Votivna ara za Jupitera Najboljeg i Najvećeg od duumvira Publija Elija Klemensa

  Votivna ara za Jupitera Najboljeg i Najvećeg od duumvira Publija Elija Klemensa

Votivni spomenik pronađen krajem 1908. godine u dvorištu lokalne džamije u Rogatici gdje je korišten u sekundarne svrhe. Arheolozi pretpostavljaju da potječe sa rimskog lokaliteta Gromionica. Ara je napravljena od vapnenca i obrađena je sa tri strane. Posebno su u dekorativnom smislu izražene krov i baza. Zadnja strana je vidljivo grublje isklesana i vjerovatno je bila prislonjena uz neki zid. Krov are je dvostruko profiliran. Dio krova je oštećen prilikom sekundarne upotrebe. Na bočnoj strani spomenika je rozeta. Dimenzije: Visina: 105 cm, Širina: 43 cm, Debljina 35 cm. Visina slova: —

CIL 03, 8366 = ILJug 1566 = AE 2009, 1028. EDCS - 10100555 = EHD 033825. Patsch 1907, 467 - 468; Bojanovski 1967a, 146; Bojanovski 1988, 172; Imamović 1977, 374; Mesihović 2009, 60; Mesihović 2011, 123 - 124.

I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / P(ublius) Ael(ius) / Clemens / IIvir 5/ v(otum) l(ibens) s(olvit). 

Jupiteru Najboljem, Najvećem. Publije Elije Klemens, duumvir zavjet rado ispunio.

R. 1: Slova su pravilna i iste veličine, klesana su u pravilnoj kapitali sa pojavom manjih oštećenja na vrhovima nekih slova (I, M, L). – R. 2: Na kraju reda pojavljuje se horizontalna crta koja je posljedica sekundarne upotrebe kamena. – R. 3: ME je u ligaturi, a S na kraju reda je upola manje od ostalih slova.

Od 118. godine do kraja 3. stoljeća.

Spomenik potvrđuje postojanje rimske administrativne jedinice na teritoriju današnje Rogatice. Naime, podatak da spomenik podiže duumvir ide u prilog tezi da se na prostoru Rogatice nalazila administrativna jedinica koja je imala rang kolonije.30 Također, važno je istaći da je spomenik podignut Jupiteru Najvećem, Najboljem koji je bio posebno prisutan u naseljima koja su imala rang municipija ili kolonije. Imamović je tokom svoje detaljne analize rimskih kultnih i votivnih spomenika sa prostora današnje BiH došao do zaključka da se kult Jupitera u istočnoj Bosni treba povezati sa postojanjem municipalnih jedinica, kao što su municipium Domavia, municipium Malvesiatium i rimska kolonija u Rogatici.31 Važno je istaknuti da u istočnoj Bosni do sada nisu pronađeni spomenici autohtonih kultova, što se može tumačiti kao posljedica kulturne i političke romanizacije. Izvjesno je da proces municipalizacije utječe na neki način na nestanak autohtone religije. Duumvir ima uobičajeni rimski obrazac, odnosno tria nomina. Nomen Aelius ukazuje da je riječ o osobi čiji su preci dobili rimsko građanstvo u vrijeme vladavine cara Hadrijana (117 - 138).32 Moguće je da je Publije Elije Klemens bio dedikant na dvostrukom žrtveniku koji je posvećen Liberu Baku i Jupiteru.33 Ukoliko je riječ o istoj osobi to znači da je Publije Elije Klemens bio i vojni veteran. Naseljavanje vojnih veterana je uobičajeno u naseljima koja imaju rang kolonije. Također, ime Publije Elije Klemens se pojavljuje na još jednom votivnom spomeniku iz Rogatice čiji je dedikant također duumvir.34 Teško je odrediti da li su duumviri Publius Aelius Clemens i Publius Aelius Clemens Iunior u rodbinskoj vezi, iako u slučaju lokalne aristokracije to ne bi bilo neobično budući da su magistrature u municipijima obično obnašali članovi iste, lokalne, ugledne porodice.