KULTURNO NASLIJEĐE
Muallim 1997
Osmanske
katastarske knjige
Osmanske katastarske knjige izv. tapu tarir
defteri predstavljaju popis stanovništva, vršen od strane centralne vlasti.
Sultanovi povjerenici sun a licu mjesta vršili popis državnih prihoda. Ti
državni prihodi su činili timare,
zeamete i hasove. Timari su feudalni posjedi koji donose prihod do 20 000 akči godišnje.
Zeamet je veći posjed čiji prihod iznosi od 20 000 do 100 000 akči godišnje i
uživa ga zaim. Has je posjed čiji prihod iznosi najmanje 100 000 akči. Hasove
su posjedovali sultan, članovi njegove porodice i visoki državni službenici kao
što su begler-beg i sandžak-beg.
Osmanski tapu defter veoma su značajni i pouzdani
izvori za našu historiju osmanskog perioda, naročito u prva dva stoljeća.
Postoje opširni defter, tzv. Defter mufassal u kome su pojedinačno popisani
nosioci domačinstava, zatim odrasli neoženjeni članovi domačinstva, tzv.
mudžerredi svi izvori feudalnih prihoda popisane oblasti. Osim opširnih postoje
i sumarni, tzv. mudžmel defter koji daju zbirni popis prihoda i raspodjelu na
hasove, zeamete i timare.
Najveći broj originala ovih popisa čuva se u
arhivu Republike Turske; Bašbakanlik Aršivi u Istanbulu i Tapu ve Kadastro u
Ankari. Kod nas se kopije nekihod ovih izvora mogu naći na Akademiji nauka i
umjetnosti.
Za bosanski sandžak najznačajniji su defteri
Popis krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine čiji je prijevod 1964. u
izdanju Orjentalnog institute objavio Hazim dr. Šabanović. Slijede opširni
defteri iz 1489., 1528-30., 1540., 1570. i 1604. Među sumarnim najznačajniji su
iz 1468., 1485., 1516.
Rogatica
u defterima
Rogaticu u defterima susrećemo i pod imenom
Čelebi Pazar. Ovaj naziv dobila je po Mehmed čelebiji, sinu Isabega Ishakovića.
Mehmed čelebi je bio gospodar zemlje Pavlovića 1463 – 1469., a u defter iz
1489. Upisan je kao zaim, uživalac zeameta koji je između ostalog obuhvatao i
pazare Višegrad, Prača i Rogatic.1 Rogatica u popisu 1489. Ima 78
kriščanskih kuća, 3 hudovice i 6 neoženjenih i 5 muslimanskih kuća sa 2
neoženjena. U ovom defter spomenuta je zavija (tekija) koju je podigao derviš
Muslihuddin na posjedu koji mu je poklonio Mehmed- čelebi. Tekije su najčešće
prvi vjerski objekti u budućim kasabama. Kao i Isa-begova u Sarajevu i ova je
izgrađena prije džamije. Uloga prvih tekija nije samo vjerska, one su i
prenočišta, tj, musafirhame. Unutar tekija nalazile su se prostorije za boravak
putnika, a derviši su vodili brigu o njihovom ugoščavanju. Ovakva uloga tekije
je veoma značajna za formiranje prvih kasaba u Bosni.2 Obzirom da se
nalazila na značajnom putu nesumnjivo je i ova tekija imala tu ulogu. Kasnije
se spominje i zavija šejh-Junusa, koju je podigao Bajazid II, koja je između
ostalog imala ulogu i musafirhane.
Na osnovu deftera ne može se tvrditi da se islam
u početku više širio u gradovima. Naprotiv, neke seoske sredine broje
procentualno mnogo više muslimana nego gradsko. Gradovi širenjem islama dobivaju
urbane karakteristike osmanskih gradova.U razvoju gradova nema stihije. Kasabe
su nastale na prometnim putevima i njihov nastanak i razvoj bio je pod stalnom
kontrolom centralnih vlasti. Prva džamija u Rogatici je carska, podigao ju je
Bajazit II, i registrovana je u defter iz 1516. godine. Službenici ove džamije,
kao što je bio slučaj i sa Carevom džamijom u Sarajevu imali su utvrđenu platu
koja se obezbjeđivala iz državne kase.
Na osnovu deftera iz 1516. godine može se utvrditi
snažno širenje islama. Stanovništvo naseljeno u mahali oko džamije broji već 24
muslimanske kuće sa 7 neoženjenih, a u mahali varoši Rogatica ima 59 muslimanskih
kuća sa 42 neoženjena i 42 kršćanske kuće sa 11 baštine i dvije udovice.
Procenat muslimanskih kuća već iznosi 60%.
U defteru iz 1528. godine nalazimo podatke u
muafijetu, oslobađanju od poreza gradskog stanovništva kojima stanovništvo
stiče gradski status. Navodi se da stanovništvo neće plačati resmove i da su
oslobođeni plaćanja poreza avarizi divanijje, da će davati jedino ušrove na
žitarice, voće i povrće, ukoliko ih gaje. U ovom defteru broj muslimanskih kuća
već dostiže 88 %. Gradski status privlači veći broj muslimana iz okolnih sela
ili iz same varoši, tako da mahala Careve mahale, u odnosu na prethodni popis,
za samo 12 godina udvostručuje broj muslimanskog stanovništva. Stanovništvo
čine vjerski službenici, hatib i mujezzin i u najvećem broju zanatlija.
Navedeno je i nekoliko timarlija.
Popis vakufa u defteru iz 1540. svjedoči nam da
je Rogatica već poprimila lik osmanske kasabe.3 U njemu se navodi
vakuf kožara Alije, sina Bajramlije, koji je uvakufio 12 dućana, jednu tabhanu4,
bašču i 500 akči u novcu za opravku mosta i karavan-saraja.
1558. višegradski kadija ovjerava vakufnamu
Husejn-bega, sina llijasovog. On uvakufljuje džamiju, mekteb,. hamam i vodovod,
tabhanu, 21 dućan, dvije kuće s baštom, tri mlina i valjaonicu sukna na rijeci Rakitnici
i 76 430 akči. Uz njegov vakuf i njegova žena Hatidža uvakufila je 15 016
srebrenih akči i namijenila ih za plaću imamu Oruč-aginog mesdžida.5
Radi se o sinu llijasa Arnauta, spahije koji je još ranije uvakufio prihod od
hamama i gotovinu od 10 000 akči za održavanje mekteba i učenje džuza.6
1604. Čelebi Pazar ima četiri mahale: mahalu
džamije Husejna čelebija i jednu mahalu hrišćana. Muslimanskih domaćinstava je
ukupno 224 sa 32 mudžerreda i 6 hrišćanskih kuća.
A m i n
a K U P U S O V IĆ
1) Amina Kupusović, Širenje islama u vilajetu
Pavli, Prilozi za orijentalnu filologiju 41/1991, 113-153.
2) Adem Handžić, Studije o Bosni, IRCICA,
Istanbul 1994, 91-99
3) Behija Zlatar, Popis vakufa u Bosni iz prve
polovice XVI stoljeća, POF 20-21, Sarajevo 1974, 120.
4) tabhana = kožarska radionica
5) Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI
stoljeće, Orijentalni institut, Sarajevo 1985., 129-135.
6) vidi bilješku br. 3.
Nema komentara:
Objavi komentar