Ara posvećena kultu Junone iz Živaljevića

Ara posvećena kultu Junone iz Živaljevića
obradio:Mirsad Durmišević

 

Ara od sivobjelkastog pješčara, 
Živaljevići-Rogatica
 - avgust 1897
 (preuzeto iz: Imamović
1977, 385, Sl. 131)

Ovaj epigrafski spomenik (zavjetna ara) predstavlja jedan od ukupno dva spomenika posvećena samostalnom kultu Junone na prostoru Bosne i Hercegovine. Junona je glavna božica rimske mitologije. U provincijama štovana kao zaštitnica žena, ali u samom Rimu je štovana kao boginja sa niz funkcija. Bila je zaštitnica grada, boginja kalenda, mjeseca, boginja politike itd. U provincijama nju su štovali rimski građani, a dosta su rijetke posvete koje su podigli domoroci kao što je ovaj natpis. Ara je izrađena od dobrog sivobjelkastog pješćara, odlomljena poprijeko nekako u zadnjoj trećini ima visok osnovni i gornji zabat. Povrh ovoga u sredini u plosnatom relijefu izrađena je ružica a sa svake strane po jedan akroter (desni je okrnjen). Na uskim stranama je isti zabat. Gornja je strana prosto izdjelana, a na stražnjoj strani nema tragova obrade. Kamen je izlizan i u donjem dijelu počevši od jedne slojne žice okrnjen. Visina 0.79, širina na donjem zabatu 0.47, na gornjem 0.44; najveća debljina 0.14 m Površina, u koju je uklesan natpis, nešto je izlizana, gornji zabat olupan je i usljed jedne rupe unakažen. Retci su bili slabo zaparani.

Iunoni Reg(inae) / Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us) / cum suis l(ibens) p(osuit)  -

„Junoni Regini, Marko Ulpije Markijan sa svojom dobrom voljom (rado) postavio“

Dedikant ovog natpisa ima gentilicij Ulpius, kao i spomenik ILJug, II, 0623 = ILJug, III, 1569 = AE, 2009, 1028. Ovaj gentilicij navodi na zaključak da je dedikant, ili njegov predak dobio rimsko građanstvo za vrijeme cara Marka Ulpija Trajana (53.- 117.g. n. e.). A Bojanovski zaključuje da su obje osobe sa ova dva natpisa grčkog porijekla na osnovu kognomena Apolodor I Markijan. Spomenik je datiran u II stoljeće n.e.

Nađen u augustu 1897. po preparatoru gosp. Vejsilu Curčiću prilikom istraživanja predrimskih grobova u Živaljeviću, a sjeveroistočno od Rogatice na rubu neke gromile u blizini seoskog groblja. Kamen je onamo dospio valjda iz najbliže okolice. Sudeći po njegovoj neznatnoj debljini biće da je negda bio naslonjen o drugi koji kamen. Možda će poći za rukom, da se kad tad otkrije u Živaljeviću hram lune ili kapi-toliničkih bogova. Kamen je pohranjen u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Objelodanio ga g. Fijala u „Glasniku zemaljskog muzeja", 1897.godine.