Iz Rogatice (1992) ... ZA SADA MIRNO

 Iz Rogatice ... ZA SADA MIRNO

PREPOROD 1992

1.5.1992.G.

Kada bi moja želja bila tako snažna kao šo je iskrena i ovu moju kasabu ubuduće kao i do sada zaobišla sva novinarska pera, reporterske kamere i bo­jice novih crtača zavičajnih ma­pa, pa i bila tako uspavana i ti­ha kao što je ostavih prije se­dam dana, onda bismo mogli reći da ju je zaobišla ratna oluja i pustoš koja s njom ide. I tačno je to imamo li na umu direk­tne ratne sukobe. Jer sva puc­njava koje nije da nije bilo i koje nije da nema, ima karakter one provokativne koja vas budi ne­gdje iz prvog sna i sa zorom. A Rogatica već više mjeseci živi u strahu i na straži. U takvom sta­nju protekao je i cijeli ramazan što je imalo odraza i na broj pri­sutnih na teravih-namazu, koji su već u samom početku ovog mubarek mjeseca, najčešće lažnim dojavama bili istjerivani iz džamija. S prvim sumrakom nestaje svake aktivnosti. Sta­novi i kuće su zamračeni a ulice i bez policijskog časa, najprije na zahtjev nekih pripadnika SDS-a kasnije i drugih, su bez ulične rasvjete. Već odavno su organizovane ulične straže u noćnim satima. I u toku dana grad je više nego pust. Većina preduzeća je bez radne obave­ze a djeca osnovne i srednje škole ne pohađaju nastavu. Ve­liki broj stanovništva, posebice srpske nacionalnosti, gotovo preko noći, napustio je ovaj grad našavši utočište u okolini Rogatice, »na sigurnom gdje vladaju samo srpski zakoni i gdje se živi mirno a rat se samo posmatra«, a ponukani takvim ponašanjem i dešavanjima ši­rom BiH i dobar broj Muslima­na, onih mlađih i zdravijih, na­pustio je Rogaticu odlazeći što kod rodbine u neka sigurnija mjesta BiH ili, što je češće, van BiH. U Rogatici je i jedan broj izbjeglica iz Višegrada i Foče. Svi putevi koji vode u Rogaticu, preko Romanije a odatle u opštine Podrinja i u Srbiju, za nas obične »dunjalučane« su zatvo­reni. Romanijom se jedino slo­bodno kreću veliki vojni konvoji koji svakodnevno prolaze i pre­ko Rogatice za Ustipraču, Ustikolinu, Višegrad i Foču a očevi­ci kažu da u šumama i selima oko Rogatice ima dosta vojne opreme i »domaće vojske«. Odavde je do prije nekoliko da­na bilo moguće uz velike napo­re izaći preko Priboja, Pljevalja i Olova a sada??? Svaka vrsta snabdjevanja prehrambenom i drugom robom već odavno je prestala, zalihe se polahko troše, a ako ovakvo stanje potraje glad i epidemije neće sigurno zaobići ni ovaj kraj. Stanje u džematima oko Rogatice je, moglo bi se reći, zadovoljavaju­će za ove prilike. Najteže je, ipak, u Žepi koja je u svoje okri­lje primila veliki broj izbjeglica iz Rogatice i drinskog područ­ja. Nema ni tamo direktnih su­koba ali je zato svakodnevno izložena unakrsnim rafalima na­oružanih srpskih snaga smješ­tenih u njenoj okolini koji teže da izazovu bilo kakvu provoka­ciju i sukob. Strpljenje svih ljudi ovog kraja još uvijek ne popušta i nadati se da će makar i ova­ko kakvo je sada potrajati.

Z. ALISPAHIĆ

Ibrahim-ef. Hodžić (kadija u penziji) 1916 - 1991

 Preporod 1991

Ibrahim-ef. Hodžić rođen je u Godomilju kod Rogati­ce 16. 12. 1916. godine, od oca Zejnil-ef. i majke Derviša-haume. Otac i dedo bili su imami.

Osnovnu školu završava u Borikama, a zatim odlazi u Sarajevo i upisuje se u šeri’atsku gimnaziju koju za­vršava 1937. godine. Višu is­lamsku teološku školu (VIŠT) završava 1941. godine. Treba odmah istaći da je rahmetlija posljednji u svo­joj generaciji koji su završili te godine, a među ostalima bili su i: Kasim-ef. Hadžić, Vehbi-ef. Hodžić, Abdullah-ef. Ćamo, Ismet-ef. Topalović...

Poslije studija, za kratko se zapošljava u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, a u vre­menu od marta 1942. Do maja 1944. godine prelazi na Alipašin Most gdje brine o prihvatu i životu muhadžira. Jedan od sudionika u tom muhadžirskom logoru za doprinos i rad rahmetlijin,ovako je rekao: »Taj čovjek, da u svom ži­votu ništa nije uradio do to­ga što je učinio za muhadžire u logoru, dovoljno mu je da ga Allah, dž.š. nagradi džennetom«.

Od 1944. godine Ibrahim-ef. se nastanjuje u Visokom radeći šeri’atsko-sudačke poslove sve do njihovog ukidanja 1947. godine. Po­slije toga, radi kao knjigovo­đa u nekim ovdašnjim pri­vrednim organizacijama a 1965. godine zbog naruše­nog zdravlja odlazi u prijev­remenu mirovinu. Upravo u to vrijeme, Od­bor IZ-e Visoko, ponudio mu je saradnju što je on sa zadovoljstvom prihvatio i preuzima knjigovodstvene poslove koje vodi sve do svoje smrti.

Ibrahim-ef. Hodžić vrlo rano se počeo baviti spisa­teljskim radom. Raznovrnost i bogatstvo tema o ko­jima je pisao govore o ja­kom karakteru osobe i čvrstini duha. Od oko 150 objavljenih njegovih radova,najviše je objavio u »Prepo­rodu«. Objavljivao je i u dru­gim listovima i edicijama: »Novi Behar«, »Dječji Novi Behar«, »Glasnik«, »Islam­ska misao«, »Takvim« itd. Za dugogodišnji uspješan rad i saradnju, u prošloj godini je primio dvije nagrade: od »El-Kalema« i »Preporoda«.

U njegovim radovima promi­če se jedna misao koju je često naglašavao i obrazla­gao u razgovorima: osvješ­ćivanje muslimana. Stil pisanja mu je vrlo jednostavan, jasan i prihvat­ljiv, a strane riječi je rijetko upotrebljavao. Predsjednik »Hrvatskog prirodoslovnog društva« — čiji je rahmetlija bio saradnik, u jednom ob­raćanju zahvaljuje Ibrahim-efendiji na saradnji i zalaga­nju, a naročito hvali njegov stil pisanja. Bio je od onih koji su više voljeli pisati nego govoriti. Poslije jednoga razgovora mladi kolega pita: »Pa je li zaista to taj Ibrahim-ef. Ho­džić? Kako je čovjek jed­nostavan i skroman.« To za­ pravo i daje snagu ličnosti I veličinu čovječnosti. Njegovo najznačajnije djelo je »0 intelektualnom i primitivnom shvatanju vjere i vjerskih propisa« koje je izišlo u izdanju Odbora IZ-e Visoko 1971. godine u 20.000 primjeraka i za krat­ko vrijeme rasprodato. Sav prihod je rahmetlija namije­nio za izgradnju Bijele dža­mije.

Široko i svestrano obra­zovanje davalo mu je podsticaj za raznovrsnost ideja koje je pretakao na papir. U tom smislu jedne prilike je rekao: »Važno je imati mi­sao, koju možeš prožimati kroz čitav članak. Ima ih koji imaju jaku misao, ali je osa­kate već u slijedećoj rečeni­ci«. Mnogi koji vole ilahije i kaside, sjetit će se ilahije »Ljubav Boga Milostivog ne imade kraja«, za koju rah­metlija reče: »To sam ja na­pisao u jednom dahu, misao me upravo vodila tako«.

Biblioteka mu je izgorjela dva puta: prvi put u rodnom mjestu Godomilju 1941. A drugi put 1944. god. u mu­hadžirskom logoru na Alipašinom Mostu. Kroz čitav život pritiskale su ga strahote i stradanja od četničkog pokolja nad njegovom porodicom i sve te godine jednu neobičnu tajnu je čuvao u krugu svoje porodice: nikada nije volio biti sam. U tom smislu svo­jim bliskim ahbabima je go­vorio: »Da mi nije bilo moje suruge Halide, koja me je uvijek razumila ne znam šta bi bilo sa mnom i kako bih izdržao«.

Bilješke koje je pravio o stradanjima u svome kraiu u dva nastavka su objavljene u »Voxu«. Pokušao je to isto da uradi, po nagovoru nekih prijatelja — o teškom stanju i životu u muhadžirskom lo­goru na Alipašinom Mostu I 1991 .napisao je 6 stranica, a on­da je kazao: »Ne mogu ja to, to će me dotući«.

lako je imao težak život,Ibrahim-ef. Hodžić je bio ve­oma prijatan sagovornik I uvijek spreman za razgovor. Volio se i našaliti. Neki nje­govi intimni prijatelji su ga oslovljavi sa »direktore«, a iza toga bi nastao smijeh. Uži krug njegovih studen­tskih kolega izdavali su je­dan liši koji je bio samo za internu upotrebu. Listu su dali naslov »Ahmakluk« i u njemu su objavljivali razne šale i pošalice, a urednik mu je bio rahmetlija. Na svoju porodicu Ibra­him-ef. je ostavio vrlo jak pečat. Strogost kao da nije postojala. Sve je počinjalo tihim razgovorom i ljubavlju. Prisiljavanja u praktikovanju islamskih propisa nikada ni­je bilo. Svojim ukućanima je govorio: »Nemojte biti stro­gi prema djeci, nego ih tako vaspitajte da osjete potrebu da padnu na sedždu Allahu,dž.š. Razvijajte kod njih lju­bav i jačajte im volju«.

Kur’an, kojim se rahmetlija služio bio je pun bilješki što svjedoči o njegovom čes­tom druženju sa Kur’anom. U slobodnom vremenu Ibrahim-ef. se bavio pera­darstvom za što je primao I nagrade, a dok je imao kuvveta, posebno se zanimao za svoju skromnu baštu u kojoj je uzgajao razno cvije­će, a naročito je volio ruže kojih je bilo raznih vrsta. Ostala mu je neispunjena želja — da za života dočeka da u cjelosti izađe iz štampe knjiga »Rubaije«. U porodici rahmetlije rekoše da je knji­ga u pripremi i da će uskoro ugledati svjetlo dana. U petak 13. 9. 1991. godi­ne rahmetliji je klanjana dženaza na kojoj je bilo mnogo svijeta. Došli su poznanici, prijatelji, njegovi poštovaoci iz Rogatice, Sarajeva, Zvornika, Fojnice, Kaknja, Breze, Kiseljaka i ostalih mjesta, njegovi sugrađani i komšije, da mu još jednom iskažu poštovanje i priznanje. A na kaburu, opraštajući se od rahmetlije h. hfz. Ismet-ef. Spahić, navodeći hadis Muhammeda, a.s.: »Kada čovjek umre, presta­ je svako njegovo djelovanje izuzev u tri slučaja...« reče: »A rahmetlija je ispunio sva tri ova uvjeta iz hadisa jer je iza sebe ostavio i sadaku đariju i kitab i odgojenog si­na Abdullaha koji je uvijek padao na sedždu Allahu,dž.š.«

U znak poštovanja, visočki imami su rahmetliji proučili hatmu.

Mustafa OMERDIĆ

Popis vakufske imovine u Rogatici (1929. godine)

GLASNIK ISLAMSKE ZAJEDNICE 2009

Mina Kujović

Kratka napomena o ustanovi vakufa

Ustanova vakufa je u islamskom svijetu, pa i u Bosni Hercegovini, bila jedna od najznaèajnijih dobrotvornih ustanova. Vakuf je kao muslimanska zadužbina služio islamskim vjerskim, kulturno-prosvjetnim i dobrotvornim ciljevima muslimana.

Uloga vakufa bila je posebno znaèajna u izgradnji i urbanizaciji gradskih naselja, jer su uz džamije, pored ostalih objekata na prometnim putevima i u gradovima, građene humanitarne ustanove (imareti i musafirhane).¹ Prihodi od ovih ustanova, zasnovanih na uvakufljenom imetku vakifa (zavještača zadužbine), korišteni su za njihovo održavanje i proširivanje, s jasno određenom dobrotvornom svrhom.

Dokumenat o osnivanju vakufa (vakufnama) sredstva i izvršioci ovjeravali su se na sudu i to se smatralo sudskim dokumentom. Jedan od najvećih vakifa (osnivača vakufa) u Bosna i Hercegovini bio je Gazi Husrev-beg, osnivač grada Sarajeva.

“Osmanski osvajači nakon osvajenja nekog mjesta u našim krajevima običavali su od svih ustanova podiæi ponajprije džamiju, kao najpotrebniju ustanovu, gdje će se obavljati dnevne molitve. Često je isti dobrotvor uz džamiju napravio i mekteb,

također važnu ustanovu, a uz ove zadužbine podigao je česmu ili šadrvan i u njih bi iz obližnjeg izvora glinenim čunkovima (cijevima) doveo čistu vodu. i tako je prvi muslimanski živalj u tom mjestu imao najpotrebnije ustanove. U kasnijim vremenima mnogi su dobrotvori u nekim mjestima uz svoju, a i neku drugu džamiju, podigli medresu za izučavanje viših islamskih znanosti, imare s musafirhanom za besplatno konačiš te i prehranu putnika, hamam za kupanje, a mnogi opet izgradiše han, putnički i trgovački karavan-saraj, ili čitav niz dućana, te se tako ustanovila prva ćaršija.^”2

Institucija vakufa je od svog osnivanja pa do kraja osmanske vlasti na prostoru Bosne i Hercegovine vršila prosvjetnu, društvenu i humanu ulogu te tako dala veliki doprinos u kulturnoj i ekonomskoj afirmaciji pripadnika islamske vjere.

Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, Austro-Ugarska je zadržala postojeće administrativno ustrojstvo, pravni poredak, poreski sistem i zatečene agrarne odnose. Kao okupaciona sila, prema odredbama međunarodnog prava, ona je bila obavezna uvažavati, uz ostalo, muslimanske vjerske i vakufske institucije. Na početku vladavine, odmah nakon okupacije, pristupila je evidentiranju svih vakufa i reorganizaciji vakufske uprave, u cilju preuzimanja kontrole nad njenim radom. Ovo uplitanje dovelo je do dugogodišnje borbe muslimana za vakufsku i prosvjetnu autonomiju, koja je završena tek 1909. godine donošenjem Statuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini Statut je proglašen 15. aprila 1909. godine, a njime je osigurano muslimansko sudjelovanje u izboru svih organa vjersko-vakufskih institucija i potvrđena je nadležnost šerijatskih sudova u sporovima povodom predmeta s nespornim vakufskim svojstvima. Najviša ustanova za sve vakufske poslove bila je Zemaljska vakufska komisija u Sarajevu, a po gradovima (kotarima) oformljene su kotarska vakufsko-merifska povjerenstva (kotarske vakufske komisije).

Nakon završenog Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ušla je u sastav novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U skladu sa čl. 10 Sen-Žermenskog mirovnog sporazuma³, KSHS je prema svojim državljanima pripadnicima islamske vjere preuzela sljedeće tri obaveze:

1. da za muslimane donese odredbe koje dopuštaju da se pitanja porodičnog i ličnog položaja urede po muslimanskim običajima;

2. preduzeti korake da se imenuje reisu-l-ulema za područje čitave države;

3. pružiti zaštitu džematlijama, grebljima i drugim muslimanskim ustanovama, napose vakufima, vjerskim dobrotvornim islamskim ustanovama, koje već postoje, a za stvaranje novih vjerskih i dobrotvornih ustanova neæe uskratiti nijednu

od potrebnih olakšica koje su zagarantirane drugim privatnim ustanovama te vrste.

Pripremajući se za donošenje zakonskih akata o vjerskim zajednicama 1930.godine, državi su trebali podaci o cjelokupnoj imovini koja je tretirana kao vjerske zadužbine, među kojima su vakufi zauzimali značajno mjesto. Ministarstvo pravde obratilo se Ministarstvu prosvete Kraljevine SHS 1929. godine za zahtjevom da se popiše sva imovina vjerskih zadužbina na području države.

Ministarstvo prosvete Kraljevine SHS, Zadužbinsko odelenje, 22. oktobra 1929. godine uputilo je raspis svim velikim županima u zemlji sa zahtjevom da se popišu vjerske zadužbine. U vezi s ovim raspisom Gradsko poglavarstvo u Sarajevu prikupilo je podatke o vjerskim zadužbinama na području Sarajevskog sreza. U popratnom dopisu upuæenom Ministarstvu prosvete Kraljevine SHS u Beograd - Zadužbinsko odelenje, između ostalog, navedeno je da u Bosni i Hercegovini ima

preko 2000 vjerskih vakufa koji imaju razne legate.

Među pojedinačnim popisima najobuhvatniji je popis vakufa na području Rogatice koji je sačinilo Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Rogatici 25. maja 1929. godine.

Prema ovom popisu, na području Rogatice bilo je 27 vakufa. Za mnoge od njih nisu se mogli utvrditi vakifi jer je Ured Vakufskog povjerenstva u Rogatici početkom Prvog svjetskog rata 1914. godine do temelja izgorio. Ostalo je zabilježeno po sjećanju ko su bili vakifi pojedinih vakufa, dok se za mnoge, vjerovatno, to neće moæ i nikad ni saznati. Popis je urađen po zadanom formularu koji se sastojao iz 11 rubrika:

1. naziv vakufa/zadužbine;

2. ime osnivača vakufa/vakifa;

3. zgrade u posjedu vakufa;

4. zemljište u posjedu vakufa;

5. vrijednost nepokretnosti u dunumima i gotovom novcu;

6. gdje je novac uložen;

7. ukupna imovina u dinarima;

8. ciljevi uvakufljenja;

9. ko upravlja vakufom/zadužbinom;

10. godišnji prihod vakufa u dinarima;

11. kad je otpočeo djelovati vakuf/zadužbina.⁴

Popis vakufa u Rogatici

1.     Vakuf hadži Adema Vajzovića

Osnivač vakufa⁵: hadži Adem-aga Vajzović.

Zgrade: kuća broj 90 s kućištem i dvorištem; dućan sa dućaništem; broj k. č. 2/235, 2/154, 2/299 – Rogatica.

Zemljište: vrt površine 104 m².

Vrijednost nepokretnosti u dinarima: 200.000; u gotovom novcu: 1.250 dinara.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 201.250.

Cilj uvakufljenja: hatma vasijeta, izdržavanje vjerskih službenika, harema kao i same džamije.

Upravljanje vakufom: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihod u dinarima: 12.000.

Kad je otpočeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je otpočeo djelovati.

2.   Vakuf Careve džamije

Osnivač vakufa: hadži Adem-aga Vejzović.

Zgrade: dućan s dućaništem, k.č. 1/47.

Zemljište: 15 grebalja površine od 27 dm.

Vrijednost nekretnine u dinarima: 40.000; u gotovom novcu: 840

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 40.840.

Ciljevi uvakufljenja: izdržavanje mualima; mukabela; puta “Dolovi” i česme Ferizovići.

Upravljanje vakufom: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihod u dinarima: 5.000.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati

3. Vakuf Husejin-begove džamije

Osnivač vakufa: Husejin-beg Arnautović.

Zgrade: 30 duæana za razne svrhe u èaršiji u Rogatici.

Zemljište: 11 grebalja površine 8.804 m²; 13 parcela zemlje površine 6.137 m².

Vrijednost nepokretnosti u dinarima: 500.000; u gotovom novcu: 9.000.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 509.000.

Ciljevi uvakufljenja: održavanje Husein-begove džamije kao i izdržavanje džamijskog osoblja te održavanje mukabele i zgrade.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 50.000.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je otpočeo djelovati.

4. Vakuf Koranjske džamije

Osnivač vakufa: osnivač vakufa nepoznat, jer je vakufska kancelarija godine 1914. sa svim spisima izgorjela.

Zgrade: –

Zemljište: 2 vrta površine od 930 m².

Vrijednost nekretnina u dinarima: 1.000, u gotovom novcu: 400.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 1.400.

Cilj zadužbine: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 250.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

5. Vakuf Medrese

Osnivač vakufa: Šeđaudin.

Zgrade: kuće broj i 199; 4 dućana u čaršiji u Rogatici.

Zemljište: šljivik 204 m², vrt mejdan 759 m², livada Ruda 2.700 m², vrt bašča 392 m².

Vrijednost nekretnina u dinarima: 200.000; u gotovom novcu: 1.220.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 201.220.

Cilj uvakufljenja: održavanje Medrese i plaće nastavnicima.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 18.000.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

6. Vakuf Oruč-agine džamije

Osnivač vakufa: Oruč-aga.

Zgrade: kuće br. 517, 79 i 10.

Zemljište: vrt površine 5.820 m², 13. parcela groblja u površini 31.562 m².

Vrijednost nekretnina u dinarima: 40.000; u gotovom novcu: 600.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna

u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 40.500.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 4.000

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

7. Vakuf Serhadije džamije

Osnivač zadužbine: –

Zgrade: –

Zemljište: 5 grobalja površine 2.031 m².

Vrijednost nekretninama u dinarima: 3.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 3.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 150.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je poèeo djelovati.

8. Vakuf Serdarije džamije

Osnivač zadužbine: Serdar.

Zgrade: 1 pekara u čaršiji u Rogatici.

Zemljište: vrt 300 m².

Vrijednost nekretninama u dinarima: 40.000; u gotovom nov-cu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 40.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije i izdržavanje džamijskog osoblja.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 5.000.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

9. Vakuf Šejhu-l-islam džamije

Osnivač zadužbine: Muhamed ef. h. Abdić “Šejhu-l-islam”.

Zgrade: 2 mlina sa 2 kamena u Guždeljima.

Zemljište: 3205 m², 11 grobalja površine 12023 m².

Vrijednost nekretnina u dinarima: 25000; u gotovom novcu: 1.030.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 26.030.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 1.500.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

10. Vakuf Šeđaudin džamije

Osnivač zadužbine: Šeđaudin.

Zgrade: 8 dućana u čaršiji i 1 han u Rogatici.

Zemljište: 2 komada zemljišta površine 2.940 m², 4 groblja površine 2320 m².

Vrijednost nekretnina u dinarima: 150.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima:150.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije i izdržavanje džamijskog osoblja.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 16.000.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

11.Vakuf Tabak Alije

Osnivač zadužbine: Alija Tabak.

Zgrade: –

Zemljište: vrt “Bašča” površine 693 m².

Vrijednost nekretnina u dinarima: 3.000; u gotovom novcu: 800.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 3.800.

Cilj uvakufljenja: za rasvjetu u džamiji.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 300.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

12. Vakuf “Derviš-beg Šetić”

Osnivač zadužbine: Derviš-beg Šetić.

Datum i akt uvakufljenja: 1901.

Kuće: kuće br. 492 i 253 u Rogatici.

Zemljište: bašča površine 503 m².

Vrijednost nekretnina u dinarima: 25.000; u gotovom novcu: 500.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 25.500.

Cilj uvakufljenja: za održavanje džamije i mekteba u Šetićima.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 1200.

Kad je počeo rad: 1901.

13. Erladije vakuf Muhamed-bega Arnautlije

Osnivač zadužbine: Muhamed-beg Arnautlija.

Zgrade: –

Zemljište: 6 parcela zemljišta površine 51.400 m².

Vrijednost nekretnina u dinarima: 50.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 50.000.

Cilj uvakufljenja: za paljenje kandilja i fenjera u Carevoj džamiji, suvišak potomcima.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 4.000.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

14. Vakuf h. Nazif ef. Škaljić

Osnivač zadužbine: h. Nazif ef. Škaljić.

Zgrade: 1 mlin sa 4 kamena u Rogatici

Zemljište: 3 parcele zemljišta i 3 dućana.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 15.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 15.000.

Cilj uvakufljenja: za održavanje Oruč-agine džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 800.

Kad je počeo rad: 1901.

15. Vakuf Dževahire-hanume Hafizović

Osnivač zadužbine: Hafizović Dževahira-hanuma.

Zgrade: 1 dućan u Rogatici.

Zemljište: –

Vrijednost nekretnina u dinarima: 10.000; u gotovom novcu: 340.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 10.340.

Cilj uvakufljenja: za klanje kurbana.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 450.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

16. Vakuf Čaršijske džamije u Donjoj Prači

Osnivač vakufa: nepoznat.

Zgrade: 2 dućana u Prači.

Zemljište: 23 greblja površine 33.000 m², 14 parcela zemljišta

površine 13.000.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 25.000; u gotovom novcu: 1.100.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 26.100.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 1.300.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

17. Vakuf džamije u Glasincu

Osnivač zadužbine: Tanković Ibrahim Alaj-beg.

Zgrade: –

Zemljište: zemljište površine 246 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 120.000; u gotovom novcu: 40.000.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 160.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje džamije, izdržavanje džamijskih službenika i održavanje mekteba.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 2.000.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

18. Vakuf džamije u Godimlju

Osnivač vakufa: Tanković Ibrahim Alaj-beg.

Kuće: –

Zemljište: zemljište površine od 61 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 20.000; u gotovom novcu: 720.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 20.720.

Cilj uvakufljenja: održavanje džamije i izdržavanje džamijskih službenika.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 1.500.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

19. Vakuf džamije u Žepi

Osnivač zadužbine: nepoznat

Kuće: –

Zemljište: 20 parcela greblja površine 80 dm i 1 oranica površine 7 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 20.000; u gotovom novcu: 760.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 20.760.

Cilj uvakufljenja: održavanje džamije i izdržavanje džamijskih službenika.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 1.500.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

20. Vakuf džamije u Živaljevićima

Osnivač zadužbine: nepoznat.

Kuće: 1 kuća u Živaljevićima.

Zemljište: 18 parcela greblja površine 60 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 25.000; u gotovom novcu: 760.

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 20.760.

Cilj uvakufljenja: održavanje džamije, izdržavanje džamijskog osoblja kao i održavanje mekteba.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 1.600.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

21. Vakuf džamije u Brdima

Osnivač zadužbine: nepoznat.

Zgrade: –

Zemljište: 20 parcela greblja površine 30 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 5.000: u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 5.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 300.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

22. Vakuf u Lubardičima

Osnivač zadužbine: nepoznat.

Zgrade: –

Zemljište: 21 parcela greblja površine 26 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 4.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 4.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 250.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

23. Vakuf džamije u Međeđi

Osnivač zadužbine: nepoznat.

Kuće: –

Zemljište: 17 parcela greblja površine 15 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 8.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 8.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 300.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

24. Vakuf džamije u Podžeplju

Osnivač zadužbine: nepoznat.

Kuće: –

Zemljište: 13 parcela greblja površine 26 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 10.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 10.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 300.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

25. Vakuf džamije u Osječanima

Osnivač zadužbine: nepoznat.

Zgrade: –

Zemljište: 5 parcela greblja, 1 parcela oranice površine 3 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 3.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 3.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 250.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

26. Vakuf džamije u Sočicama

Osnivač zadužbine: nepoznat.

Zgrade: –

Zemljište: 13 parcela greblja površine 30 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 6.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 6.000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 300.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

27. Vakuf džamije u Sokolovićima

Osnivač zadužbine: nepoznat.

Zgrade: –

Zemljište: 20 parcela greblja površine 53 dm.

Vrijednost nekretnina u dinarima: 8.000; u gotovom novcu: –

Gdje je novac uložen: Centralna vakufsko-mearifska blagajna

u Sarajevu.

Ukupna imovina u dinarima: 8000.

Cilj uvakufljenja: održavanje Džamije.

Uprava vakufom i sjedište: Vakufsko povjerenstvo Rogatica te Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu.

Godišnji prihodi u dinarima: 400.

Kad je počeo rad: pošto su svi spisi 1914. godine izgorjeli, ne može se ustanoviti kad je počeo djelovati.

Kotarsko Vakufsko mearifsko povjerenstvo u Rogatici

Rogatica, 25. maj 1929. godine

¹Bejtić Alija, Uloga vakufa u izgradnji i razvitku naših gradova, Kal. Narodne uzdanice, 12. 1944. 153-161

²Nav. rad, str. 155.

³Saint Germaine-en Laye jeste predgrađe Pariza, gdje je 10. septembra 1918. godine potpisan mirovni sporazum izmeðu sila pobjednica u Prvom svjetskom ratu i Austro-Ugarske. Sporazumom je potvrđen raspad Austro-Ugarske monarhije.

⁴Arhiv Bosne i Hercegovine, Fond Kraljevske banske uprave Drinske banovine, broj IV 7665/1929.

⁵U formunalu su izrazi: za vakuf-zadužbina, a za uvakufljenje-zavještanje, a greblje je groblje.