Planina Sjemeć

autor: Mirsad Durmišević

Sjemeć je planina u istočnoj Bosni. Nalazi se istočnom dijelu opštine  Rogatica, a od opštinskog centra udaljena je oko 15 kilometara. Najviši vrh Sjemeća Ivica, nalazi na 1497 metara nadmorske visine. Istaknuti vrhovi su : Vranj (1.386 m), Crni Vrh (1.288 m), Ivica (1.497 m), Stolac (1.435 m), Vračevica (1.361 m), Veliko Brdo (1.341 m), Smrčivo Točilo (1.151 m), Lijesko Brdo (999 m), Vlasinje (845 m) i Grabovica (817 m). Po tome Sjemeć spada u red srednje visokih planina naše zemlje. Masiv Sjemeća je kraška površ nagnuta prema istoku i dinarskog je pravca pružanja  (sjeverozapad-jugoistok). Na planini se nalazi istoimeni prijevoj (1192 m) preko kojeg vodi regionalna cesta između Rogatice i Višegrada. Planina nema jasno izražene granice sa susjednim planinama. 
U strukturno-genetskom pogledu planina Sjemeć je borano-navlačni planinski masiv unutrašnjih Dinarida. Morfološki razvoj savremenog reljefa tretiranog područja obilježen je intenzivnim geomorfološkim procesima na litološki izrazito  stjenovitoj podlozi. Srednji i gornji trijas sa masivnim i brečastim krečnjacima izgrađuje najveći prostor planine Sjemeć. Donji trijas zastupljen je na zapadnim obroncim planine i predstavljen je uglavnom sa kvarcom, liskunovitim pješčarima, alverolitima i glincima.  Planina je područje pokrivenog ili subkutanog karsta (krša) sa čestim pojavama vrtača i uvala. Najveći uvalski sistemi ove planine oblikovani su u centralnom dijelu masiva Sjemeća površine 5 km² na 1200 metara n/v (Sjemećko polje).Također na području spomenute planine vrlo su česte pojave jama i pećina. 

Jama Bezdan
foto: Zdenko Brusin

Jama Bezdan

Jama Bezdan

Na padinskim stranama  vrlo su intenzivni fluvio-denudacioni procesi spiranja, oburvavanja i jaružanja kojima se nevezani stijenski materijal i tlo prenosi u niže hipsometrijske nivoe. Pored ovih, kao vrlo važan geomorfološki agens, javlja se i fizičko (temperaturno i mrazno) razaranje stijena. Pri tome, najčešći način transporta materijala jesu točila, koja, u podnožju padina, često završavaju siparima. 

Sjemeć je bezvodna planina sa malo stalnih izvora vode za piće. Zbog krečnjačkog sastava i velike ispucalosti krečnjaka voda koja dođe na podlogu brzo ponire i javlja se na drugim mjestima, pretežno u dolini rijeke Drine. Glavna zona izlijevanja podzemnih voda sa Sjemeća usmjerena je prema vrelu u Starom Brodu na sjeveroistoku i jugoistoku na vrelima u Međeđi. Kad ljeti presuše rijetki izvori ovce i goveda gone se do prve lokve da ih tamo napoje. U visoravan su usječene doline mnogih potočića, ali su neke od njih suhe, na pr. Suhi Dol. Najveći potok na Sjemeću je Osojnica, koji izvire na istočnoj strani Ivice i Vričevice, teče prema istoku i u Drinu utiče kod Višegrada. 

Planina Sjemeć odlikuje se velikom heterogenošću geološko-petrografskog supstrata. U zavisnosti od supstrata, reljefa i hidroloških prilika, na prostoru planine Sjemeć je došlo do nastanka različitih tipova tla na različitim toposekvencama i litosekvencama. Na krečnjačkim i dolomitnim supstratima došlo je do stvaranja serija zemljišta tipa: litosol, kalkomelanosol, kalkokambisol i luvisol. Na jače nagnutim površinama uslijed erozionih procesa,formirala su se mlađa tla tipa kalkomelanosol. Na manje nagnutim terenima razvili su se kalkokambisoli, a na ravnijim formama reljefa luvisoli. Na beskarbonatnim silikatnim supstratima formirana je serija tala sa tipovima: litisol, regosol (narastresitim supstratima), ranker, distrični kambisol i luvisol. I ovdje je uticaj reljefa imao značajnu ulogu u razvoju i nastajanju tla, na silikatno-karbonatnim i neutralnim stijenama nastala je serija tala i to: rendzine, eutrični kambisol, luvisol i smonice.

Vegetacijski pokrov na području Sjemeća rezultat je djelovanja različitih fizičkogeografskih faktora kao što su geološka građa, reljef, klima, vode, pedološki pokrov i antropogeni uticaji. Vegetacijske zone (pojasevi) lako su prepoznatljive usljed izraženih visinskih razlika. Brdsku vegetacijsku zonu prekrivaju šume bukve, javora i johe. Gorski vegetacijski pojas iznad 1.000 m n/v obilježen je gustim sastojinama smrče, jele i bukve, koje površinski zapremaju najveći dio ovoga prostora. Na mikrolokacijama mrazišta prisutne su mrazišne šume smrče. Šume crnog bora uglavnom nastanjuju litice kanjona Drine dok su mješovite sastojine bijelog bora, smrče i jele zastuplene na platou Sjemeća gdje  okružuju velike površine planinskih pašnjaka. Vegetacija ekološki čiste sredine planinskih pašnjaka značajna je za razvoj stočarstva a time i proizvodnju zdrave hrane (sir, kajmak, mlijeko...) .
Nekad su se na Sjemeću, u odjelima oko Mehre, spominjala dva visoka i stara stabla Pančićeve omorike, ali o njima danas ne znamo ništa sigurnije. Prema jednom podatku sa tamošnjeg terena, postoji samo još jedno stablo i to u odjelu 237 gospodarske jedinice, Sjemeć. Ono se ne može baš tako lako pronaći u šumi. Čak ga i pojedinci, koji su dolazili često i dobro poznavali taj teren, nisu mogli i znali pronaći. I ovo jedno stablo može biti ostatak nekadašnje veće sastojine, pa bi ga bar trebalo pronaći, označiti i onda ograditi običnom drvenom ogradom. Pančićeve omorike je bilo iz­među sastojina Medna Luka i Smrčevo Točilo sa Suhim Dolom na planini Sjemeć. Mečija lijeska kao endemsko drvo stoljećima je prisutno na padina planine Sjemeć sa sjeverne, rogatičke i južne, višegradske strane  i najveći je rezervat mečije lijeske u BiH. Po njima su dobila imena i cijela sela-Lijeska, na Borikama u Rogatici i Donja i Gornja Lijeska u Višegradu.

Rijetko stablo smrče nalazi se u selu Han Brdo, na planini Sjemeć, u opštini Višegrad. Lokalitet na kom se nalazi ovo stablo relativno je nepristupačan i teško ga je pronaći bez pomoći lokalnog stanovništva. Sa regionalnog puta Rogatica – Višegrad, na oko 9 kilometara od Višegrada, odvaja se šumski put koji vodi do smrče. Ovaj izuzetno lijep i rijedak primjerak smrče nalazi se na proplanku, na 1 210 metara nadmorske visine. Drvo je izuzetno lijepo, vitalno, obima stabla od 1,7 metara. Raste izvan formirane šume smrča i bijelog bora. Pripada rijetkoj vrsti Picea excelsa f. globosa Berg, koja ne raste nigdje na udaljenosti od preko 100 kilometara od ovog lokaliteta. Prema dokumentaciji Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa, ovo stablo zaštićeno je kao spomenik prirode. 

Floristički sastav područja je raznolik. Karakterizira ga izuzetno bogatstvo biljnih vrsta i visok procenat endemskih vrsta cvjetnica posebno na karbonatnoj podlozi. Ekološki čisto i nezagađeno područje obiluje  brojnim jestivim, vitaminoznim i ljekovitim vrstama a naročito među makrofitskim gljivama što je bitna značajka u proizvodnji i ponudi zdrave hrane. Proplanci, planinski pašnjaci, stjenoviti dolomitno – krečnjački odsjeci ovog većim dijelom nezagađenog i rijetko naseljenog područja obiluju raznim vrstama ljekovitog bilja. Crni šljez, lincura, smreka, kantarion, hajdučka trava, majčina dušica, nana samo su neke od njih. Za vegetacijskog razdoblja ono svojom pojavom ne samo da uljepšava prirodni pejsaž nego može da se iskoristi i za prehrambene i farmaceutske potrebe .

Na području Sjemeća zastupljena je i raznovrsna fauna. Ovaj prostor je pogodno stanište za vrste kao što su: srna (Carpelous carpelous), zec (Lepus europaeus), vuk (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), mrki medvjed (Ursus arctos), jazavac (Meles meles), vjeverica (Sciurus vulgaris), kuna (Martes martes), divlja svinja (Sus crofa), divokoza (Rupicapra rdupicapra) itd.

Planinski predjeli Sjemeća oduvijek su privlačili ljubitelje prirode i planinarstva, kao i ljubitelje lova. Jedno od dva rogatička lovišta je i  Planinsko privredno lovište "Sjemeć" koje obuhvaća površinu od 22 360 hektara  a njim gazduje ŠG „Sjemeć“. Lovište osim šuma Sjemeća zahvata i područje Bokšanice i Devetaka. Nadmorska visina lovišta kreće se od 291 m - 1527 m. Lovište „Sjemeć“ ne izlazi van općinskih granica. Neki dijelovi lovišta imaju atribut prvog bonitetskog razreda i pružaju praktično optimalne uvjete za rast i razvoj gotovo svih vrsta visoke i niske divljači, kao što su vuk, lisica, kuna, vepar, srna, medvjed, divokoza, divlja mačka, zec, jazavac. Svaki zaljubljenik u lov ovdje će neupitno uživati u boravku.

Do sada ulovljeni kapitalni primjerci preporučuju vam dolazak u Rogatička lovišta, a ako ulov baš i ne bude najbolji prirodne ljepote ovoga kraja i gostoljubivost domaćina zasigurno vas neće ostaviti ravnodušnim. Planinski predjeli Sjemeća oduvijek su privlačili ljubitelje prirode i planinarstva, kao i ljubitelje lova.

Svaki zaljubljenik u lov ovdje će neupitno uživati u boravku. Do sada ulovljeni kapitalni primjerci preporučuju vam dolazak u Rogatička lovišta, a ako ulov baš i ne bude najbolji prirodne ljepote ovoga kraja i gostoljubivost domaćina zasigurno vas neće ostaviti ravnodušnim.

Preko Sjemeća je prolazio Carski put koji je povezivao Sarajevo sa Carigradom.

Ovaj han na Sjemeću je bio vlašništvo begovske porodice Tvrtkovića iz Višegrada. O njemu je bilo govora u dnevniku Dropuljića i putopisu Jukića. Godine 1903 naslikao je ovaj han akademski slikar W.Leo Arndt.
izvor: "Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini" 1957.g. Hamdija Kreševljaković