Bunar Vrbovik

 autor: Mirsad Durmišević

Bunar Vrbovik nalazi se u jugoistočnom dijelu Batova polja, u blizini Batovske džamije. Iskopan je u vodonosnim šljunkovitim naslagama ispod tanjeg sloja gline na površini. Oko bunara zemljište je močvarno, moguće da je bilo obraslo vrbama, pa je vjerovatno po tome bunar i dobio ime! Do bunara se može doći iz tri pravca i to: sa Stjenica (9 km) na sjeveru, iz Hrenovice (11 km), preko Gosine, na zapadu i prema Rogatici (17km), preko Vragolova, na istoku. 

U blizini bunara nema kuća, osim džamije i ruševina nekadašnje četvorogodišnje škole. Naselja se nalaze na obodu Batova polja i udaljena su oko 1 kilometra od bunara! Očigledno da su naši stari itekako dobro znali što rade kad su na ovakvom mjestu sagradili bunar.
 

Bunar je iznutra ozidan kamenom, a nadzemni je dio visine od oko 1 metar, u obliku kocke, izveden je od betona. Dubina bunara je oko 5 metara što je dovoljno duboko ispod nivoa podzemnih izdanskih voda koja se može očekivati pri najintezivnijem korištenju i najvećoj suši.  

Nivo podzemnih kolektora (nivo izdani) oscilira u zavisnosti od količine atmosferskih taloga. Ne rjetko, u sušnim periodima nivo vode u bunaru znatno opada, ali se situacija normalizuje poslije prvih obilnijih padavina. Temperature vode u bunaru je u svim vremenskim uslovima ista, ledeno hladna, kreće se od 7,2⁰C do 7,6⁰C, stalno se obnavlja u zoni vodonosnog sloja na dnu bunara, i sa strane.

Franjo Fiala, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, smatra da je bunar izgrađen u osmanskom periodu. Ova tvrdnja ima osnova jer se u neposrednoj blizini nalazi džamija pa je vjerovatno bunar i iskopan za  potrebe džamije.

Po legendi bunar je sagradila lijepa kćer imućnog bana koji je živio na stijeni Banj, kod sela Jarovići. Banova kćerka je bila za udaju. Na Glasincu je živio drugi ban koji je imao sina za ženidbu. Glasinački ban je zaprosio kćerku bana sa Banj stijene, ali je otac nije dao. Za osvetu, glasinački ban začepio je sa sjerom vunom otvor za vodu kuda je sa Glasinca ispod zemlje tekla voda u Batovo polje, tako da je Polje ostalo bez vode. Ovaj se kraj osuši, i nastade velika nestašica vode. Tada je banova kćerka prodala sav svoj nakit i miraz, unajmila majstore, koji su iskopali bunar Vrbovik kod pamije u polju i Seferovac i Ljeskovik kod sela Dobrača. Uz bunar Vrbovik sagradila je i tri korita. Na jednom od korita nalazi se predstava motovila za ispredenu vunu. 

Korita su vjerovatno  prvobitno bili  stećci sa obližnje nekrepole, koja su naknadnim klesanjem preuređena u korita. Služila su za pranje ili kao pojila za stoku. Višak vode iz korita oticao je jarkom ispod džamije i ponirao.

Bunar Vrbovik je  imao veliki značaj  za vodoopskrbu stanovništva batovskog područja  jer problem vode je stalno prisutan. Na čitavom prostoru nema ni jednog stalnog toka. Zbog krečnjačkog sastava i velike ispucalosti krečnjaka voda koja dođe na podlogu brzo ponire i javlja se na drugim mjestima u dolini rijeke  Prače. Pored bunara čija se voda uglavnom upotrebljava za ljudsku upotrebu na području Batova kopaju se lokve u kojima se skuplja atmosferska voda, i služi isključivo za pojenje stoke. Problem pitke vode naročito je aktuelan u vrijeme sušnog ljetnog perioda kada se zbog dužeg perioda bez padavina isprazne lokve i neki bunari. Osim bunara Vrbovika, Seferovca i Ljeskovika u Batovu polju su izgrađeni bunari Mališ, Latkovica(1952) i Novi bunar (2112).