Da li će ovo zlo već jednom naći makar svoju granicu?

Da li će ovo zlo već jednom naći makar svoju granicu?

 Islamski glas - 1936

Poštovani čitaoci »Islamskog Gla­sa« sigurno su pročitali u broju od 17. januara ove godine noticu »Jedna socijalna mana pod sarukom«, u kojoj pisac iznosi kako loše vaspitno djeluje na okolicu što se ponegdje vidi da čak i neke saruklije javno igraju karata, odnosno zabavljaju se onim što ma­hom služi kao sredstvo za onaj veliki porok — kockanje. Pročitali su i onaj lijepi uvodni članak »Alkohol — smrt­ni neprijatelj čovjekov« — i sigurno su se složili s onim što je izneseno u spomenutoj notici a iz onog što je re­čeno u pomenutom članku o. alkoholu ostali, potpuno uvjereni i ubij edeni u ono što je u članku istaknuto. Kad sam ja te obadvije stvari pročitao,sjetio sam se nečega što sam vidio u svom mjestu i odmah poslije mubarek ramazana i Bajrami-šerifa, a čega ra­nije nisam viđao, pa me to ponukalo da ovako javno postavim gornje pita­nje, i da o stvari reknem nekoliko riječi. U mom mjestu odavno se pije pu­sta rakija, Jedan čovjek, sada već sta­rac, pričao mi je jednom, kako je on momkovao sa svojim drugovima, te kako bi se pri pojedinim svojim pot­hvatima »nakitili«.

Jest, bilo je toga ,ali to je bilo sa­svim drukčije. Onda je bilo više obra­za i stida i to nije dalo ni onim deli­jama, koji bi se nekad »nakitili«, da se takvi pokazuju pred drugovima. Njihovi putovi bili su skriveni, da ih ne bi vidio — odnosno njihovu sramo­tu i grijeh — a možda bi naročito pa­zili da se ne bi susreli sa nekim poštovanim starcem. Ovo što sam rekao za one koji su znali da se »nakite«', važi i za one koji su to radili samo iz maloga ćeifa. I dosad je bilo neke granice u to­me. Mnogi koji su išli skoro svaku noć na akšamluk i koji su bili stalni gosti izvjesnih mjesnih birtija gledali su da se zavuku u neku drugu sobu, na neko zaklonjeno mjesto, da bi tako manje upadali u oči sa svojim poro­kom.

Danas kao da više nema nikakvih granica tome poroku, a s time, eto, potpuno pade ako ništa drugo, onaj vanij i stid i obraz naročite vrste, za koji držimo da je bio i da je sada potreban.

Evo šta se desilo. Oni, koji su iz­vjesnoga dana iza Bajrama, nekako iza akšarna, išli u čaršiju a naročito oni, koji su svrćali u izvjesni dućan vidjeli su kako je u tome dućanu za­sjek) izvjesno birano društvo za »pultom« na kome je bilo sve što je potrebno za pravi akšamluk: deci i findžani, rakija i meze. Kako rekoh sjedilo je birano društvo: nedavni prvi građanin našega mjesta, nedavni kandidat..., jedno uvaženo i ozbiljno službeno lice, simpatični trgovac (vla­snik radnje) i jedan bećar. Kako vi­dite, sve ljudi koji osim jednoga, po svome položaju i zvanju treba da nam služe za ugled i primjer. Kako vidite, također su našli i mjesto gdje ih mo­že svatko vidjeti i ugledati se na njih: sedmogodišnjeg djeteta koga je maj­ka poslala da joj nešto uzme, pa do nekog starca od 88 ljeta. Dućan je mjesto u koje razne potrebe upućuju svakoga.

Ali dragi čitatelji, priznati ćete, da je to bolan i žalostan primjer, za one, koji bi trebali da se ugledaju u one, koje bi trebalo da oponašaju, da ih uzimaju sebi za primjer. Naučili bi se pijenju alkohola, koje zlo i onako nemilo truje i zatire naš svijet. Moji sugrađani će se dugo sjećati jednoga nedavnoga potresnoga ubistva u pijanstvu, a koje se je desilo na oči, u udaljenosti od 2— 3 koraka, pred obo­jicom današnjih prvih građana (pretstavnikom građana i upravne vlasti.)

Da li će ovaj primjer na pomenute djelovati tako da oni uznastoje da ko­liko-toliko suzbiju ovo zlo, nije mi po­znato. Idemo da vidimo! Aii mi od­mah možemo istaknuti da sumnjamo u to. čini nam se da je to rakijanje i pijenje u duhu današnjih zakona i odredaba, jer kako bi inače, na prim­jer jedan zanačija koji po svome za­natu apsolutno ne bi smio piti — jer u tom slučaju svojim zadahom odbija mušteriju — mogao ispeći 788 kg rakije?!

Sa ovo nekoliko riječi imali smo na­mjeru da ovako javno ustanemo pro­tiv onoga uvođenja u običaj da se ra­kija pije po dućanima gdje iz sasvim drugih razloga zalaze i naša djeca i sestre i majke i očevi. A onima, koji­ma je stalo do toga, ako već ne uvi­đaju štetnost alkohola ili nemaju sna­ge da ga prezru i odbace, — široko im na drugim mjestima. To je prvotno najviše radi toga što ta zaraza ugle­dan j em lako prelazi na druge.

Niko nek se ne nađe uvrijeđen ni­čim ovim što sam ovdje rekao! Ako izgleda da u onom nabrajanju ličnosti na onom akšamiuku nisam bio dovolj­no diskretan, sjetite se da ni mjesto nije bilo nimlao diskretno, bio je to dućan, a mi ustajemo baš protiv toga.

Rogatičanin.