08. 03. 2013.

Carske džamije u Rogatici

autor: MD


Džamija sultana Selim II (Careva džamija)

Rogatica je jedan  od rijetkih gradova u  Bosni i Hercegovini u kojem su bile podignute dvije carske džamije.  To su džamije sultana Bajazida II (1481-1512) i džamija sultana Selim II (1566-1574) iz 1573 godine. Ove „carske džamije“, koje su faktički državne,  bile su prve vakufske građevine u formiranju i ubrzanom razvoju  kasaba, tako i kasabe Rogatica.
Tako je od sedamdesetih godina XV stoljeća do sedamdesetih godina šesnaestog stoljeća, tj. od vladavine Mehmeda II do kraja vladavine Sulejmana II, bilo u Bosni podignuto 25 carskih džamija kojima su bili određeni temelji slijedećih kasaba: Sarajevo i Zvornik prije 1481.g., Foča, Rogatica, Višegrad, Srebrenica, Travnik, Prusac, Prozor i Nevesinje prije 1512.g., Knežina, Doboj, Stolac prije 1520.g., Jajce, Banja Luka, Donja Tuzla, Bijeljina, Gradiška, Kamengrad, Obarci, Glamoč, Dobrun, Blagaj kod Mostara i Jezero kod Jajca prije 1566.g. Kasnije je na rijeci Uni današnji Kulen-Vakuf osnovan podizanjem džamije Ahmeta (1603.-1617.). U svim navedenim slučajevima radilo se o najranije podignutim džamijama, koje su predstavljale početak urbanog formiranja spomenutih kasaba.

Džamija sultana Bajazida II

Prva džamija sagrađena u Čelebi Pazaru je džamija sultana Bajazida II (1481 – 1512) i registrovana je u defter iz 1516. godine. U opširnom popisu iz 1489.godine se još uvjek ne spominje. Alija Bejtić neutemeljeno smatra da je prva mahala u Rogatici nastala oko džamije Sinan-vojvode. Međutim, vakuf džamije Sinan-vojvode ne susrećemo još uvjek ni u Popisu vakufa u Opširnom defteru Bosanskog sandžaka iz 1540 godine. Godine 1528. još uvjek se spominje samo jedna muslimanska mahala-Mahala džamije sultana Bajazida. Na osnovu svega navedenog možemo zaključiti da džamija sultana Bajazida II je prva džamija podignuta u Rogatici. U popisu vakufa iz 1530. Godine navedeno je da se iz stavke harača Višegradskog kadiluka dnevno izdvaja po 11 akči za plaće službenika ove džamije, hatiba i imama šest, mujezina četiri, a za osvjetljenje i prostirku jedna akča.

Džamija sultana Selim II

Ova džamija, ako je suditi prema literaturi je druga džamija u Rogatici koju je podigao osmanski sultan Selim II (1566-1574). Njen tarih je stajao iznad ulaza u džamiju sve do 1943.godine, kada je džamija srušena. U rukopisu Muvekkitove Povijesti Bosne koju je prepisao Muhamed Enverija Kadić, prepisivač kaže da je prilikom posjete kasabi i kadiluku Čelebi-Pazara 1912.godine vidio tarih uklesan iznad ulaza Careve džamije. Prijevod teksta tog tariha glasi:
Na putu vjere sultan Selim-han
Obnovi ovu kuću milosti
Nek postane zborište dobrih, kuća spasa
Da trajno slave Boga oni što mu padaju ničice
Neka askete spominjenjem Njega bivaju
Prosvjetljeni i blizu Boga postižu
Izrekoh ovako tarih džamije:
„Utočište milosti, mjesto pobožnjaka“.
Mehmed Mujezinović  navodi da se džamija nalazila u jugozapadnom dijelu Rogatice, pod brdom Hrid u predjelu oko Toplika. Imala je kamenu munaru, ali kako navodi Bejtić zaostajala je za Husejn-begovom, odnosno Arnaudijom. Džamija je u unutrašnjosti, više ulaza imala zidnu sliku Aja-Sofije.

U literaturi koja obrađuje historiju Rogatice nema spomena džamije sultana Bajazida II, a kao jedina Careva džamija spominje se ova, sultana Selima II. Što se tiče deftera, 1604.godine se spominju samo tri džamije: sultana Bajazida II, Sinan-vojvode i  Husejn-čelebije. Moguće je da su u jednoj mahali koja je nosila ime sultana Bajazida postojale dvije džamije. Broj stanovnika ove mahale je bio prilično velik. Mahala broji 185 domačinstva sa 14 neoženjenih.
Druga mogućnost je da je džamija sultana Bajazida II dotrajala ili srušena, pa ju je za vrijeme svoje vladavine obnovio sultan Selim II.


Gradske džamije u Rogatici


Najveći broj informacija sam uzeo iz magisratskog rada Amine Kupusović “Rogatica i njena okolina u 16. stoljeću”. Uspješno je odbranila magistarsku tezu 4. jula 2007. godine u prostorijama Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Tezu je branila pred komisijom koju su činili: prof. dr. Vesna Aščerić-Mušeta, predsjednica, prof. dr. Enes Pelidija, član i dr. Behija Zlatar, član. Mentor je bio prof. dr. Enes Pelidija, profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakultetu u Sarajevu. Njen rad “Rogatica i njena okolina u 16. stoljeću” je bio projekat na Orijentalnom institutu u periodu od 2003. do 2005. godine. Nastao je na osnovu relevantnih neobjavljenih historijskih izvora, u prvom redu “Tapu tahrir deftera iz 15. i 16. stoljeća” , na osnovu kojih se osvjetljavaju do sada nepoznati podaci za područje Rogatice u navedenom periodu.

01. 03. 2013.

13. 01. 2013.

Begovski zemljisni posjedi u Istočnoj Bosni od 1878 do 1918

Husnija Kamberovic- Begovski Zemljisni Posjedi u BiH od 1878 do 1918






POPIS ČIFLUKA U ROGATIČKOM KADILUKU IZ 1835.godine - Dr. Avdo Sućeska

POPIS ČIFLUKA U ROGATIČKOM KADILUKU IZ 1835.godine
Dr. Avdo Sućeska
u PDF na ovom linku https://www.box.com/s/nzqkl0oxqedpnvxxpz3e


Popis  čifluka  u  rogatičkom  ka-diluku  iz  1835.  godine (Prilozi  za orijentalnu  filologiju,  sv.  XIV-XV/ 1964  —  65,  str.  189  —  271)  je Avdo  Sućeska  izradio  na  temelju dokumenta  zabilježenog  u  sidžilu sarajevskog  šeriatskog  suda iz  spomenute  godine.  I  u  drugim  svojim  radovima  Sućeska  se  mnogo služi  materijalima  iz  sidžila  sarajevskog  šeriatskog  suda  i  Kronikom  M.  E.  Kadića,  npr. Ajani  —Prilog  izučavanju  lokalne  vlasti  unašim  zemljama  za  vrijeme  Turaka. Sarajevo.  1965.; Malikana   —doživotni  zakup  državnih  dobara  u Osmanskoj  državi (Prilozi  za  ori­jentalnu  filologiju,  sv.  VIII-IX/ 1958—59,  str.  111—142); Mjesto  muteselima  u  lokalnoj  upravi  do  Tanzimata (Godišnjak  Pravnog  fakul­teta  u  Sarajevu,  VI1/1959,  str.  295 —315); Promjene  u  sistemu  izvanrednog  oporezivanja  u  Turskoj  uXVII  vijeku  i  pojava  tekalif-šakka (Prilozi  za  orijentalnu  filologiju,  sv.  X-XI/1960—61,  str.  75—112); Taksit  —  Prilog  izučavanja  dažbinskog   sistema  u  našim   zemljama pod   turskom   vlašću) Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, VIII /1960,  str.  339—360); Specifičnosti državno-pravnog   položaja   Bosne pod  Turcima (Godišnjak  Pravnog fakulteta  u  Sarajevu,  X/1962,  str. 317—361  i  XII/1964,  str.  99—114); Vilajetski ajani (Godišnjak Društva istoričara  BiH,  XIII/1962,  str.  167 —198); O  nastanku  čifluka  u  našim  zemljama (Godišnjak  Društva istoričara  BiH,  XVI/1965,  str.  37— 57); Seljačke  bune  u  Bosni  u XVII i  XVIII  stoljeću (Godišnjak  Društva  istoričara  BiH,  XVII/1966—67, str.  163—207).Niti  su  ovim  iscrpljeni  svi  ra­dovi  navedenih  autora,  niti  su  spomenuti  svi,  koji  su  koristili  materijale  Gazi  Husrev-begove  biblioteke.. I mnogi  su  drugi  (Derviš Buturović,  Muhamed  Hadžijahić,  Seid Traljić)  koristili  i  koriste  bogate fondove  ove  naše  kulturne  institucije  u  svojim  znanstvenim  radovima.

M.  TRALJIĆ



Dr.Avdo Sućeska

Avdo Sućeska (1927–2001) je rođen 1927. u selu Jasenici, opština Rogatica. Poslije završene osnovne škole i gimnazije, studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu i  diplomirao 1950. Na istom Fakultetu ubrzo je izabran za asistenta, a zatim i za docenta na Katedri istorije države i prava naroda Jugoslavije. Školske 1962/63. bio je na specijalizaciji u Minhenu, u Institutu za istoriju i kulturu Bliskog Istoka i turkologiju. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. U zvanje vanrednog profesora izabran je 1964, a redovnog profesora 1969, i to za predmet Istorija države i prava naroda Jugoslavije. Uporedo s radom na Pravnom fakultetu od 1968. do 1971. bio je na dužnosti direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu. Dvije godine bio je dekan Pravnog fakulteta.
Dr. Avdo Sućeska jedan je od najistaknutijih svjetskih poznavalaca društvene, pravne i političke istorije jugoistočne Evrope za vrijeme turske vlasti. Posebno je uticao na razvitak orijentalnih studija i istoriografije jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću. To se u najvećoj mjeri odnosi na unutrašnju istoriju jugoslovenskih zemalja, prije svega Bosne i Hercegovine, i na sistem turske uprave, poreskog sistema i vojnog uređenja. Rijetke su naučne manifestacije posvećene ovim pitanjima na kojima se nije čuo glas dr. Avde Sućeske, kao što su rijetke publikacije u kojima njegova djela nisu korištena i navođena. Uporedo s tim, on je veoma aktivan i u organizovanju naučnih istraživanja i podsticanja svih onih naučnih polemika koje su vodile raščišćavanju pojedinih pitanja turske administracije u jugoistočnoj Evropi. On je podnio veliki broj naučnih referata i saopštenja na najuglednijim jugoslovenskim i svjetskim naučnim skupovima. Na prvom mjestu, ipak, treba naglasiti da je svojim naučnim rezultatima i koncepcijama ne samo doprinio razvitku istraživanja i studija o turskom periodu jugoslovenske istorije nego je podstakao veliki broj istraživača da krenu njegovim putem. Kao profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu objavio je obimni udžbenik Istorija države i prava naroda SFRJ. Napisao je oko sedamdeset naučnih studija i rasprava koje su velikim dijelom objavljene na svjetskim jezicima i po najuglednijim periodičnim publikacijama u inostranstvu.
Dr. Avdo Sućeska je, pored ostalog, naročito ispitivao probleme lokalne Uprave u Bosni i Hercegovini pod Turcima, i to ne samo ulogom ajana u toj upravi nego i ustanovom muteselima kao predstavnika pokrajinskih, odnosno centralnih vlasti, pravnim običajem uzajamnog jamčenja stanovnika jednog naselja, obično grada, za održavanje reda i mira, kao i gradskom upravom uopšte. Isto tako je znalački izučavao i prikazivao razvitak čifluka i čiflučkog sistema, i to ne samo u Bosni i Hercegovini, a veliku pažnju je posvetio i položaju raje, i muslimanske i hrišćanske. Posebno se zadržao na pojavi Jevreja u BiH i njihovom socijalnom i pravnom položaju.
Među mnogobrojnim radovima dr. Avde Sućeske ipak na prvom mjestu treba zapaziti njegovu obimnu i temeljitu monografiju Ajani (Prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Turaka). Na osnovu bogate naučne literature i izvorne građe, dr. Sućeska je u ovoj knjizi ispitao i prikazao nastanak i razvitak jedne od ustanova koje su najkarakterističnije za osmanski režim XVIII i početka XIX vijeka. Ta ustanova je poglavito dobila izrazite oblike u Bosni i Hercegovini, ali je obilježila osmanski režim navedenog razdoblja u cjelini. Pojava ajana kao uglednih prvaka i organa lokalne vlasti označila je prelomne trenutke u istoriji Osmanskog Carstva krajem XVII i početkom XVIII vijeka. Nosilac je niza najviših nagrada za nauku (Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Dvadesetsedmojulska nagrada BiH) i odlikovanja.
Za dopisnog člana ANUBiH izabran je 1987, a za redovnog 1995. godine.