Igra prstena

izvorfotografije : Mujo Zimić

Omiljena igra na našem području bilo je skrivanje prstena. Ne znam kako, kada i gdje je nastala ova neobična igra. Stariji su govorili da se s prstenovima igra od kada je i svijeta. Iz priča naših nena i deda, znamo da se prstenom igralo u dugim zimskim večerima kada se nije imalo šta raditi na imanjima. Zanimljivo je da igraju samo muškarci i to samo zimi kada su duboki snijegovi i kada studen stegne pa se nema šta drugo raditi oko kuće. Dok su žene prele vunu, muškarci su vodili teške borbe u prstenu. Za ovu igru potrebno je jedanaest čarapa od vune. I, naravno, glavni rekvizit - prsten, po mogućnosti zlatni. Princip igre je, u suštini, jednostavan - igrač iz jedne ekipe sakriva prsten pod jednu od čarapa, dok protivnici trebaju da otkriju gdje se on nalazi. Ako se prsten pronađe u prvom ili pretposljednjem pokušaju onda, kao u odbojci, set-potez preuzima protivnička ekipa. Svi pronalasci prstena, osim ova dva pokušaja, skrivačima donose bodove i to u skali od jedanaest do tri. Na sredini sobe za prsten prostrto je ćebe, a zanimljivo je da se ova igra igra klečeći. Bude i povreda. Često se koljena nažuljaju, a zna se desiti kada igrač pronađe prsten da od sreće lupi po njemu i povrijedi prst. No, te fizičke povrede nisu ni blizu drugih povreda koje može izazvati ova igra. Psihička bol je teža. Čovjek nakon poraza može dva dana da ne spava. Krivo mu bude. To zna da boli. U ovoj igri isključivo je bitna vještina. Igrač koji skriva prsten mora biti hladan k’o špricer, njegovi pokreti moraju biti ujednačeni, a lice kameno, bez nepotrebnih grimasa. Onaj koji gleda skrivača istovremeno mora pratiti ruku protivnika, njegovo lice, reakciju ostalih igrača, a nekada i publike. Igra prstena je pravi psihološki rat. Jako je bitno uočiti na koji se način protivnik odaje. Partije su nekada znale trajati sat vremena i to uglavnom kada se susretnu ekipe potpuno različitog kvaliteta. Kada se radi o ekipama približno istog nivoa onda se igra oduži i na nekoliko sati.