26. 09. 2019.

RIMSKA KOLONIJA U ROGATICI (Colonia Ris)


UNIVERZITET U SARAJEVU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU 
Područje istočnog dijela provincije Dalmacije u rimsko doba
Završni magistarski rad
Kandidat: Arnela Selimović, BA                         
Mentor: Doc.dr. Amra Šaĉić Beća 
Sarajevo, 2018. godine


VI. RIMSKA KOLONIJA U ROGATICI  (Colonia Ris)

Na području jugoistočne Bosne, tačnije današnje Rogatice egzistirala je rimska administrativna jedinica sa najvišim statusom. Riječ je o koloniji čija se potvrda nalazi na spomenicima, ali puno ime nije poznato iz razloga što su sačuvana samo prva tri početna slova Ris. U nauci postoje različiti načini tumačenja imena kolonije u Rogatici kao i kojoj zajednici je pripadao ovaj prostor. Na značaj ovog naselja ukazuje stjecanje ranga kolonije te činjenica da je cesta Salona -  Argentaria298 prolazila pored Rogatice.
Romanijsko – rogatičko područje nije bilo izuzetno naseljeno kao što je to bio slučaj sa drugim regijama na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Vjeruje se da su u starijem željeznom dobu ovaj prostor nastanjivali Autarijati299, nosioci glasinačke kulture.300 Za mlađi period postoje različite pretpostavke. Mesihović smatra da je tu prebivao ilirski narod koji se razvio iz urušene autarijatske zajednice, a to bi možda mogli biti Sikuloti, Partheni, Ozujei ili neki sasvim drugi narod koji spominje Plinije Stariji.301 Prema Bojanovskom to su Dezidijati koji su naknadno došli na spomenutu teritoriju.302 Zbog ograničenosti pisanih izvora jako je teško ponuditi ispravan odgovor na ovo pitanje. Može se raditi o bilo kojoj zajednici koja je prebivala na području bliskom romanijsko – rogatičkoj regiji.
Konstatacija da se u Rogatici nalazilo rimsko naselje nije dovedena u pitanje, ali se polemika vodi oko toga da li je ovo naselje zaista imalo najviši rang, odnosno bilo kolonija. Povod za to daje nadgrobni spomenik Tita Klaudija Maksima na kome je navedeno da je spomenuti bio dekurion kolonije Ris i da li se ta skraćenica odnosi na Rogaticu ili na neko drugo naselje.

1. D(is) M(anibus). / T(ito) Cl(audio) Maxi-/mo dec(urioni) / c(oloniae) Ris(...?) de(functo?)5 / [an(norum)?] LV T[---] / [------303  
Iz natpisa je jasno da je Tit Klaudije Maksim bio dekurion kolonije, ali upitno je to kojeg grada je on bio dekurion. Mommsen je iznio tezu po kome je koloniju Ris (...) identificirao sa kolonijom Risinium tj. Risan u Boki Kotorskoj. Brojni naučnici su se priklonili ovoj tezi Mommsena, smatrajući da je Tit Klaudije Maksim bio dekurion kolonije Risinium koji je umro u Rogatici,  a među njima su Sergejevski, Alföldy i Wilkes.304 Sklon tome je i Garašanin koji navodi da se radi o dekurionu kolonije koja se  najprije zbog skraćenice Ris može identificirati sa kolonijom Risinium, ali ne isključuje mogućnost da se možda radi o nekom nepoznatom gradu.305 Pašalić također ima slično mišljenje kao spomenuti, navodeći kako je u Rogatici bilo rimsko naselje, međutim sporno je da li je imala status kolonije i da li se tako nazivala.306
Pojedini autori su suprotnog mišljenja od navedenih, pa tako Patsch smatra da se podatak c(oloniae) Ris(...) odnosi na Rogaticu pri čemu kao argumentaciju navodi da se ime grada skraćeno piše samo u slučaju ako se u njemu diže spomenik i tom prilikom navodi neke primjere.307 Bojanovski se priklanja ka tome da je Tit Klaudije Maksim bio dekurion naselja u Rogatici, pri čemu navodi kako nije utvrđeno da je Risinium imao rang kolonije i da se prema tome ovaj natpis ne moţe odnositi na spomenuti grad.308 Mišljenju da se radi o dekurionu kolonije u Rogatici skloni su također Imamović i Mesihović.309                                                         
Kada se uzme u obzir sve navedeno, najvjerovatnije je da se kolonija Ris (...) može poistovjetiti prije sa Rogaticiom nego Risinium iz razloga što još uvijek nije utvrđeno da je naselje u Boki Kotorskoj uopće uživalo status kolonije. Također, poznata je samo skraćenica imena kolonije i to isto upućuje da se radi o Rogatici jer je običaj bio takav da se zbog uštede i ograničenosti natpisnog polja ime grada u kojem se postavlja spomenik piše skraćeno. Da se radi o dekurionu kolonije Risinium vjerovatno bi bilo ispisano puno ime ovog grada jer nije postavljen u tom nego u sasvim drugom gradu.
Iako je većina složna u tome da je u Rogatici postojala administrativna jedinica, pojedini autori se ne slažu sa tom konstantacijom. Mišljenje da je područje oko Rogatice ulazilo u sastav municipija u Skelanima iznijela je Loma. Tu njenu tezu prihvata Grbić koja navodi da je Loma argumentovano pokazala kako je spomenuto područje pripadalo municipium Malvesiatium.310 Spomenici na kojima su spominju dužnosnici rimskog naselja u Rogatici svakako idu u prilog tome da je to bila zasebna jedinica i pri tome nije ulazila u sastav municipija u Skelanima.
Epigrafski spomenici koji su pronađeni u Rogatici sadrže imena ljudi koji su obnašali funkciju dekuriona i duumvira. Pored toga, nailazi se i na spomen veterana. Publije Elije Klemens se javlja na dva spomenika i postoji pretpostavka da se tu radi o jednoj osobi. Naime, na jednom je tituliran kao duumvir, a na drugom kao veteran. Također, moguće je da je duumvir P. Elije Klemens Junior povezan sa spomenutim duumvirom rodbinskom vezom.311 U Rogatici se javljaju Ulpii, Aelli i jedan Claudius, a među njima su najbrojniji oni sa genitilnim imenom Aelii koji se javljaju pet puta te Ulpii dva .312

1. Invicto Mit(h)r(ae) / P(ublius) Ael(ius) Clemens / Iunior / IIvir et q(uin)q(uennalis) 5/ [-]CTI(?) vet(eranus) / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).313

2. I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / P(ublius) Ael(ius) / Clemens / IIvir 5/ v(otum) l(ibens) s(olvit).314    
                                                      
3. I(ovi) O(ptimo) M(aximo). / [P(ublius) A]el(ius) Alba-/[n]us IIvir / [q(uin)]q(uennalis) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).315 

Postavlja se pitanje kada je naselje u Rogatici steklo status kolonije. Zbog stanja izvorne građe jako je teško utvrditi kada se to zapravo desilo. Bojanovski smatra da je to za vrijeme cara Hadrijana kada su osnovani municipiji u Duvanjskom i Glamočkom polju. Kako je na natpisima najviše prisutan Elijevski nomen, Mesihović pretpostavlja da je rimsko građanstvo dobijeno za vrijeme vladavine cara Hadrijana (117 – 138). Šaĉić Beća je mišljenja da se stjecanje statusa kolonije može dovesti u vezu doseljavanjem veterana.316 Zbog toga što je pronađene spomenike nemoguće precizno datirati, kada je naselje steklo status kolonije ostaje u sferi pretpostavke. Moralo je imati određen značaj za Rimljane jer sigurno da bez kvalitetnog razloga ne bi uţivalo najviši mogući status.
Colonia Ris, sa sjedištem u današnjoj Rogatici, obuhvatala je područje između rijeke Rakitnice i brda Ljun. Romanija ju je odvajala na sjeveru i zapadu od Aqua S, dok su planine Devetak i Javor bile granice na sjeveroistoku prema Domaviji i municipiju u Skelanima.317 Na to upućuje arheološki materijal koji je prije svega rezultat slučajnih nalaza, a ne sistematskog istraţivanja ovog područja. Spomenici su bili rasprostranjeni u Mahali, zapadnoj dolini Rakitnice, Lunju i kompleksu njiva Gromionice gdje su vidljivi ostaci zidova, ulomaka i slično. Nalazi iz bilo kojeg historijskog perioda sa područja današnje Bosne i Hercegovine su obično bili korišteni u različite svrhe (posebno građevinske) i nisu dobili adekvatan tretman. Takav slučaj je i sa spomenicima iz Rogatice koji su korišteni kao mjesto za sjedenje, korita itd.318 Rezultat takvog ophođenja prema spomenicima jeste oštećenje istih. U Drugom svjetskom ratu je došlo do bombardovanja Rogatice. Tada su u velikom broju stradali spomenici iz antičkog perioda, a neki su ostali ispred porušenih objekata. Kako bi se preostali nalazi sačuvali reagirao je Zavod za zaštitu spomenika kulture SR BiH u Sarajevu koji su prikupili veliki broj spomenika.319                                                           
U Rogatici se nalazio rimski vodovod koji je otkopan 1966. godine. Tom prilikom su otkrivene vodovodne cijevi od keramike. Glavni kanal je imao podlogu od rimske opeke u malteru. Da se radi o vodovodu iz antičkog perioda sugeriše prije svega korišteni materijal: obrađena sedra, zidovi od maltera, fragmenti opeke i krovni crijep. Tada je otkopan i primjer novca iz vremena vladavine Lucija Aurelija Vera (Lucius Ceionius Commodus Verus Armeniacus, 161 – 169. god. n. e.).320  Na osnovu navedenog može se govoriti o urbanizaciji ovog prostora, ali i cjelokupnog Podrinja o čemu svjedoče ostaci brojnih građevina prije svega iz Domavije, a potom i Skelana.
U selu Stari Brod kod Rogatice konstantovani su tragovi koji upućuju na postojanje rimske vile na tom prostoru, kao i u selima Plješevica, Potpeć i Drijenke.321 Tu se radilo o vilama na većim posjedima (villae rusticae).322 Pored rimske vile tu se nalazilo i groblje iz istog perioda. Zabiljeţeni su i ostaci dvije zgrade, od kojih je jedna malo veća a druga manja. Veća zgrada je kvadratnog oblika gdje su se sačuvali odlomci dovratnika od krečnjaka. Za nju se pretpostavlja da je antička grobnica koja je bila ukopana u brežuljak. Nedaleko od ove zgrade, vidljivi su tragovi manje koja je bila sagrađena od lomljenog kamena. Pronađen je izvjestan broj rimskih nadgrobnih spomenika. Izdvaja se odlomak cipusa, cipus od krečnjaka i nadgrobna kocka od krečnjaka. Ovo groblje u Starom Brodu se ni po čemu ne izdavaja od ostalih rimskih groblja.323 Temelji rimske zgrade su pronađeni kod Crkvine, a na njivama ulomci opeke, kao i ostaci rimske ceste.324 Pronađene su i dvije nadgrobne ploče sa polufigurama pokojnika, fragmenti monumentalne  zgrade, ulomak grede, građevinski kamen.325 Na lijevoj obali Drine, u Starom Brodu, nađeni su još žrtvenik, četiri cipusa i dva fragmenta vijenca.326
 Na značaj Rogatice ukazuje i činjenica da je pored navedenog mjesta prolazila cesta Salona – Argentaria.327 Otkriveni su ostaci rimske ceste koja je povezivala Rogaticu sa dolinom Prače a njena trasa je bila najvjerovatnije Prača – Hrenovica – Gosinja planina – Dobrača, dalje preko Vragolova  i Lađevine u Rogaticu.  Jedan put je vodio u pravcu Goražda, a drugi na Drinu. Na osnovu izvorne građe poznato je da je jedan put iz Rogatice vodio u Podžeplje. Postojali su i lokalni putevi koji se prije svega povezivali obližnja sela.328
 Na prostoru Rogatice su prisutni kultovi Mitre i Jupitera. O tome svjedoče spomenici koji su posvećeni ovim božanstvima. Naročito je bilo zastupljeno rimsko vrhovno božanstvo Jupiter, koje je ujedno bilo i sastavni dio službenog kulta. Brojni žrtvenici iz Rogatice su posvećeni Jupiteru. Prvi žrtvenik je visine 1, 05, širine 0, 43 i debljine 0, 35 m,  a podigao ga je duumvir Publije Elije Klemens. Još jedan duumvir je posvetio ţrtvenik spomenutom boţanstvu a to je Elije Alban.329 Godine 2014. otkriven je spomenik sa posvetom Jupiteru (slika 10) dimenzija 0, 55 x 0, 42 x 0, 42 m. Pronađen je u Plješevici i datira se u drugu polovinu drugog stoljeća ili trećeg.330 Ara od krečnjaka koja se nalazila pored potoka Toplika je posvećena Mitri.331 Ovi nalazi potvrđuju prisustvo kultova Mitre i Jupitera. Također, zabilježeni su spomenici koji su podizali veterani332, a to ide u prilog činjenici da su se oni naseljavali na to područje.
 O samom naselju u Rogatici je poznato veoma malo informacija, tek one najosnovnije. Ipak, one nisu dovoljne kako bi se u potpunosti izvršila rekonstrukcija svih aspekata života u rimskom naselju. Ne može se sa sigurnošću ustanoviti koji je narod prebivao na ovom prostoru, kao ni to kada su stekli status kolonije. Ono je sigurno uživalo rang kolonije i neke ranije tvrdnje da se skraćenica Ris odnosi na Risinium su sa punim pravom odbačene. Nema potvrde u izvorima da je Risinium uopće bio kolonija. Postojala je uprava na čelu sa duumvirima, kao i gradsko vijeće (ordo decurionum).  Konstantovani su tragovi građevinskih objekata, vodovoda, ceste što upućuje na izvjestan stepen urbanizacije ali i na sam značaj ovog mjesta za Rimljane. Rogatica vjerovatno „krije mnogo više podataka o samoj prošlosti grada, ali uskraćenost informacija je rezultat nepostojanja interesa za sistematsko istraživanje koje bi ponudilo odgovore na mnoga pitanja.


Slika 10. (preuzeto iz Ferjančić&Samardžić, 2014, 274)



_____________________________

298 Tab. Peut. 5, 3 - 6, 2.
299 Autarijati su bili najbrojniji i najmoćniji ilirski narod u period od VI do IV st. pr. n. e. Porijeklo ovog naroda treba tražiti u kontinuiranom razvitku proto – ilirskih populacija koje su naseljavale jugoistočnu Bosnu i gornje Podrinje u brončano doba. Vremenom dolazi do ujedinjenja autarijatskih zajednica koji nakon toga započinju svoju ekspanziju prema istoku i jugu. Oni su iza sebe ostavili ogromno materijalno bogatstvo. Zabilježeno je više od 100 gradina koje su bile naseljene Autarijatima kao i hiljade tumula u koje su oni bili sahranjivani. Pokretni materijal ukazuje na specifičnosti Autarijata. O Autarijatima vidjeti: Salmedin Mesihović, Historija Autarijata, 2014a.
300 Šačić Beća, 2018, 113.
301 Mesihović, 2009, 55 – 56.
302 Bojanovski, 1988, 170 – 171.
303 CIL III, 02766b + p. 1035 = CIL III, 08369 = CIL III, 12748 = CIL III, 12748 + p. 2256 =  ILJug III, 1571 = AE 2009, 1028; Patsch, 1907, 467 - 468; Bojanovski, 1967a, 145 - 146; Bojanovski, 1988, 172; Mesihović, 2009, 59 - 58; Mesihović, 2011c, 122 - 123, Paškvalin, 2012, 258; Šaĉić Beća, 2018, 127. 
304 CIL III, 2766B; Sergejevski, 1936, 9 – 14; Alföldy, 1965, 154; Wilkes, 1969, 255.
305 Garašanin, 1967, 157, 210 – 211.
306 Pašalić, 1960, 71.
307 Patsch, 1907, 468.
308 Bojanovski, 1988, 172 – 173.
309 Imamović, 1977, 131; Mesihović, 2009, 56 – 58.
310 Loma, 2010, 288, nap.43; Grbić, 2013, 142, nap.387.
311 Šačić Beća, 2018, 115.
312 Bojanovski, 1988, 173.
313 AE 1976, 0533 = AE 2009, 1028 = ILJug II, 624; Bojanovski, 1967, 47 - 49; Zotović, 1973, 62 - 63; Imamović, 1977, 458; Bojanovski, 1981, 134; Mesihović, 2009, 59 - 60; Mesihović, 2011c, 125 – 126; Šačić Beća, 2018, 120 – 212.
314 CIL III, 8366 = ILJug III, 1566 = AE 2009, 1028; Patsch, 1907, 467 - 468; Bojanovski, 1967a, 146; Bojanovski, 1988, 172; Imamović, 1977, 374; Mesihović, 2009, 60; Mesihović, 2011c, 123 – 124; Šačić Beća, 2018, 119 – 220.
315 CIL 03, 08368. (B) = CIL 03, 12747. (B) = ILJug III, 1568 = AE 2009, 1028; Patsch, 1907, 469; Bojanovski, 1967a, 147 - 148; Bojanovski, 1988, 171; Imamović, 1977, 374; Mesihović, 2009, 62; Mesihović, 2011c, 128 – 129; Šačić Beća, 2018, 123 – 125.
316 Bojanovski, 1988,173;  Mesihović, 2009, 58 – 59; Šačić Beća, 2018, 116.
317 Patsch, 1907, 467; Bojanovski, 1988, 169, 171.
318 Patsch, 1907, 467.
319 Bojanovski, 1967, 144.
320 Bojanovski, 1967, 49 – 50; Arheološki leksikon BIH, Tom 3, 105.
321 Bojanovski, 1988, 175; Busuladžić, 2011, 32.
322 Bojanovski, 1988, 175.
323 Sergejevski, 1934, 21 – 23.
324 Sergejevski, 1936, 13.
325 Patsch, 1900, 183 – 184; Patsch, 1910, 203.
326 Arheološki leksikon BIH, Tom 3, 1988, 106.
327 Tab. Peut. 5, 3 - 6, 2.                                                    
328 Bojanovski, 1981, 186 – 188.
329 Bojanovski, 1967a, 146.
330 Ferjanĉić & Samardţić, 2014, 474 – 475.
331 Zotović, 1973, 62 – 63.
332 Bojanovski, 1967a, 148.

Nema komentara:

Objavi komentar