Nadgrobni cipus Tita Klaudija Maksima

Nadgrobni ulomak nadgrobnog cipusa Tita Klaudija Maksima  nalazi se u Rogatici. Pronađen 1866. god. pred kućom Avdibega Holučlića na Višegradskoj cesti u predjelu Holuča u Rogatici je otkrio i prvi objavio Blau.[1] Kasnije je ovaj spomenik bio ugrađen kao ugaoni kamen temeljac u kuću Mustafe Pavice. Napravljen je od domaćeg vapnenca,  dimenzija: vis. 0,50 m, šir. 0,69 m, deb. 0,55 m. Cipus se predstavlja gornjim dijelom, dok mu je donji odlomljen. Ostaci natpisa se nalaze u profilira­nom okviru. Prostor izvan okvira je ukrašen biljnom bordurom. U desnoj gornjoj strani nešto se jasnije ra­zabire ukras dviju rozeta između girlanda.  Slova natpisa su pravilna, ali sa hipertrofijom gornjih dijelova. 
Ostaci natpisa:

D(is) M(anibus) / T(---) CL(audio) MAXI / MO DEC(urioni) C(oloniae) RIS(....) DE(functo ?)... AN(norum) LV T [... 

“Bogovima Manima, Titu Klaudiju Maksimu, dekurionu kolonije Ris…? preminulom? u 55 godini”

Tit Klaudije Maksim je nosilac klaudijevskog gentilnog imena. U slučaju kada je nomen Klaudije može se pretpostaviti da je riječ o domaćoj osobi ili čiji su preci dobili rimsko građanstvo za vrijeme cara  Klaudija (41.-54. g. n. e.). Romaniziranih domorodaca sa klaudijevskim gentilnim imenom je jako malo, tako da je ovaj Tit Klaudije Maksim sa ovog spomenika, ako je on uopće domaćeg ilirskog porijekla po agnatskoj (muškoj) liniji rijedak slučaj u unutrašnjosti provincije Dalmacije.[2]

Vrijeme nastanka natpisa je najvjerovatnije III. st. n. e. Ovaj epitaf je značajan zbog toga što direktno ukazuje na postojanje municipalne jedinice u rogatičko – romanijskom području. [3] Natpis stoji u udubljenom polju sa profiliranim okvirom i predstavlja svjedočanstvo da je antička Rogatica imala rang kolonije.[4] Međutim, natpis je ipak izazvao diskusiju o njenom gradskom rangu, da li je to bio rang municipija ili kolonije, a također je bilo sporno o kojem gradu se radilo. Mommsen i Sergejevski su imali drugačije mišljenje od Patscha. Smatrali su da se taj epitaf odnosio na nekog dekuriona kolonije Risini, tj. Risna u Boki Kotorskoj, koji je u Rogatici umro na proputovanju. Njihovo tumačenje je negiralo Patschovu teoriju da se radilo o rimskom gradu Ris, koji se nalazio u samoj Rogatici.[5] Novi epigrafski nalazi bi mogli donijeti rješenje ovog pitanja.

---

[1] Bojanovski, 1967a, 145.

[2] Mesihović, 2009, 58.

[3] Mesihović, 2009, 56.

[4] Bojanovski, 1988, 173.

[5] Bojanovski, 1967a, 146.

Dvori Suljage Vajzovića

autor: Mirsad Durmišević 

„Dvori“(vila) Suljage Vajzovića na Topliku - u pozadini minaret Careve džamije

Ovo su „dvori“ (vila) Suljage Vajzovića, koji su bili na Topliku, kod Ribarskog doma, na današnjoj lokaciji “crvene zgrade”. Radi se o objektu jedinstvenom po svojoj bosanskoj arhitekturi koji je uz vilu muderiza hadži Nurudina ef. Hafizovića i vilu Sijerčića (zgrada stare banke) bio jedan od najljepših u Rogatici.

Zbog podvodnog terena od potoka Toplika temelji vile su izgrađeni na drvenim šipovima. Prizemlje je građeno od kamena, sprat od opeke, a krov je bio pokriven crijepom. Sagrađena je u tradicionalnom bosanskom stilu u graditejstvu koji je nastao kao proizvod uticaja tradicionalne arhitekture naših prostora, orijentalnog duha i kulture, te kasnijeg načina gradnje koji su sa sobom donijeli Austrougari, gdje je korištena  pseudomaurska ornamentika. Vila je bila opasana visokim kamenim zidom. U tome zidu je bila kapija sa velikim mjedenim halkama ili zvekirima. Avlije je imala više pomoćnih objekata i bila je obložene oblim kamenom radi lakšeg održavanja i u njoj je bila česma koja je služila u higijenske svrhe prije ulaska u kuću. Kroz avliju punu cvijeća i zelenila je proticao potok Toplik koji je davao poseban ugođaj. Neposredno uz avliju, sa desne strane Toplika  je  bašča sa šljivikom i povrćem. U prizemlju se okupljala familija, a na spratu je bila divanhana koja je bila privatnog karaktera i koristila se za odmor i uživanje sa pogledom na grad, halvata za spavanje, soba za musafire i putnike, hamam i ostale prostorije.

Suljaga Vajzović

Suljaga Vajzović je poznati i uticajni veleposjednik, trgovac i poduzetnik koji je imao veliko bogatstvo na području Rogatice i na planini Sjemeć. Bio je i narodni poslanik u Bosanskom saboru 1910-1915.g. U vremenu austrougarske uprave Suljaga je imao u rogatičkoj čaršiji veliki dućan sa mješovitom robom. Njegova je bila i kuća u čaršiji koju je poslije Drugog svjetskog rata kupio Mustafa Tantula, gdje je bila prodavnica "Prvi maj", a ranije i Frizerski salon Galiba Mešića. Prilikom gradnje modernog gradskog vodovoda sa izvora iz Seljana 1905/1906.g., koji je izgradila austrougarska vojska, dobročinitelj Suljaga Vajzović je doveo vodu do svojih „dvora“ i podigao o svom trošku hair česmu u svom komšiluku u Pohridu - "Dvorsku vodu".

Tada je o trošku općine sa 9 javnih česama grad opskrbljen vodom. Naime, razvođenje vode u kuće je bilo izuzetno skupo i česme su bile jedini način snabdijevanja vodom. Česme su bile raspoređene po mahalama: Gračanici, Holuču, Polipi, Poljunu, Mahali, Kruščići kod hana, uglu bolničkog parka, uglu Kruščice i Titove ulice, ispred čaršijske džamije. Pošto su česme bile izrađene od mesinga i zbog mraza su se ledile, pa su kasnije zamjenjene a na njihovo mjesto podignute nove, betonske!