Pečat i grb Pavlovića

Pečat i grb Pavlovića

Pečat Pavlovića

Porodica Pavlović, ostavila je za sobom šest porodičnih pečata i svi oni kao osnovnu heraldičku sliku imaju kulu, odnosno utvrđen grad. Najstariji prikaz je sa pečata iz 1397. gde je prikazan grad sa jednom i sa tri kule. Utvrđeni grad sa pečata Pavlovića vjerovatno je izrađen po uzoru na dubrovačke pečate. Njihov pečat na kojem je bio oslikan grad s tri kule i danas se čuva u dubrovačkom arhivu. Ovaj grad koji se javlja na pečatima verovatno je bio u upotrebi kao porodični grb. 

 

 

Na "ilirskim" grbovima je grb Pavlovića prikazan kao utvrđeni grad sa tri kula i na štitu i na čelenci. Na štitu crvene boje grad je zlatan, u čelenci je crven. Autor Ohmućevićevog grbovnika je na štit dodao i tri zlatna ljiljana. Rekonstrukcija na slici je data prema grbovniku Korenića-Neorića a kule su prikazane na osnovu pečata. Grad Rogatica je ranije koristila izgled njihovog grba kao zaštitini znak.

 

 

 

 

 

VELIKI VOJVODA RADOSAV PAVLOVIĆ – PEČAT na povelji od 25 oktobar 1432.

Povelja od pergamenta, ispod teksta savijena i na tri mjesta probušena. Kroz rupe provučena vrpca od ugasito crvenih svilenih končića. Na vrpcu je utvrđen pečat od prirodnog voska, u koji je utisnut grb na zelenkastom vosku. Sa druge strane na tri mjesta izlaze raščešljani konci od vrpce.

Vojvodin grb predstavlja gradski zid sa otvorenom kapijom, ukrašen sa tri kule, od kojih su dvije niže, pobočne, kule, snabdevene sa tri, a srednja, visa, sa pet proreza za pucanje.

Legenda, linijom odijeljena od polja, glasi: + PEČAT VOJVODE RADOSAVA PAVLOVIĆ

Slika ovog pečata je i na 213. strani 22. toma enciklopedije Austro-Ugarske iz 1901. godine.

 

VELIKI VOJVODA RADOSAV PAVLOVIĆ – PEČAT na povelji od 24 aprila 1421.

Povelja od pergamenta, ispod teksta probušena na tri mjesta, kroz rupe provučena vrpca od zagasito crvenih svilenih končića, na kraju vrpce utvrđen pečat od prirodnog voska, u koji je utisnut na zelenom vosku vojvodin grb. S druge strane pečata na tri mjesta izlazi vrpca.
Pečat od prstena. U polju gradski zid.
Legenda, linijom odeljena od polja, glasi : + VOJVODE RADOSAVA PEČAT

 VELIKI VOJVODA RADOSAV PAVLOVIĆ – PEČAT na povelji od 7 april 1423.

Povelja od pergamenta, ispod teksta savijena i na tri mjesta probušena, kroz rupe provučena vrpca od ugasito cevenih svilenih končića, na vrpcu je utvrđen pečat od prirodnog voska, u koji je utisnut na zelenkastom vosku vojvodin grb. Grb predstavlja gradski zid sa kapijom, no legenda oko grba je nečitka. Sa druge strane pečata izlazi vrpca na dva mjesta.

KNEZ PAVLE RADENOVIĆ – PEČAT na povelji od 25. mart 1397.

Povelja od dvostruke hartije, ispod teksta oba lista hartije probušena na jednom mjestu i kroz rupu provučena vrpca od crvenkastih izblijedelih konaca. Vrpca je raspletena. Na nju je utvrđen jedan pečat od prirodnog voska.
U polju je slika gradskih zidina sa otvorenom kapijom. Tid je frankiran sa dvije niske kule između kojih je jedna visoka. I gornji i donji dio grba prosjeca granicu poljai dijeli legendu u dva dijela.
Legenda glasi: SIGILLUM DOMINI PAULI (u prijevodu sa latinskog: PEČAT DOMA PAVLOVIĆA

 

 

 

 

 

 

  PEČATI VELIKAŠKE PORODICE PAVLOVIĆ
Vlastelinska porodica Pavlović, gospodari slavnog srednjovjekovnog grada Borača i istočne Bosne, na vrhuncu moći krajem XIV i početkom XV vijeka, ostavila je za sobom šest pečata i svi oni, kao osnovnu heraldičku sliku, imaju kulu, odnosno utvrđeni grad. Najstariji prikaz ovoga grba poznat je sa pečata kneza Pavla Radinovića iz 1397. godine. Na pečatu je prikazan utvrđeni grad sa jednom kulom. Na pečatima njegovog sina velikog vojvode Radosava Pavlovića ("Ja, vojvoda Pavlović od Radasela, gospodar i knez ove zemlje...") pojavljuje se grad sa jednom i sa tri kule, a sačuvan je i pečat vojvode Ivaniša Pavlovića, sina Radosavljevog, gdje se takođe pojavljuje grad sa tri kule. Kao što su grbovi u zapadnoj Evropi povećanjem posjeda i ženidbom dobijali razne modifikacije tako je bilo i kod srpskih feudalaca. Ilirski grbovnici donose kao grb Pavlovića, utvrđeni grad sa tri kule, i na štitu, i na čelenci.
U Državnom arhivu Austrije nalazi se oko 200 povelja srpskih srednjovjekovnih vladara i vlastele od XII do kraja XV vijeka. Povelje potiču iz Dubrovačkog arhiva, prenete u Beč 1833. godine, i sadrže u sebi privilegije, ugovore i prepisku između Dubrovačke republike i srpskih vladara i feudalaca. Među njima su i povelje naših Pavlovića.
Grbove je prvobitno publikovao Franja Mikošić u zbirci Monumenta Serbica.