napravili gustu čorbicu koju smo slatko pojeli i
komentarisali gdje smo ove gljive pronalazili dok smo boravili u ovom selu. Ove
gljive se mogu praviti i sa jajima ali to nismo činili jer je ovo jelo mnogo
ukusnije i zdravije. Još nekoliko cvjetova koje smo vidjeli putem:
livadna kadulja, kaćunica, jajoliki čopotac, lastavina i medenika.
Nakon završetka putovanja oko sela, smjestili
smo se na ranč u jednu od izgrađenih kuća Gornjeg Godomilja. Naložili smo vatru
radi relizacije recepta koje smo odlučili realizovati dok ovdje boravimo. Do
odlaska iz sela, sve planirano smo realizovali hraneći se zdravom hranom i
proizvodnjom sirupa.
Nema komentara:
Objavi komentar